Propis razvoda braka se razlikuje od situacije do situacije i od okolnosti do okolnosti, tako da nekada može biti dozvoljen (mubah), nekada pokuden (mekruh), nekada zabranjen (haram), zatim pohvalan (mustehab), a nekada je i obavezan (vadžib)
Pokuden je, (a kod nekih islamskih ucenjaka zabranjen) u slucaju da nema nikakvog jasnog povoda za njim, a dokaz za to su rijeci Poslanika, s.a.v.s: "Najružnija dozvoljena stvar Allahu, s.v.t., je razvod braka." (Prenose Ebu Davud i Ibn Madže). Poslanik, s.a.v.s., je u ovom hadisu nazvao razvod braka dozvoljenim (halalom), iako je prezren kod Allaha, što jasno upucuje na to da je razvod braka pokuden (mekruh), ako za njega ne postoji povod, a razlog zbog kojeg se smatra pokudenim, jeste raskidanje bracnog ugovora, koji sa sobom nosi mnoge koristi na koje podstice ova vjera. Nažalost, svjedoci smo sve vece prisutnosti bezrazložnih razvoda braka u redovima vjernika i vjernica, što normalno kvari sliku Islama i onih koji ga praktikuju. Zar vjernici i vjernice ne treba da budu milost društvu u kojem žive i jasan uzor u rješavanju problema koji se dešavaju medu njima, prije svega bracnih problema. Nije li apsurdno to što neki medu nama, bez ikakvog razloga, posežu za razvodom braka, a zatim se proglašavaju sljedbenicima Poslanika (vjerovatno misleci da je sljedenje Poslanika obicno samo u nošenju brade, korištenju misvaka i sl.), kritikuju druge i punim ustima govore o velicini islamskog ahlaka (morala), islamske solidarnosti i samilosti!
Takoder, razvod braka obavezan je u slucaju da se covjek zakune da nece prilaziti ženi, zatim produ cetiri mjeseca od te njegove zakletve, a on se ne povrati od nje, što je u skladu sa rijecima Allaha, s.v.t.: "Oni koji se zakunu da ženama svojim nece prilaziti, neka cetiri mjeseca pricekaju! Ako se vrate od zakletvi svojih, Allah prašta i Milostiv je, a ako se odluce na razvod, Allah sve cuje i vidi." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 226- 227.)
Uslovi ispravnosti razvoda
1. Podobnost osobe koja traži razvod, a podobnost podrazumijeva slobodan izbor i prisutnost pameti. Na osnovu ovog uslova neispravan je:
- Razvod u stanju opravdanog gubitka pameti, kao što je nesvijest, spavanje, ludost, lijecnicka narkoza i opijenost pod prisilom. Ako bi covjek, u jednom od spomenutih stanja, izgovorio rijeci razvoda, njegov razvod bi se smatrao nevažecim. Dokaz za to su rijeci Alije, r.a.: "Svaki razvod je dozvoljen (ispravan), osim razvoda osobe koja je izgubila pamet (bilo privremeno, bilo trajno). (Predaju prenosi Buharija u svome Sahihu). Kao dokaz da je razvod nevažeci u ovom slucaju može nam poslužiti cinjenica da je razum (pamet) jedan od faktora (cinioca) za koji se veže obaveznost (teklif) u Islamu.
Treba znati da se izrazi koji se koriste za razvod braka, mogu podijeliti u dvije vrste:
- Dvosmisleni izrazi (El elfaz el kinaijje), izrazi koji se koriste za razvod i za druge stvari kao što su: idi, izadi, slobodna si, idi svojima, želim se odmoriti od tebe, ostavljena si i sl. Jasni izrazi povlace za sobom razvod braka bez obzira da li ih covjek izgovara ozbiljno ili u šali, prema rijecima Poslanika, s.a.v.s.: "Tri stvari se smatraju ozbiljnim i onda kada se covjek šali: brak, razvod i vracanje razvedene žene." (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže). Za razliku od njih, dvosmisleni izrazi ne povlace za sobom razvod braka, ako nisu popraceni srcanom namjerom. Znaci, ako bi covjek rekao ženi: “Razvedena si, dajem ti razvod, razvjencana si i sl., ona bi time bila razvedena, bez obzira da li je on u srcu imao namjeru za razvodom ili ne, a ako bi joj rekao: idi svojima, izlazi iz kuce i sl., bit ce razvedena samo u slucaju da je imao namjeru razvoda u srcu.
1. u slucaju rasprave izmedu muža i žene,
3. u slucaju da žena traži razvod.
Tradicionalni i novotarski razvod
- Da razvod bude za vrijeme ženine cistoce u kojoj nije bilo odnosa, i traje dok ne prode iddet (pricek).
Kaže Allah, s.v.t.: "O Vjerovjesnice, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme priceka pustite…" (Prijevod znacenja - Et-Talak, 1.) Kaže Abdullah ibn Mesud u komentaru rijeci "u vrijeme priceka" (u vrijeme koje je pogodno za pricek), tj. u vrijeme njihove cistoce u kojoj nisu imale odnos sa muževima. Kaže šejh Abdurrahman Sacdi u komentaru navedenog ajeta: "Tj. pustite ih radi priceka, što znaci da ih pustite za vrijeme cistoce, u kojoj niste imali odnos s njima. Samo takvim razvodom stvara se pogodna prilika za jasan pricek (iddet). U suprotnom, ako ih pustite za vrijeme mjesecnog ciklusa (hajza), period tog mjesecnog ciklusa se nece ubrajati u sveukupni rok priceka (iddeta), što ce normalno povecati trajanje priceka. Takoder, ako ih razvedete u cistoci, u kojoj ste imali odnos sa njima, necete biti sigurni da li su trudne ili ne, a samim tim necete znati koju vrstu priceka su obavezne ispoštovati. (Tefsiru-l-kerimi-rrahman fi tefsiri kelami-l-mennan 805 str.)
Nasuprot tradicionalnom razvodu je novotarski razvod, koji može imati jedno od tri znacenja :
2. da se dogodi u cistoci, u kojoj su covjek i žena imali odnos i ne znaju da li se dogodila trudnoca, ili ne i
vremenu, a trece znacenje se smatra novotarskim razvodom u broju. Novotarski razvod je zabranjen u svakom slucaju, a dokazi za jegovu zabranu su sljedeci:
Rijeci Allaha, s.v.t.: "O Vjerovjesnice, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme priceka pustite. (Prijevod znacenja - Et-Talak, 1.) Tj. u vrijeme cistoce, u kojoj niste imali odnose s njima, (kako je to protumacio Abdullah ibn Mesud).
Takoder, kada je obaviješten da je Abdullah ibn Omer, r.a., razveo ženu u periodu mjesecnog ciklusa (hajza), Poslanik, s.a.v.s., se naljutio i naredio mu da vrati ženu.
Kaže šejh Salih Fevzani: "Sve ovo upucuje na obavezu sprovodenja šerijatskih propisa vezanih za razvod, strogog paženja na vrijeme i broj, koje je šerijat odredio za njega i izbjegavanje svakog vida razvoda, koji je suprotan Poslanikovoj praksi. Medutim, mnogi ljudi ne razumiju te propise, ili su nezainteresovani za njih, što ih cesto dovodi u neugodnu situaciju, ili situaciju kajanja, nakon cega pokušavaju na sve nacine naci izlaz iz nevolje u kojoj se nalaze i iznuditi šerijatska rješenja, koja ce im pomoci. Nije li produkt toga izigravanje sa Allahovom Knjigom? (El mulehhasu-l-fikhijju 2/310).
Kaže ucenjak Muhammed ibn Ismail es-Sanani (u Subulu-s-selamu 3/301 str.): "Nakon što smo saznali da je novotarski razvod zabranjen, ostaje da vidimo da li je punovažeci ili ne? Islamski ucenjaci su se razišli oko toga, a ono na cemu je vecina njih, jeste da je on punovažeci. Dokaz za to im je jedna od predaja hadisa Abdullaha ibn Omera, r.a, koju je zabilježio Buhari, u kojoj se kaže: "To što sam uradio, brojalo mi se jednim razvodom."