ovaj i onaj u borbi protiv korupcije

VOLFGANG PETRIC I ROBERT BERI

'Ako Bošnjak iz istocne Bosne, posebno nastradali iz Srebrenice i Ahmica, zbog misije Petrica i Berija ne smije nazvati cetnikom i ustašom koljace više od deset i po hiljada Bošnjaka, cija je jedina krivica bila što su muslimani, onda oni na najbrutalniji nacin pokušavaju izjednaciti žrtvu i koljace,' receno je u Forumu parlamentaraca BiH.

Ovo je samo sadržaj pisma koje je Forum parlamentaraca uputio prvoj dvojici ljudi medunarodne zajednice Petricu i Beriju povodom njihove reakcije na Izetbegovicevu izjavu datu na jednom predizbornom skupu u sarajevskoj Skenderiji u kome je agresore na BiH nazvao cetnicima i ustašama. Usput su Petric i Beri zaprijetili predsjedniku Predsjedništva o poduzimanju odredenih 'ekonomskih mjera'. I o tome se izjasnio Forum parlamentaraca: 'Demokratske metode treba primjeniti prema onima koji opstruiraju državu, a ne prema dosljednicima politike zajedništva i suživota u njoj. Njima se pridružio i Savez logoraša BiH: 'Mi se ne svrstavamo u Izetbegovicevu politicku opciju, niti ga ovim pismom želimo braniti od bilo koga, ali nismo culi da je on pomenuvši ustaše i cetnike, kao svoje neprijatelje, uz te dvije odrednice vezao Hrvate i Srbe.

To ste ucinili vi vašim saopcenjem i reagiranjem.' Ovakvim diplomatskim gafovima prvi ljudi medunarodne zajednice otvoreno su i svjesno postali vece patriote od Ðorda Umicevica ili Smiljka Šagolja koji, kao što je poznato, i dan-danas žive u srednjem vijeku i biju bitke s Turcima.

Kada se cetnici spominju u Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodice poginulih boraca, onda to ni Petricu ni Beriju ne smeta, ali im smeta kada to spomene Izetbegovic. Takvo njihovo tumacenje je, po svemu sudeci, zlonamjerno, jer su svjesno zanemarili cinjenicu da je osnovna Izetbegoviceva poruka na predizbornom skupu bila praštanje i pomirenje, a to je zaista plemenita stvar, ako se uzme u obzir da je Izetbegovic predstavnik naroda koji je pretrpio najveci genocid.

Petric i Beri bi, barem na osnovu dosadašnjeg iskustva, trebalo da znaju ko je izvršio agresiju na RBiH, medunarodno priznatu državu, a ko ju je branio od fašistickih, cetnickih i ustaških ideja. Uostalom, da nije bilo te dvije sporne grupacije iz nesretnog Izetbegovicevog govora, i Petric i Beri bi sada bili bez posla i BiH bi pamtili samo po Zimskim olimpijskim igrama ili po Sarajevskom atentatu. Ali, gospoda zaogrnuta debelim slojem arogancije to ocito ne shvaca, ili ne želi da shvati.

Brcko D.C.

Dejtonski sporazum od prije pet godina iznjedrio je jednu državu koju dotadašnja teorija ni praksa nije poznavala. Ta država se, da prostiš, Bosna zove. U kojoj mjeri ona funkcioniše najbolje govori podatak o 20.000 mjesecnih aplikacija za iseljenje u trece zemlje. Osim prilicno, krhkog, i na silu formiranog, entiteta, postoji još jedan, etnicki cist, sa svim konturama državnotvornosti. Cak, ispred svoga imena ima i prefiks Republika. Od osmog marta postali smo bogatiji za još jednu pravnu tvorevinu.

Nekad lijepa i atraktivna luka na Savi postala je Distrikt. Brcko D.C. Tog dana koji ni ženama više ne znaci puno, skupila se sva politicka krema koja nešto znaci na ovom komadicu sjetne, nesretne i zaboravljene zemlje. Medlin Olbrajt, Robert Farand, Volfang Petric, tri clana Predsjedništva, Ejup Ganic, mnoštvo ministara, vjerskih službenika i drugih predstavnika vlasti našli se na jednom mjestu: u Domu kulture u Brckom. Usput je inaugurisana i vlada Brcko distrikt. Za prvog gradonacelnika grada na Savi imenovan je Siniša Kisic. Rotacija gradonacelnika bice slicna predsjednickoj.

Brcko dode, dakle, kao neka država u državi. Sa ostalim entitetima ima veze koliko i Madagaskar. Eto, ako Amerikanci imaju Vašington D.C. imamo i mi Brcko D.C. Još ako neki neposlušni grad dode pod medunarodni protektorat, gdje ce nam biti kraj.

Haški tribunal

Velicina i intenzitet licemjerja koje emaniraju hrvatski desnicari zbog pocinjene 'nepravde' Haškog tribunala prema Tihomiru Blaškicu može se mjeriti samo sa kolicinom patriotizma koje iste galamdžije ispoljavaju prema ovoj zemlji u obavljanju kljucnih državnih funkcija. 'Viteški heroj' je napravedno osuden na 45 godina zatvora, a teške rijeci sipale su na racun medunarodne zajednice i federalnih kolega.

Nekako u to vrijeme na TV BiH prikazivana je serija iz BBC-ijeve produkcije 'Ratnici', što je bio valjan razlog da i najcjenjenija svjetska TV-kuca bude optužena za širenje laži i sataniziranje Hrvata, te njihovo uskladištenje na samo ljudsko civilizacijsko dno. Žrtve za to vrijeme, po ko zna koji put u historiji, šute, a njihovi dželati traže izvinjenje kako od njih tako i od medunarodne javnosti.

Kažnjavanje najodgovornijeg covjeka hrvatske vojne komponente u BiH u vrijeme hrvatsko-bošnjackih sukoba uglavnom se želi predstaviti kao takozvana svjetska zavjera protiv citavog hrvatskog naroda. Hrvatski dušebrižnici od kojih bi dobar broj takode mogao posjetiti Šveningenske odaje, jasno je zanemario i relativizirao 120 nevinih ljudskih života, medu kojima i nekoliko beba. Oni u svom plemenitom istupu zaboravljaju da se u SAD za samo jednog ubijenog covjeka završava na elektricnoj stolici, a za 120 ljudskih života u nekoj zemlji bez smrtne kazne dobija se izmedu 1200 i 1500 godina zatvora. I zbog toga ne treba da se pravi tolika buka zbog minornih i poklonjenih 45 godina zatvora, jer kako bi to rekao njegov pacifisticki nastrojen i politicki apstiniran sunarodnjak Josip Pejakovic: 'Dobro je prošao'.

Opcinski izbori 2000.

'Borimo se i dalje demokratskim sredstvima', 'Za sigurniju i bolju buducnost', 'Recite da BiH', 'Sa nama je BiH ljepša', 'Lijepo je kad cvjeta cvijece i kad ljudi rade', 'U svojoj vjeri na svojoj zemlji' – samo su neki slogani politickog predizbornog marketinga pojedinih stranaka, koalicija i nezavisnih kandidata. Sami politicki slogani bili bi nezamislivi bez ponekog spota.

U tim slikovnim porukama politicki celnici uz neizmjerne izlive ljubavi prema svojim unucima, indirektno hoce da nam pokažu da ce tako voljeti i državu kada dodu na vlast, a onda vjerovatno i nas kao integralni dio te države. Na drugom spotu predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanovic na nekom seoskom tefericu, koji neodoljivo podsjeca na cigansku svadbu iz filma 'Dom za vješanje' evocira nam uspomene na jednopartijski sistem a sam se deklariše kao postratna reinkarnacija Josipa Broza. A onda, pošto par nesrecnika podiže Mirnesa na ramena cuje se glas uvijek mladog Zdravka Colica i veoma popularne pjesme iz perioda Bore i Ramiza, te Hamdije i Branka: 'Godine su prošle pune muka, ginulo se za slobodu nijemo, ali s pjesmom umjesto jauka, druže Tito ...' Spot ce vjerovatno biti privlacan laicima i politicki dezorijentisanim osobama. Medutim, poruka se može shvatiti i na drugi nacin.

Ukoliko osoba koja je ušla u politicke vode nema jasnu politicku viziju buducnosti, onda joj i ne preostaje druga mogucnost nego da to prepiše od nekoga drugoga. Citava gomila neukusnih spotova i izbornih slogana koji osim literarne poruke ni nemaju bitnijeg dometa, obicnim ljudima, utjeruje strah i zebnju u kosti. Jer boriti se grcevito za vlast u situaciji kada je zemlja u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji, stanovništvo dovedeno na rub siromaštva, te dugovi koje Londonskom i Pariškom klubu nece moci vratiti ni naši praunuci, zaista predstavlja avanturu bez presedana. A, osim toga, nijedna vlast nije pokazala da je imuna na korupciju. Protiv nje se za sada bore samo 'Ovaj' i 'Onaj'. Dijametralni politicki pogledi na buducnost ove zemlje iz ugla politickih predstavnika sva tri nacionalna korpusa, rezultiraju i malom vjerovatnocom da se ude u evroatlanske integracije, evropsku zajednicu i druga važna medudržavna udruživanja. Do nekih povoljnih vjetrova i zdravije politicke klime i dalje cemo sa Miloševicevom Jugoslavijom ciniti evropski sanitarni štit, koji ce svi redovno izbjegavati.

Privatizacija u BiH

Velika se prašina podigla i osula lavina optužbi zbog nacina na koji je otkupljen najpoznatiji sarajevski hotel 'Holidej Inn'. U tome posebno prednjaci stranka MBO koja tvrdi da se iza te sumnjive kupovine 'krije zvijerka iz politickog života'. Javno se traži preispitivanje kako samog nacina prodaje, tako i porijeko novca kojim je kupljen sporni hotel. Americki izaslanik za ekonomska pitanja Ricard Sklar privatizaciju u BiH je okarakterisao kao katastrofalno lošu.

Prvo zbog toga što ne postoji gotovo nikakva transparentnost, a onda i zbog toga što se najvrednija imovina prodaje budzašto. Nije li veliki rizik i neodgovornost da država nudi ono što je društveno i ovog naroda u privatizaciju, a da je nije briga u kakvu privatizaciju. Ako se u obzir uzmu i sve cešce optužbe da se iza pojedinih kupaca stoje mocne familije, onda i nije cudo što se vecina obicnih gradana BiH osjeca prevarenima i izmanipuliranima, te ispred Zavodu za platni promet širom FBiH prodaju svije certifikate u bescijenje, za 3 posto od nominalne vrijednosti.

Dakle, sindrom tajkunizacije neprimijetno je prešao iz Republike Hrvatske na prostore FBiH. U kojoj mjeri je prisutan pokazace buduce vrijeme. A da ga ima dokaz su brojni dileri ispred svakog zavoda za platni promet.