RAMO: I ja sam to, ašicare, skont'o i zapazio,
pa ti nijesam nikako iz hladovine izlazio,
otvorimo 'vako ja i moja sijeda Fata,
sve butum pendžere i sva kucna vrata,
pa sidemo u prizemlje odozgore sa sprata,
ne bi l' nekako ovog ljeta živi ostali,
jer, brate, ova vrucina, ašicare, sve pali!
a mora da si zbog sunca stavio te naocali?!
SALKO: Nijesam zbog sunca, moj ahbabu i brate,
vec zbog drugijeh belaja koji me prate!
RAMO: Estagfirullah, Salko, šta mi to besjediš,
da nijesi, možda, na džine uspio da udariš,
ja l' si na sihire nabas'o, ne do Bog,
šta ovo, ljudi, bješe od komšije mog?!
SALKO: Ama, jok, nijesam ih stavio da idem na plažu,
de one golišave svoja tijela i zinete izlažu,
vec sam stavio ove mrke, crne suncanice,
da u svojoj rodenoj caršiji zaštitim lice,
i da s njima od dunaha sacuvam svoje oci,
jerbo mi ljeti namah pritisak plaho skoci,
kad vidam ove ženske, i stare i mlade,
kako se oblace, šta cine i šta rade!
RAMO: Jah... eto kakav je tuhafli vakat nast'o,
pa ni stari dedo u njemu nije miran ost'o.
Eto, jucer kad sam naiš'o ovom svojom džadom,
iš'o sam za jednom curom plaho, brate, mladom,
aman ja Rabbi, da vidiš kako se samo ona krece,
a na njoj ima samo jedna krpica od odjece,
eto, ja svojoj Fati, moram ti ovo iskreno reci,
u toj krpici ne bih dao ni u krevet leci,
a ona cura, eto kakav ti je sad vakat i moda,
u toj krpici, gotov' gola, po caršiji hoda!!!
SALKO: Uh...uh...Ramo, eno ti u školi moje unuke, cak,
gotov' kod svake cure se vidi, bilesi, i pupak!
Koja cura ti danas prekrije, k'o insan, svoja leda,
namah pocne druge po caršiji da ljuti i vrijeda,
a koja se drzne pa danas svoj pupak pokrije,
namah joj se caršija, tako zaostaloj, smije,
pa mora, jadnica, od njih da se skriva i krije,
baš k'o da nije, ne do Allah, citava i zdrava,
nego da je bolesna, zaražena i šugava!!!
RAMO: Aferim, Salko, moram ti priznati, brate, i ja,
da je ova pijaca ženskog tijela postala najjeftinija!
Skuplji je i kupus, i grah, i krompir i salata,
od ženskih ruku, nogu, pupka, leda i vrata!
SALKO: Ama, zato sam ti ja ove crne cvike i natak'o,
ne bi l' nekako od ovijeh zijancera umak'o,
al' ce mi biti, bezbeli, teško, svakako!