U proglasu stoji da 'nijednom muslimanu nije dozvoljeno pomoci okupatora protiv irackog naroda i casnih pripadnika Irackog pokreta otpora', i poziva sve Iracane koji su silom prilika pripadnici tamošnje vojske i policije da ne ucestvuju u bilo kakvom nanošenju neprijatnosti irackim gradanima.
Proglas je izdat na kraju drugog dvodnevnog zasjedanja Unije, u libanskoj prijestolnici Bejrutu. Procitao ga je generalni sekretar Unije dr. Selim el-'Ava, neposredno nakon što se predsjednik Unije dr. Jusuf el-Karadavi obratio novinarima u prisustvu clanova Vijeca povjerenika Unije. Saopcenje je izazvalo veliki interes u politickim, medijskim i drugim svjetskim centrima, zbog aktuelnosti sadržaja i autoriteta potpisnika, koji na neki nacin prtedstavljaju idžma' (konsenzus) muslimanskog ummeta, s obzirom na cinjenicu da je rijec o nevladinoj organizaciji koja okuplja najimenintnije islamske ucenjake u svijetu. Pored pitanja Iraka, Unija se odredila i prema pitanju Darfura, palestinske intifade, Afganistana, dominacije najrazvijenijih država nad narodima i državama treceg svijeta i nužnosti reformi širokih razmjera u tim muslimanskim državama. Završni dokument Drugog zasjedanja Svjetske unije muslimanske uleme ima cetrnaest tacaka, a u cijelosti glasi:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova; neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, tu poslanu milost svim svjetovima, kao i na svu njegovu bracu poslanike i vjerovjesnike, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji do Sudnjeg dana njegovu uputu budu slijedili.
Polazimo od cinjenice da je Poslanik, s.a.v.s., poslan svim ljudima, da je na njih gledao kao na jednakopravne, priznavao njihove razlicitosti i participiranje u ocitovanju pripadnosti jednom Bogu i jednom covjeku: 'O ljudi, zaista je vaš Gospodar Jedan, a i otac vam je jedan'., i da su ljudi, bez obzira na sve razlike medu njima, povezani zajednickom pripadnošcu Bogu: 'Allah je i naš i vaš Gospodar'.
Muslimani koji se cvrsto pridržavaju ispravnog islamskog ucenja, svi oni na mudar i lijep nacin njemu pozivaju. Nikad im ne dosadi pozivati dobru, ne padaju u ocaj zbog onih koji odbijaju prihvatiti njihov poziv i ne prestaju pridobijati srca drugih ljudi. Nakon što im je Allah dozvolio da na neprijateljstvo uzvrate: 'Dopušta se odbrana onima koje drugi napadaju', On im je pojasnio granice i garancije ocuvanja humanog i plemenitog postupanja. Musliman uzvraca na neprijateljstvo koje mu budu nanesene, ali samo u mjeri u kojoj je to neprijateljstvo ispoljeno: 'Onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom'; 'I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpocinjite borbu!' Niko nema opravdanja za ispoljeno neprijateljstvo prema neborcima, makar oni bili iz neprijateljskih država. Jer, ljudski život je svetinja, a atak na njega je napad na cijelo covjecanstvo: 'Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na zemlji nered ne cini – kao da je sve ljude poubijao'.
Nasuprot tome, musliman se bori protiv svake vrste i oblika nepravde, jer je Allah sve vjerovjesnike slao sa zadacom: 'Da bi ljudi pravedno postupali'. Islam ne dozvoljava da neprijatelj, a kamoli prijatelj, padne u nepravdu: 'Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete!'; nego nareduje: 'I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam sprijecili pristup Casnome hramu, nikako ne navede da ih napadnete!' Nije se tu stalo, nego musliman brani slobodu covjeka, bez obzira na njegovu nacionalnu i vjersku pripadnost, do te mjere da se, ako je to potrebno, bori na putu te slobode: 'A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlacene.' Nikad se ne ustrucava suprotstaviti se nasilniku i okupatoru: 'I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jaci'.
Prvo: Otpor hrabrog irackog naroda stranim okupacionim snagama radi oslobadanja zemlje i vracanja državnog suvereniteta se, sve dok pripada muslimanskom ummetu, ubraja u strogu vjersku obavezu svakog sposobnog pojedinca, u i izvan Iraka. Uzvišeni Allah je to dozvolio: 'Dopušta se odbrana onima koje drugi napadaju'; obracajuci se muslimanima rijecima: 'I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas!' Ta borba smatra se odbrambenim džihadom koji ne mora biti voden od strane opce državne uprave, nego shodno datim okolnostima. Nije skriveno da je otpor okupaciji legalno pravo zagarantovano medunarodnim ugovorima i Ujedinjenim nacijama.
Trece: Nije dozvoljeno nijednom muslimanu da pomogne okupatora protiv irackog naroda i casnog Pokreta otpora, jer bi ih time pomogli u grijehu i neprijateljstvu i iskazali svoju lojalnost neprijatelju koji je poveo rat protiv obespravljenog muslimanskog naroda. Ukoliko odredeni uslovi uvjetuju ucešce pojedinih Iracana u snagama policije i vojske, oni su obavezni biti daleko od svake neprijatnosti usmjerene protiv irackih civila, a pripadnici casnog pokreta otpora dužni su da takve osobe ne izlažu neprijatnostima, sve dok se one ne budu borile protiv svog naroda i ne budu ispoljavale lojalnost neprijatelju.
Peto: Casni Iracki pokret otpora mora biti budan i oprezan zbog postojanja brojnih petokolonaša koji žele zlo islamu i muslimanima i koji cine djela koja na prvi pogled izgledaju kao otpor, ali su suštinski gledano, nastavak agresije i kaljanje slike o casnom Pokretu otpora. Možda su ti petokolonaši povezani sa cionistickim i americkim obavještanim službama. Zadaca casnog Irackog pokreta otpora jest da osudi njihove postupke i raskrinka pocinioce tih zlocina, posebno kada se ti zlocini vremenski podudaraju sa razotkrivanjem necivilizacijskih postupaka okupacionih trupa, pa svojom brutalnošcu zasjene postupke okupatora i svijet zaboravi grozote koje oni pocine.
Sedmo: Krvave rane koje su zadesile ovaj ummet u proteklih više od pola stoljeca u Kudsu (Jerusalemu) i okruženju Bejtu-l-makdesa u Palestini, zemlji koju je Allah ucinio blagoslovljenom, obavezuju muslimane, ma gdje bili, da pomognu svoju bracu na sve nacine džihada (borbe): imecima, rijecima, perima i životima, i da animiraju sve snage u svijetu koje teže dobru na zauzimanje jedinstvenog fronta osude zlocina cionista prema palestinskim gradanima, njihovim kucama, usjevima i potomstvu. Na stotine hiljada je posjecenih stabala maslina, starih hiljadama godina. Da to cini neko drugi, a ne Izrael – skocio bi cijeli svijet i više ne bi sjeo, zasjedala bi vijeca, izglasale bi se sankcije i proveo bi se embargo. Ali, na snazi su dupli standardi koje koriste najvece svjetske države uz potpuno odsustvo snage koja bi to nadzirala i sankcionirala.
Deveto: Unija osjeca veliku zabrinutost zbog dogadanja u Sudanu i stalnih pokušaja da se pocijepa ta država i pokidaju njene spone. Poziva sukobljene strane u Darfuru da za arbitra uzmu mudri šerijat i daju prednost razumu i opcim interesima, i da ne daju priliku neprijateljima islama i Sudana. Poziva ih da zaustave suze i smutnju, da se angažiraju na rješavanju sukoba mirnim putem i direktnim dogovorom. Poziva narode svijeta, arapske i islamske države, da pomognu Sudan u preovladavanju postojeceg iskušenja i da onemoguce sve one koji nastoje pocijepati njegovo jedinstvo, stabilnost i oslabiti njegov društveni položaj. Unija, još jednom, poziva na sprovodenje inicijative koju je predložila svim sukobljenim stranama, a posebno sudanskoj vladi, u kojoj, radi Allaha, vjere i rodbinskih veza, predlaže održavanje opceg samita na kojem bi ucestvovale sve politicke, plemenske i vjerske snage iz svih krajeva Sudana s ciljem postizanja dogovora i sudske verifikacije rješenja u svim spornim pitanjima ili razlicitim stavovima.
Unija predlaže da na tom samitu ucestvuju sve države kojima je stalo do Sudana i koje o njemu vode racuna, da gradani Sudana prihvate da te države budu pozvane i da se taj samit održi u jednom od dva casna harema, što bi pomoglo u postizanju iskrenog nijjeta i ispravnog nastojanja, i postizanja plemenitog cilja radi kojeg bi bio održan takav samit, a to je - pomiriti zavadene stanovnike i bracu u domovini, a sve zbog pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku.
Jedanaesto: Pritisci i neprijateljstvo kojima su izloženi muslimani diljem svijeta, u svjetlu nedavnih dogadanja u Tajlandu, Nepalu i Holandiji, a prije toga u Kašmiru i drugim krajevima svijeta, obavezuje sve muslimane svijeta na borbu (džihad) perom, jezikom i imetkom, kako bi zaštitili muslimane koji cine manjinu u tim državama. Isto tako, obaveza je svih onih koji su svjesni, a žive u tim državama, da budu veoma oprezni prema postupcima odredenih neukih osoba koji nanose štetu cinjenjem zlocina, kao i da ih žestoko osude i da im se suprotstave.
Trinaesto: Unija poziva oživljavanju svih opcih strateških interesa cijelokupnog ummeta, zvanicnih i narodnih, poziva ulemu i daije, udruženja i organizacije koje se zalažu za ljudska prava i poboljšanje ozracja sloboda, one koji se rijecju i djelom zalažu za program mirnog rješavanja problema i znacajniju ulogu muslimanske uleme u reformi ummeta i pozivanju Allahu, da se cvrsto drže vjerskih i nacionalnih vrijednosti i da ih štite, velicajuci na taj nacin njihov znacaj i onemogucavajuci sve snage koje rade protiv njih.
Predsjednik Unije: Prof. dr. Jusuf Karadavi
Generalni sekretar Unije: Prof. dr. Muhammed Selim el-'Ava