"mama mi smo cetnicka vojska

"Mama, mi smo cetnicka vojska!"

"Najveca satisfakcija i meni i roditeljima tih mladica bila bi kad bi se konacno time prestao baviti Prvi štab Patriotske lige BiH, a da to kao svoju nadležnost preuzmu institucije države, da se status poginulih regruta u JNA izjednaci sa poginulim pripadnicima Armije RBiH", kaže Halilbegovic.

Edin Suljic, sin Muharema iz Malešica kraj Gracanice, samo je jedan od više hiljada bošnjackih mladica kojima je bilo sudeno da na odsluženje vojnog roka u takozvanoj JNA odu tokom 1991. godine. Rahmetli Edin nije bio jedini od tih mladica koji se sa odsluženja vratio prije vremena - u limenom zavarenom kovcegu, ali je bio jedini uz cije tijelo je stiglo stiglo priznanje o njegovom ubici - u pismu je stajalo da je Edina ubio srpski vojnik.

Taj i još nekoliko hiljada ostalih slucajeva ubistava bošnjackih regruta u JNA, te nekoliko hiljada nestalih, za ciju sudbinu se ni dan-danas ništa ne zna, ponukali su Nihada Halilbegovica da se prihvati veoma zahtjevnog posla – istraživanje svih slucajeva nastradalih i nestalih bošnjackih mladica. Posao, kaže Nihad, nije nimalo lahak, ali kad bude valoriziran knjigom, bit ce to, inšallah, satisfakcija i njemu za uloženi trud, a makar malim dijelom i roditeljima za pretrpljeni gubitak.

Pocelo je u Sloveniji

Tokom 1991. godine i do aprila 1992. dženaze ubijenim bošnjackim mladicima u JNA, plac i žalost u hiljadama ucvijeljenih porodica postali su tužna svakodnevica u BiH. Od izbijanja agresije na Sloveniju, preko Hrvatske do agresije na našu zemlju, svaki dan su stizali limeni kovcezi sa tijelima regruta.

- To je nas u Patriotskoj ligi BiH natjeralo da se, pored ostalih aktivnosti oko priprema otpora agresiji na BiH, najozbiljnije pocnemo baviti organiziranim spasavanjem naših mladica iz JNA. Tako je nastao i forum roditelja “Svi za sve”. Na taj nacin smo, posebno uz pomoc Islamske zajednice u Zagrebu i Rijeci, spasili na hiljade nevine djece. Ipak, mnogima se nije moglo pomoci. Nažalost, na hiljade ih je zvjerski ubijeno ili nestalo i ni dan-danas se ne zna za njihovu sudbinu – prisjeca se Halilbegovic tog tužnog i teškog vremena.

Ideja o istraživanju zlocina nad bošnjackim mladicima u JNA pocinje sazrijevati još u vrijeme dok su poceli stizati prvi limeni kovcezi sa tjelima njihove djece diljem Bosne, Sandžaka i Kosova.

- Cesto me zaustavljaju na ulici, traže na poslu ili u stanu roditelji spasenih mladica, podsjecaju na te teške dane i, po ko zna koji put, zahvaljuju što su im djeca preživjela to vrijeme ubijanja bošnjacke djece u JNA. Tako jedna majka svake godine uz ramazan, uoci Lejletu-l-kadra, od 1992. godine, nazove me telefonom i podsjeti da sam joj spasio sina. Veli mi da, kad god klanja, moli Allaha, dž. š., da mi uljepša i produži život... Ovih dana sam sreo gospodu Pavu Barišic, koja je bila medu najaktivnijim clanovima foruma roditelja “Svi za sve”. Iako su mi sjecanja vec pocela blijedjeti, gospoda Barišic mi je rekla da nikad ne može zaboraviti što sam joj pomogao da spasi svoje dvoje djece.

Izmedu mnogobrojnih kontakata sa roditeljima, posebno ga se dojmilo pismo jedne nane koja mu zahvaljuje za brigu i pomoc njenoj unuci Amini, sa kojom je ostala sama, potpuno nezbrinute. Roditelji male Amine su zvjerski ubijeni vec 1992. godine.

- Danas sam i sam ponosan na Aminu, koja je izrasla u lijepu i zdravu djevojku, i na nanin dar, kopce za košulju - objašnjava Halilbegovic.

Moram im glavu dati

Halilbegovic nam je ispricao niz slucajeva zvjerskog zlostavljanja i ubistava regruta JNA nesrpske i necrnogorske nacionalnosti. Izdvajamo onaj u kome se Mevludin požalio majci Izeti, koja ga je posjetila u vojsci.

- Mama, mi smo cetnicka vojska! To me boli. Evo ja sam ti se slikao kao cetnik. Ovdje dolaze cetnici i rezervisti, a nas guraju u prve redove. Mi se pokušavamo izvlaciti i kažemo im da nam to kapetan nije naredio, a onda nam oni psuju majku i prijete kako ce nas zaklati – prisjeca se majka Izeta posljednjeg susreta sa sinom Mevludinom i, sva uplakana, prica da je bio sav uplašen.

A samo dva dana prije ubistva, sin je nazvao telefonom i usplahireno joj govorio: “Mama zašto da poginem?! Zašto glavu da izgubim. Moram im glavu dati i gotovo...”

Zarad Mevludina i Edina, nevinih mladica, koje su zlikovci ubili samo zato što su muslimani, zarad istine o slicnim sudbinama hiljadama drugih ubijenih i nestalih bošnjackih mladica, regruta JNA tokom 1991. godine, zarad njihovih roditelja, podsjecamo na ove tragicne dogadaje.

Isti razlozi motivirali su i Nihada Halilbegovica na mukotrpan istraživacki rad. Cilj njegovog istraživanja je da se ti zlocini nikad ne zaborave.

- Najveca satisfakcija i meni i roditeljima tih mladica bila bi kad bi se konacno time prestao baviti Prvi štab Patriotske lige BiH, a da to kao svoju nadležnost preuzmu institucije države, da se status poginulih regruta u JNA izjednaci sa poginulim pripadnicima Armije RBiH – kaže Halilbegovic.