od ada do zapada

Historija se ponavlja

Historija je, kaže narod, uciteljica života. U njoj su otjelovljeni zakoni koje je Allah, dž.š, stvorio spuštanjem covjeka na Zemlju. Oni vladaju i upravljaju ljudskim društvima i zajednicama. Odlika tih zakona je da su generalni, univerzalni i nemilosrdni. Kad kod se nadu povodi za njih oni ce se neminovno desiti i dogoditi bez obzira na vrijeme, mjesto i osobe. Zbog toga Arapi imaju obicaj reci: Kako li je jucerašnji dan slican današnjem!? U historiji su pouke za one koji razum imaju i znaju prepoznati spomenute zakone kako bi znali koji zakoni, kada se slijede, vode do spasa i uspjeha a koji do nesrece i propasti.
Kada pogledamo u Kur'an zapazit cemo da skoro njegovu trecinu zauzimaju kazivanja o prošlim narodima. Znamo da Kur'an nije i ne može biti historijska knjiga ili enciklopedija nego je on uputa za ljude. Prema tome, kazivanja o prošlim narodima nisu u njemu navedena radi historijskih cinjenica nego, prvenstveno, radi pouke i spomenutih zakona.

U Kur'anu su navedena kazivanja o mnogim starim narodima, koji su nastanjivali ovu planetu, izgradivali je, orali zemlju i sijali je. Medu tim narodima bilo je i onih koji su dostigli veoma visok stepen civilizacije i imali veliku obrambenu moc. Medutim, kada bi im dolazio poslanik da ih opomene i podsjeti na Allaha, buduci svijet i polaganje racuna, ne bi ga prihvatili, nego bi ga u laž utjerivali, proganjali ili cak i ubijali. Njihova civilizacija, snaga, moc i napredak bi ih toliko obmanili da bi se uzoholili i ne povjerovali u to da je on poslanik. Nakon toga dolazila bi kazna sukladna njihovom grijehu. Allah, dž.š, poslao bi na njih jednu od svojih vojski koja bi ih uništila i iza njih bi ostali samo tragovi koji bi svjedocili o njihovom postojanju i bili pouka za one koji ce doci poslije njih.

Allah, dž.š., o tome kaže:'Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Bili su od njih mocniji i više tragova su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijeha njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.
Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Mocan, On strahovito kažnjava.'El-Mu'min, 20-21.
Jedan od tih naroda bio je i narod koji se zvao Ad. Tom narodu Allah je poslao svog poslanika Huda, a.s. Nastanjivali su podrucje izmedu današnjeg Omana i pokrajine Hadremevt u Jemenu.( )
Smatra se da su živjeli odmah poslije Nuha, a.s. Smatra se da je to prvi narod koji je razvio civilizaciju i kulturu poslije potopa koji je zadesio nevjernike iz Nuhova naroda.( )

Moc i snaga naroda Ada

Allah je bio podario narodu Ada sve pretpostavke za razvoj nove civilizacije, kako se razumije iz sljedeceg ajeta: 'Zar vam je cudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po covjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to što ste krupna rasta i dao vam izobilje svega. To je Njegovo djelo. I nek su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli.' El-A'raf, 69.
Allah, dž.š., im je dao velike umove i tijela i sacuvao ih od nedostataka i raznih opakih bolesti. Poznato je da se civilizacija gradi upravo spomenutim stvarima i da su to neophodni faktori izgradnje svake kulture i civilizacije. cak se korištenje štitova i sablji, pripisivalo tom narodu, zbog toga što su ih oni najviše i najbolje proizvodili pa bi se govorilo - Adove sablje i Adovi štitovi.( )

Adova snaga, oholost i umišljenost u to vrijeme bili su veoma poznati. Potvrduje to i sljedeci slucaj: Kada im je došao Hud, a.s., da ih opomene i pozove vjerovanju u Allaha, dž.š, uzoholili su se i rekli: 'Ko je od nas jaci.' Fussilet, 15. Za njih je poslanik, Hud, a.s, rekao: 'A kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici.' Eš-Šua'ra, 130.
Njihova moc i civilizacija u to vrijeme dostigli su toliki stepen da su po putevima koje su koristili postavili neku vrstu znakova kako se putnici ne bi izgubili u pustinji i njenom pokretljivom pijesku koji ubrzo zamete svaki prethodni trag. Gradili su fabrike i rezervoare vode u kojima su sakupljali i cuvali zimsku kišnicu da bi je pili putnici i koristili se njome stanovnici ljeti, kada u tim podnebljima nema kiše. Pravili su takoder tvrdave i dvorce na brdima.( ) O tim fantasticnim gradevinama njihov poslanik je rekao: 'Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajuci, i podižete utvrde kao da cete vjecno živjeti, a kada kažnjavate, kažnjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslušni.' Eš-Šua'ra, 128-131.

Pored toga što im je Allah, dž.š., dao pamet i snagu, prosuo je takoder na njih izobilje Svojih drugih blagodati. Dao im je izobilje vode, plodnu zemlju, bericet u plodovima i stoci, mnogobrojno potomstvo. Sve te blagodati spomenuo je Hud, a.s, opominjuci ih: 'Bojte se Allaha i Meni budite poslušni! Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate: daruje vam stoku i sinove, i bašce i izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danju patnje.' Eš-Šau'ra, 131-135.
Pored toga, rekao im je da, ako ga poslušaju, budu iskreni u svom ibadetu prema Allahu, dž.š., i zatraže od Njega oprost, Allah ce im povecati snagu, bogatstvo, blagodati i raskoš. Hud, a.s, rekao je: 'O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On ce vam slati kišu obilnu i dace vam još vecu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci.' Hud, 52.

Ad odbija priznati Hudovo, a.s, poslanstvo

Narod Ad obmanula je njegova snaga pa je zanijekao sve Allahove, dž.š, blagodati i srca su im postala nemarna, nadvladala ih je strast. Tako su slijepi i gluhi bili, i pored ociju i ušiju, jer nisu vidjeli brojne Allahove, dž.š, dokaze. Nisu se uopce udostojili da saslušaju opemenu kao što je slucaj s mnogim ljudima danas koji ne žele cuti bilo kakvu opomenu niti uzeti pouku, nego se ohole i ismijavaju vjeri javno cineci grijeh, prkoseci na taj nacin Allahu, dž.š, i ne bojeci se Njegove kazne i prijetnje.

Zbog toga oni su tako jednostavno rekli Hudu, a.s: 'Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, ovako su narodi davnašnji vjerovali, i mi necemo biti muceni.' Eš-Šua'ra, 136-138.
Toliko su se se uzoholili i osmjelili da su rekli: 'Ko je od nas jaci? A zar nisu znali da je Allah, koji uh je stvorio, jaci od njih, - a i znamenja Naša su poricali.' Fussilet, 15.
Njihovo opravdanje za neprihvatanje Allahove vjere bilo je gore od njihova grijeha. Govorili su da oni slijede puteve svojih zalutalih prethodnika ne želeci odstupiti od toga ni jednog koraka. Bili su zadovoljni njihovom vjerom, makar ona bila politeisticka i ocita zabluda. 'Zar si došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci naši napustimo? govorili su oni. Ucini da nas snade to cime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš.' El-Ea'raf, 70.
Optuživali su Huda da je lud, kao što su cinili svi lažovi sa svojim poslanicima. Potvarali su ga na razne nacine kako bi što lakše odvratili obican svijet od istine.

Ad je mislio da je uzrok Hudove ludosti to što je napustio obožavanje njihovih kumira. 'O Hude, govorili su oni, nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rijec necemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo. 'Ja pozivam Allaha za svjedoka'- rece on -,'a i vi posvjedocite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravne smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstva smislite i nimalo mi vremena ne dajte.' Hud, 53-55.
Kraj njihove laži i nevjerstva bila je uništavajuca kazna. Allah, dž.š, spasio je Huda i vjernike a uništio ohole lažove. 'I mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali.' El-Ea'raf, 72.

Bolan završetak

Kraj Ada je bio bolan. U njemu im je Allah, dž.š, spojio srcanu i tjelesnu kaznu. Dok su cekali plodnu kišu nakon duge suše i dok su se radovali dolasku prvih oblaka, vjesnika prvih kapi blagoslovljene kiše, koja im je toliko bila potrebna, u takvom išcekivanju došla im je kiša kazne umjesto blagoslovljene. 'I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: 'Ovaj nam oblak kišu donosi! Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši. I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove: i tako Mi kažnjavamo narod grješni.' El-Ahkaf, 24-25.
I tako je završila njihova civilizacija i nestala njihova kultura. Nije ih njihova snaga zaštitila od Allahove, dž.š, kazne niti im je išta bila od koristi. I tako su zaradili i navukli na sebe Allahovo, dž.š, prokletstvo i ovoga i buduceg svijeta. 'I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bice i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svog; daleko neka je Ad, narod Hudov.' Hud, 60.
Zaista je u primjeru Ada pouka za one koji pouku primaju i koji imaju srce živo i oci i sluh nezapecacen.

Savremena civilizacija Zapada

Kazivanje o Adu smatra se jednim od najcudnijih kazivanja koja se neprestano ponavljaju u ljudskoj povijesti. Medutim, malo je onih koji su uzeli pouku iz toga.
To kazivanje upucuje da kada Allah, dž.š, prospe svoje blagodati na neki narod ili pojedinca pa se nakon toga taj narod ili pojedinac ne zaštiti imanom protiv šejtana i svog nefsa onda je neminovno da njihov kraj i završetak bude propast i uništenje ma koliko posjedovali bogatstva, ugleda, sile i superiornosti.
'Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo.' El-Fedžr, 6-8.

Suvremenom covjeku koji živi u ovoj blistavoj civilizaciji i koji uživa njene raskoši Allah, dž.š, podario je bezbrojne blagodati. Dao mu je mogucnost da potpuno potcini ovu Zemlju, da na njoj izgradi velicanstvene nebodere i brojne druge objekte. Allah, dž.š, mu je 'omekšao' željezo, pomocu njega covjek je izgradio brojne fabrike i koristi ga u razlicite korisne stvari. Od njega je napravio i razlicita prevozna sredstva koja ga nose na kopnu, moru i vazduhu što mu je omogucilo da može preci cijelu Zemlju, od istoka do zapada i od juga do sjevera, za samo nekoliko sati.
Suvremeni covjek je uspio da ude u dubinu Zemlje i koristi se njenim riznicama. Uspio je koristiti željezo zajedno sa ostalim zemljinim blagodatima pa je razlicita mehanizacija u farmama i industriji tako pokrenuta da proizvodi ljudima hranu, pice, odjecu, užitke i raskoš.
Bez sumnje, rezultati su to ove velicanstvene civilizacije, kao što su i impozantne i ogromne gradevine i brz napredak. Medutim, postavlja se pitanje da li je suvremeni covjek uzeo pouku od nestalih naroda i civilizacija!? Da li je suvremeni covjek upotrijebio blagodati koje mu je Allah, dž.š, dao za ono cime je On zadovoljan? 'Uistinu, covjek se uzobijesti cim se neovisnim osjeti.' El-Alek, 6-7.
Suvremeni covjek uzobijestio se prema svome Gospodaru pa je zanijekao Njegove blagodati. Proglasio je ateizam i nevjerstvo kada je shvatio da je on centar svemira i kada je osjetio da se u njemu može ponašati kako hoce. Suvremeni covjek smatra da ce stoljece medija i informacija uništiti ono što se naziva ideologijama, gdje spada i islam.

covjek je postao nepravedan prema covjeku pa je poveo rat protiv njega i to razlicitim sredstvima pa i izgladnjivanjem. Cijeli narodi su poubijani a da nisu znali ni zašto. Velesile bacaju višak prehrambenih proizvoda u mora i okeane, dok, na drugoj strani ljudi umiru od gladi.
Na Zapadu se prave i osnivaju kuce, skloništa, hoteli i bolnice za pse i macke, a na drugoj strani ljudi umiru od siromaštva i bijede. I, ne samo to, nego je covjek sam sebi nanio nepravdu i propast. Proizveo je i izmislio sredstva za zabavu i fesad, što ce ga iznutra uništiti i razne vrste oruda i oružje koje ce ga biološki dokrajciti.

Kakva je to civilizacija ciji su se projektanti okrenuli od Allaha, dž.š, predali se svojim prohtjevima i strastima i uzeli ih za svoja božanstva?! Bez sumnje, takva civilizacija vodi uništenju i propasti covjecanstva, svejedno bila ta propast trenutacna ili prolongirana.
Zar sljedbenici suvremene civilizacije pored svoje 'inteligencije i dalekovidnosti' nisu mogli uzeti pouku iz civilizacija Ada, Semuda, naroda Ibrahima, a.s, Lutova naroda, faraona, Hamana, Karuna, grcke i rimske civilizacije? Zar im u njihovu završetku nije bila pouka?!
Mora nam svima biti jasno da se covjecanstvo, iz nevolje u koju je zapalo, nece spasiti, niti ce sacuvati i održati njegovu civilizaciju ništa drugo osim samo prihvatanje i slijedenje vjere i njenih nacela i ucenja i to ne svake vjere, nego samo one vjere koju On priznaje.
To je jasno potvrdio i španski ucenjak Vila Spaza, kada je rekao: 'Sva cudna zapadnjacka otkrica nisu vrijedna ni jedne suze niti jednog osmijeha. Samo su istocnjacki narodi, koji su vjerni arapsko-islamskoj kulturi, mocni da postave konacnu granicu zapadnjackom odvratnom moralnom nazadovanju koje gura covjecanstvo u provaliju divljaštva i dominaciju materije.( )