vanbracnu djecu radjaju djevojcice

To su uglavnom neželjene trudnoce, trudnoce iz veza koje prakticno nemaju nikakvu socijalnu, psihološku niti materijalnu perspektivu. *** Ta djeca su prakticno "osudena" da budu, vrlo cesto, ostavljena kod nas u porodilištu. *** To je i posljedica prijevremenog stupanja u seksualne odnose, što se ne može, sa biološkog i svakog drugog aspekta, opravdati

U medijima je zabilježeno da je nedavno na Ginekološko-akušerskoj klinici u Tuzli izvršen porodaj trinaestogodišnje djevojcice, Romkinje. Receno je, takoder, da ovo nije prvi slucaj poroda veoma mladih djevojaka, manje-više djevojcica. Da li vam je poznato koliko je takvih slucajeva zabilježeno?

Da, to je tacan podatak. Prije desetak dana na našoj klinici je porodena pacijentica, odnosno djevojcica, koja je imala nepunih trinaest godina i koja je rodila zdravo i za život sposobno novorodence. Kako obicno i biva, ta trudnoca nije iznesena do kraja, nego se porodaj desio prije vremena sa nepunih 35 nedjelja. Nažalost, u situaciji smo vrlo cesto, a u posljednje vrijeme sve cešce i cešce, da se suocavamo sa problemom trudnoce i porodaja kod vrlo mladih djevojaka, prakticno kod djece. Za ilustraciju te problematike, u isto vrijeme imali smo na odsjeku za babinjare vec porodene jednu djevojcicu od cetrnaest i jednu od petnaest godina. Ovo govori u prilog tome da je to svakodnevni problem ginekološko-akušerske službe, a samim tim i Ginekološko-akušerske klinike u Tuzli.

Potrebna analiza

Da li se radi o izolovanim slucajevima ili se, pak, radi o redovnoj pojavi?

Ne možemo govoriti o izolovanim slucajevima jer, prakticno, to nisu izolovani slucajevi, ali ne možemo govoriti baš ni o redovnoj pojavi. Sigurno da sada slijedi jedna analiza porodaja, komparacija sa brojem djevojaka u tom dobu i uopšte u populaciji, i komparacija sa brojem porodaja koji su obavljeni na Ginekološko-akušerskoj klinici. Tada cemo imati tacne statisticke podatke. ^injenica je da je to relativno cesta pojava koju mi, sa biološkog, a i svih drugih medicinskih aspekata, ne odobravamo i ne podržavamo.

Odbacena djeca

Vjerovatno da se skoro u svim slucajevima radi o vanbracnoj djeci. Kakve to posljedice ostavlja po pojedinca i društvo uopšte?

To je tacno. U najvecem, ogromnom procentu tih slucajeva, prakticno se radi o vanbracnim zacecima i vanbracnim porodajima. To ostavlja konsekvence (posljedice) koje možemo posmatrati multidisciplinarno, kako na pacijenticu koja se prakticno u periodu djetinjstva porodila, tako i na društvo. To su uglavnom neželjene trudnoce, trudnoce iz veza koje prakticno nemaju nikakvu socijalnu, psihološku niti materijalnu perspektivu. U svemu tome je najgore što su djeca, koja nisu željena i koja vec dolazeci na ovaj svijet, u svome životu imaju jedan strahoviti nedostatak, odnosno krecu iz jednog negativno nastrojenog miljea prema njima, tj. same porodice koja bi ih trebala prihvatiti, a uglavnom ih ne prihvata. Ta djeca su prakticno "osudena" da budu, vrlo cesto, ostavljena kod nas u porodilištu. Majke, tj. djevojcice, odlaze u svoje porodice bez te djece, a dalje naš socijalni radnik u Klinickom centru, sa socijalnom organizacijom i ujedno sa Domom za nezbrinutu djecu, tehnicki opskrbljuju sve potrebne elemente, koji bi bili neophodni da se ta djeca smjeste u Domove za nezbrinutu djecu.

Šta bi mogao biti uzrok tim pojavama, a šta moguce rješenje ili preventiva?

Uzrok tim pojavama je, u svakom slucaju, kompleksan (složen). Vjerovatno da je to, ako krenemo od samog pojedinca, odnosno djevojcice koju ta tragedija zadesi, njena psihicka nezrelost, bez obzira na, uslovno receno, fizicku zrelost, njeno nedovoljno obrazovanje o problemu zaceca kao i problem sprecavanja neželjene trudnoce. To je i problem prijevremenog stupanja u seksualne odnose, što se ne može, sa biološkog i svakog drugog aspekta, opravdati. To implicira nama, zdravstvenim radnicima, prosvjetnim radnicima, i, u prvom redu, porodici u kojoj djevojcice odrastaju. Odgovor na drugi dio pitanja bio bi rad u okviru porodice, obrazovanje, kako pacijenta tako i cijele porodice, "razbijanje" barijera izmedu djece i roditelja, a, u svakom slucaju, i seksualnog odgoja u smislu prevencije upravo ovih slucajeva koji se dešavaju kroz sistem školstva. Tu spadaju i savjetovališta za mlade, gdje ce zdravstveni i socijalni radnici, eventualno i profesori biologije, ukazivati na odredene stvari na koje se mora paziti, tj. opasnosti od prijevremenog stupanja u seksualne odnose, što je danas sve cešci slucaj ne samo sa aspekta psihickih, fizickih, materijalnih problema, nego i sa aspekta prevencije spolno prenosivih bolesti koje su, nažalost, svugdje u svijetu, pa i kod nas, sve veci problem.

Problem cijele države

Šta je sa abortusima, kada je ovako sa porodajima? Vjerovatno je da je barem dvostruko više namjernih prekida trudnoce maloljetnih djevojaka?

Prekida trudnoce ima i njih ce, nažalost, još uvijek biti. Možemo da kažemo da je taj broj još uvijek nezadovoljavajuce visok. Svakako da problem abortusa, koji se, nažalost, pogrešno u populaciji smatra kao kontraceptivna metoda, a on to nikako nije, ostaje onoliko velik koliki je i bio.

Da li je Tuzla po ovome specificna ili je isti slucaj i sa ostalim dijelovima BiH?

Mislim da se Tuzla u tom smislu ne može izuzeti iz tog problema, koji je problem svih sredina u Bosni i Hercegovini. Smatram da je to problem Tuzle koliko i problem države i svih kantona uopšte. Taj problem trebamo posmatrati upravo sa tog aspekta.

Potrebno je hitno rješenje

Za kraj, imate li još nešto dodati vezano za ovu temu?

O ovoj temi kao problemu društva, pojedinca, porodice, školstva može se dugo procati, jer je to problem koji je naglašen u našoj sredini. Mogu da kažem da je rješavanje ovog problema nužno. Mi to moramo, kad-tad, riješiti. Treba da postoji jedan širok društveni pristup gdje bi bili ukljuceni zdravstveni radnici, porodica, pojedinci i školski, odnosno prosvjetni sistem. Moramo iskoristiti apsolutno sve pristupe tom vrlo "ranjivom" dijelu populacije, odnosno djevojcicama koje, nažalost, ostaju trudne i radaju daleko prije nego su psihicki, a i biološki, zrele. Mislim da trebamo iskoristiti i javne medije, kao što je i ovaj. Tu svakako spadaju i TV, radio, plakate, brošure, leci itd. Ako budemo cekali sistemsko rješavanje ovog problema kroz školstvo (prosvjetu), mislim da ce, u meduvremenu, mnogo djevojcica, nažalost, snositi posljedice tih neželjenih trudnoca i porodaja. Trebamo ad hoc, u datom momentu, tj. odmah sada, da djelujemo u smislu obrazovanja barem onim što nam je dostupno, a to su leci, brošure, oglasi na TV, radio-programima i slicno.