(vucije) milosrdje na americki nacin

(krvavi igrokaz u dvije slike)

Slika prva:

Nekvalitetan snimak iz jedne od kabulskih bolnica. Na snimku se vidi djecak od možda sedam-osam godina, kome je “pametna” americka bomba odbila potkoljenicu. Nesporno, jedna od žrtava americkog “rata protiv terorizma”. Njegove uplašene oci gledaju okolo, vjerovatno ocekujuci još americke pameti s neba. On ocito još ne shvata da je osuden da doživotno batrga u ogranicenom krugu pokreta i zacaranom krugu kretanja, da više nikada ne potrci, da, sa vršnjacima nikada ne piogra nogometa i da dovijeka tavori u beznadežnom siromaštvu i bezperspektivnosti. Na drugom snimku se vidi djecak, koju godinu stariji, s povezom na prednjoj strani glave, ocito oštecenog vida. Još jedna žrtva americkog “rata protiv terorizma”. Nema šta, nesumnjivo opasni tipovi, izravno suprotstavljeni “vitalnim americkim interesima”. Reklo bi se, baška neki mudžahedini.

Slika druga:

Blistava dvorana, gomila lijepo obucenih ljudi i, u prvom planu, nedefinisani covjek, koga zovu Predsjednik Sjedinjenih Americkih država, a odaziva se na ime Džordž Buš, mladi. Recena pojava poziva americku djecu da za djecu Afganistana, zarade ili uštede, po jedan dolar. Ubi se covjek od humanizma i milosrda, poznate provenijencije. Malo je falilo da zaplace nad sirotom djecom Afganistana, a rekao bih i da bogda fali da americka djeca horski zakukaju, pa da kiša dolara obaspe afganistansku djecu.

Igrokaz je završen

Sada, da vidimo gdje smo
Pojava zvana Predsjednik Sjedinjenih Americkih država nije bio potpuno precizan. Naime, nije rekao kojoj djeci u Afganistanu bi ispoklanjao silne dolare, što ce ih (malo sutra) skupiti ucviljena americka djeca. Za dva djecaka iz slike prve, nema šanse da dolari koje (malo sutra) zarade ili uštede americka djeca, kupe njihove noge ili oci. Koliko je još opasnih tipova, uzrasta izmedu jedne i deset godina, osakacene, unesrecene, obogaljene …širom Afganistana, ne znamo i, vjerovatno, nikada necemo ni saznati. Konacno, koga je briga za tim sitnim crvicima, malim otpacima globalnog americkog “rata protiv terorizma”. Oni su pogriješili samo u jednom, našli su se u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu, gdje su pale americke “pametne” bombe.

Vidite, koliko je Zapad human i koliko je, kako Berlusconi kaže, zapadna civilizacija “superiornija od islamske”. Najprije ocevi bace “pametne” bombe, koje ocito, užasno pametno nadu prave mete, osmogodišnje opasne tipove, mudžahedine malo težih razmjera … Onda, njihovo humano potomstvo skupi milostinju, od citavog jednog dolara (po glavi milosrdnog djeteta) i pošalje je djeci u Afganistanu.
Ostaje samo da se razjasni da li ta milostinja ide strašnim desetogodišnjim mudžahedinima, iskasapljenim americkim “pametnim” bombama, iz slike prve i slike druge, ili ce milosrdna djeca americkih pilota svoju milostinju poslati nekoj drugoj djeci, možda iz one, kako se vec vabi, Sjeverne Alijanse (svaka slicnost sa domacom Alijansom je namjerna).

Ostaje još jedna stvar da se razjasni: Americke oružane snage imaju izuzetno «pametno» oružje. Ono je toliko pametno da bez greške razlikuje muslimane od nemuslimana i bez izuzetka je djelotvorno samo prema muslimanima.
Zakljucak: Amerika vodi rat, koji se naziva rat protiv terorizma. Slika prva i slika druga iz ovog igrokaza pokazuju da je taj rat uspješan. Naravno, treba potamaniti teroriste, makar imali po osam ili deset, a može i manje godina. Na snimcima smo vidjeli americke žrtve. Na bijelom svijetu se nije našao niko ko bi vrisnuo od bola i zatražio ljudska prava i prava djeteta. Afganistanskim teroristima, koje pogadaju “pametne” americke bombe ne pripadaju nikakva prava. Ta prava, posebno prava djeteta, rezervisana su za milosrdnu americku djecu, potomstvo hrabrih americkih pilota, koji se tako uspješno bore protiv desetogodišnjih terorista.

Zakljucak na zakljucak: americki predsjednik, zahvaljujuci “pametnim” bombama i ostalim «argumentima» iz arsenala americkih oružanih snaga ima pravo da naredi ubistvo covjeka, koji je nevin, sve dok nezavisan i nepristrasan sud ne utvrdi suprotno. To je još jedan dokaz blagodeti demokratije na amercki nacin: koji ce im vrag formalnosti oko sudske presude, dovoljno je da predsjednik poželi neciju glavu … Dejavu, odnosno, vec videno u nekim zemljama koje su poznate apsolutisticke monarhije.
Konacni zakljucak: americko milosrde izgleda ovako: ocevi poranjavaju i osakate, a humano potomstvo skupi po jedan dolar i dadne izranjenim i osakacenim. Poslije toga svi mirno spavaju…