velikani spanije

Velika imena muslimanske Španije: od Tarika ibn-Zijada, Musaa ibn-Nusajra do Ibn-Malika el-Hulanija

Musa je molio Allaha Uzvišenog da mu podari smrt u boju, jer je proveo 40 godina u džihadu, ili da umre u gradu Allahova Poslanika, Muhammeda, s. a. v. s. Iz Mekke je sa halifom otišao do Medine, u kojoj se razbolio i - umro! To je kraj ovog velikog vojskovode i mudžahida. Historija nam ne spominje kako je završio Tarik. Njih dvojica imaju najvece zasluge za osvajanje Endelusa. Time istice period osvajanja i nastupa period namjesnika

Piše: Nusret Hodžic

Muslimani su u Španiji realizirali veoma važno pravilo naše vjere: Nema prisile u vjeru! Zahvaljujuci tom univerzalnom kur'anskom pravilu, muslimani su poštovali ljudska prava stanovnika Španije i dozvolili da ostanu u svojoj vjeri.

Spomenuli smo da se citav niz gradova odmetnuo u pozadini Tarika ibn-Zijada dok je on pokušavao zauzeti podrucja oko glavnog grada Toleda. Nakon što je ponovo zauzeo te gradove na jugu, Musa ibn-Nusajr, koji je krenuo u pomoc Tariku, uputio se prema gradu Kormoni, gdje su se okupili Goti i opkolio ga. Uvidio je da je teško osvojiti taj grad, pa je napravio strateški potez. Poslao je grupu vojnika Džulijana iz Septe koje su, kao, potjerali muslimani, i oni su zatražili utocište u tvrdavi. Vidjevši da su to njihovi ljudi, Goti su im otvorili kapiju, a oni su iza sebe ostavili otvorena vrata. Kroz njih su ušli muslimani koji su, tako, osvojili ovaj grad.

Neuspjela varka s pokretnim tornjem

Musa ibn-Nusajr je iskoristio petokolonaše, jer je rat varka sam po sebi, kako je rekao Poslanik, s. a. v. s. Sevilja, glavni grad juga Španije, koju je prije osvojio Tarik ibn-Zijad, pobunila se ponovo protiv islamske vlasti. Musa ibn-Nusajr se uputio prema njoj, opkolio je i držao u opsadi mjesecima i na kraju je uspio savladati. Branioci su pobjegli u grad Badž. Mnogo Gota se sakupilo i u mjestu Marida, sjeverom od Kordobe, na putu do Toleda. Time su presjekli put izmedu Musaa ibn-Nusajra i Tarika ibn-Zijada. Odmetnuo se i grad Elfent. Musa ibn-Nusajr se uputio prema njima. Zatekao je stanovnike Elfenta utvrdene iza visokoh gradskih bedema. Musa ibn-Nusajr je ponovo poduzeo takticki poduhvat. Naredio je da se napravi oklopno vozilo. Napravljeno od drveta i obloženo nakvašenim kožama, izgledalo je kao toranj… Nije se moglo zapaliti, a strijele nisu mogle prodrijeti unutra. Iza "tornja" je sakrio vojnike, koji su ga gurali ispred sebe. Tako su stigli do jedne od gradskih kula i poceli uništavati grede na kojima se nalazila ta kula. Ali, napali su ih Goti iz tvrdave i poubijali. Ta kula je po njima nazvana Šehidska kula. Musa je ipak uspio osvojiti i Elfent. Kad su to saznali oni koji su se sakupili u Maridi, zatražili su primirje. Ono je potpisano na Ramazanski bajram 94. g. po Hidžri. Sevilja se pobunila i po treci put. Zato je Musa ibn-Nusajr, na celu manje skupine, u Sevilju poslao svoga sina Abdulaziza. Razbivši seviljske snage i snage koje su se okupile u blizini mjesta Leble, Abdulaziz je uspio opet osvojiti Sevilju. Nakon toga je ostao u Sevilji i njome licno vladao.

Vjera ispred dunjaluckog interesa

Nakon toga se Musa ibn-Nusajr uputio prema Talberi, provinciji zapadno od Toleda. Za to je cuo Tarik ibn-Zijad, r. a., koji se, takoder, nalazio na tom podrucju, pa se i on uputio prema Talberi. U mjesecu zu-l-ka'detu 94. g. po Hidžri, dvojica vojskovoda su se, nakon dvije godine, sastali u provinciji Talberi. Zajedno su krenuli i ušli u Toledo u mjesecu zu-l-hidždžetu 94. godine.Islam se poceo širiti na jugu, posredstvom daija koji su poslani u osvojena mjesta da upoznaju ljude sa islamom. To je i bio cilj, a ne plijen i dunjaluk. Bilo je još previranja, ustanaka i pobuna, sve do kraja 94. g. po Hidžri, kad su muslimani uspjeli ustabiliti i ucvrstiti vlast na tom podrucju.

Nakon što je ušao u Španiju i stigao do Toleda, Musa je poslao vijesti halifi u Šam.

Zbog nastupanja zime i otežanog ratovanja, naredio je vojsci da se odmori i sakupi snagu za nove pohode. Tada se poceo kovati islamski novac. Bilo je to na pocetku 95. godine. Gajtaševa djeca su izgubili nadu da ce muslimani napustiti njihovu zemlju. Tražili su od Musaa ispunjenje ugovora koji su sklopili sa njim prije nego što su muslmani ušli u Septu i Španiju - poljoprivredne posjede njihovog oca. To je ispoštovano i pored toga što je bilo više od 1.000 ogromnih poljoprivrednih dobara. Kad se proculo takvo ophodenje, mnogi su prihvatili islam. Uglavnom, islam se polahko ucvršcavao u Španiji. Daije su pozivali ljude u islam i ljudi su ga prihvatali u skupinama.

Džamije u osvojenim gradovima

Kad je završila zima, Tarik i Musa su krenuli u daljnje osvajanje Španije. U sjevernoj Španiji su tada bila tri važna grada: Saragosa, na sjeveroistoku, a to je bio i glavni grad sjeveroistocne pokrajine, Levr, na sjeverozapadu, kao glavni grad istoimene pokrajine, i Luk, na krajnjem sjeverozapadu, glavni grad pokrajine Džilikije. I na sjeveroistoku je, ispred Pirineja, bilo gradova. Islamska vojska se uputila prema Serkasti (Saragozi). U prethodnici je išao Tarik ibn-Zijad, a vecina vojske je išla sa glavnokomandujucim Musaom ibn-Nusajrom. Tarik je zatekao nespremnu Saragozu i, dok je stigao Musa sa glavninom vojske, on je vec bio osvojio glavni grad sjeveroistocne pokrajine Saragosu, što je bila pomoc od Allaha Uzvišenog. Zaveli su red u gradu i u njemu izgradili džamiju. Uvijek je vodeno racuna o izgradnji džamija, jer džamija nije samo služila za klanjanje namaza, vec i kao centar da've i rješavanja svih pitanja koja su se ticala muslimana. U džamijama su se ljudi obrazovali, okupljali i upoznavali lijecili bolesni, u njima su bili upravitelji itd. Musa se uputio u osvajanje Veška, Larida, Taragona, Barselone i u tome uspio bez vecih problema. Time se muslimanska vlast ucvrstila i u sjeveroistocnoj pokrajini. Preostao je sjeverozapad Španije i Musa je odlucio poslati Tarika sa manjim cetama. On je odabrao krupniji cilj - iako je imao 74 godine, želio je osvojiti Francusku, Italiju, Balkan i sa zapada doci do Konstantinopolja. Sa njim je tada bilo manje od 30.000 vojnika. Sa vojskom je prešao Pirineje i ušao u južnu Francusku. Poceo je osvajati grad za gradom. Osvojio je: Karkashonu, Ardonu, Verdion, Laflmezan i ovladavao jugom Francuske. Od istaknutih tabiina, sa njim je bio Habban ibn ebi-Džibille. Vidjevši ovako brzo napredovanje, Habban je rekao Musu: "Sjecaš li se šta si rekao za Ukbea ibn-Nafi'u? Rekao si: 'Allah mu se smilovao, duboko je prodro, a nikog nije bio da ga štiti otpozadi. Zar sa sobom nije imao mudrog savjetnika?' Ja sam danas tvoj mudri savjetnik. Gdje ceš sa ovom vojskom, a niko im poledinu ne štiti? Ako se pobuni protiv tebe Španija, ti si opkoljen i sa sjevera i sa juga". Musa se nasmijao i odgovorio: "Allah te nagradio". Poslije ovog savjeta, vratio se. Na povratku su zastali u Karkashoni, u kojoj je preselio na Ahiret Habban ibn ebi-Džibille, r. a.

Otišao je više nego što je smio

Musa se u Španiju vratio preko Pirineja i nastavio operacije da zauzme ostatak Španije. Osvojen je Leon i Džilikija, sa glavnim gradom Lugom. Osvojio je Išterku, kad je došao pismonoša od halife Velida ibn-Abdulmelika iz Šama, a zvao se Mugis er-Rumi. Uhvatio je Musaa za rukav i rekao mu: "Porucio je halifa da ti kažem da si prodro duboko, više nego što si smio. Zauzeo si mnogo prostora, a niko te ne štiti sa leda. Zato se vrati. Idi do halife u Šam jer se on želi sresti s tobom". Musa je bio u punom jeku osvajanja, a dolazi mu naredba da sve to ostavi i da se povuce. Poceo je ubjedivati Mugisa: "Upravo smo osvojili Išterku, a pred nama je glavni grad Leon. Pusti nas da okoncamo ova osvajanja, zatim cu otici halifi", i ubijedio Mugisa.

Musa je osvojio i tu pokrajinu, osim brda Plej, na kome su se okupili kršcanski Goti, pa je Musa zaobišao taj dio i uputio se prema Džilikiji. To je krajnja pokrajina na sjeverozapadu Španije, kod samog okeana. Kad su muslimani opsjedali glavni grad Lugo, stigao je drugi izaslanik halife Velida ibn-Abdulmelika, koji se zvao Ebu-Nasr. Rekao mu je: "Halifa ti nareduje da se odmah vatiš!" pokušao ga je ubijediti da dovrši osvajanja, ali nije uspio. Ostavio je Tarika, a on se uputio u Šam.

Tarik je osvojio te pokrajine i time je - osim brda Plej - cijeli Endelus bio osvojen. Na to brdo je Tarik poslao odred vojske. Došlo je do bitke i u njoj su Goti bili potpuno poraženi. Preostalo je svega 30 ljudi. Oni su pobjegli navrh brda i muslimani su ih tu ostavili. Ova nepromišljenost ce ih koštati...

Pocetak osvajanja je bio u ramazanu 92. i to se proteglo do kraja 95. godine. Za tri godine su pokorene i osvojene Španija i Portugalija.

Nastupa period namjesnika

U zu-l-hidždžetu 95. godine, i Tarik ibn-Zijad je napustio Španiju i otišao u sjevernu Afriku.

Musa je u Sevilji ostavio svoga sina Abdulaziza kao namjesnika za Endelus dok je on odsutan. Kad je prešao u Afriku, zadržao se u Tandži i u njoj kao namjesnika ostavio drugog sina, Abdulmelika ibn-Musaa. Zatim je otišao u Kajrevan, koji je bio glavni grad sjeverne Afrike, i tu kao namjesnika ostavio treceg sina, Abdullaha ibn-Musaa ibn-Nusajra. U rebiu-l-evvelu je stigao u Fustat, glavni grad Egipta, gdje je iskazao posebne pocasti sinovima Abdulaziza ibn-Mervana, koji su ga ucinili namjesnikom. U džumade-l-uhrau 96. godine došao je u Damask. Znaci, cetiri-pet mjeseci je putovao iz Španije do Damaska. Zatekao je halifa bolesnog. Umro je u džumade-l-ahiru 40 dana nakon što je došao Musa. Novi halifa Sulejman ibn-Abdulmelik je lijepo prihvatio Musaa i s njim se uputio na hadždž.

Musa je molio Allaha Uzvišenog da mu podari smrt u boju, jer je proveo 40 godina u džihadu, ili da umre u gradu Allahova Poslanika, Muhammeda, s. a. v. s. Iz Mekke je sa halifom otišao do Medine, u kojoj se razbolio i umro! To je kraj ovog velikog vojskovode i mudžahida. Historija nam ne spominje kako je završio Tarik. Njih dvojica imaju najvece zasluge za osvajanje Endelusa. Time istice period osvajanja i nastupa period namjesnika, koji pocinje od Abdulaziza. U ovom periodu dolazi do ucvršcivanja islamske vladavine u svijesti ljudi. Ophodenje muslimana i lijepo ponašanje rijecima i djelima bili su, ustvari, pravi džihad. Svojim lijepim osobinama su muslimani promijenili shvatanja ljudi koji su ih okruživali. Stanovnici Španije su u osvajacima vidjeli posebnu vrstu ljudi, kakve nisu imali priliku prije sresti. I zato su se mnogi oduševili novom vjerom, koju su masovno prihvatali. Islam se proširio veoma brzo.

Na "izletu" u Španiji

Cak se i španski historicari cude brzom osvajanju Španije. Miltar, jedan od njih, kaže: "Kao da su došli na izlet u Španiju!"

Za tri godine je 30.000 vojnika osvojilo cijelu Španiju, Portugaliju i južnu Francusku! U suštini to nije bilo nimalo lahko, niti jednostavno. Mnoge žrtve su pale, ogroman napor je uložen, težak poduhvat je ostvarila vojsku kojoj je to podrucje bilo sasvim novo. Nije ih zaustavio ni novi, drukciji krajolik, rijeke, klima, planine, sasvim drukcije podneblje jer im je cvrstina vjerovanja bila iznad svega. Zato su napredovali nadajuci se pobjedi od Allaha dž.š. ili šehadetu.

Takvi su bili ti mudžahidi. Muslimani su u Španiji ukinuli klasne podjele. Najviši su bili vladari i svecenici, zatim klasa velikih zemljoposjednika, pa klasa malih zemljoposjednika, te klasa seljaka (zemljoradnika), koji nisu imali nikakvih prava i tretirani su sastavnim dijelom poljopr-ivrednih dobara. Nasljedivani su s imanjima, prodavani i kupovani zajedno sa zemljom. Bilo je to potpuno ropstvo i služenje zemljoposjednicima. Muslimani su dokinuli ovaj klasni sistem, jer su svi ljudi od Adema, a. s., "a Adem, a. s., stvoren je od zemlje i nema razlike izmedu Arapa i nearapa". Ljudi su bili izne-nadeni. Za samo tri godine sve se to ukinulo i onaj koji je do jucer bio rob, bez osnovnih prava, postao je slobodan covjek. Dobio je pravo da posjeduje imovinu, da se za svoje pravo spori na sudu i sa namjesnikom ili bilo s kim ko ga obespravi. Dobio je pravo da putuje gdje hoce, da trguje bez ogranicenja. Kad su se ljudi u to osvjedocili, još više ih je prihvatilo islam. U potvrdenim predajama se spominje da su masovno poceli uciti arapski jezik i poistovjecivati sa Arapima u odjeci i imenima. Veoma je važno da su muslimani u Španiji realizirali pravilo naše vjere: "Nema prisile u vjeru". Zahvaljujuci tome, ostale su nedirnute crkve. Islamska vojska nije sa sobom dovela porodice. Oženili su se od domaceg stanovništva, izmješavši se sa njima.Tako je nastala nova generacija koju historicari nazivaju džejlu-l-muvelledin" (generacija mješanaca), ciji su ocevi Arapi, a majke Gotkinje. Iz ove generacije je proizišao veliki broj cuvenih ucenjaka. Abdulaziz je nastavio sa osvajanjima u južnoj Francuskoj. Historicari ga opisuju kao bogobojaznog i strpljivog mudžahida. On se oženio sa hudovicom kralja Španije Roderika. Ona je prihvatila islam i sebi je dala novo ime - Ummu Asim. Vladao je godinu i sedam mjeseci, nakon cega je ubijen. O tome postoje kontraverzne predaje, a prenose ih oni koji su svjesno iskrivljavali historiju. Muslimanski historicari opisuju Abdulaziza kao bogobojaznog skromnog, vrijednog vladara i istinskog mudžahida. Zahvaljujuci njegovim zaslugama, mnogo ljudi je prihvatilo islam. Abdulaziz ibn-Musa ibn-Nusajr je umro u redžebu 97. godine. Poslije njega je, uz saglasnost stanovnika End-alusa, za namjesnika postavljen Ejjub ibn-Habib eI-Lahmi. On je vladao samo pet mjeseci, i u tom periodu je glavni grad Endelusa premješten u Kordovu. Namjesnik u sjevernoj Africi Muhammed ibn-Jezid je pratio šta se dogada u Endelusu. On je poslao novog namjesnika, koji se zvao EI-Hirr ibn-Abdurrahman es-Sekafi. Došao je u zu-l-hidždžetu 97. godine i vladao dvije godine i osam mjeseci. U vrijeme njegove vladavine država je pocela jacati. To je period kad je islamskom državom vladao Omer ibn-Abdulaziz. Iako je vladao samo dvije godine i dva mjeseca, uradio je mnogo za islamsku državu, što drugi ne bi mogli uciniti ni za mnogo stoljeca. On je izabrao za Španiju novog namjesnika, kojeg je licno poslao iz Šama. On je došao u Endelus u ramazanu 100 godine. Zvao se Es-Semh ibn-Malik el-Hulani. To je ime koje mnogi ne znaju. Probrao ga je licno Omer ibn- Abdulaziz. Bio je posebno vješt u uredenju državnih poslova, kao što je bio pobožan i pošten musliman, takav na kakvog se stoljecima treba cekati da se rodi.

Nastavit ce se

Prema predavanjima dr. Tarika Suvejdana, priredio Abdusamed Nasuf Bušatlic