osnivanje medrese bio je odgovor sili i zlu

Predstavljamo: Medresa Osman-ef. Redžovic u Cajangradu (Velikom Cajnom) kod Visokog

Novi horizonti prenose govor direktora medrese 'Osman ef. Redžovic' prof. Džemala Salihspahica na svecanosti 6. jula 2002. god. u povodu završetka školovanja sedme generacije maturanata i obilježavanja desetogodišnjice postojanja i rada Medrese.

' I reci, trudite se! Allah ce trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, …'(Kur'an, sura 9, ajet 105)

Poštovana braco i sestre, uvaženi izaslanice Reis-ul-uleme, cijenjeni maturanti i roditelji, dragi gosti, zahvaljujemo vam se na odzivu i interesu za naše djelo. Drago nam je što ste danas medu nama da nas ohrabrite na Allahovom, dž.š, putu u ovom genocidnom vaktu i s ciljem da zajedno podijelimo radost uspjeha i iskustva. Po odzivu i vedrom raspoloženju da se zakljuciti da ste zadovoljni. A, kako i ne bi bili zadovoljni kad se naša vizija o Medresi u Cajangradu ostvaruje. Naše današnje zadovoljstvo je višestruko: radi se o uspjehu ucenika, uspjehu njihovih roditelja i profesora, a to je i znacajan uspjeh Islamske, a i društvene zajednice. Posebnu draž današnjoj svecanosti daje dovršenje prve faze izgradnje dackog doma, pocetak izgradnje novog prilaznog puta i novog bazena za vodu. Sa posebnim zadovoljstvom isticemo da se ovih dana navršava deset godina postojanja i rada Medrese u Cajangradu.

Poštovana braco i sestre, pozivam vas da proucimo Fatihu našim šehidima bez cije žrtve u Bosni danas ne bi bilo mnogo štošta, pa ni ove medrese, akademije ni ovog jubileja! Lillahi-l-fatiha!
Radosni smo i ponosni na uspjeh koji je kolektiv Medrese postigao u toku deset godina rada, i to tiho radeci i gradeci u smislu uvodnih kur'anskih rijeci: 'Trudite se, Allah ce trud vaš vidjeti…!. Covjek bi morao biti nezreo pa ne osjetiti znacaj i radost ovoga trenutka koji prica pricu o Bošnjacima.

Mi smo pokazali da se može dosta postici predanim radom, jer smo stalno u nesmirivoj želji da postignemo više i bolje. Otuda ona predanost, temeljitost i silna energija u svemu što radimo. Svi naši planovi imaju za cilj da povratimo nekadašnji naš ugled i slavu, jacanjem islamskog rada i mnogo štošta drugog, kako bismo postali ugledniji i mocniji. Položaj Medrese i doma, veliki prostor oko njih, neposredni kontakt s prirodom daje nam izvjesnu prednost nad drugim medresama, jer naše ucenike i nastavnike stalno inspiriše mir i ljepota seoskog ambijenta. Ipak, bez obzira na sve, ponekad nam je žao što ne umijemo i ne možemo više i bolje raditi. Neko je rekao: 'Ko uradi mnogo, a mogao je više - malo je uradio!

Osnivanje, izgradnja i rad Medrese u Cajangradu ratne 1992. bio je smion korak i odgovor sili i zlu. Bilo je to suprotstavljanje ubicama s brda i mraku smrti.
Mi smo sretni, jer smo još u ratnom vrtlogu pronašli kljuc da na specifican nacin pomognemo islamu i domovini, tako što kroz Medresu naše neznanje pretvaramo u naše znanje. Da, kojim slucajem, kod nas postoji ozbiljnija kritika, ona bi dosada više vrednovala naše rezultate i naše umijece. Nažalost, naš podanicki mentalitet ne može sebi dozvoliti da neko drugi u necemu bude prvi. Takvi ne mogu shvatiti da smo mi napravili nešto bolje.
Naša deviza, koja se temelji na kur'ansko-sunnetskoj tradiciji i bošnjackim nacionalnim interesima glasi: Cajangradska medresa se mora, ako Allah da, dovesti do kraja, jer je ona rasadnik zdrave islamske i bošnjacke svijesti.

Ovakav cvrst stav prema odgoju i obrazovanju i želja da što više Bošnjaka prode kroz naše medrese proistice iz uvjerenja da je prosvjeta uopce, a posebno islamska, odnosno bošnjacka u našim novim društvenoekonomskim, politickim, kulturnim i vojnim prilikama dobila novo znacenje i važnost. Možemo slobodno reci da je prosvjeta za Bošnjake prioritet prioriteta, jer putem savremene, kvalitetne prosvjete, odnosno kroz naše medrese bijemo važnu bitku za bolju perspektivu.
Da bi naša perspektiva bila bolja i da bismo mogli nastaviti zapocetu gradevinsku ekspanziju, treba nam još dosta mateijalnih sredstava, strpljenja, takta i odgovornog rada svakog našeg gradanina. Vec danas je teško zamisliti visocku opcinu i ZE-DO kanton bez Medrese, koja je višestruko unaprijedila i ukrasila ovaj inace živopisni i gostoljubivi kraj visocke opcine i uveliko doprinosi porastu islamsko-muslimanskog standarda na ovim prostorima. Medresa je naš veliki kulturni uspjeh i ja je doživljavam kao zamah sablje po našoj nepismenosti i kulturnoj zaostalosti. I baš radi toga smo je dužni kao dragulj cuvati i pomagati. Nakon potpunog završetka dackog doma, izgradnje sportsko-rekreacionog centra i novog prilaznog puta, Cajangrad ce postati znacajan odgojno-obrazovni i rekreacioni centar Islamske zajednice.

Eto, cijenjeni gosti, zbog cega smo veoma radosni kada osjetimo da nismo sami, kada se uvjerimo da na razne nacine pomažete ovu ' permanentno rastucu medresu'.
Po našem mišljenju, Medresa je prilika, da pružanjem novcane ili neke druge pomoci i prakticno pokažete pripadnost islamu.
Zbog svega recenog, poštovana braco, od vas ocekujemo vecu pomoc. Sve vas smatramo našim dužnicima, jer smo vas vec pocastili izgradnjom džamije, Medrese, dackog doma, darovali vam 405 svršenika, Islamsku zajednicu smo obogatili sa 35000 m2 zemljišnog prostora, zatim, ovaj kompleks smo snabdjeli pitkom vodom, a u cilju bar djelimicnog samofinansiranja pokrenuli smo i neke manje proizvodne kapacitete.
Ovih dana navršava se deset godina postojanja i rada naše medrese koju trenutno pohada 215 ucenika(ca). Desetogodišnjicu našeg postojanja obilježili smo nizom manifestacija o cemu ce kasnije biti govora. Znaci, mi vec deset godina promoviramo ideju o Medresi, o islamskoj prosvjeti. Naglašavamo da iza nas ostaje jedna burna, teška, al' uspješna decenija ( 1992.-2002.), koja je, kao što vam je poznato, u pocetku imala dosta džehennemskih elemenata.

Nedavno smo primili jedanaestu generaciju ucenika u prvi razred kojoj želimo da koraca u 21. vijeku samosvjesnije, individualnije i pragmaticnije od ranijih generacija. Zahvaljujemo se njihovim roditeljima na ukazanom povjerenju da, u naredne cetiri godine, odgajamo i obrazujemo njihove sinove i kceri.
Naš cilj je da kroz medresu prode što veci broj Bošnjaka, koji ce svojim unutrašnjim vrijednostima predstavljati uzore, koji ce nositi zastavu islama i bošnjaštva i probuditi vjeru kod drugih mladica i djevojaka.
Mudro je receno: 'Bez sjetve nema ni žetve'. Zahvaljujuci dobrom odbiru kandidata i blagovremenoj sjetvi, hvala Allahu, dž.š, na pocetku tekuceg mjeseca srpnja, mi imamo, kako vidite, bogatu žetvu svršenika (32 mladica i 28 djevojaka).
To je bez sumnje, divan poklon koji danas, sa velikim zadovoljstvom, predajemo roditeljima, Islamskoj, a i društvenoj zajednici, s nadom i molbom da im se, shodno njihovim sposobnostima i željama, obezbijede radna mjesta ili eventualno nastavak školovanja. Ponosni smo na dosadašnje naše svršenike. Oni su naš najvredniji hajrat kojeg našim radom postižemo!

Ne tvrdimo da su naši plodovi najsladi, al' tvrdimo da Medresu dubinski osjecamo, da se pošteno trudimo kako bismo naše svršenike obogatili tvrdim imanom, strucnim i opcim znanjem, moralnim vrlinama, radnim navikama i nadasve islamskim pogledom na svijet. Ove djevojke i mladice ucili smo plemenitosti, zatim da njeguju aktivnu a ne pasivnu pobožnost, da budu savjesni studenti odnosno radnici, da vole imamsko-muallimski poziv, da vole svoju zemlju kao zjenicu oka svoga. Dalje, ucili smo ih multieticnosti, da cijene ljude, da se znanjem i cestitim radom bore za mjesto u društvu. Pricali smo im o našoj nehajnosti i lijenosti, o zastoju zbog cega cesto zapadamo u škripac. Osim toga, naše maturante smo ucili da misle svojom glavom, a ne glavama pojedinim vajnih i samozvanih alima i šejhova, koji držeci se nekih svojih željeznih šema nemaju sluha za istinske probleme života muslimana i cije nas je višestoljetno pogrešno i jednostrano razumijevanje i primjena šerijatskih propisa dovelo do današnjeg nezvidnog položaja. I, da situacija bude još gora, dobar dio muslimana vjeruje da ce se spomenuti ponižavajuci položaj popraviti sam od sebe, nekim carobnim metkom, carobnim štapicem! Nikada!

Pred nama je sedma generacija maturanata koja je zapocela školovanje poratne školske 1998/99. godine. I ovi daci svjedoci su fašizma i srbizma. Školovanje u Medresi zapoceli su u skromnim i preskromnim poratnim uslovima. Danas je, kako vidite, u tom pogledu, hvala Allahu, dž.š, mnogo bolja situacija.
Postignuti uspjesi rezultat su napora svih clanova našeg kolektiva i potvrda našeg imidža, a služe nam kao impulsi optimizma za realizaciju planiranog. Ne pokažemo li i ubuduce dovoljno razuma i spremnosti da iskoristimo postojece kapacitete i slobode u interesu Medrese, odnosno Bošnjaka, sud historije ce nas žestoko kazniti. Radi toga ne smijemo dozvoliti da nam iscuri životna energija pred nekom trenutnom preprekom. Mi stalno moramo imati na umu da samo cvrsti ljudi pobjeduju cvrste teškoce, i da samo zrele nacije i zajednice školstvu poklanjaju vecu pažnju.

Ono što nas posebno raduje je cinjenica da ovi mladici i djevojke nisu obicni maturanti. Oni se razlikuju od svojih vršnjaka iz vecine drugih srednjih škola vecim stepenom islamskog morala, samodiscipline i trezvenosti, vecim stepenom radnih navika, za jedno cvršce vjerovanje i jaci smisao. A na takvima, poštovana braco i sestre, islam i zajednica treba da pocivaju! Posmatrano iz ovog ugla, ponavljamo, naše medrese predstavljaju svojevrsne oaze, tvrdave islamske i bošnjacke orijentacije. Medrese su neka vrsta pojasa za spašavanje nacionalnog i vjerskog identiteta. Ovim cinjenicama objašnjavamo porast interesa za upis u naše medrese.
Cijenimo da je trenutak da kažemo da ne bismo mogli sagraditi džamiju, medresu, dacki dom, put i ostalo bez Allahove, dž.š, pomoci, a ztim bez pomoci dobrih ljudi od kojih su neki i danas medu nama. Naš rad su pomogle i neke humanitarne organizacije, a najviše TAIBAH INTERNATIONAL, Visoki saudijski komitet, Islamska banka za razvoj iz Saudijske Arabije i dr.

Na kraju, moleci blagoslov Allahu, dž.š, a zatim blagoslov dobrih ljudi, još jednom se iz dubine duše zahvaljujemo svim gostima, a posebno uvaženom reisu-l-ulemi, prof. Mustafi Cericu na posjeti, na podršci i razumijevanju, a maturantima i njihovim roditeljima još jednom iskreno cestitamo znacajan životni uspjeh. Posebnu zahvalnost dugujemo inžinjerima iz Sarajeva Irfanu Selmanu i njegovom konsultantu Omeru Behmenu, pod cijim budnim nadzorom gradimo ovo, možemo slobodno reci, umjetnicko djelo.
Naša poruka svima vama, svima nama, a posebno maturantima glasi: više sloge, više rada, više darežljivosti i stalno imati na umu da smo potrebni jedni drugima. Dragi prijatelji, u svemu je bitna ljubav! Imajte još više ljubavi prema islamu, prema Bošnjacima, prema bosanskoj tradiciji i prema Medresi! Bez vaše pomoci mi ne bismo mogli 'medresovati'. Neka vam ovo što ste danas u Cajangradu vidjeli i culi, zatim naš mikro i makro položaj na Balkanu bude dodatni motiv za recenu ljubav!

' Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošcu i ucvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruju'! (K,2:250)