islam i internet

Hatidža ben Kanneh: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum. Skoro svakodnevno sjedimo pred kompjuterom i putem interneta stupamo u vezu s cijelim svijetom. Gotovo da ne postoji mjesto na svijetu do kojeg za samo nekoliko trenutaka ne možemo doci slikom i tonom. Putem interneta stupamo u kontakt s ljudima koje nikada nismo upoznali. Inernet je otvoren prozor u svijet za sve ljude, i to je ono najljepše. Medutim, ta potpuna otvorenost ima i svoju lošu stranu. Da li razmišljamo o našem odnosu prema internetu? Da li internet koristimo na nacin koji ce biti u službi naše vjere? Kako da se vjernici sacuvaju negativnosti koje donosi internet?
Šerijatski stav prema korištenju interneta tema je o kojoj cemo veceras razgovarati s našim gostom dr. Jusufom el-Kardavijem, kojem želimo dobrodošlicu.

Doktore, internet je postao nešto cime se svakodnevno koristimo, odnosno, sastavni dio svakodnevnice. Kakav je stav šerijata prema upotrebi savremenih tehnologija i postoje li granice koje ne bi trebalo prelaziti kada je u pitanju njihovo korištenje?

Dr. Kardavi: Bismillahir-rahmanir-rahim. Zahvala pripada samo Allahu, dž.š. i neka je salavat i selam na njegovog miljenika Muhammeda, s.a.v.s. te na njegovu porodicu i cestite ashabe, i na one koji slijede Njegovu uputu do Sudnjega dana. Allah, dž.š., nam u Kur'anu najavljuje nova otkrica koja prije nisu bila poznata, te kaže: «...i konje, i mazge, i magarce da ih jašete, i kao ukras, a stvorit ce i ono što ne znate.» (En-Nahl, 8.) Ovdje nam Allah, dž.š., ukazuje na prevozna sredstva koja su data covjeku na upotrebu, a obavještava nas da ce ih biti i još, koja prije nisu bila poznata. To su današnja sredstva kao automobili, vozovi, avioni. Dakle, Allah, dž.š., poducava covjeka onome što on ne zna i od Allahovih zakona je da covjek pronalazi nova sredstva kojima ce se koristiti u svom životu. Zbog toga je covjek sklon istraživanju i pronalaženju novih izuma što je posebna odlika našeg vremena. Živimo u vremenu eksplozije naucnih otkrica medu kojima je i ogroman razvoj elektronike i aparata koji nas svakodnevno zadivljuju svojim mogucnostima u koje se ubraja i internet.

Kada su u pitanju nova otkrica onda se konstantno ponavljaju rasprave o dozvoljenosti upotrebe tih sredstava, da li su ona halal ili bid'a (haram). Tako je cetrdesetih godina prošlog stoljeca vodena velika rasprava o dozvoljenosti upotrebe mikrofona. Tada je djelovao Hasan el-Benna, r.a., koji je jednom prilikom ušao u Haremi-šerif a sa sobom je nosio mikrofon. Odmah su mu upucene kritike, a jedan starac koji je nosio naocale mu pride i rece da je u Harem unio «šejtansku stvar»! Hasan ga upita o dozvoljenosti naocala koje on nosi, a on mu pojasni da su naocale sredstvo koje mu pomaže da vidi sitna slova koja on ne može citati golim okom. Hasan mu je tada pojasnio da i mikrofon ima funkciju da pojaca, samo što pojacava glas a ne vid.
Isti problem desio se kada su se pojavili televizijski aparati. Neki su govorili da je televizor šejtan i da ga nije dozvoljeno držati u kuci. Tenzije su se malo smirile kada je televizijski program poceo emitovati ucenje Kur'ana, jer je poznato da šejtan ne uci Kur'an!!

Kada su u pitanju odredena sredstva koja nemaju poseban hukm za sebe, njihov status je je u vezi s njihovom namjenom. Dakle, ako je namjena odredenog sredstva da koristi ljudima onda je ono dozvoljeno, a ako je namijenjeno za zlo ili se koristi u zlo onda je ono zabranjeno. Uzmimo za primjer upotrebu oružja. Ako je oružje u rukama drumskog razbojnika koji ubija i pljacka putnike onda je ono strogo zabranjeno, medutim, oružje u rukama mudžahida, osobe koja brani svoj život i domovinu ne samo da je dozvoljeno nego je i potrebno sredstvo. Dakle, propis za odredeno sredstvo u vezi je s njegovom primjenom.

Internet je, takoder, sredstvo cija dozvoljenost upotrebe zavisi od nacina na koji se njime koristimo. Ako se internet koristi za ono što nije dozvoljeno šerijatom, poput pornografskih sajtova ili bilo kakvog drugog sadržaja koji je protivan islamskim propisima, jasno je da je to nedozvoljen nacin upotrebe i da samo sredstvo istovremeno postaje haram. Medutim, ako isto to sredstvo koristimo u plemenite svrhe, kao što je širenje poruke islama nemuslimanima, ili poducavanja muslimana islamu, onda je to dozvoljeno i izuzetno korisno.
Zbog toga smo otvorili internet stranicu koju smo nazvali «islamonline» koja ima za cilj da muslimane poduci ispravnom nacinu shvatanja vjere i njenog praktikovanja.

Tu pojašnjavamo da je jedino ispravan put središnji pravac islama i da muslimani treba taj kurs da uzmu za svoj nacin praktikovanja islama, daleko od bilo kakvog ekstremizma i pristrasnog shvatanja vjere. Mi treba da shvatimo da je islam vjera gradnje a ne rušenja! Takoder, ova internet stranica je poziv nemuslimanima na izucavanje islama. To je naša obaveza kojom nas je Allah, dž.š., zadužio. Poslanik, s.a.v.s., nije poslan samo Arapima, nego cijelome svijetu, svim ljudima. Kur'an nas uci da je Muhammed, s.a.v.s., poslan kao milost svjetovima, a ne samo muslimanima. Dakle, na nama je da prenosimo ideju islama citavom svijetu. Koliko smo mi od tog zadatka uradili?! Da li smo uspjeli cijeli svijet upoznati s islamom!? Smatram da nismo uradili ni jedan posto od naše obaveze! Milijarde ljudi živi i svakodnevno umire a da o islamu nisu culi ništa! Naša je velika odgovornost prema tim ljudima!

Ostatak svijeta, koji je cuo za islam, posjeduje iskrivljenu sliku o islamu. Islam je Zapadu predstavljen kao ideja koja je potekla od nekog pustinjaka koji je u red sabljom ugonio i pravio hareme prepune žena. To je slika koju su još krstaši izmislili prije nekoliko stotina godina. Šta smo mi uradili da se ta slika popravi i da se islam prikaže u pravom svijetlu? Zasigurno nam internet može jako puno pomoci u tom projektu. Mediji, novine, pisma i mnogi drugi nacini komunikacije su nam od velike pomoci u tom poslu, ali internet je sredstvo kojim stižemo direktno do bilo koje osobe na svijetu, bez ikakvih ogranicenja koja postavljaju vlade ili neko drugi. To je podjednaka prilika za sve nas i na nama je da je na najbolji nacin iskoristimo za naše hairli ciljeve.
Takoder, internet se može koristiti i u druge korisne svrhe. Poznajem nekoliko ljudi koji su se oženili preko intereneta. Dakle, internet je postao sredstvo koje spaja ljude i pomaže im da formiraju porodice.

Tacno je da se internetom služe i oni koji imaju zle namjere, ali zbog dijela zla koje on donosi necemo izgubiti veliko dobro koje nam dolazi s internetom. Svako sredstvo se može koristiti na dobar ili loš nacin. Plemenit i pametan covjek ce iskoristiti dobro koje se nalazi u bilo kojem sredstvu. Tako i mi treba da se odnosimo prema internetu. Ne smijemo dozvoliti da blagodat koja nam je stigla s internetom zamijenimo zlom, nego cemo tu blagodat iskoristiti na najbolji nacin i tako iskazati zahvalu Allahu, dž.š., na Njegovim blagodatima. On u Kur'anu kaže: «...i kada je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja cu vam, zacijelo, još više dati...» (Ibrahim, 7.)

Hatidža ben Kanneh: Doktore, spomenuli ste da je internet izuzetno vrijedno sredstvo upravo što nad njim nema potpune cenzure. Problem u mnogim zemljama je što vlada države postavlja imama ili hatiba mesdžida. Medutim, u slucaju interneta nije tako. Znaci da je to prilika da se slobodno i jasno prikaže islam u pravom svijetlu. Medutim, iako velika, ta šansa ipak nije dovoljno iskorištena. Šta je razlog da muslimani ne iskorištavaju takvu priliku onoliko koliko bi to trebalo u našoj situaciji?
Dr. Kardavi: Smatram da se, u konkretnom slucaju, radi o zaostalosti ummeta. Naravno, nismo samo u tom slucaju nedovoljno angažirani. Nažalost, podosta je takvih slucajeva, a internet je samo još jedna u velikom nizu. Kompjuter, internet i mnogo šta drugog opcekorisnog nije naš izum. To su izumili neki drugi, što je za nas nedopustivo. Na nama je da budemo vodeci u naucnom razvoju, novim pronalascima, proizvodnji, prosperitetu i obrazovanju, kao što smo nekada i bili! Nekada smo bili prvi ummet na koji su se ostali mogli ugledati, a danas je potpuno obrnuta situacija, pa cak i više od toga. Iako nam drugi proizvedu razne aparate mi nismo u stanju ni da se dobro poslužimo tim aparatima. Ko je kriv za takvo satnje? Ako budemo tragali za krivcem jako teško cemo ga naci. Neki ce optužiti ucenjake za takvo stanje, ucenjaci ce reci da je odgovornost na vladarima, oni ce reci da su za sve krivi kolonizatori, itd.

Tu nema odredenog krivca. Svi smo krivi i odgovorni za takvo stanje. Zato je na svakom vjerniku da radi na popravljanju tog stanja. Na nama je da osvješcujemo ummet, da ga educiramo i vodimo ka prevladavanju takvog stanja. To je stroga obaveza vladara, medija, ucitelja i odgajatelja, hatiba i svakog pojedinca koji ima bilo kakvog utjecaja na drugu osobu. Na svakom vjerniku je da pomogne ummetu da krene naprijed putem prosperiteta! Medutim, to se nece moci realizovati sve dok mi ne shvatimo da smo ummet koji posjeduje Uputu, da smo ummet koji živi za precizno odreden cilj! Nema koristi u ummetu ili pojedincu koji živi život bez preciznog i jasnog cilja! Dok pojedinac, odnosno cijeli ummet ne shvati da je njegov put odreden Božijom objavom, da on posjeduje uputu koja je izvor snage i jasan cilj, on ne može napraviti znacajniji korak na putu prosperiteta!

To nam pokazuje i primjer Rebi'a bin Amira, r.a., koji se obratio perzijskom vladaru Rustemu rijecima: «Mi smo narod koji je Allah, dž.š., poslao da povede ljude iz robovanja stvorenjima ka robovanju Gospodaru stvorenja, da ljude oslobodimo tjeskobe dunjaluka kroz širinu ahireta, da vjernike spasimo zla raznih vjera pravednošcu islama!» Rebi' bin Amir je tim rijecima pokazao izuzetnu spremnost i obrazovanost. On nije bio svršenik visokih škola, ali je izuzetno dobro razumio filozofiju islama i sažeo ju je u nekoliko rijeci koje su svakom dovoljne da razumije prirodu islama. Nama su potrebni ljudi s takvim razumijevanjem islama kako bi to što znaju na najbolji nacin prenijeli na druge.

Dakle, na nama je da se maksimalno okoristimo internetom za dobrobit islama, kako ne bismo ostavili prostor samo onima koji su u dubokoj zabludi i sredstva poput spomenutog ne koriste ni u što osim za zlo ili svoje prljave naslade. Obaveza svih nas je da damo priliku onima koji su zalutali da se vrate vjeri i tako zasluže spas od totalne propasti.

Hatidža ben Kanneh: Spomenuli ste da je neophodno okoristiti se internetom u širenju ispravne slike o islamu. Medutim, problem s kojim se susrecemo jesu stranice koje kao da imaju za cilj islam prikazati u najekstremnijem obliku. Posebno se isticu internet-fetve pojedinih šejhova ili njihovih pravaca koje pozivaju na tekfir pojedinaca ili grupa unutar ummeta, pa cak i pojedinih islamskih ucenjaka. Kakav stav treba zauzeti prema stranicama koje vode ka tako opasnim idejama?

Dr. Kardavi: A šta je internet nego ogledalo koje reflektuje naše stanje. To o cemu govorite prisutno je medu muslimanima i nije nikakva novina. Mnogi pravci i sekte unutar ummeta su u internetu vidjele priliku da se eksponiraju i da njihove ideje dobiju što jaci utjecaj, zbog toga se trude da se internetom okoriste na najbolji nacin za propagiranje svojih ciljeve. Kada govorimo o tim problemima na internetu, to je isto kao da govorimo o tim problemima medu muslimanima u svakodnevnom životu. Mnogi šejhovi koji sebe smatraju alimima nisu kompetentni da daju fetve i njih ne treba slušati. Fetva, da bi bila ispravna, mora ispunjavati odredene uslove koje poznaje strucna osoba. Na internetu se zasigurno može naci puno fetvi koje su ispravne i iza kojih stoje eminentni islamski strucnjaci i koje treba slušati. Na stranici «islamonline» postoji banka fetvi u kojoj je pohranjen ogroman broj fetvi raznih islamskih ucenjaka o razlicitim pitanjima. Tu se mogu naci i savremene fetve koje donose grupe islamskih ucenjaka. Ja sam više puta ucestvovao u takvim fetvama, kada se pitanje internetom pošalje islamskim ucenjacima i oni odgovaraju na njega. Dakle, zasigurno na internetu postoje stranice koje su izuzetno korisne, ali i one druge koje treba izbjegavati. Nemoguce je ljudima zabraniti da dolaze u kontakt s idejama koje nisu uredu.

Kako se treba ponašati u takvoj situaciji? Jedino pravo rješenje je osvješcivanje vjernika kako bi oni mogli razlikovati ispravan pravac od nastranog i slijediti onaj koji je ispravan. Bitno je da vjernici znaju da fetvu ne može izreci bilo ko, odnosno da se ona ne može uzimati, osim od ljudi koji su strucni, osposobljeni za davanje fetve. Kao što biramo sve u životu, poput izbora škole koju cemo uciti ili knjige koju citamo, potrebno je izabrati i pravac koji cemo slijediti u vjeri i ucenjake koje cemo slušati. Moramo shvatiti da postoje uceni ljudi koji su priznati alimi u svijetu i da samo od priznatih vjerskih autoriteta uzimamo mišljenja i slijedimo njihove savjete, a da maksimalno izbjegavamo bilo koje nastrano mišljenje, posebno ona koja tekfire vjernike i izdvajaju ih iz ummeta muslimana zbog nekih njihovih postupaka.

Hatidža ben Kanneh: Sljedeci problem s kojim se susrecemo na internetu je njegovo korištenje u ratne svrhe. To je posebno došlo do izražaja u posljednje vrijeme. Problem je u tome što pojedine grupe potenciraju džihad na internetu ali na nacin na koji nije u korist islama niti muslimana. Tako cesto možemo putem interneta doci do izjava onih koji stoje iza pojedinih nasilnih ili teroristickih akta, ili stoje iza otmice talaca i njihovog smaknuca na najgnusniji nacin. Kakav je stav šerijata o pitanju upotrebe interneta u takve svrhe, posebno u našem vremenu kada je taj oblik upotrebe poprimio vrlo opasne oblike?

Dr. Kardavi: Davanje fetve o ovom pitanje nece puno pomoci. Problem je u tome što pojedinci koji rade djela koja ste spomenuli ne slušaju fetve uleme. Oni su ulema za sebe i oni sami sebi daju fetve i postupaju po njima. Ez-Zerkavi ne sluša niti ocekuje fetvu od dr. Kardavija jer on sam sebi donosi fetvu. Dakle, problem je u pojedincima koji se ponašaju kao da su najveci ucenjaci kojima nikakav savjet nije potreban. Oni su ulema, muftije, kadije, dželati i sve drugo. Oni sebe smatraju i zakonodavnom i izvršnom vlašcu i ne interesuje ih niko drugi. Isto su postupale haridžije koje su nanijeli veliku štetu muslimanima. Za njih je Muhammed, s.a.v.s., rekao: «Oni uce Kur'an a on ne prelazi njihova grla. Svaki od vas bi se zastidio njihovog namaza, posta i ucenja Kur'ana.» Iako su oni bili veliki pobožnjaci, Muhammed, s.a.v.s., ih opisuje kao one kod kojih Kur'an dolazi samo do grla, a ne ulazi u dubinu srca. Znaci, oni ga ne razumiju i ne mogu ispravno sprovoditi u djelo njegove propise.

Medunarodno udruženje islamskih ucenjaka dalo je fetvu o pitanju otmica i zarobljavanja talaca. Jasno smo rekli da nije dozvoljeno zarobljavati ljude osim u ratu. A i kada neko bude zarobljen, on ima prava koja se moraju poštovati. Zarobljenik ne smije biti ubijen, osim ako je ratni zlocinac ili špijun koji radi za neprijatelja. Zarobljenika za kojeg nema dokaza da je jedno od to dvoje nije dozvoljeno ubiti!
Medutim, ko treba donijeti hukm o tom pitanju? Ako je organizovana i prava borba protiv neprijatelja onda iza nje moraju biti sud, istražni organi i sve druge institucije koje su neophodne za donošenje takvih propisa. Nije dozvoljeno da to rade pojedinci po svom nahodenju! Svaka organizovana borba mora imati sve mehanizme koje ce njene postupke uciniti legalnim i regularnim.

Hatidža ben Kanneh: Pored spomenutog, na nekim internet-stranicama imamo i pokušaje namjernog iskrivljavanja islama. Namjerno se pogrešno ukucavaju pojedini kur'anski ajeti, te unose neistine u dogadaje iz historije islama, sve s ciljem da se produbi iskrivljena slika o islamu. Na koji nacin da sprijecimo negativna djelovanja poput tog kojeg smo spomenuli?
Dr. Kardavi: Smatram da je popunjavanje prostora na internetu sadržajem koji ce prezentirati ispravnu sliku islama najbolji odgovor na takve pokušaje. Kada smo pokrenuli našu stranicu «islamonline» 1999., rekao sam da je to džihad ovog vremena. Ako internet budemo koristili na pravi nacina, za korist islama, s ciljem edukacije muslimana na ispravan nacin i prezentacije prave slike islama nemuslimanima, onda je to najbolje oružje u borbi protiv sumnji i laži koje se svaljuju na islam i muslimane. Dakle, zaista je korištenje interneta u te svrhe džihad našeg vremena.

Šta podrazumijevamo pod džihadom našeg vremena? Muhammed, s.a.v.s., kada je pozivao ljude u islam, pisao je vladarima i upozoravao ih da ce, ukoliko odbiju islam, snositi odgovornost za sve svoje podanike koji su ostali u dalaletu (zabludi) zbog odbijanja islama. Dakle, u prošlosti su narodima vladali kraljevi, diktatori i razni drugi zalimi koji su primoravali svoje podanike da budu u vjeri svoga kralja. Nikome nije bilo dozvoljeno da promjeni vjeru, osim s dozvolom kralja. Tako su vrata da'veta bila zatvorena, što je razlog da su muslimani nekada morali opremati vojsku koja ce slomiti silu vladara, osloboditi njegove podanike i dostaviti im Allahovu vjeru. Medutim, u kakvoj smo mi situaciji danas? Da li mi danas moramo ratovati da bismo dostavili poruku islama u bilo koji dio svijeta. Dovoljno je da otvorimo stranicu na internetu, da je ispunimo sadržajem na jeziku naroda kojem se obracamo i ona je potpuno dostupna svim ljudima.
Dakle, na nama je da formiramo timove za da'vu koji ce prezentirati islam na jeziku naroda kojem se obracamo. To je polje djelovanja koje je jako bitno a mi nismo iskoristili ni jedan posto naših mogucnosti na tom planu.

Hatidža ben Kanneh: Jedan naš gledalac postavlja pitanje o šerijatskom stavu u vezi s poducavanjem internetu i korištenjem njime u današnjem vremenu. Može li se reci da je poducavanje korištenja interneta fardu-kifaje?
Dr. Kardavi: Nema sumnje da je poducavanje pravilnoj upotrebi kompjutera i interneta obaveza (fard) za svakog onoga ko je u stanju da se koristi tim sredstvima. Neki ucenjaci kažu da je pismenost fardu-kifaje, medutim, ja ne smatram tako! Ja sam na stanovištu da je pismenost neophodna za napredak ummeta, za izlaz iz zaostalosti u kojoj se nalazimo i zato je obaveza što veceg broja ljudi da se opismene i time pomognu na putu prosperiteta ummeta. Nema sumnje da je u naše vrijeme korištenje kompjutera i interneta sastavni dio pismenosti. Zato smatram da je obaveza da se tome obuci što više ljudi, odnosno, svi koji su u mogucnosti da se educiraju u toj oblasti, kako bi zajedno mogli dati svoj doprinost u borbi protiv neznanja.

Hatidža ben Kanneh: Sljedece pitanje odnosi se na razloge zbog kojih je malo stranica na internetu koje pojašnjavaju islam i zašto se islam ne prezentuje na raznim svjetskim jezicima, pogotovo na jezicima nacija koje imaju veliki broj stanovnika?
Dr. Kardavi: Malo prije smo rekli da je internet džihad ovog vremena i da je za ovaj projekat neophodno mobilisati veliki broj ljudi. Potrebni su nam timovi daija koji ce se baviti prezentiranjem islama na raznim jezicima. Ovdje se suocavamo s problemom slabog poznavanja jezika na kojem treba govoriti ili pisati o islamu. Takoder, ovaj projekat zahtjeva izvjesna ulaganja. Još uvijek nije teško naci donatora za izgradnju džamije, kao da je džamija jedini projekat koji služi vjeri. Potrebno je obuciti ljude raznim svjetskim jezicima i tako osigurati uslove za njihov da'vetski rad. Dakle, to je projekat koji zahtijeva angažman mnogih pojedinaca i institucija kako bismo se što više potpomagali u dobru.