Šerif Patkovic, roden 1967.g. u Zenici. Vojnu akademiju pohadao u Beogradu i Zadru. Bivši komandant 7. muslimanske brigade. Osnivac i predsjednik Udruženja demobilisanih boraca "Unija veterana". Trenutno je na funkciji ministra za boracka pitanja ZE-DO kantona. Izabran je kao kandidat Alijanse za promjene. ^ovjek za koga su u Parlamentu glasali clanovi HDZ, a iz SDA kažu da je on jedino dobro kadrovsko rješenje u novoj vladi ZE-DO kantona
Dosljednost BPS-a
Odluku o ulasku u Alijansu donio Glavni odbor
Odluku o ulasku u sastav Alijanse donio je Glavni odbor BPS-a i Izvršni odbor u Sarajevu. Razlog ulaska u Alijansu jeste promjena koncepta za ocuvanje države BiH, kao osnovni i temeljni razlog, i pokušaj da se ucini korak dalje, jer ovo što se dešavalo u posljednje vrijeme je bilo nazadovanje a nikako napredovanje, kako države tako i njenih naroda, prvenstveno bošnjacko-muslimanskog naroda koji je gubitkom ljudi i teritorije poceo da gubi oslonac i u svojoj mladosti koja sve više napušta ovu zemlju, i tako je izgubio osnovne temelje države BiH. Ulazak u Alijansu jeste, da kažemo, ucestvovanje BPS-a u borbi i neostajanje po strani. Bilo je dilema da li uci ili ne. Ušli smo sa jasnim konceptom da kroz program Alijanse kojoj državotvorni koncept vlasti, znaci, kao suštinu ima državu BiH, a samo kao državotvorni program BPS-u omogucava nastavak i kontinuitet borbe odnosno jace ukljucenje. Naime, BPS je dosta vremena ostajao po strani. Ostanak po strani nam nije dao šansu da uticemo na kreiranje svakodnevnice. Zbog toga smo pristupili Alijansi i smatramo da je potrebno da dode do promjena, promjena prije svega u institucijama države BiH. Na odreden nacin Alijansa iskljucuje stranke. Ja cu reci koje su stranke rušitelji: to su SDS i HDZ. Namjerno nisam spomenuo SDA jer je to bila stranka koja je na odreden nacin bila državotvorna, ali koaliranjem radi ocuvanja fotelja (jer su oni koalirali sa SDS i HDZ-om) dovela ih je u lošu poziciju.
Stice se dojam u javnosti da i Alijansa koalira sa SDS-om i da u sastavu Alijanse ima pojedinaca koji su se u proteklom ratu ogriješili prema Bošnjacima, konkretno mislim na ljude poput Lozancica.
"Vruca" stolica
Pa, nije baš javna tajna jer je S BiH po nekakvom rasporedu dobila ovu poziciju ministra za boracka pitanja a BPS Ministarstvo za rad i socijalnu politiku i izbjeglice. Nakon toga u našim medusobnim dogovorima mi smo izvršili zamjenu ova dva ministarstva, nakon toga sam ja imenovan od strane skupštine na ovu poziciju. Jasno mi je da postoje u politici razliciti interesi. Mnogi znaju da je ovo Ministarstvo vruce i da je to najgora pozicija u vladi Ze-Do kantona zbog opšte situacije.
Postoje neke nezvanicne najave da ce ovo ministarstvo biti ukinuto i pripojeno Ministarstvu za socijalnu politiku. Da li SDP i Stranka za BiH ovo ministarstvo cuvaju kao mamac za sitne stranke poput vaše, kako bi dobili vecinu u parlamentu.
Gospodine ministre, pred vama je ogroman zadatak. Za prvih dvadeset dana svog mandata, vi ste, odnosno vaše ministarstvo, je donijelo nekoliko odluka od veoma bitnog znacaja za boracku populaciju. O kojim se odlukama radi?
Radi se o cetiri odluke. Prva odluka je kriterij o raspodjeli državnih dobara, koja su u okvirima ovog ministarstva, odnosno izdvajanje. To se prvenstveno odnosi na stanove. Odluka glasi da se ratno priznanje, znacka Zlatni ljiljan stavi u dokument koji kaže da je to apsolutni prioritet kod demobilisanih boraca. Onda, da su ratni vojni invalidi 100 posto prve grupe, paraplegicari, koji imaju apsolutni prioritet kod ratnih vojnih invalida, zatim da se porodice šehida sa dva i više poginulih stave u apsolutni prioritet i djeca bez oba roditelja, kod kojih je jedan ili oba stradao u toku rata, i oni su apsolutni prioritet. Ovom odlukom želim da rješavam prvenstveno one koji su apsolutni prioritet i da dam akcenat u sve tri kategorije, i na odredeni nacin im dajem priznanje za doprinos a i priznanje za žrtvu koju su podnijeli. Druga odluka se odnosi na izmjenu odluke o stipendiranju, odluka o visini i kriterijima. To je odluka o visini stipendije. Smatrao sam da je stipendija u iznosu od 200 KM po studentu, velika pogotovo što je uvijek veci broj onih koji imaju potrebu za stipendijom nego onih koji je mogu dobiti. Znam da stipendija od 200 KM studentu nije dovoljna pogotovo ako ne studira u gradu u kom živi, ali u današnjem vremenu gdje je to minimalni licni dohodak smatrao sam da je to velik iznos. Odlucio sam da smanjim stipendiju na 150 KM za studente druge, trece, cetvrte i pete godine studija. A za studente prve godine sa 150 KM na 100 KM, i time sam omogucio novih 150 stipendija. Pored tih osnovnih kriterija, gdje postoji tri razlicite kategorije za konkurisanje, postoji i socijalni element u dijelu gdje ljudi nemaju zaista novcanih sredstava. Elementi koji ce omoguciti manje ucešce ministrove djece u stipendiranju, a vece ucešce djece sa sela i djece radnika a narocito onih koji se se zaista borili. Treca odluka je nacin isplate invalidnina. Ja sam rekao da mi moramo uvažiti okolnosti u kojima živimo. Naime, nekad se silom pokušava nešto napraviti, pa makar i po cijenu da to ne vodi nicemu. Odluka o isplati invalidnine ima dvostruki karakter. Prvi i osnovni karakter je da nema potrebe niti ratni vojni invalid niti porodica šehida a niti naša nena da silaze svaki dan 25 km u Šeh-in banku da pitaju na šalteru da li je došla invalidnina. Normalno je da ce oni poslije toga biti ljuti. Ovom odlukom omoguceno je da ubuduce invalidnine i penzije na cijelom kantonu idu putem pošte, a i sa druge strane te su usluge jeftinije za 0,5%. I cetvrta odluka odnosi se na udruženja boracke populacije, da se u roku od dva mjeseca formira koordinaciono tijelo sa formiranjem jedne organizacije boracke populacije sa posebnim segmentima za dobijanje snage za ostvarivanje tih prava. Moj odnos je da se problemi pocnu rješavati tako da se stekne uvid i kontrola na svakom mogucem nivou, i da postoji ta hijerarhija.