propisi razvoda braka

Propis razvoda braka se razlikuje od situacije do situacije i od okolnosti do okolnosti, tako da nekada može biti dozvoljen (mubah), nekada pokuden (mekruh), nekada zabranjen (haram), zatim pohvalan (mustehab), a nekada je i obavezan (vadžib)

Razvod braka je dozvoljen u slucaju ženine neposlušnosti i trpljenja štete od njene strane. Pohvalan je u slucaju da žena ne voli svoga muža i da od njegove strane trpi štetu i nepravdu. Razvod u tom slucaju je u skladu sa velikim fikhskim pravilom: "Nema štete, niti nanošenja štete." (Prenose Ahmed i Ibn Madže).

Pokuden je, (a kod nekih islamskih ucenjaka zabranjen) u slucaju da nema nikakvog jasnog povoda za njim, a dokaz za to su rijeci Poslanika, s.a.v.s: "Najružnija dozvoljena stvar Allahu, s.v.t., je razvod braka." (Prenose Ebu Davud i Ibn Madže). Poslanik, s.a.v.s., je u ovom hadisu nazvao razvod braka dozvoljenim (halalom), iako je prezren kod Allaha, što jasno upucuje na to da je razvod braka pokuden (mekruh), ako za njega ne postoji povod, a razlog zbog kojeg se smatra pokudenim, jeste raskidanje bracnog ugovora, koji sa sobom nosi mnoge koristi na koje podstice ova vjera. Nažalost, svjedoci smo sve vece prisutnosti bezrazložnih razvoda braka u redovima vjernika i vjernica, što normalno kvari sliku Islama i onih koji ga praktikuju. Zar vjernici i vjernice ne treba da budu milost društvu u kojem žive i jasan uzor u rješavanju problema koji se dešavaju medu njima, prije svega bracnih problema. Nije li apsurdno to što neki medu nama, bez ikakvog razloga, posežu za razvodom braka, a zatim se proglašavaju sljedbenicima Poslanika (vjerovatno misleci da je sljedenje Poslanika obicno samo u nošenju brade, korištenju misvaka i sl.), kritikuju druge i punim ustima govore o velicini islamskog ahlaka (morala), islamske solidarnosti i samilosti!

Obavezan je u slucaju da se jedan od supružnika ne pridržava Allahove vjere, ostavlja i nemaran je prema temeljima vjere (namazu, postu, cistoci), ili ustrajava u stvarima koje su jasno zabranjene, prije svega stvarima koje direktno ruše njegovu cast, kao što je razvrat (blud), drogiranje i sl.

Takoder, razvod braka obavezan je u slucaju da se covjek zakune da nece prilaziti ženi, zatim produ cetiri mjeseca od te njegove zakletve, a on se ne povrati od nje, što je u skladu sa rijecima Allaha, s.v.t.: "Oni koji se zakunu da ženama svojim nece prilaziti, neka cetiri mjeseca pricekaju! Ako se vrate od zakletvi svojih, Allah prašta i Milostiv je, a ako se odluce na razvod, Allah sve cuje i vidi." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 226- 227.)

Zabranjen je za vrijeme mjesecnog i postporodajnog ciklusa žene i za vrijeme cistoce u kojoj je covjek imao odnos s njom.

Uslovi ispravnosti razvoda

Dva su uslova da bi razvod braka šerijatski bio ispravan:

1. Podobnost osobe koja traži razvod, a podobnost podrazumijeva slobodan izbor i prisutnost pameti. Na osnovu ovog uslova neispravan je:

- Razvod pod prisilom (odnosi se na nepravednu prisilu), tj. razvod kojim se otklanja prisila, prijetnja ili nepravda. Dokaz za to su rijeci Allaha s.v.t: "Onaj ko zanijece Allaha, nakon što je povjerovao, osim onoga koji to uradi pod prisilom, a srce mu ostane smireno u vjeri, takvog ceka Allahova srdžba i velika kazna."(Prijevod znacenja - En-Nahl, 106.) Allah, s.v.t., ne priznaje nevjerstvo (kufr) pod prisilom, ukoliko ono ne bude u covjekovom srcu, tako isto ne priznaje (ne smatra ispravnim) razvod , koji je iznuden pod prisilom, s tim da je razvod braka na puno manjem stepenu od nevjerstva. (Ovakav vid zakljucivanja ucenjaci usuli fikha nazivaju " El kijasu-l-evla" tj. analogija prioriteta). Dokaz iz sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za neispravnost prisilnog razvoda su rijeci Poslanika, s.a.v.s.: "Nema razvoda, niti oslobadanja od ropstva pod prisilom." (Prenose Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže).

- Razvod u stanju opravdanog gubitka pameti, kao što je nesvijest, spavanje, ludost, lijecnicka narkoza i opijenost pod prisilom. Ako bi covjek, u jednom od spomenutih stanja, izgovorio rijeci razvoda, njegov razvod bi se smatrao nevažecim. Dokaz za to su rijeci Alije, r.a.: "Svaki razvod je dozvoljen (ispravan), osim razvoda osobe koja je izgubila pamet (bilo privremeno, bilo trajno). (Predaju prenosi Buharija u svome Sahihu). Kao dokaz da je razvod nevažeci u ovom slucaju može nam poslužiti cinjenica da je razum (pamet) jedan od faktora (cinioca) za koji se veže obaveznost (teklif) u Islamu.

2. Upotreba odgovarajuceg izraza (ovo je drugi uslov za ispunjavanje razvoda).

Treba znati da se izrazi koji se koriste za razvod braka, mogu podijeliti u dvije vrste:

- Jasni izrazi (El elfaz es-sariha), izrazi koji su u osnovi postavljeni za razvod, kao što je rijec razvod i njene izvedenice.

- Dvosmisleni izrazi (El elfaz el kinaijje), izrazi koji se koriste za razvod i za druge stvari kao što su: idi, izadi, slobodna si, idi svojima, želim se odmoriti od tebe, ostavljena si i sl. Jasni izrazi povlace za sobom razvod braka bez obzira da li ih covjek izgovara ozbiljno ili u šali, prema rijecima Poslanika, s.a.v.s.: "Tri stvari se smatraju ozbiljnim i onda kada se covjek šali: brak, razvod i vracanje razvedene žene." (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže). Za razliku od njih, dvosmisleni izrazi ne povlace za sobom razvod braka, ako nisu popraceni srcanom namjerom. Znaci, ako bi covjek rekao ženi: “Razvedena si, dajem ti razvod, razvjencana si i sl., ona bi time bila razvedena, bez obzira da li je on u srcu imao namjeru za razvodom ili ne, a ako bi joj rekao: idi svojima, izlazi iz kuce i sl., bit ce razvedena samo u slucaju da je imao namjeru razvoda u srcu.

Islamski ucenjaci su izdvojili tri slucaja u kojima dvosmisleni izrazi imaju isti propis kao i jasni izrazi (tj. povlace za sobom razvod braka), bez obzira da li su popraceni srcanom namjerom ili ne :

1. u slucaju rasprave izmedu muža i žene,

2. u slucaju srdžbe i

3. u slucaju da žena traži razvod.

U ova tri slucaja dvosmisleni izrazi zahtijevaju razvod, pa makar covjek rekao: "Nisam imao namjeru za razvodom" - jer postoji jasan pokazatelj (indicija) da je imao namjeru, a Allah najbolje zna.

Tradicionalni i novotarski razvod

Tradicionalni razvod je razvod koji se dogodi na propisan nacin (u skladu sa Kur’anom i Sunnetom) što podrazumijeva dvije stvari :

- Da razvod bude za vrijeme ženine cistoce u kojoj nije bilo odnosa, i traje dok ne prode iddet (pricek).

- Da bude jedan razvod.

Kaže Allah, s.v.t.: "O Vjerovjesnice, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme priceka pustite…" (Prijevod znacenja - Et-Talak, 1.) Kaže Abdullah ibn Mesud u komentaru rijeci "u vrijeme priceka" (u vrijeme koje je pogodno za pricek), tj. u vrijeme njihove cistoce u kojoj nisu imale odnos sa muževima. Kaže šejh Abdurrahman Sacdi u komentaru navedenog ajeta: "Tj. pustite ih radi priceka, što znaci da ih pustite za vrijeme cistoce, u kojoj niste imali odnos s njima. Samo takvim razvodom stvara se pogodna prilika za jasan pricek (iddet). U suprotnom, ako ih pustite za vrijeme mjesecnog ciklusa (hajza), period tog mjesecnog ciklusa se nece ubrajati u sveukupni rok priceka (iddeta), što ce normalno povecati trajanje priceka. Takoder, ako ih razvedete u cistoci, u kojoj ste imali odnos sa njima, necete biti sigurni da li su trudne ili ne, a samim tim necete znati koju vrstu priceka su obavezne ispoštovati. (Tefsiru-l-kerimi-rrahman fi tefsiri kelami-l-mennan 805 str.)

Novotarski razvod

Nasuprot tradicionalnom razvodu je novotarski razvod, koji može imati jedno od tri znacenja :

1. Da se dogodi u periodu mjesecnog, ili postporodajnog ciklusa (nifasa),

2. da se dogodi u cistoci, u kojoj su covjek i žena imali odnos i ne znaju da li se dogodila trudnoca, ili ne i

3. da covjek jednom rijecju (odjednom) razvede ženu tri puta (da joj kaže: "Razvedena si, tri puta). Prva dva znacenja smatraju se novotarskim razvodom u

vremenu, a trece znacenje se smatra novotarskim razvodom u broju. Novotarski razvod je zabranjen u svakom slucaju, a dokazi za jegovu zabranu su sljedeci:

Rijeci Allaha, s.v.t.: "Puštanje može biti dva puta, pa ili ih velikodušno zadržite, ili im na lijep nacin razvod dajte." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 229.)

Rijeci Allaha, s.v.t.: "O Vjerovjesnice, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme priceka pustite. (Prijevod znacenja - Et-Talak, 1.) Tj. u vrijeme cistoce, u kojoj niste imali odnose s njima, (kako je to protumacio Abdullah ibn Mesud).

Rekao je Poslanik, s.a.v.s., kada je do njega došla vijest da je covjek razveo ženu tri puta odjednom: "Zar da se izigrava sa Allahovom Knjigom, a ja sam medu vama."

Takoder, kada je obaviješten da je Abdullah ibn Omer, r.a., razveo ženu u periodu mjesecnog ciklusa (hajza), Poslanik, s.a.v.s., se naljutio i naredio mu da vrati ženu.

Prenosi se od Omera, r.a., da je udarao svakog onog ko je razveo ženu tri puta odjednom.

Kaže šejh Salih Fevzani: "Sve ovo upucuje na obavezu sprovodenja šerijatskih propisa vezanih za razvod, strogog paženja na vrijeme i broj, koje je šerijat odredio za njega i izbjegavanje svakog vida razvoda, koji je suprotan Poslanikovoj praksi. Medutim, mnogi ljudi ne razumiju te propise, ili su nezainteresovani za njih, što ih cesto dovodi u neugodnu situaciju, ili situaciju kajanja, nakon cega pokušavaju na sve nacine naci izlaz iz nevolje u kojoj se nalaze i iznuditi šerijatska rješenja, koja ce im pomoci. Nije li produkt toga izigravanje sa Allahovom Knjigom? (El mulehhasu-l-fikhijju 2/310).

U slucaju da se ipak dogodi novotarski razvod, da li je on punovažeci, ili ne?

Kaže ucenjak Muhammed ibn Ismail es-Sanani (u Subulu-s-selamu 3/301 str.): "Nakon što smo saznali da je novotarski razvod zabranjen, ostaje da vidimo da li je punovažeci ili ne? Islamski ucenjaci su se razišli oko toga, a ono na cemu je vecina njih, jeste da je on punovažeci. Dokaz za to im je jedna od predaja hadisa Abdullaha ibn Omera, r.a, koju je zabilježio Buhari, u kojoj se kaže: "To što sam uradio, brojalo mi se jednim razvodom."

Kaže ucenjak Ebu Velid Muhammed ibn Ahmed ibn Rušad el-Kurtubi u Bidajetu-l-mudžtehidu: "što se tice prvog pitanja, tj. da li je novotarski razvod punovažeci ili ne, vecina islamskih ucenjaka smatra da je razvod, koji se dogodi u menstrualnom periodu, punovažeci, prema rijecima Poslanika, s.a.v.s., u hadisu Abdullaha ibn Omera, r.a.: "Naredi mu neka je vrati" (Hadis prenosi skupina- džemat) Kažu: "Vracanje može biti samo u slucaju da se dogodio razvod. Takoder, kao dokaz uzimaju predaju koju bilježi Imam šafija od Halida, a ovaj od Ibn Džurejdža. U toj predaji se navodi da su Ibn Džurejdž i oni koji su bili sa njim, pitali Nafia:" Da li se razvod Abdullaha ibn Omera smatrao punovažecim u vrijeme Poslanika, s.a.v.s.”, na što je ovaj potvrdno odgovorio. Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je on davao takvu fetvu drugima. (Bidajetu-l-mudžtehidu 3/ 1050).