lazu ali ih lijepo slusati

cPoliticari i prevaranti

Izborni cirkus zašao je u svoju najkomicniju fazu a narod u svoju najcrnju fazu tragicnog poslijeratnog pokušavanja da od multipliciranog zla izabere najmanje. Sudeci po obecanjima besposlenih politicara uskoro u Bosni i Hercegovini nece biti nezaposlenih nego ce biti potrebe da uvozimo radnu snagu u neogranicenim kolicinama.


Uvijek su izbori bili prilika da mentalni invalidi prošetaju tom imaginarnom promenadom podupiruci se na svoj politicki angažman kao jedinu mogucu štaku lupajuci njome po narodu koji ni kriv ni dužan mora da bira koji je od njih manje invalidan. Zato ovi izbori, bar po ucesnicima i njihovom ponašanju, ne bi trebalo da budu drukciji od ostalih u našoj zemlji a ni od onih u inozemstvu. Politicke podvale, iznošenje tudeg prljavog veša u javnost, blacenje i napadanje protivnika svim sredstvima, laganje, izmišljanje, obecavanje kula i gradova, sve je to normalno stanje i jedini nacin komuniciranja za koji politicari znaju. Ipak ce kod nas biti upamceni bar po jednoj stvari koja kod nas jeste a kod drugih nije obavezan rezultat svakih novih izbora – narodu je sve teže i bit ce mu još teže. Iako su za to što je narodu teže najzaslužniji politicari, to ih ne smeta da i dalje lagodno žive dok narod nikako da preživi. Aktuelna vlast živi svoj život ne vodeci brige za to kako ce glasati narod, valjda u uvjerenju da su nepogrešivi toliko da narod nema greške ako za njih glasa. No sve je to tako dok neko ne pukne.

Ko je puko u ovoj državi?

To da u Bosni i Hercegovini razum postaje roba koje sve manje ima - ali i za kojom, uz svu nestašicu, i dalje potražnja baš nije velika - sasvim je jasno. Ono što iole normalnu covjeku smeta jeste da se više ne zna, sa sigurnošcu, ko je razuman a ko je, eventualno, malo do umjereno ili, cak, skroz ostao bez tog artikla ili, narodski receno, ko je puko. Najcrnje je to što kad razuman covjek razumno reagira - svi kažu da je lud. Gledam, nedavno, onog našeg sugradanina, nekadašnjeg borca, specijalca, diverzanta i šta ti ja znam kakvog sve ne junaka u ratu i miru kako gradskim ulicama sipa rafale put neba.

Nije mi trebalo dugo da saznam da je covjek ogorcen jer je ostao bez zaposlenja. Mogao sam to i pretpostaviti, kao što sam mogao pretpostaviti i da su ga bez posla ostavili oni koji za drugu liniju, osim partijske, nikada nisu ni znali ni culi, a kamoli da su je vidjeli. Upravo takvi aparatcici covjeka ostave bez posla, pa kad on u svom pravednom gnjevu, ogorcenju i strahu od nesigurne sutrašnjice u kojoj djeca mu treba da ostanu gladna, posegne za oružjem i saspe koji rafal u nebo, onda kažu da je taj, biva, puko.

Niko ne kaže da je puko onaj ko je uzrok pucanja vec da je puko onaj koji puca, a njemu došlo da pukne od - muke. I sve je dobro dok jednoga dana ovi što su pukli ne zapucaju u žive mete. A ko bi one mogle biti - nije teško pretpostaviti. Da li ce tada, barem tada, neko od politicara, dojucerašnjih podrumaša, shvatiti da je, ipak, negdje profulao ili ce i dalje, sa osmijehom na licu, tvrditi kako je neshvacen od narodnog stada, od tih ovaca koje se ni najesti ne znaju kako treba dok im neko ne naredi. Sudeci po tome kako nas lažu u predizbornoj kampanji, iluzorno je ocekivati da ce neko od njih promijeniti stav.

Lažu i ne mjere

Covjek od malih nogu živi u svijetu laži i prevara, manjih ili vecih, u kojima ucestvuje na ovaj ili onaj nacin, kao onaj ko ih pravi ili kao njihova žrtva. Zato me nimalo ne cudi to što dobra vecina gradanstva sluša predizborne laži i to, najcešce, sa osmijehom na licu i uz onaj banalan komentar: Znam da laže, ama lijepo ga slušati! U cemu je ljepota znati da te lažu i još o tome pricati kao o necem lijepom - ne znam, osim ako nije u išcašenoj svijesti našeg covjeka koji više ne razlikuje ni dobro od zla, ni laž od istine. Za to vrijeme politicari lažu i ne mjere. Nema oblasti u kojoj nisu svojim lažima poremetili ionako nesigurnu ravnotežu pa se covjek pita jesu li politicari ili prevaranti, ili su im ova dva zanimanja objedinjena u jedinstvenu osobinu.

Najdrasticniji primjer je laž oko zapošljavanja. Toliko su izgubili mjeru da su od onih Lagumdžijinih 60.000 novih radnih mjesta drugi jurišnuli na 350 hiljada, da bi treci ucas skocili na milion. Po onoj narodnoj: …lijepo ih slušati, covjek se prepusti sanjarenju pa zacas dode do zakljucka kako nakon izbora nece više biti nezaposlenosti nego samo prezaposlenosti. Otprilike kao i do sad – ko radi – radi, ko ne radi - politicar je. Prepustim se, tako, sanjarenju i ucas vidim kako smo sve gradane BiH uposlili, u politici i van nje, pa nam nedostaje radnika koje treba tražiti u inozemstvu. Ucini mi se, u prvi mah, da bi najbolje bilo uposliti Nijemce.

Niko nije toliko radišan kao oni. Kako se moji klikeri, inace, brže pale od politicarskih, odmah sam skontao da mi rješenje nije baš najbolje: Nijemci su, najcešce, golemi rastom, što ce reci da im treba dosta prostora za stanovanje a i puno, brate, jedu. Bili bi nerentabilni. Garant. Dovoljno je samo vidjeti ove što su došli u Zenicu da nam nose smece ispred kuce. Koliko nas koštaju, mogli smo tri preduzeca održavati da smo bili pametniji. Onda sam došao do zakljucka da je najbolje uposliti Japance. Mali ljudi, malo im stambenog prostora treba, malo jedu a rade - kao mravi. Ispade, tako, da od predizbornih lagarija jedina korist biva u tome što glasacima bolje mašta radi dok pokušavaju odgonetnuti ko su ljudi na izbornim plakatima - politicari ili prevaranti.

A zlocincima mašta ne miruje

Sve što sam napisao u ovom tekstu odnosi se iskljucivo na politicare u Federaciji BiH. Samo u Federaciji može biti razlicitosti u mišljenjima u politickim opcijama pa i u pominjanim brojkama buducih zaposlenih i bivših nezaposlenih. U entitetu sa srpskom vecinom ništa nije važno osim srpstva. Stranke mogu biti demokratske, radikalne, liberalne, socijalisticke, populisticke, komunisticke, ali su sve srpske i sve su antibošnjacke. Ma kakav program imale, sve tamošnje stranke, bez izuzetka i bez ostatka, djeluju na liniji srpstva i antibošnjaštva. Kad im dobro ide, kad košarkaši susjedne im države Srbije pobijede - oni napadaju na Bošnjake povratnike, kad im nekog zlocinca uhapsi SFOR ili se sam preda u Hag - oni napadaju Bošnjake, kad im kasne place, kad nisu zadovoljni predizbornim obecanjima vlastitih voda - oni miniraju tek obnovljene džamije.
Tako Srbima nema ni slave ni žalosti bez Bošnjaka. Njima su Bošnjaci redovni i najdraži gosti kao lisici zec na veceri. Na koji ce nacin da ih muce i progone, zastrašuju i sprecavaju u povratku, gdje ce da ih napadnu, e u tome im mašta neiscrpno radi.

Ipak, ma kako nepromjenjivo izgledalo stanje u entitetu sa srpskom vecinom, nesumnjivo je da ce do promjena doci i da se to mora desiti. Možda ovi izbori nece dati bitne novine ali naredni hoce sigurno. Uostalom, Federacija je svakako prednjacila i do sada, pa ce takvo stanje biti i ubuduce.
Trenutno i Federaciji a i ostatku Bosne i Hercegovine pravu izbornu lekciju drži gospodin Mladen Ivankovic Lijanovic. On je, zasigurno, prvi bh. politicar zapadnjackog tipa koji vlastitim sredstvima finansira vlastitu izbornu kampanju. On se ne libi da, iako je hrvatski kandidat za clana Predsjedništva, ude i u bošnjacke sredine i da radi i djeluje svuda gdje postoji realna šansa da izbori bar jedan novi glas za sebe. Lijanovic vec pokazuje, a rezultati izbora ce i dokazati, da se u izbore nikada više nece moci krenuti kokuz a niti sa tudim parama. Ko to do sada nije shvatio shvatit ce nakon ovih izbora, te u naredne mora ici dobro potkovan.

Ovo su posljednji izbori u kojima politicari tipa Lagumdžije mogu ocekivati da parama poreskih obveznika placaju vlastitu kampanju, izbore za miss i slicne gluposti, i istovremeno ubjedivati narod da je to u njegovom interesu. Nije da je narod toliko postao pametan, nego postoje privrednici tipa Lijanovica koji više nikada nece dozvoliti da im neki Lagumdžija, Behmen, Markovic, Križanovic i ostali uzimaju pare na ime poreza i troše za vlastiti lagodni život na njihovoj grbaci. Takvi ce ubuduce kretati na izbore ili imati svoje favorite koji sa politicarima tipa SDP, SDS, HDZ i slicnima nece imati baš neke velike veze.

Super Hik protiv džamija

Šta ce biti ako pobijede neki drugi, osim ovih sada, jasno je svakome. Bit ce revanšizma i osvete do besvijesti. No, šta ce biti ako pobijede ovi koji su sada na vlasti? I to nije teško pretpostaviti. Za ilustraciju dovoljno je navesti slucaj jednog ovdašnjeg visokog kantonalnog funkcionera, zamalo najvišeg, koji se drznuo da, kao pravi Bošnjak, prisustvuje na dva otvaranja džamija. Vjerovatno je covjek zaboravio ko je na vlasti i da ta vlast, bez obzira što je održavaju ostale clanice Alijanse, smatra da je samoodrživa i neuklonjiva.
Jedan Srbin, visoki funkcioner iz SDP-a, poznat po zasluženom nadimku Super Hik i po tome što druge proziva što nisu uradili njegov posao, vrlo otvoreno, žestoko, staljinistickim manirom, onako kako dolikuje onome ko se ispilio iz šinjela Duška Zgonjanina, zamjerio mu je odlaske na otvaranja džamija. Tako se slika sadašnje vlasti zaokružuje u cjelinu i to sama od sebe, sama o sebi i sama po sebi. Narodu preostaje da odluci hoce li ici u džamiju slobodno ili pod prismotrom.

I još nešto, kad vec govorimo o slobodi, ne mogu a da ne pomenem prijetnje koje je izrekao prvi covjek SDP-a u stilu pravog bombaša ili minera prijeteci da ce neke novine biti ukinute nakon izbora. Valjda covjek zna ko ce pobijediti, a možda i zna sa sigurnošcu starog pakera koji u svojim lagumima ima takva punjenja da mogu raznijeti sve i svakoga. Ako se dobro napakuje, sve je moguce, kao što je moguce i da još nekog krene karta. Šta onda ocekuje minere i bombaše?! Ništa drugo i niko drugi nego Super Hik.