zlo ne dolazi nikad samo

"Najstariji zanat na svijetu", kako neki žele da prikažu i definiraju prostituciju, pocela se razvijati i kod nas u BiH. Ono što se dešavalo na ovim prostorima proteklih godina, sigurno je jedan od razloga što se ova pojava naglo širi

Pojava prostitucije i nije toliko za cudenje, koliko zabrinjava njena pojava u masovnom i organiziranom obliku. Opcepoznata cinjenica da je muslimanski narod na ovim prostorima, zbog svoje privrženosti idejama Islama, stoljecima gajio najuzvišenije i najkvalitetnije norme morala, tako da ova pojava nikada nije mogla u Bosni naci pogodno tlo. Medutim, novija historija ovih prostora pocela je da otvara vrata svemu i svacemu, pa i ovakvim pojavama. Period komunizma je, na cudan i kontradiktoran nacin, gledao na ovu pojavu, dovodeci u koliziju moral i zakon, a vanbracni spolni odnosi, ako nisu na silu ili za naknadu, nisu bili sankcionisani ni kažnjavani, dok je zakon zabranjivao bilo kakav vid organizirane prostitucije. Na dijelu planete koji je kapitalisticki ustrojen, na ovu pojavu se ponekad gledalo kao na zanat i komercijalnu djelatnost. Ako je prostitucija blud za novac, onda je izgleda samo problem u novcu, a moral, i u jednom i u drugom slucaju, bio je u prednosti samo zbog toga što se ova pojava kod nas malo sporije razvijala nego u kapitalizmu. Takvi zakoni iz bivše SFRJ, po kojima je blud za novac krivicno djelo, ostali su i do naših dana. Danas je u Bosni, kao i prije u SFRJ, takvu djelatnost zakonski nemoguce legalizirati i registrirati, ali je ostao problem sa uništenim moralom, na kojeg se nemilosrdno atakovalo, a koji je bolji štit za ovu pojavu od bilo kakvih zakona.

Nemoralni mirovnjaci i dobrovoljno roblje

Pojava masovne prostitucije u našoj bliskoj prošlosti i danas, najuže je vezana za strane trupe u Bosni, koje su, po raznim mandatima, ovdje još od pocetka rata. Pojava stranih vojnika glavni je problem i razlog za ovu pojavu, to isticu i razne nevladine organizacije koje se bave ovom problematikom. Još 1993. godine zabilježeni su slucajevi ove pojave, naravno, biznis je pokrenut zbog tadašnjih klijenata iz UNPROFOR-a, jer gladnom narodu, koji nije imao novac ni za preživljavanje, sigurno nije bilo do prostitutki. Porijeklo prostitutki tada, a i danas uglavnom se veže za države bivšeg SSSR-a i zemlje Istocne Evrope. Vecinom su to: Ruskinje, Ukrajinke, Moldavke, Rumunke, Poljakinje,... Isto tako, vecinom dolaze iz pravca Srbije i RS-e, i završavaju na teritoriji Federacije. Nezvanicna cijena za gazdovanje nad jednom od tih prostitutki, naprimjer, na meduentitetskoj pijaci Arizona, košta od 2.000 do 3.000 DM, i tada, naravno, pocinje posao negdje oko neke baze SFOR-a. Zakon, iako predstavlja problem, nije nikakva prepreka, gazde vecinom te žene registriraju kao pjevacice, plesacice i sl., a problem sa vizom i radnom dozvolom uglavnom uspijevaju da riješe. Naravno, najviše je onih koje su bez ikakvih papira. Sadašnji zakon prostitutke tretira kao kriminalce što je izgleda glavni problem za razne humanitarce i zaštitnike ljudskih prava. Oni smatraju da su te žene žrtve i takozvano bijelo roblje. Po njihovom mišljenju one su dovedene na prevaru i sada su u potpunom vlasništvu svojih makroa, koji ih ucjenjuju na razne nacine. Takve njihove zakljucke demantira stotine dokaza, koji govore sasvim suprotno. Po njihovom, ovakav zakonski tretman koji prostituciju tretira kao krivicno djelo, najdirektnije se suprotstavlja konvencijama o ljudskim pravima i slobodama. Danas su sve glasniji i žešci zahtjevi i pritisci da se ova pojava legalizira baš zbog gore navedenih razloga, te da se tako zaštite prostitutke i njihova prava. Rezultate tih pritisaka smo najbolje vidjeli kada je, krajem 1998. godine, iz krivicnog zakona izbacena odrednica da je protivprirodni blud, tj. homoseksualizam, krivicno djelo, jer se to kosilo sa evropskim standardima ljudskih sloboda. Evo kako bi problem prostitutki riješila šefica nedavno formiranog ureda UN-a za ljudska prava u BiH, Medeline Resa: "Jedini nacin da se zaustavi trgovina i zlostavljanje žena jeste dopustiti onima koje to žele da rade kao prostitutke, da to rade legalno i u sigurnim mjestima. Da imaju platu, medicinsku zaštitu, pravo na odbijanje mušterija koje ne žele koristiti kondom." (Slobodna Bosna, br. 163/164, od 30. 12. 1999. godine)

Izgleda da su prava prostitutki preca od morala i nacina života muslimanskog naroda na ovim prostorima. Te licemjerne teze o bijelom roblju, nikako ne mogu stajati kao dokaz, jer su glavni klijenti tih "obespravljenih" žena upravo oni koji su došli ovdje da ta prava štite. Svima je jasno da su to profesionalne prostitutke, koje interesira samo novac, a ova medunarodna bajka je zbog toga što se mi, ovakvi i sa ovakvim zakonima i shvatanjima prostitucije, ne uklapamo u "civilizirani" svijet.

Javne kuce, javna tajna

U Tuzlanskom kantonu pojava javnih kuca i prostitucije je postala aktuelna zajedno sa popularnom meduentitetskom pijacom Arizona. I danas je to podrucje glavna baza za dalji razvoj ove pojave u ostalim dijelovima BiH i ovog kantona. Na podrucju TK danas, ovakvih, takozvanih javnih kuca, ima na desetine i uglavnom su smještene u blizini vojnih baza u kojima borave trupe SFOR-a. Opcine Kalesija i Živinice, na cijoj teritoriji se nalazi americka vojna baza "Orao", postale su pravi rasadnik ove pojave. U okolnim selima, koja su uz ovu bazu, može se naci desetak ugostiteljskih objekata, za koje i djeca tvrde da su javne kuce. Izgleda da se konkurencija toliko pooštrila, pa se i putem malih, improviziranih džambo-plakata, upucuju potencijalne mušterije na pravu adresu. Dovoljno je samo proci putem pored ove baze i svakih nekoliko kilometara vidjeti po jedan ovakav plakat, koji su obavezno na engleskom jeziku i uz sliku nagog ženskog tijela. Night Club Atlanta, Night Club Vegas, Night Club Hooters su samo neki od naziva koje može vidjeti i procitati svako ko prode ovim putem. One javne kuce za koje se ne može saznati samo prolazeci putem isto su tako brojne i cesto smještene u samim selima. Posebnu pricu predstavlja jedna od tih nemoralnih kuca, koja je smještena u kalesijskom selu Vukovije. Ona se nalazi u samom centru sela i svega 20 metara od džamije, pod neobicnim nazivom "Istambul". Šta ovaj crni i bijedni biznis može napraviti od covjeka, najbolje govori prica o vlasniku Istambula i njegovoj porodici. Sasvim obicna i mirna porodica, živjela je uobicajenim, idilicnim seoskim životom sve do 1995. godine, kada se glava ove porodice Avdo I. odlucio da pokrene ovaj "biznis", za koji mu je bilo potrebno samo nekoliko strankinja koje su spremne na suradnju. Žena i djeca ga napuštaju, a on nastavlja dalje, proširuje porodicnu kucu i ureduje je za ove namjene. I roditelji i pojedine komšije ga pokušavaju urazumiti, ali bezuspješno, ljubav roditelja, žene i troje djece nije bila dovoljna. Kako smo uspjeli saznati od komšija, njegova, sada bivša supruga, na ivici je nervnog sloma: "Ta žena je izgubila u ratu dva brata i sestru, a skoro joj je i majka umrla, a sad i ovo, ja ne znam kako ona ovo izdrži, samo znam da joj je teško, a sada se izgleda i sin okrenuo za ocem, pa joj je jadnici još teže." Kako smo uspjeli saznati, vlasnik ovog brloga je skoro došao iz šestomjesecnog pritvora i teško je bolestan. U pritvoru je bio zbog falsifikovanja nekih dokumenata i nismo uspjeli saznati je li to bilo povezano sa prostitutkama ili sa necim drugim. Za vrijeme njegovog boravka u zatvoru, posao je vodio njegov bratic, koji je roden 1980. godine i još nije služio ni vojni rok. Prema informacijama koje smo dobili od najbližih komšija, u toj kuci ima šest do osam prostitutki i veoma ih je teško vidjeti da izlaze vani. Ponekad samo izadu do obližnje prodavnice i to je sve. Kažu da posjeta zna biti tolika da bude i po desetak parkiranih automobila. Sforovci dolaze iza pola noci i ostaju do pred zoru. Na licima nekih od naših sagovornika mogla se vidjeti zabrinutost i uznemirenost, jer je i domacih mušterija sve više, a niko ništa ne poduzima da to riješi.

Neki su nam iznijeli i primjedbe na lokalnog imama, koji ništa ne poduzima da ovaj cin osudi, niti pokazuje kakve znakove zabrinutosti za ovo što se dešava iako se preko puta “Istambula” nalazi njegova džamija.

Do kada ce njihova agonija potrajati i kakav ce epilog imati, više je nego izvjesno.

Upravlja li ko ovom državom?

Dok pojedinci ovim prljavim poslom zgrcu ogromne svote novca, kršeci i zakonske i moralne norme, nadležni organi stoje i cute spetljani u svoje birokratske zavrzlame. Pokušali smo kontaktirati nekoliko nadležnih institucija u opcinama Kalesija i Živinice, koje bi, ako ništa drugo, trebalo makar da znaju šta se to dešava na njihovom podrucju. Ono što smo uspjeli saznati u nadležnim opcinskim institucijama za ugostiteljstvo, jeste da su ovakve službe na nivou opcina zadužene samo za izdavanje dozvola i registraciju djelatnosti, a inspekcije Kantonalnog ministarstva za turizam i trgovinu su nadležne za kontrolu i uvid u ispravnost poslovanja. Takvi objekti su vecinom u opcinama registrirani kao: kafane, barovi, nocni klubovi, restorani i sl. U pomenutom ministarstvu za turizam i trgovinu dobili smo slicno objašnjenje po kom njihovi inspektori nemaju pravo da ikog legitimišu, niti da utvrduju identitet osoba, a takve osobe (prostitutke), u vremenu kada njihove gazde imaju neku inspekciju, jednostavno sjede za stolom i ponašaju se kao gosti. Znaci, u nadležnosti MUP-a je da utvrduje identitete i da registruje krivicno djelo. Uprkos brojnim pokušajima nismo uspjeli dobiti nikoga ko bi nam odgovorio na pitanja vezana za ovu pojavu. Prema jednom anonimnom izvoru iz MUP-a saznajemo da se o toj temi izbjegava javno govoriti, i ništa se ne smije poduzimati, jer IPTF ima vec poznati stav o tome i bez njihovog znanja se ništa ne poduzima. Naravno, niko ne bi želio biti obilježen kao onaj koji krši ljudska prava. Isto tako, saznajemo da su ucestali pozivi MUP-u od zabrinutih žena, kojima ova pojava ozbiljno narušava brakove, cak je bilo i prijetnji samoubistvom. Kontaktirali smo i Medžlise IZ na ovim opcinama i od njih smo dobili informacije vezane za ono što oni rade u vezi s ovim problemom. Uglavnom je to samo po neka osuda na hutbama i ne postoji neka znacajnija aktivnost ni projekat kako bi se sprijecile ovakve pojave. Generalno stanje i ponašanje naših institucija, u cijoj bi nadležnosti trebalo da bude ovaj problem, neobjašnjivo je. Umjesto da se nešto poduzme dok je još zakon o ovom pitanju na pravoj strani, oni prebacuju odgovornost sa jednih na druge. To najbolje ilustrira izjava šefa kabineta opcinskog nacelnika Kalesija, sa kojim smo razgovarali telefonom, i koji je, na naše pitanje o pojavi javnih kuca na njihovoj opcini, rekao: "Nema kod nas, otkud kod nas javne kuce?" Ne znamo da li se covjek šalio ili ne, ali ova izjava dovoljno govori. Šuškanja u narodu da bi neko i iz policije i vlasti mogao biti upetljan, nisu bez osnova. Upravo je šef policije u Brckom smijenjen zbog upetljanosti u prostituciju, te nije iskljuceno da se nešto slicno dešava i u ovom slucaju.

Ode Bosna u Evropu!

Zna se vrlo dobro odakle potice prostitucija i shvatanje iste kao zanata. Sa istog izvora gdje se danas, bez problema, mogu vjencati homoseksualci i gdje je prostitucija stoljecima normalna stvar. Stanje BiH danas, koja hoce u Evropu i koja, u potpunosti, ovisi od njenog okruženja, uslovljeno je usvajanjem njihovog zakona, principa i nacela. Zahtjevi za usvajanjem njihovih zakona i shvatanja sve su glasniji i jasniji. Ako hocete u "klub kršcanskih zemalja", morate imati ista mjerila, standarde, "slobode i prava". Naravno, po onoj, što da tebi bude bolje nego meni. Od njih cemo, sasvim je izvjesno, dobiti i ono što nikada, osim u njihovim filmovima, nismo vidjeli: drogu, kriminal, AIDS, homoseksualizam, maloljetnicku prostituciju, seksualne manijake, inceste i, naravno, prostitutke koje na svakom uglu nude svoje usluge. Cijena je poznata, oni ce nas prikljuciti na evropske tokove, a zauzvrat cemo promijeniti zakone, shvatanja i nacin razmišljanja o ovim stvarima. Svi ti projekti, koji nas vode tamo gdje su oni zacrtani, poceli su se sprovoditi. Vec smo spomenuli legalizaciju protivprirodnog bluda, a ostalo uskoro slijedi. Vaš novinar je licno imao priliku da se uvjeri kako izgledaju Bošnjakinje posrnulog morala. Dok je bio na služenju vojnog roka u toku agresije na BiH, i to baš u kasarni "Dubrave", koja je danas americka vojna baza, u toj istoj kasarni bile su smještene i neke jedinice UNPROFOR-a. Svaki dan se moglo vidjeti po nekoliko djevojaka kako sjede i cekaju pred spavaonicama na poziv nekog vojnika, koji je spreman da plati odredeni iznos za blud. Tada se mislilo da ce sa UNPROFOR-om, jednog dana kada se ova zemlja oslobodi, otici i ova pojava, ali nije tako, niti se ova zemlja oslobada, niti odoše strani vojnici, a prostitucija se sve više širi. Poslije ovog zla, neminovno je bilo da pocnu sticati i druge. Slucaj pet djevojcica iz Kljuca (o cemu je pisala štampa), koje su namamljene na prostituciju, dovoljno govori. U našoj štampi se sve više mogu procitati i slucajevi od kojih se ledi krv u žilama. Slucajevi incesta sve više postaju naša zbilja i oni ce sutra biti naša stvarnost, ako se ovoj opcoj pojavi rušenja morala i islamskih vrijednosti ne stane u kraj…