POSJETITE KURAN.BA
 
 

prelazak na islam

Enes H. | Saff br/str. 33

IZGOVORIO ŠEHADET PRED RAHMETLI MUFTIJOM HALILOVICEM


Edin Sandic (prije Tihomir), 30-togodišnjak, izbjeglica iz Banja Luke, trenutno nastanjen u gradu Vajle, smještenom na poluotoku Jylland u Danskoj, zaposlen kao WEB administrator, govori o svom putu ka Islamu, jedinoj priznatoj vjeri kod Allaha s.v.t.Od malena je, kako kaže, molio Boga u raznim teškim situacijama, kada mu je bila potrebna pomoc. Naravno, tada je bio dijete, ali kako kaže "njegovi su bili pobožni i pazilo se na religiju".




UVIJEK JE RAZMIŠLJAO O VJERI


Kao srednjoškolac poceo je razmišljati "dublje" o vjeri. Tako je vremenom dolazio u dodir sa budizmom, medutim to je kako kaže "bila samo magla, ništa stvarno". Poceo je razgovarati i interesirati se, procitao je Bibliju, neke knjige koje je imao kod kuce itd. Inace, po zanimanju je bio profesionalni muzicar. Ubrzo se ženi muslimankom i odlazi radi zaposlenja u Zagreb. Roditelji su prekinuli kontaktirati sa svojom kcerkom. Njoj nije bilo svejedno, ali je izabrala da ostane s njim. Njegovi principi su bili da ne bi mijenjao religiju ni radi koga. Pokušavao je razgovarati sa suprugom o Islamu, jer ga je interesirao. Supruga se jednostavno "bojala" pricati sa njim o tome. To je trajalo sve dotle dok nije u svom stanu našao knjigu "Vjerovjesnik", autora Imama Vehbi Ismaila. U toj knjizi otac po imenu Hasan, 32 noci govori kceki Fatimi o životu Muhammeda, s.a.v.s. Ta knjiga mu se toliko dopala da je poceo prepricavati supruzi. Nakon toga dolaze mu jehovini svjedoci, koji su govorili loše o Islamu. U njemu se tada probudio neki otpor i poceo je da brani džamiju, namaz itd.

Nedugo nakon toga u posjetu mu dolazi rodak njegove supruge, njegov vršnjak, koji je kako kaže prilicno poznavao Islam. Cim je došao, poceo ga je "bombardirati" pitanjima vezanim za Islam, na koja je rodak odgovarao tako kao da je citao Edinove misli. Inace, kako kaže, kod njega je najviše bila zastupljena logika. Toga dana su razgovarali o Islamu do 6 sahata ujutro. Malo su odmorili, da bi nastavili tako tri dana. Sjeca se da je posljednji dan njihovog dijaloga bio petak, kada sa rodakom odlazi u Zagrebacku džamiju (ali tada još nije klanjao). Pocetkom ratnih dešavanja u Sloveniji, odlazi sa porodicom na godišnji odmor kuci u Banja Luku.


SVIÐAO MU SE ISLAM



Tada pocinje razmišljati sve više o Islamu, pocinje mu se otvarati jedan vidik, koji mu još nije bio "sasvim jasan". U to vrijeme dolazi do još neke islamske literature. Za vrijeme ratnih zbivanja u Banja Luci, upoznaje se sa ljudima koji su, kako kaže "mnogo znali o Islamu" i koji su se, kao i on, skrivali od srpske vlasti u gradu. Njegovo mišljenje o zaostalosti Islama je skroz potonulo. Jednog dana, za vrijeme njegovog rodendana u ratno vrijeme u Banjoj Luci, imao je posjetu svoje svastike. Razgovarali su izvjesno vrijeme o Islamu, da bi mu na kraju "sinulo" da napravi i taj posljednji korak (tj. prihvatanje šehadeta), jer je vec poceo razmišljati na taj nacin. Kako kaže, cijelo vrijeme mu se svidao i vukao ga Islam, medutim, bilo se teško odluciti na jedan takav korak. Što se tice njegovog oca, on nije priznao njegovu suprugu, tako da nisu bili u kontaktu. Inace, roditelji su mu odavno bili rastavljeni. Vremenom pocinje razmišljati da mu je Islam jedini spas, jer drugog puta nema. Nakon izvjesnog vremena odlazi kod tadašnjeg muftije banjaluckog Ibrahima ef. Halilovica (rahmetullahi alejhi), da "zvanicno" prihvati šehadet. Nakon 6 mjeseci odlazi u Dansku, gdje je i danas. Zaposlen je kao WEB (internet) administrator.

Za kraj, njegova poruka muslimanima bi bila da proucavaju svoju vjeru i da se medusobno poštuju, jer tako jacaju islamsko bratstvo i istovremeno islamski ummet.