reformama do opstrukcije

SDP

Bosanskohercegovacka politicka scena mogla bi vrlo brzo ostati bez politickih stranaka “gradanske” orijentacije. Baš nekako pred kongres najvece multietnicke stranke u BiH, koja osim Bošnjaka ima i pet ili šest pripadnika drugih naroda, održan je sastanak iza zatvorenih vrata na kojem je šest kontrarevolucionara odlucilo da skinu tovariša Zlatka s vladarskog trona. Sead Avdic, Sejfudin Tokic, Esad Zgodic, Tatjana Ljujic-Mijatovic, Miro Lazovic i Ivo Komšic dogovorili su se kako je eto došlo konacno vrijeme da se prekine s ustaljenom tradicijom da na celu stranke bude iskljucivo Bošnjak, te da bi bio red da se svake dvije godine mijenja etnicka struktura predsjednika SDP i rukovodstva stranke. ”Šestorka” traži da se ubuduce izabire jedan predsjednik i tri dopredsjednika.

Mandat predsjednika trajao bi jednu godinu, nakon cega bi njegovo mjesto zauzeo dopredsjednik iz reda drugog, odnosno treceg naroda, odnosno iz reda ostalih. Da je kakav drugi vakat, te da je na celu stranke drug Stari, ili nevidljiva ruka Milovan Ðilas, buntovna šestorka bi vjerovatno sada razbijala kamen na Golom otoku, vrlo egzoticnom i efikasnom mjestu za utjerivanje stranacke discipline. Vladati ljudima valjda je najveca ljudska strast i izazov za covjeka. I zamka iz koje se teško izvuci. Takav slucaj je i sa šestorkom iz reda današnjih komunista. Dok su bili na vlasti i kupili kajmak, Lagumdžija je bio dobar. U tom periodu nije im padalo na pamet da na stranackim sjednicama, sastancima i razgovorima, vode neki dijalog koji bi unaprijedio metode rada i djelovanja stranke. Nisu valjda imali vremena od silnih putovanja po svijetu, kupovine stanova, smjenjivanja policajaca koji su se drznuli zaustaviti njihovu ženu i priupitati za vozacku, guranja svojih prijatela na direktorska i mjesta u upravnim odborima, imenovanjima ambasadora...

Sad bi oni uveli demokratiju u stranku po principu da sami odreduju ko ce, šta i kako misliti i raditi. Valjda ne shvacajuci da bi ta stranka, na cijem bi celu bio Komšic, Lazovic ili Ljujic-Mijatovic, jedini izlaz na bh. politicku scenu našla u tzv. kompezacionim mandatima. Ako se kojim slucajem i ostvare ove hipoteticke zamisli SDP pucista, bilo bi više nego drsko svrstavati SDA, HDZ, SDS u koš sa nacionalistickom etiketom, a sebe i dalje ubrajati u gradanske stranke, iako je ocigledno da je ova stranka izgubila svoju politicku nevinost. Kakvi god da budu rezultati Kongresa, prilicno je izvjesno da SDP polahko ide ka svome sutonu, potvrdujuci jednu vizionarsku novoprimitivaca (Nadrealisti), kako se radi o lahko kvarljivoj robi (komunizam). Što se proda, proda se do devet. Ostatak se baca.

PEDI EŠDAUN

Nije Pedija dugo držala ideja da bude prvi predstavnik medunarodne zajednice koji ce ovoj zemlji podariti jedinstvenu Vladu na nivou citave BiH, i da jednim takvim potezom osigura sebi prilicno dobro mjesto u njenoj historiji. Ovako je sve ostalo isto. Ideja koja je doduše bila na infuziji, nažalost nije preživjela. Sada znamo ono što smo znali još 1995. godine: imacemo Vijece ministara s jednim predsjedavajucim. Dobicemo, dakle, jednog ozbiljnog premijera države. Zalud su se radovali svi oni koji su mislili da ce se ova država uozbiljiti i dobiti konture pravne države koji ce je malo odmaknuti od krutog dejtonskog okvira.

S druge strane, bice interesantno kako ce Pedi sprovesti ideju o uvodenju PDV-a na državnom nivou. Kao što se i ocekivalo, tome se vec usprotivila cijela Radovanova silazna i uzlazna politicka loza, od Šarovica do Ivanica i Dodika. Porez na dodatnu vrijednost, pa još i na državnom nivou, opasno podsjeca na jacanje BiH i slabljenje entiteta, što se u manjem entitetu tumaci kao pocetak kraja RS. Šta je nama naša borba dala, porucuju Šarovic i društvo. Problem ove države i jeste u tome što su najveci antidržavni elementi parazitski nastanjeni u njenim institucijama. S tih visokih pozicija uglavnom srpski predstavnici i manjim dijelom hrvatski efikasno i bez ikakvih sankcija od strane medunarodne zajednice godinama miniraju svaki pokušaj reformi u državi. Vijece ministara, kao skup ljudi neselektivno izabranih po nacionalnom sastavu a ne po strucnosti, nepremostiva je prepreka za bilo kakav napredak.

Nije baš izvjesno da li je Ešdaun to shvatio, jer vlast nije ni konstituisana a Pedi je vec udario na bosanski zid opstrukcija. Visoki predstavnik ne bi smio mnogo cekati sa sankcioniranjem tog organizovanog javašluka. Valjda razvucen izmedu nepovjerenja prema strankama pobjednicama i prilicno teške uspostave tzv. antinacionalnog bloka, Pedi i ambasadori zapadnoevropskih zemalja te SAD-a dugo i pažljivo razmatrju svaku mogucnost i kombinaciju. Ulog je više nego velik. cetverogodišnji mandat. Prilicno dugo vrijeme za ostvarivanje licnih interesa. Reforme se, po tradiciji, ne sprovode. One se tek tako spomenu u toku predizborne kampanje. Ako ih i bude one ce biti inicirane od strane Visokog predstavnika. Ako bude dobre volje. Ako... jer Pedija nema ko da smijeni. S reformama ili bez njih Pedi ce nas, kao i njegovi prethodnici, nakon isteka svog mandata ostaviti i vratiti se u Englesku s novcem o kojem je tamo mogao samo sanjati.

SFOR

Kako sada stvari stoje SFOR je svoj mandat ogranicio samo na pretresanje kuca, ne bi li Žetva (akcija prikupljanja naoružanja) bila što bolja. Ratne zlocince kalibra Karadžica i Mladica love samo novinari u svojim kolumnama. Oni ih doduše ne mogu uhvatiti, ali daju do znanja onima ciji je to posao da se Radovan i Ratko kriju po bosanskim vrletima, i da se na njihovim zatvorskim jedinicama u Hagu vec odavno nahvatala paucina. Umjesto toga, dobro placene jedinice SFOR-a, valjda iz silne dosade, daruju jednom petogodišnjaku iz Orašja plišanog medu, jer im je mališan predao svoj plasticni pištolj i pušku. Ko biva njegov potez bi trebalo da slijede i ostali.
Onda je SFOR podigao silnu prašinu zbog toga što je jedan helikopter Vojske Federacije za potrebe bh. filmadžija, letio tri metra ispod dozvoljene visine cime su otkrili tajne dogovore i akcije koje je SFOR pripremao za hapšenje Radovanovo. Kako je akcija provaljena, morace biti odložena do proljeca. Jer je snijeg na Romaniji, Maglicu i Grmecu. A po njemu se goli i bosi vojnici SFOR-a ne namjeravaju smrzavati. Lakše je kada je toplije, kada je zelenilo i kada pticice pjevaju. A na proljece... Do proljeca ce možda Radovan umrijeti od jake gripe, ili ce neki novi helikopter letjeti tri metra ispod dozvoljene visine i time osujetiti nove SFOR-ove planove za hapšenje, ili ce se promijeniti stabilizacione snage. U svakom slucaju, mirno spavaj Radovane!

BH. SUDSTVO

Da je sudstvo u BiH na veoma niskim granama dokaz su dva paralelna slucaja koja su se vodila u Federaciji BiH i RS. Sudsko vijece u Banjoj Luci nedavno je izreklo nevjerovatno niske kazne (po nekoliko mjeseci zatvora) grupi huligana koja je u tom gradu rušenjem svega što nije srpsko pokazala šta misli o ponovnoj gradnji džamije Ferhadije. Da ne spominjemo što niko nije preuzeo odgovornost za smrt Murata Badica. Zbog efikasnosti sudstva u RS malo je falilo da padne i mrtva glava na nogometnom susretu Borac - Željeznicar. Gotovo istovremeno vodio se drugi sudski proces u FBiH gdje se sudilo grupi optuženoj za ubistvo zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara, proces koji je okoncan oslobadajucim presudama za Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševica, Zorana Bašica, Željka Cosica, Jedinka Bajkušu i Marija Milicevica. Time je Kantonalno tužilaštvo Sarajevo, poslije slucaja “alžirska grupa”, doživjelo najvecu blamažu u posljednje vrijeme. Od juna prošle godine, kada je sudenje pocelo, obavljeno je oko 100 pretresa, saslušano 47 svjedoka, analizirani iskazi zašticenih svjedoka... i, opet ništa! Cijeli slucaj vracen je na pocetak. To ce poslužiti za nastavak manipulacija s ubistvom Leutara. Ipak, najgora stvar je što takvi i slicni slucajevi, osim što narušavaju ionako loš ugled pravosudnog sistema u BiH, plaše i ulijevaju nepovjerenje gradanima BiH.