put u kadisiju ii

U prethodnom broju upoznali smo se sa ratovima protiv otpadnika koji su, ustvari, kljuc za razumijevanje velikih i brzih islamskih osvajanja u Šamu, Iraku, kao i drugim podrucjima oslabljene perzijske imperije cija je slabost uzrokovana prije svega nasiljem i okrutnošcu prema njenim podanicima, kao i velikim moralnim nazadovanjem u svim društvenim krugovima. Govorili smo i o prvim bitkama vodenim pod vodstvom Musene ibn El-Harisa, o vojnom planu Ebu Bekra, r.a., za oslobodenje Iraka, kao i o izuzetnoj vojnoj nadarenosti i odlucnosti Halida ibn Velida, Allahove isukane sablje, koji je vodio malobrojnu islamsku vojsku iz pobjede u pobjedu. U tom prvom periodu izvojevao je pobjedu u cetiri bitke: Zatus-Selasil, El-Mezar, El-Veledže i Ulejs

OD ULEJSA DO AJNUT-TEMRA

Bitka koja se vodila kod Ulejsa direktno je rezultirala otvaranjem puta islamskoj vojsci prema velikom gradu Embdžišiji, a zatim i glavnom gradu tog podrucja Hiri. Pored ovoga, ova bitka je dovela do velikog pada morala u redovima Perzijanaca i njihovih arapskih pomagaca, cije su vojske razbijene u uzaludnim pokušajima da zaštite velike gradove i naseljena podrucja. Od najvažnijih osnova rata je svakako i gonjenje poraženog neprijatelja kako ne bi mogao naci priliku za odmor i reorganizaciju svojih redova, tako da je Halid ibn Velid, koga je svakako krasila osobina donošenja brzih i ispravnih odluka, odmah pokrenuo svoju vojsku naredivši nastavak ofanzive.

1. Osvajanje Emdžišije bez borbe, 28. sefer / 13-14. maj 633. godine

Emdžišija je jedan od vecih gradova i nalazila se na oko 40 km sjeverozapadno od Ulejsa. Muslimani su stigli do Emdžišije samo tri dana nakon njihove posljednje pobjede. Ušli su u nju bez borbe zato što su grad napustili i vojska i narod. Halid je naredio da se grad poruši za što je bilo više razloga: ponižavanje perzijske vlasti u ocima stanovnika Iraka, zastrašivanje neprijatelja, kao i onemogucavanje povratka i utvrdivanja Perzijanaca u gradu nakon odlaska muslimanske vojske.

2. Bitka za vodu u blizini Hire

Merzeban, vladar Hire, obaviješten je od svojih špijuna o pokretima Halidove vojske, kao i o tome da Halid prikuplja brodove kako bi prebacio vojsku do Hire rijecnim putem. Halid nije želio da njegova ofanziva bude bilo cime prekinuta, a pogotovo ne otežanim nastupanjem preko blatnog i mocvarnog zemljišta koje se stvaralo u proljece kao posljedica izlijevanja Eufrata i Tigrisa iz njihovih korita. Ovakvo zemljište nije nimalo pogodovalo nastupanju na konjima i devama. Za to vrijeme Merzeban je napravio odbrambeni plan koji se temeljio na pregradivanju Eufrata, kao i skretanju pritoka Eufrata u nova korita, tako da bi tim postupkom onemogucio plovidbu brodova, cime bi i ofanziva islamske vojske bila zaustavljena. Svog sina je poslao u izvršenje ovog zadatka, a sam je izašao sa vojskom ulogorivši se izvan Hire. Na drugoj strani su brodovi puni muslimanskih vojnika plovili ka Hiri, ali je odjednom nivo vode opao tako da se brodovi nasukaše u koritu rijeke. Mornari koji su naravno uzeti iz lokalnog stanovništva, obavijestiše Halida da su Perzijanci pregradili tok Eufrata i da se brodovi ne mogu pokrenuti osim ukoliko se voda ne vrati u korito. Halid je odmah krenuo na celu jedne konjanicke cete kako bi vratio vodu potrebnu za plovidbu, tako da su iznenada napali neprijateljske snage koje su cuvale branu u mjestu El-Mekarr. Pri tome su ubili Merzebanovog sina koji je cuvao branu. Nakon što su porazili protivnika, muslimani ponovo usmjeriše vodu u njen stari tok, tako da su brodovi nastavili svoju plovidbu ka Hiri, pristavši uz obalu tek izmedu dvije tvrdave, Havernek i Nedžef. Kada je Merzeban saznao da mu je sin ubijen, da je njegova vojska pobijena ili protjerana, da se brodovi puni muslimanskih vojnika približavaju Hiri, a vec prije je cuo o smrti Erdešira, nije gubio vrijeme, nego je odmah pobjegao ne osvrcuci se na svoj grad koji se suocavao sa teškom sudbinom.

3. Osvajanje Hire, 12. rebiul-evvela / kraj maja 633. godine

Hira je sagradena 170. godine nakon rodenja Isa, a.s., Imala je veliki ekonomsko-politicki znacaj i nalazila se na oko cetiri milje od poznate Kufe, koja ce biti osnovana nekoliko godina poslije. Vecina stanovnika Hire su bila arapska plemena, koja su ispovijedala kršcanstvo, a bila su potcinjenja Perzijancima koji su obožavali vatru. Kada su culi da islamska vojska dolazi, utvrdili su se u cetiri tvrdave, tako da je i Halid podijelio svoju vojsku na cetiri dijela, od kojih je svaki dio opsjedao po jednu tvrdavu:

1. Odred Dirara ibnul-Ezvera je opsjedao tvrdavu "El-Ebjed", na cijem celu je bio Ijjas Ibn Kabisa Et-Tasi.

2. Odred Dirara Ibn Hattaba je opsjedao tvrdavu "Idsijejn", na cijem celu je bio Adijj Ibn Adijj.

3. Odred Musene Ibnul-Harisa je opsjedao tvrdavu "Ibn Bekile", na cijem celu je bio Amr ibn Abdul-Mesih.

4. Odred Dirara ibn Mukarina je opsjedao tvrdavu "Beni Mazin", na cijem celu je bio Hajra ibn Ekkal.

Tako je Halid rasporedio svoje snage odredivši ciljeve svake jedinice ne zaostajuci u svojoj strategiji ni za najmodernijim studijama iz ovog podrucja vojne vještine. Takode je naredio svakom emiru odreda da pozovu one koje opsjedaju, ponudivši im jedno od troje: Islam, džizija ili borba. Pored toga im je izdao naredbu da ne napadaju sve dok ne prode citav dan, kako bi ovi imali vremena za razmišljanje. Iz ovoga primjecujemo da rat u Islamu ima svoje okvire i pravila po kojima se moraju rukovoditi i vode i vojnici, kako bi njihova borba bila ispravna sa šerijatske strane. Vecina historicara i orijentalista, pa cak i onih koji otvoreno rade protiv Islama, priznali su cinjenicu da su islamska osvajanja , ustvari, bila osvajanja sa najviše milosti, blagosti i humanosti prema poraženima u citavoj historiji.

Nakon isteka roka, emiri su ponovo ponudili ova tri izbora, ali su ovi u tvrdavama prihvatili jedino borbu. Medutim, nije dugo potrajalo i njihov otpor je postajao sve slabiji, tako da su poslali svoja izaslanstva Halidu, da pregovaraju o uslovima predaje. Halid je razgovarao nasamo sa svakim izaslanstvom, pozivajuci ih u islam i bodreci ih da ucine taj korak ulaska u Allahovu vjeru, pa je izaslanstvu Adijja Ibn Adijja rekao: "Pozivam vas ka Allahu i u Islam, pa ako se odazovete, postacete muslimani sa pravima i obavezama poput ostalih muslimana, svejedno da li cete ustati i krenuti boreci se na Allahovom putu ili cete ostati u svojim kucama. Ukoliko odbijete, onda cete davati džiziju, a nevjerstvo je uistinu kao pustinja u kojoj se covjek gubi, tako da je zaista glup onaj ko ga odabere...".

Medutim, svi su odbili primanje Islama, tako da ih je Halid ostavio ispunjavajuci rijeci Uzvišenog: "U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude." (Prijevod znacenja, - El-Bekare, 256.)

Ovo ukazuje na cinjenicu da su ashabi i tabi'ini izašli iz svojih kuca boreci se na Allahovom putu, kako bi pozivali u Islam upucujuci ljude na pravi put, a ne da budu od onih koji ce nasilje na zemlji ciniti.

Njima je svakako bilo najdraže da Arapi koji su živjeli u Hiri predu na Islam, pokoravajuci se Gospodaru svjetova, medutim, oni su izabrali ostanak u svojoj vjeri, uz davanje džizije, a zauzvrat su imali pravo na zaštitu islamske države i bili su poštedeni od služenja u vojsci. Džizija je, ustvari, mali godišnji porez koji se uzima od onih koji su sposobni za borbu, tako da džiziju ne daju žene, djeca, starci, kao ni sveštenici i pobožnjaci, koji se posvecuju svojim molitvama. Takoder, džizija se odreduje u skladu sa stanjem svakog pojedinca, tako da bogataši daju 48 dirhema, srednja populacija 24, a siromasi 12 dirhema. Ukoliko covjek ostari ili postane nesposoban za rad, u tom slucaju nije dužan davati džiziju, pa cak i ako ne nade onoga ko ce ga izdržavati, islamska država preuzima na sebe brigu o njegovim potrebama, sve dok živi u islamskoj državi i dok je pokoran pravednom islamskom sistemu.

Nakon pregovora, Halid je sakupio izaslanstva, kako bi potpisali ugovor o miru, a ovo je tekst tog ugovora:

"U ime Allaha, Sveopceg Dobrocinitelja, Milostivog!

1. Ovo je obaveza koju je uzeo Halid ibn Velid od Adijja ibn Adijja, Amra ibn Abdul-Mesiha, Ijjasa ibn Kabise i Hajre ibn Ekkala, zastupnika stanovništva Hire, koji su zadovoljni time i koji su im to naredili.

2. Obaveza im je na davanje 190.000 dirhema godišnje.

3. Za uzvrat imaju zašititu, pa ako ih muslimani ne zaštite, oni nemaju nikakve obaveze prema njima, sve dok ih ne zaštite.

4. Ako iznevjere ovaj ugovor, djelom ili govorom, onda više nisu pod okriljem muslimana.

Napisano mjeseca rebi'ulevela, 12. h. g.

Medutim, nakon preseljanja Ebu Bekra, r.a., na Ahiret i odlaska Halida ibn Velida iz Iraka u Šam, Rustem, perzijski vojskovoda, nagovorio je stanovnike Hire na prevaru i izdajstvo, tako da su prekršili ovaj ugovor. Kada je Musena ponovo osvojio Hiru, bilo je za ocekivati da ih žestoko kazni. Medutim, on to nije uradio, cime je prekinuo drevni vojni obicaj, zadovoljivši se samo potpisivanjem novog ugovora sa njima. I pored toga, oni su se ponovo vratili svojoj izdaji, cim su stekli priliku za to. Kada je Sad ibn Ebi Vekkas osvojio Hiru po treci puta, ponovo ih je poštedio potpisujuci novi ugovor s novim uslovima. Nakon svega ovoga možemo se zapitati da li je dunjaluk ikada vidio, prije ili poslije, ovakvu milost prema poraženom? Cak do danas su se održale neke crkve, kao i kršcanske manjine u Iraku, Šamu, Egiptu i drugim osvojenim zemljama, slobodno uživajuci u slobodama i pravima, koje im garantuje islamska država. Medutim, oduvijek su njihove vode, sveštenici i velikani odgovarali na ovo dobrocinstvo i milost, samo mržnjom, zavišcu, izdajom i nanošenjem štete svemu što je islamsko. Ovo je posebno bilo uocljivo tokom krstaških ratova, kao i tokom modernog kolonijalizma, a najnoviji primjer i dokaz toga jeste i kopt Butros Gali, koji je tokom cijelog rata u Bosni izvanredno saradivao sa svojom bracom Srbima u okviru svog mandata u Ujedinjenim narodima. Ovakvi i njima slicni ce do Sudnjeg dana u svojim grudima imati samo mržnju i zavist prema Islamu i muslimanima, svakim danom dokazujuci istinitost Allahovih rijeci: "Ni Jevreji, ni kršcani nece biti tobom zadovoljni, sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu." (Prijevod znacenja, El-Bekare, 120.) Kao i: "Oni ce se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli." (Prijevod znacenja, El-Bekare, 217.)

Oni nisu, niti ce se kada ustezati od upotrebe bilo kog sredstva u svojim pokušajima da ocrne Islam, izmišljajuci razne optužbe, od kojih je najcešce ponavljana ona koja kaže da je Islam vjera nasilja i grubosti i da je za širenje Islama zaslužna samo sablja, ali: "Kako krupna rijec izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu." (Prijevod znacenja, El-Kehf, 5.) Dobrocinstvo i suosjecanje koje upucuješ onome ko ti zavidi i ko ti svakog trenutka podmuklo radi iza leda, kod njega samo zavist i mržnju povecavaju, jer svaki tvoj uspjeh ili pobjeda samo još više pojacavaju mržnju koja mu vid zasljepljuje, dok mu zavist sve više ispunjava njegovo bice. Sve ovo je dokazano bezbroj puta u stvarnosti, i ovo je osnovna tajna sve mržnje koju ti krstaši kriju u dubinama svojih duša prema Islamu i muslimanima. Islam je tokom prva dva vijeka svoga postojanja izvojevao pobjedu nad iskrivljenim kršcanstvom i židovstvom, kao i nad mušricima i medžusijama. Medutim, ta pobjeda nije izvojevana sabljom, nego je izvojevana lahkim i jasnim vjerovanjem, pravednošcu koja se primjenjuje medu svim društvenim slojevima, milošcu i tolerancijom, kao i svim drugim humanim vrijednostima koje je poznavalo i cijenilo covjecanstvo. Na drugoj strani kršcanstvo je poraženo zbog svog iskrivljenog vjerovanja prepunog zbunjujucih i kontradiktornih tvrdnji, kao i zbog tajanstvenosti i mnogobrojnih razilaženja. Poraz je bio i rezultat njihovog opravdanja nasilja koje sprovode odredeni ljudi pravdajuci to licemjernom izjavom: "Bogu Božije, a caru carevo.". Ovo su nepobitne cinjenice koje ruše njihove tvrdnje da je sablja ta koja je odigrala kljucnu ulogu u širenju Islama.

Nakon osvojenja Hire, Halidu su došli Džerir ibn Abdullah, r.a., i Kajs ibn Ebi Hazim, r.a., nakon što ih je njemu poslao Ebu Bekr, r.a., Njih dvojica nisu ucestvovala sa Halidom u borbama protiv otpadnika, kao ni u osvajanju Iraka. Kada su ušli kod njega, našli su ga kako klanja namaz pobjede, koji se sastoji od osam rekata bez selama. Kada je završio, poselamio ih je i iskazao dobrodošlicu, pa je u razgovoru koji je uslijedio izmedu ostalog rekao: "Borio sam se na Mu'ti i u mojoj ruci se polomilo devet sablji, a jedino je izdržala jemenska sablja, koja je još uvijek kod mene. U životu nisam sreo narod poput Perzijanaca, a od Perzijanaca nisam sreo ljude kao što su to stanovnici Ulejsa."

Prenosi Taberani od Huzejme ibn Evsa Et-Taija, r.a., da je rekao: "Cuo sam Poslanika, s.a.v.s,. da kaže: "Ovo je Hira, meni predocena (ovo je jedna od mu'džiza Poslanika, s.a.v.s.), a ovo je Šejma bintu Nevfele El-Ezdije na sivoj mazgi..." (pa je spomenuo dug hadis), pa sam rekao: "O Božiji Poslanice, ako udemo u Hiru, i ja je nadem kako si je opisao, da li je ona moja?" Rece Poslanik s.a.v.s.: "Ona je tvoja." Kaže Uzejme r.a.: "Bio sam prisutan u osvajanju Hire i zaista se desilo kako je Poslanik, s.a.v.s., rekao, pa sam uhvatio Šejmu, tako da mi ju je Halid dao." U rivajetu Buharije se navodi da mu je Halid dao Šejmu, pod uslovom da mu dovede dva svjedoka da mu je Poslanik, s.a.v.s., poklonio Šejmu. Ta dva svjedoka su bili poznati ashabi Muhammed ibn Mesleme r.a. i Muhammed ibn Bešir, r.a., obadvojica ensarije. Osvajanje Hire nije bilo ni u kom slucaju beznacajno, upravo zbog njenog velikog znacaja u Iraku i ostalim dijelovima perzijske imperije, kao i zbog njenog znacaja u jednom dijelu Arabijskog poluostrva. Hira je bila glavni grad u vojno-politickom smislu za dinastiju Menazir (to su bili Arapi potcinjeni Perzijancima). Takoder, Hira je bila znacajan kulturni centar, poznat po književnosti i poeziji, a i po trgovini je bila nadaleko poznata. Zbog svega ovoga, ovaj dogadaj nije mogao proci nezapaženo pored pjesnika koji su ga opjevavali, ili govornika koji su govorili o njemu. Sve to svakako je ostavilo dubok trag na vojno-politicku buducnost cijelog podrucja. Pad Hire se duboko odrazio na moral muslimanske vojske, ali isto tako i nevjernicke vojske. Pored toga, Hira je postala važan logisticki centar koji je opskrbljivao islamske vojske sa svime što im je bilo potrebno od mesa, mlijeka, žitarica, stocne hrane, itd…