dzelaluddin es-sujuti

Od rane mladosti Sujuti je briljirao u svim znanostima koje je izucavao. Posebno se istakao u: historiji, arapskome jeziku i svim islamskim znanostima, narocito u hadisu i hadiskim disciplinama u kojima je, u svoje vrijeme, bio neprikosnoveni strucnjak. Pravi je primjer klasicnoga islamskog enciklopediste, koji je pisao strucna djela iz raznih oblasti. Vjerovatno nijedan covjek na Zemlji nije napisao toliki broj djela kao on, jer je autor najmanje 600 kvalitetnih naucnih djela. Napisao je jedan duži tefsir, pa ga je skratio i tako dobio drugi, ucestvovao je u pisanju treceg tefsira, a poceo je i sa pisanjem najveceg tefsira ikada napisanog. Bio je istaknuti tradicionalista, šafijskoga mezheba, a ponekad je svojim fetvama izlazio iz okvira toga mezheba.

Njegovo puno ime je: Abdurrahman ibn Ebu Bekr ibn Muhammed ibn Sabikuddin el-Hudajri Dželaluddin es-Sujuti 1 Ebul-Fadl. 2 Roden je pocetkom redžeba 849/1445. godine 3 u Kairu. 4 Dio imena Sujuti ukazuje na to da mu je porijeklo iz Asjuta, grada koji neki ucenjaci nazivaju Sujut, pa shodno tome i ovog velikana nazivaju Sujuti ili Asjuti. Ipak, može se reci da je poznatiji kao Sujuti. Ime Dželaluddin (Velicina Vjere) je, u stvari, pocasni nadimak, kojim ga je nazvao njegov otac, 5 što su kasniji ucenjaci prihvatili zbog njegovih ogromnih zasluga u islamskih znanostima, tako da je poznatiji po tome imenu, nego po stvarnom: Abdurrahman. Ime Ebul-Fadl je kun'ja (ime koje se kod Arapa dobije najcešce po najstarijem muškom djetetu), a Sujutija je tako nazvao njegov ucitelj Izzuddin Ahmed ibn Ibrahim el-Kinani. 6

Sujuti je odrastao u Kairu, kao jetim, jer mu je otac umro kada je imao svega pet godina. 7 Još iz vremena djecaštva pokazivao je izrazitu želju za izucavanjem raznih naucnih disciplina, pa je radi toga poduzimao putovanja u razne krajeve tadašnjega islamskog svijeta, prije svega u Šam, Hidžaz, Jemen, zemlje Magreba, pa cak i Indiju. 8 Vrlo rano je poceo pisati djela i poducavati druge ljude, a od cetrdesete godine života povlaci se u samocu i piše brojna djela, sve do kraja života. 9 Neki bogataši i ljudi na visokim položajima, pa cak i sam sultan, slali su mu skupocijene nagrade i poklone, ali ih je on odbijao! 10 Umro je u svome stanu u kairskoj cetvrti, na adi Nila, koja se zove: Revdatul-Mikjas, uoci petka, devetnaestoga džumadel-ula, 911/1505. godine. 11

Društveno-politicke prilike u kojima je živio

Sujuti je živio u vrijeme vladavine Mameluka-Cerkeza, koji su preuzeli vlast nad Egiptom od Mameluka-Turaka i vladali Egiptom u periodu: 784-923/1382-1517. godine. 12 Oni su upravljali Egiptom i bili njegovi stvarni vladari a samo formalno su priznavali abasijske halife, koji su se, nakon pada Bagdada, preselili u Egipat. 13 Godine 923/1517. Javuz sultan Selim, osmanlijski vladar osvaja Egipat, nakon cega Egipat postade osmanlijskom pokrajinom. 14 Vladavina Mameluka-Cerkeza prostorima Egipta bila je karakteristicna po politickim nemirima i previranjima, te cestim smjenama vladara. Dovoljan pokazatelj za to je cinjenica da su se, u periodu njihove vladavine, smijenila 22 vladara, i to vecinom nasilno. 15 Pored toga, zabilježeno je npr. da su se samo u jednoj godini na prijestolju smijenila trojica sultana! Prvi relativno mirniji period njihove vladavine bio je za vrijeme sultana Zahira Hakmaka, (vladao 842-857. h. godine) za cijeg vremena je roden i Sujuti. 16 Drugi period u kojem je, donekle, bilo mirno stanje i došlo do napretka na raznim poljima bio je za vrijeme sultana Kajt-beja, koji je vladao najduže od svih mameluckih sultana: 872-901. h. godine, tj. dvadeset devet godina. 17 On je bio pobožan vladar i pomagao je razvoj naucnih centara, tako da je period njegove vladavine išao na ruku i samome Sujutiji. 18 Poucen iskustvom sa nekim prethodnim vladarima, Sujuti je bio oprezan, nije im se približavao i nije dolazio u kontakt sa njima, osim u izuzetnim slucajevima. Neki od njih su mu upucivali zvanicne pozive, ali se on na njih nije odazivao.

Isto tako, kada bi mu neki od njih slali odredene poklone, on bi ih vracao i odgovarao da mu je Allah dao dovoljno, tako da nema potrebe za tim poklonima. Tako je jednom prilikom sultan Kansuh Guri poslao Sujutiji poklon. U sastva poklona bio je i jedan evnuh i hiljadu zlatnika. On je uzeo evnuha i oslobodio ga, dok je zlatnike vratio, rekavši sultanovom covjeku: 'Nemojte mi nikako donositi poklone, jer mi je Uzvišeni Allah dao da budem neovisan od toga!' Isti sultan je više puta tražio od Sujutija da mu dode, ali se on nije odazvao. 19 Za vrijeme vladavine njegovoga sina, sultana Tuman-beja, Sujuti je preživaljavao teške trenutke, jer mu je sultan cinio veliku nepravdu, tako da ga je cak htio i ubiti! Zato se Sujuti, za vrijeme njegove vladavine, morao kriti (905-906. god.). 20 Pored politicke, i ekonomska situacija za vrijeme vladavine Mameluka-Cerkeza bila je vrlo nestabilna i nesredena. Položaj vladara i vecinu svih ostalih važnih položaja u državi zauzimali su Cerkezi, dok su manje važni položaji i poslovi najobicnijih radnika i zemljoradnika pripadali: Arapima, Turcima i pripadnicima drugih vjera: jevrejima i kršcanima. 21 U takvoj situaciji ekonomsko stanje bilo je vrlo slabo i nerijetko su se javljali glad i neimaština. Historicari tako nekoliko puta bilježe pojavu pogoršanja ekonomskoga stanja i enormnog povecanja cijena, što je imalo utjecaja cak i na opadanje broja stanovnika, putem prodaje u roblje u druge zemlje! U isto vrijeme, bila je ocita sve veca razlika izmedu obicnog naroda vladajuceg sloja ljudi, koji su se vec tada poprilicno bili odali raskoši i raznim uživanjima. 22 To je, donekle, bio razlog povlacenju, samoizolaciji nekih ljudi od ostaloga svijeta, što je u odredenoj mjeri išlo na ruku jacanju sufijskih redova. Uz to, treba reci da je odnos prema vjeri ipak zauzimao vidno mjesto, što svjedoce brojne džamije tada izgradene, za koje cuveni Kalkašendi kaže da 'su toliko brojne da se ne mogu prebrojati niti istražiti, te da svaka ima imama i da se u njoj klanja.' 23

Za razliku od politicke i ekonomske situacije, stanje na planu obrazovanja potpuno drugacije. Neki mamelucki sultani bili su dobro obrazovani, pa su cijenili nauku, otvarali razne škole i naucno-obrazovne centre, pomagali ucenjake, dopuštali i poticali dolazak ucenjaka iz raznih krajeva islamskoga svijeta, te su i sami licno, nerijetko, pozivali istaknute ucenjake na dvor radi naucnih rasprava. 24 Uz mnoge škole i džamije osnivane su i biblioteke sa velikim brojem knjiga, kroz koje su prolazili brojni islamski ucenjaci. U to vrijeme živjeli su brojni velikani islamskih znanosti, kao što su npr. Ibn Hadžer el-Askalani, Sehavi, Subki, Makrizi, koji su napisali na stotine djela iz raznih naucnih disciplina. Sam Sujuti, govoreci o razlogu procvata znanosti u Egiptu, ukazuje na cinjenicu prihvatanja abasijskih halifa u Egiptu, te istice da je to najvjerovatniji razlog povecanja znacaja Egipta, cvršceg prihvacanja ehlisunnetskoga ucenja, smanjenja novotarija i povecanja broja ucenih i pobožnih ljudi. 25

Sujutijeva ucenost

Normalno je da je takva pogodna intelektualna klima odgovarala razvoju naucnih disciplina, te da je pogodovala onima koji su se nauci posvetili. Medu njima je, svakako, bio ne samo Dželaluddin es-Sujuti, nego i njegov otac. Ocu mu je bilo ime: Ebu Bekr ibn Fahruddin Usman el-Hudajri es-Sujuti. I on je ucio pred istaknutim ucenjacima i može se uvrstiti medu njih. Napisao je više djela iz raznih oblasti, držao je katedru fikha a izvjesno vrijeme bio je i kadija u Asjutu. Umro je 855. h. godine, kada mu je bilo cetrdeset i osam godina. 26 Za rodenje Sujutija i knjige njegovoga oca vezana je jedna anegdota: Jednom prilikom njegov otac zatražio je od svoje žene da mu donese jednu knjigu, što je ona i pokušala, ali su je u njihovoj porodicnoj biblioteci snašli porodajni bolovi, tako da je Sujutija rodila medu knjigama! Zato su ga njegovi u porodici imali obicaj zvati: 'Sin knjiga' (Ibnul-kutub). 27 Sam Sujuti se od najranije mladosti opredijelio za izucavanje nauke, što pokazuje i podatak da je sa svega osam godina naucio Kur'an napamet, tj. da je postao hafiz, te da je vec u tome dobu poceo uciti napamet odredena djela iz raznih islamskih znanosti. 28 Tako je npr. vrlo brzo naucio napamet fikhsko djelo UMDETUL-AHKAM od Ibn Kudame, komentar istoga djela od Ibn Dekika, MINHADŽ od Nevevija, gramaticko djelo ELFIJJU od Ibn Malika, usulsko djelo MINHADŽ od Bejdavija, itd. Zatim je iz svega toga prošao odredene testove i dobio pohvale i svjedocanstva od istaknutih ucenjaka, kao što su: Bulkini, Eš-Šeref el-Menavi, El-Izz el-Hanbeli, El-Aksaraji i dr. 29

Nakon toga, on je nastavio izucavati razne znanosti pred istaknutim ucenjacima, zadržavajuci se kod nekih duži niz godina. Na primjer, pred šejhom Muhjuddinom el-Kafidžijem proveo je citavih cetrnaest godina u izucavanju: tefsira, akaida, arapskoga jezika sa svim njegovim disciplinama itd. Posebno se istakao u slijedecim znanostima: tefsiru, hadisu, fikhu, arapskome jeziku i njegovim disciplinama, te historiji. Matematici nije pridavao puno pažnje, jer, kako sam kaže, to mu je bila najteža znanost. Pored toga, ni logiku nije htio posebno izucavati, jer je – kako to sam navodi – nakon što je procitao jedno djelo iz logike, cuo da Ibnus-Salah tu znanost smatra zabranjenom, pa je odustao od bavljenja njome, ali mu je zato Allah dao sklonost za hadis, koji je 'najdragocjenija znanost'. 30 Do koje mjere je Sujuti stigao u mnogim znanostima, prije svega u hadisu, svjedoci i priznanje mnogih islamskih ucenjaka da mu u njegovo vrijeme nije bilo ravnog! Tako npr. Ibnul-Imad el-Hanbeli za njega kaže: 'Sujuti je, u svoje vrijeme, bio najveci poznavalac hadisa i hadiskih disciplina: prenosilaca hadisa, rijetkih hadiskih predaja, teksta i lanca prenosilaca, te izvlacenja šerijatskih propisa iz hadisa.' 31 Sam Sujuti napisao je da je znao napamet dvije stotine hiljada hadisa, te 'da sam došao i do veceg broja hadisa, i njih bih naucio!' 32 Ukazujuci na njegovu ucenost, posebno na planu hadiske nauke, Handžic kaže da 'ga smatraju jednim od posljednjih sposobnih hafiza hadisa.' 33 On je klasicni primjer izuzetno nadarenog i svestrano obrazovanog islamskoga ucenjaka, tj. pravoga enciklopediste, ne samo u islamskim, nego i u nekim drugim znanostima.

Pošto je Sujuti u odredenim znanostima još kao mladic dostigao zavidan stepen, poceo je dobijati diplome i dozvole za poducavanje drugih, tako da je i sa tim poslom poceo poprilicno rano. Tako npr. vec pocetkom 866. godine, tj. kada nije imao ni punih sedamnaest godina, dobio je dozvolu za poducavanje arapskoga jezika! Godine 870, dakle, sa dvadeset i jednom godinom života, dobio je dozvolu da poducava i ostalim znanostima, tako da je vec od te godine poceo poducavati hadiske znanosti u Šejhuni, što je bila visoka cast i što su mogli obavljati samo najistaknutiji medu muhaddisima! Ubrzo nakon pocetka njegovih dersova mnogi su poceli dolaziti da ga slušaju: i pocetnici u tim znanostima, kao i oni koji su vec niz godina držali predavanja iz hadiskih znanosti! 34 Slijedece godine, tj. 871, nekoliko ucenjaka mu je dalo dozvolu da može samostalno izdavati fetve, što je on i cinio, sve do pred kraj svoga života. Za to vrijeme izdao je veliki broj fetvi, a dio njih sam Sujuti sabrao je u nekoliko tomova. 35 On je bio šafijskoga mezheba i držao ga se skoro u potpunosti cijeloga svoga života. Medutim, buduci da je bio izvanredan strucnjak u svim islamskim znanostima, te da je zasigurno dostigao stepen 'apsolutnog idžtihada' - kada se više nije morao vezati za odredeni mezheb – on je pred kraj života u jednom manjem broju fikskih pitanja donio vlastite fetve – izlazeci iz okvira šafijskoga mezheba, ali je naišao na osudu mnogih drugih islamskih ucenjaka. 36 Posebno se u osudama isticao njegov savremenik, cuveni ucenjak Sehavi, koji je bio izvanredan strucnjak u hadiskim znanostima. Medutim, cinjenica je da se on bez opravdanoga razloga okomio na Sujutija, pa su na njegove optužbe – kao i optužbe drugih - odgovarali neki Sujutijevi ucenici, te drugi islamski ucenjaci. 37

Vjerovatno su takvi napadi donekle utjecali na osamljivanje u zadnjoj trecini života, iako, naravno, glavni razlog treba tražiti u nestabilnosti i neredu na politickome planu, te neslaganju sa nacinom vladanja od strane vecine tadašnjih sultana. Time je, izmedu ostalog, ucenjacima kasnijih generacija dao primjer kako se islamske znanosti moraju izucavati u ime Allaha, dž.š, a ne radi nekakvih dunjaluckih interesa, podvrgavajuci ih kratkovidim politickim potezima pojedinih nepromišljenih vladara. Interesantno je da je on napisao i jedno zasebno djelo o pokudenosti približavanju vladarima! Govoreci o razlozima Sujutijevog povlacenja od ljudi, Handžic kaže: 'Mnogi su ga njegovi savremenici mrzili i kritikovali, jedno iz zavisti, a drugo što je tvrdio da je on samostalan mudžtehid koji slijedi argumente, a slijepo ne oponaša nikoga od ucenjaka. Umro je u Kairu, povucen od ostalog svijeta, 911. godine.' 38 O teškom stanju i o zavidnosti koja je vladala kod mnogih u njegovo vrijeme, sam Sujuti kaže: 'Živim u vremenu u kojem je Allah ispunio ljudska srca zavidnošcu i u kojem preovladuje zloba kod ljudi do te mjere da ona kola njihovim srcima kao što krv kola njihovim tijelima. (...) Ljubav prema položaju ljude je zaslijepila i zaglušila, pa su zapostavili i zaboravili na šerijatsko znanje a pohrlili su za filozofijom i predali se njenome izucavanju, želeci na taj nacin da uznapreduju – medutim, Allah ce takve samo unazaditi!' 39

Neki kao razlog njegovome izolovanju od svijeta vide i utjecaj tesavvufa na njega, buduci da je bio sufija i da je jedno vrijeme bio šejh sufizma u Hanikahu Bajbersa, tadašnjem najvecem kairskom hanikahu. Na to ga je mjesto imenovao abasijski halifa el-Mutevekkil alellah Abdul-Aziz, 891. godine i tu je dužnost obnašao do 905. godine. Jedan nemio dogadaj desio mu se u tome hanikahu, 903. godine: nakon što je tamošnjim sufijama uskratio njihova materijalna primanja radi lošeg ponašanja, oni su se digli protiv njega, istukli ga i bacili u fontanu hanikaha, te skoro da su ga ubili! 40 Nakon vladavine Tuman-beja, 906. godine sultan Guri mu je nudio da ponovo prihvati vodenje toga hanikaha, ali je Sujuti to odbio. Zatim mu je ponudio da vodi njegovu školu, ali je i to odbio. 41
Kao vrstan poznavalac islamskih znanosti, Sujuti je u raznim institucijama poducavao mlade talente tim znanostima. Izmedu ostalog, zabilježeno je da je on zvanicno poducavao hadis u Šejhuna hanikahu od 877. godine, te da je u džamiji Ibn Tuluna izdavao fetve i takoder poducavao hadis. Navodi se da mu je halifa el-Mutevekkil alellah htio dodijeliti položaj glavnoga kadije u Egiptu, ali je nakon negodovanja drugih kadija ipak odustao od te namjere. 42

Sujutijevi šejhovi i profesori

Sujuti je poznat i po tome što je ucio pred izuzetno velikim brojem profesora i ucenjaka. Njegovi biografi isticu da je sticao znanje pred vecinom tadašnjih ucenjaka u islamskome svijetu, te da njihov broj iznosi cak oko tri stotine! Doduše, Sujutijev ucenik i biograf Davudi poimence navodi samo pedeset i jednog ucenjaka, ali ostali biografi kažu da se radi samo o onima sa kojima je on proveo duži period zajedno. Jer, prema onom što je zabilježeno od Sujutija, samo u nekim disciplinama imao je oko sto pedeset profesora, dok njegov ucenik Ša'rani u djelu ET-TABEKATUS-SUGRA bilježi Sujutijevu izjavu da je znanje sticao pred šest stotina ucenjaka! 43 Želeci da zapiše njihova imena i da iznese o njima osnovne podatke napisao je cak pet djela: 1) HATIBU LEJL VE DŽARIFU SEJL, 2) ZADUL-MESIR FIL-FIHRISTIS-SAGIR, 3) FIHRISTUL-MERVIJJATI, 4) EL-MUNTEKA, 5) EL-MENDŽEM FIL-MU'DŽEM. 44

Najistaknutiji i oni od kojih se Sujuti najviše okoristio bili su:
1- Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani (umro 852. h. godine). Bio je jedan od velikana medu islamskim ucenjacima u raznim disciplinama, pogotovo u oblasti hadisa. Autor je brojnih djela, medu kojima je i komentar Buharijeve zbirke hadisa. Iako ga je Sujuti vidao u svojoj ranoj mladosti, iduci kod njega uz svoga oca, ipak je El-Askalani na njega izvršio veliki utjecaj i Sujuti se mnogo koristio njegovim djelima. Navodi se da je Sujuti 869. godine, obavljajuci hadždž, pio vodu zemzem i cinio dovu da u fikhu dostigne stepen Siradžuddina el-Bulkinija a u hadisu hafiza Ibn Hadžera el-Askalanija. 45

2. Šemsuddin Muhammed ibn Musa ibn Mahmud es-Sirami (u. 871. god.). Bio je ugledni hanefijski ucenjak, istaknut u više islamskih disciplina. Sujuti je pred njim citao djela i studirao: fikh, usuli-fikh, hadis, arapski jezik, akaid, itd. 46

3. Salih ibn Umer Alemuddin el-Bulkini (u. 868. god.), istaknuti šafijski ucenjak, bio je dobro upucen u više islamskih znanosti. Autor je brojnih djela. Sujuti je pred njim najviše izucavao fikh i on mu je dao diplomu da može druge poducavati iz oblasti fikha. 47

4. Jahja ibn Sa'duddin Šerefuddin el-Menavi (u. 871. god.). Bio je istaknuti islamski ucenjak u raznim disciplinama. Napisao je brojna djela. Posebno se istakao u fikhu, pa je izvjesno vrijeme poducavao šafijski fikh a bio je i vrhovni kadija za cijeli Egipat. Sujuti je od njega ucio sve do njegove smrti. 48 Pred njim je najviše naucio iz oblasti fikha i tefsira. 49

5. Ebul-Abbas Tekijjuddin Ahmed ibn Muhammed eš-Šumunni (u. 872. god.). Bio je istaknuti strucnjak u hadisu, tefsiru i gramatici arapskoga jezika. Napisao je brojna djela. Jedan je od ucenjaka od kojih je Sujuti ponajviše naucio hadis, tefsir i gramatiku. Kontinuirano je pred njim ucio pune cetiri godine. 50

6. Muhjuddin ebu Abdillah Muhammed ibn Sulejman er-Rumi el-Kafidži (u. 879. god.). Bio je, svojevremeno najistaknutiji hanefijski ucenjak u Egiptu. Napisao je brojna djela. Sujuti je pred njim ucio cetrnaest godina, najviše tefsir, fikh i usuli-fikh, te gramatiku i ostale discipline arapskoga jezika. On je bio prijatelj još sa Sujutijevim ocem. Zajedno su predavali u Šejhuna medresi. Poznanstvo Sujutija i Kafidžija produbilo se kada je i sam Sujuti poslije poceo poducavati u istoj medresi. Govoreci o njegovoj velikoj pomoci i samilosti koju je prema njemu pokazao, Sujuti kaže da ga je smatrao drugim ocem, nakon oceve smrti. Takoder je za njega rekao: 'Cetrnaest godina sam bio uz njega, ali svaki put kada bih došao do njega on bi me upoznao sa nekim interesantnim temama i cinjenicama koje nikada prije nisam cuo!' 51
7. Abdulkadir ibn ebil-Kasim el-Ensari el-Mekki (u. 880. god.). Bio je istaknuti malikijski ucenjak, živio je u Mekki, gdje je neko vrijeme radio kao kadija. Posebno se istakao u: fikhu, usuli-fikhu, gramatici, tefsiru i hadisu. Napisao je brojna djela. Sujuti istice da se u Mekki od svih ucenjaka on prema njemu najpravednije ponio, te da je u Mekki samo pred njim ucio. 52

Sujutijevi ucenici

Imajuci u vidu Sujutijevu izuzetnu nadarenost i ucenost, iako se skoro u potpunosti povukao iz javnoga života od svoje cetrdesete godine, ipak je iza sebe ostavio veliki broj ucenika. Tome u prilog idu i cinjenice da je vrlo rano poceo poducavati, te da su mu dolazili ucenici željni znanja iz raznih krajeva tadašnjega islamskog svijeta. Od njegovih ucenika slijedeci bi se mogli izdvojiti kao najistaknutiji i najpoznatiji:

1. Hafiz Šemsuddin Muhammed ibn Ali ibn Ahmed ed-Davudi (umro 945. god.). Bio je strucnjak u više islamskih znanosti a posebno se istakao u hadisu, tako da je u svoje vrijeme smatran najvecim strucnjakom hadisa. Napisao je brojna djela, medu kojima je opširna biografija njegovoga šejha, tj. Sujutija. 53 Od svih Sujutijevih ucenika on je bio najviše sa njim u kontaktu. Mnoga njegova djela prepisao je svojom rukom a trudio se i da svoja djela piše po metodu svoga ucitelja. 54

2. Hafiz Muhammed ibn Jusuf eš-Šami es-Salihi ed-Dimeški (u. 942. god.). Roden je u Damasku, pa se poslije nastanio u Kairu. Autor je brojnih djela. 55

3. Muhammed ibn Ali ibn Ali ibn Ahmed ed-Dimeški, Ibn Tulun (u. 953. god.), cuveni islamski ucenjak, hanefijskoga mezheba. 56 Pored toga što je svojom rukom prepisao brojna Sujutijeva djela, on je napisao i nekoliko komentara na neka njegova djela. 57

4. Abdulkadir ibn Muhammed ibn Ahmed eš-Šazili (u. 935. god.), istaknuti šafijski ucenjak. Izmedu ostalog, napisao je i biografiju svoga šejha, Dželaluddina Sujutija. 58

5. Šemsuddin Muhammed ibn Abdurrahman el-Alkami (u. 961. god.). Istakao se u raznim znanostima a napisao je više djela, medu kojima su i komentari nekih Sujutijevih djela. Sujuti mu je dao diplomu da može izdavati fetve i druge poducavati, pa je imao svoju halku ucenika koje je poducavao na cuvenome Azharu. 59

6. Ebu Muhammed Ahmed ibn Ijas (umro oko 930. god.). Istakao se u više znanosti, a narocito u historiji. Bio je istaknuti egipatski ucenjak hanefijskoga mezheba. 60
Iz popisa Sujutijevih profesora i ucenika lahko se može uociti da mezhebi u to vrijeme nisu bili prepreka za stjecanje znanja, te da su ljudi birali najucenije i najsposobnije islamske ucenjake da bi pred njima ucili, bez obzira na to kojem su mezhebu pripadali. Ta tolerantnost medu pripadnicima razlicitih mezheba krasila je, a i danas krasi, one koji su svjesni šta su mezhebi i koji u ime Allaha nastoje steci islamsko obrazovanje. Problemi i sukobi medu sljedbenicima razlicitih mezheba znali su se javljati kao rezultat neznanja, ili pak kao rezultat slijepe pristrasnosti i glorificiranju samo svoga mezheba.