sefer halilovic

1992.-2002.: Sefer Halilovic, prvi komandant Armije BiH, nakon dolaska iz Haaga i duge medijske šutnje, ekskluzivno za Saff govori povodom 10-godišnjice oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu i odbrane od te agresije

Htjeli su da se Srebrenica dogodi u Sarajevu na Bajram 1992., a ne 1995. u Srebrenici

To su bili velicanstveni dani borbe za nezavisnost, da mi sami budemo gospodari u svojoj kuci. Nas je politika na ovom putu borbe dovela u corsokak. Patriotske snage moraju tražiti nacin kako da izvedu i državu i narod na selamet

Razgovarali:Nermin Kabahija

Nakon povratka iz Haaga, šta trenutno radi Sefer Halilovic?

Halilovic: Prvo sam se odmorio, vidio sa porodicom i prijateljima, a potom se usredsredio da pripremim odbranu. Sad vam ne mogu reci ništa više osim onoga što je vec plasirano u javnost te da je koncept odbrane potpuno postav-ljen i završen. Predali smo zahtjev za odustajanje od optužnice i, naravno, ocekujemo da ce se pozitivno riješiti. Sada vrijeme koristim za rad u Bosanskoj patriotskoj stranci, na njenom jacanju. Sa velikim zadovoljstvom mogu reci da je u posljednje vrijeme veoma narasla. Formirali smo 12 novih opcinskih organizacija u Podri-nju, od Srebrenice pa sve do Brckog. U toku je formiranje opcinskih organizacija u Posavini. Što se tice Krajine, vec smo održali skupštine u Bosanskoj Krupi i Prijedoru, a u toku je priprema skupština u Sanskom Mostu, Kljucu i Bužimu. U Velikoj Kladuši smo to ranije završili. Uglavnom, narednog mjeseca našim opcinskim organizacijama bit ce "pokrivena" cijela Bosna i Hercegovina. Znaci, vrlo se ozbiljno pripremamo za nastupajuce izbore, koji su važniji nego svi dosad, jer mandat traje cetiri godine. Ko dobije vlast, taj ce ili izvesti državu na selamet, a ko sad izgubi vlast - pomoci ce da ova država prakticno nestane.

Ova zemlja se može izvesti na selamet

Gospodine generale, ovih dana se navršilo 10 godina od pocetka agresije na BiH i odbrane od agresije. Kako ste Vi, kao prvi komandant Armije BiH, doživjeli kako je to obilježeno?

Halilovic: Nažalost, obilje-žavanje tako znacajnog jubileja kao što je 10-godišnjica nastajanja Armije Republike BiH prošlo je pretiho. To govori o trenutnom stanju svijesti vlasti, ali i našeg naroda jer su zatamnjeni ideali koje su branitelji imali 1991. i 1992. godine, kad se stvarala Armija i kad smo kretali u borbu za opstanak. Cilj agresije i sa istoka i zapada, odnosno iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske, bio je da se Republika Bosna i Hercegovina uništi kao država i da se muslimani, odnosno Bošnjaci definitivno unište kao politicki narod i sklone sa karte Balkana, time i Evrope. To su bili velicanstveni dani borbe za nezavisnost, da mi sami budemo gospodari u svojoj kuci. Nas je politika na ovom putu borbe dovela u corsokak. Patriotske snage moraju tražiti nacin kako da izvedu i državu i narod na selamet.

Na koji nacin se to može napraviti?

Halilovic: Snažnom politickom borbom i istinom. Ne može se više ovako, lažima, dobijati povjerenje naroda. BiH je zemlja cuda, i sve što mislite da je normalno u jednoj državi, u Bosni ce se dogoditi suprotno. Cesto poredim Veliku Britaniju i BiH. U Britaniji je Churchill dobio rat, a izgubio izbore. Kod nas su - nakon rata i nakon izdaje koja se dogodila u toku rata, nakon priznavanja Republike Srpske, i tako dalje - 1996. godine dobile izbore one snage koje su to uradile, a one su i dan-danas vrlo uticajne. Treba saopciti istinu i ponuditi jasnu perspektivu ljudima koji su 1992.-1995. uspjeli odbraniti Bosni i Hercegovinu i bošnjacki narod od nestanka. Ljude treba okupiti sa vrlo jasnom vizijom, a mi možemo uraditi ono što hocemo i možemo ovu zemlju izvesti na selamet. Ja sam u to siguran.

Muslimani nikad nece zaboraviti

Stice se dojam da se narodu malo previše baca prašina u oci da na zaboravu insistira medunarodna zajednica, a da se time, kao alibijem, koriste "mangupi iz naših redova" kako bi izgradili vlastite pozicije?!

Halilovic: Mislim da je to kombinacija, i to vrlo uspješna, htijenja medunarodne zajednice i domacih mangupa iz naših redova. Parolu "Oprostiti možemo, a zaboraviti ne možemo!" izmislili su ljudi koji nisu na svojim ledima osjetili strahote i gubitke u ratu. Niko u moje ime ne može ni opraštati, ni zaboravljati. Sad cu reci kao musliman, jer mi, kao muslimani, imamo pravo kazati da ne možemo zaboraviti i necemo nikad, a neka oprosti ko može. Ne može jedna grupa ili pojedinac reci: "Zaboraviti necemo, a opraštamo". Ja ne mogu oprostiti u ime majke koja je izgubila pet sinova. Valjda se ona treba izjasniti, a ne neko ko nije nikog izgubio ili oni koji su iz rata izišli kao milijarderi i cija se imovina sada mjeri stotinama miliona maraka; sad oni tako pricaju.

Predstoji li borba za priznavanje vec uveliko omalovažene borbe?

Halilovic: Apsolutno. Po tome je Bosna izuzetak. Nema zemlje u svijetu gdje su, nakon rata, borci na tako vulgaran nacin prevareni kao bosanski borci i šutnuti na marginu društvenih i državnih poslova. Ova vlada se nije ponijela ništa drukcije od prethodnih, koje su bile od 1996. naovamo. Pogledajte sastave vlade i vidite koliko je bilo ljudi koji su puškom branili zemlju. Ili, pogledajte sastav parlamenta i vidjet cete da ni tamo nisu dominantni ljudi koji su branili zemlju… Ono što mi hocemo jest - istinom do pravde i do slobode i za državu i za narode u ovoj zemlji. Naša je želja da ljude koji su branili ovu zemlju dovedemo da i vladaju njome. Ja sam jucer trojici ljudi koji su se ukljucili u BPS rekao da je bilo krajnje vrijeme da se politicki angažiraju i da se izbore za svoju poziciju u zakonodavnoj, a kasnije u izvršnoj vlasti, a ne da se - pošto su bili iz sarajevske opcine Centar - obracaju tamo nekom Markovicu ili slicnom koji ce im nešto davati, a zašto oni ne bi Markovicu davali. To je ono što BPS želi. Ti ljudi ce najbolje znati, jer su ljudi iz naroda i znaju kakva je situacija, i znat ce kako je najbolje rješavati probleme. Naš narod se uvijek borio protiv nepravde, a u BiH je sada ima i previše.

Saff je na pretprošloj naslovnoj strani napisao: "Deset godina agresije na BiH", a ne: "Deset godina od agresije na BiH". Slažete li se sa tim?

Halilovic: Sasvim. Jer, ciljevi koje su naši neprijatelji postavili - a kad kažem "naši neprijatelji", mislim na neprijatelje države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, muslimana, kao politickog faktora na ovom prostoru - jesu nestanak države i Bošnjaka kao njenog politickog faktora na ovom prostoru. I sama cinjenica da je poslije Dejtonskog sporazuma do danas više ljudi otišlo iz Bosne nego što ih je poginulo u ratu, govori da se nastavlja projekt nestanka Bošnjaka kao politickog faktora na ovom prostoru, samim tim i nestanak BiH kao države. I da se nastavlja perfidnijim i lukavijim sredstvima. Mi se konacno moramo tome vrlo odlucno suprotstaviti. Ovakav odliv mladih strucnjaka i mladih mozgova ne bi mogla podnijeti nijedna država u svijetu, ni Japan, ni Amerika. Biološka supstanca naroda ima svoju velicinu i mora se zaustaviti njeno osipanje.

Kolo se mora okrenuti - da se ljudi moraju vracati, a ne odlaziti. Mislimo da je to moguce uraditi sa bosanskim projektom kojim ce svakome biti zagarantirana elementarna ljudska prava, pravo na Ustav, na slobodu, na državu i pravo na rad, onako kako je to predvideno svjetskim i evropskim konvencijama. Ne tražimo ništa posebno nego samo da se to primijeni i u našoj državi.

Sunnet je uvijek biti spreman na odbranu

Vi ste jedan od onih koji su direktno sudjelovali u odbrani BiH. Je li, po Vašem mišljenju, sve ispalo kako treba?

Halilovic: Skup legalno izabranih poslanika-predstavnika - u to vrijeme se tako zvalo - muslimanskog naroda sa prostora cijele bivše Jugoslavije, kad je donijeta politicka odluka da ce se Bosna i Hercegovina braniti ukoliko dode do agresije, održan je u junu 1992., a ja sam se ukljucio u septembru. Mi smo rat docekali sa 98 opcinskih štabova, devet regionalnih i Glavnim štabom Patriotske lige. Mi smo se ukljucili u Republicki štab TO-o i zauzeli kljucne pozicije. A što je politika išla krivim smjerom, o tom potom. Ali, zahvaljujuci tom sistemu i organizaciji, uspjeli smo sprijeciti neprijatelje da za tri dana zauzmu Sarajevo, a državu za 15 dana, pružili smo otpor od Drine do Miljacke, a i sa druge strane smo pružali otpor, i u rekordnom vremenu napravili Armiju sa šest korpusa i 265.000 ljudi. Tako, ova zemlja i ovaj narod nisu spali na milost medunarodne zajednice, koja nam je, umjesto da nam pomogne, što je bila dužna, uvela embargo na naoružanje.

Opstali smo zahvaljujuci, prvenstveno, milosti Božijoj, a onda i našem otporu, i to su dvije stvari koje su presudile... A je li se moglo bolje? Sa ove distance i sa ovom pameti kad pogledam nazad, mogu reci da smo izvukli maksimum u postojecim okolnostima. Mora se imati na umu cinjenica da je u to vrijeme ministar unutrašnjih poslova bio Alija Delimustafic, koji je sada u Srbiji da bi se sklonio od lopovluka koje je uradio u Bosni, a nije otišao ni na Zapad, ni u Tursku, ni u Bugarsku, nego u Srbiju; covjek otišao svojima. Kad njega spominjem, mislim na izdaju, na infrastukturu koju je KOS instalirao unutar državnih institucija u BiH koje su radile u interesu agresora i okupatora, i mislim na svu zbunjenost politickog državnog vrha koji je u velikoj mjeri otežavao naše organiziranje. Zato smo u toj situaciji izvukli maksimum. "Mirno spavajte! Rata nece biti", to je bila poruka ljudima umjesto da se rekne: Mi necemo napasti nikoga, ali spremajte se za odbranu. Pošto Saff umnogome citaju vjernici, oni znaju da je sunnet Božijeg Poslanika da svaki musliman u svakom trenutku treba biti spreman da sebe odbrani. Znaci, ne da nekog napadne, nego odbrani. A i svaka država je dužna tako se odnositi.

Miting "antibirokratske revolucije" za veliku Srbiju

Cinjenica je da je dobrom dijelu stanovništva dugo nije bilo jasno je li to rat, agresija, i hoce li svijet uopce pomoci. Ljudima nije bilo jasno...

Halilovic: Ne slažem se. Obicnim ljudima je bilo sve jasno. Slušajuci na radiju i TV-u naše politicare, takva se slika mogla steci. To je bilo unošenje zabune u javnost i u funkciji uspavljivanja Bošnjaka - da budu bolji kurbani. Obicnim ljudima je sve bilo jasno. Ljudi su prodavali krave da kupe pušku, a tzv. intelektualci su pricali da rat nije moguc, jer bi morao ratovati stan protiv stana. Ali, obicnim ljudima je bilo sve jasno. Ova zemlja je opstala zahvaljujuci njima. Nije opstala zahvaljujuci TVBiH i drugim elektronskim i pisanim medijima, koji su služili za sijanje iluzija i uspavljivanje Bošnjaka.

Miting pred Skupštinom je održan u Sarajevu u vrijeme kad je trebalo pozvati narod da se prijavi jedinicama TO-a i jedinicama MUP-a da bi se mogao suprotstaviti agresiji. A oni održavaju miting koji je imao cilj zbaciti nacionalne stranke i da, u tom slucaju, kao, nece biti rata. A šta rade te stranke? SDS je vec odavno bio proglasio RS na Palama, HDZ je u Grudama proglasio Hrvatsku zajednicu "Herceg-Bosna", legalitet vlasti su tad sacuvali poslanici SDA-a i ono malo partija koje su bile u Sarajevu. Dakle, taj miting je bio potpuno s lažnom tezom. Odlicno se zna ko su mu bili ucesnici i ko je njim predsjedavao i da je to bio posljednji miting Miloševiceve antibirokratske revolucije s namjerom stvaranja velike Srbije… Jednom cemo, u miru Božijem, sjesti i pregledati sve što je snimljeno, da vidimo ko je tad bio u funkciji stvaranja velike Srbije.

Da je, ne daj Bože, uspio taj miting u Sarajevu i da je zbacena legalna vlast, mi bismo izgubili svaki oblik legaliteta i dobili bismo neku marionetsku vladu, mada bi u toj vladi bilo ljudi koji ne bi znali zašto su tamo. Bio bi izgubljen legalitet odbrane države i tako bi BiH postala dio velike Srbije. Naravno, bilo bi rata i u tom slucaju - samo tri dana u Sarajevu i 15 dana za citavu BiH, dok bi obezglavili narod i pretvorili nas u topovsko meso srpskog fašizma. Srebrenica bi se dogodila 1992. u Sarajevu za Bajram, a ne bi se dogodila 1995. u Srebrenici. Hvala Bogu, nije im uspjelo, ali jednog dana cemo ih upitati šta su oni zapravo htjeli tim mitingom.

Zašto ste smijenjeni?

Halilovic: Prije mene je smijenjen Kerim Lucarevic kao nacelnik Uprave vojne sigurnosti. Oni su znali da smo nas dvojica - 2. maja 1992. godine, kad je tadašnji predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegovic bio zatocen u Lukavici - sprijecili državni udar koji je spremao Alija Delimustafic (koji je sada u Srbiji) i Fikret Abdic (o kome je dovoljno kazano). Nakon smjene Kerima Lucarevica, kao glavnog mog oslonca, odnosno sam ja bio njegov oslonac, a koji je odigrao kljucnu ulogu u razoružavanju cetnicke vojske koja je trebala otici iz Sarajeva sa oružjem, i ja sam smijenjen. Jer, Lucarevic je na TVBiH, u januaru 1993., javno pocijepao kartu Vance- Owenovog plana na televiziji a ja sam se naravno suprostavio planu podjele BiH. Razlog mog smjenjivanja je bila podjela BiH na RS, tzv. bosansku republiku i hrvatsku republiku "Herceg-Bosnu". Koncept BiH za koji smo se mi zalagali bio je Republika BiH u medunarodno priznatim granicama, sa svim zagarantiranim vjerskim religijskim, nacionalnim i drugim pravima.

Ovih dana je aktuelna deložacija bivšeg komandanta Armije BiH Rasima Delica. Kako je to moguce i cemu to vodi?

Halilovic: Izražavam ogorcenje prema samom tom cinu, a njemu zamjeram što je od toga napravio citavu medijsku promidžbu. I ja sam, prošle godine u ovo doba, deložiran i cetiri mjeseca bio podstanar, a o tome niko ništa nije pisao. Medutim, time mi samo dijelimo sudbinu naših boraca koje svakodnevno deložiraju i u mnogo težim uvjetima nego što smo to nas dvojica, i koji, kad ih deložiraju, zaista, nemaju gdje i idu i u štalu. Rasim Delic je jedan od onih koji su kumovali ovakvom položaju boraca. Sustigla ga je pravda. Bio je u prilici riješiti i svoj i Halilovicev i na stotine slicnih problema, nedozvoliti da se to dogada. On je bio u strukturama vlasti od 1993. do 2001. godine i imao je dovoljno prostora da to zakonski riješi, a nije to uradio... Zalažem se da se svi vrate na svoje, ali je neprihvatljivo da se u Sarajevu covjek deložira iz stana - a samo je ove godine u Sarajevskom kantonu deložirano 7.600 porodica - i ne stvara mu se mogucnost da se vrati u svoju kucu u Rogatici ili Višegradu. Problem je u tome što se jedni kriteriji primjenjuju u Banjij Luci, a drugi u Sarajevu.

Za ''Nezavisne novine'' ste dali izjavu o ulozi stranih državljana, pogotovo arapskog porijekla u BiH. Niste baš imali lijepo mišljenje o njima?

Halilovic: Kad sam, prilikom prvog izlaska iz RBiH u toku rata, u sklopu državne delegacije razgovarao u turskom generalštabu sa predstavnicima iranske i pakistanske armije, tražio sam da nam pomognu, jer smo tražili pomoc na sve strane; i od Turske, i od Irana, i od Pakistana, od Njemacke, od Amerike. I narod i država su bili pred uništenjem. Tražili smo pomoc u lijekovima, repromaterijalu, naoružanju i municiji. Pitali su trebaju li poslati ljude. Odgovorio sam da nam nije potrebna pomoc te vrste. I danas to mislim. U BiH je bilo mnogo vojno sposobnih mladih ljudi, kojima je samo trebalo dati pušku u ruke. Smatrao sam da ce se pomoc u ljudstvu, ma koliko bila znacajna, jednog dana zloupotrijebiti… Napravila su se politicka pitanja sa tzv. mudžahedinima. A, kad se sve sabere, bilo ih je 300, najviše 500 tih ljudi koji su došli. Tvrdim da je na strani agresora bilo makar pet puta više Rusa, Bugara, Moldavaca, Rumuna… koji su u ratu sudjelovali kao placenici i o kojima niko ništa ne govori… Rekao sam da ce, radi takve grupe ljudi, uslijediti zlonamjerni pokušaji da se promijeni karakter rata u BiH, da ce govoriti da je to vjerski, a ne odbrambeni i oslobodilacki rat. Naravno, zahvalnost pripada tim ljudima medu njima koji su nam pomogli. Ali, pokazalo se da sam bio upravu da nam ta vrsta pomoci nije trebala.

Cinjenica je da je medu njima bilo i pojedinaca koji su bježali od diktatorskih sistema. Bilo je, recimo, ljudi koji su pobjegli iz Egipta i, kao individualci, stigli ovamo. Cinjenica je da su i dali veliki doprinos. Više od 100 ih je poginulo na Vozuci. Oko 90 ih je dobilo najviša armijska odlikovanja. Ima tu i "zlatnih ljiljana". Jedinica "El-Mudžahidin" je bila proglašena najboljom u Trecem korpusu itd. Dakle, nesumnjiv je i pozitivan uticaj. Vecina je otišla, a neki su zasnovali porodice i ostali u Bosni...

Halilovic: Ni u jednom trenutku ne sporim da ih nije bilo sa casnom namjerom da pomognu. Uz rahmet onima koji su poginuli zajedno sa braniteljima Bosne i zahvalnost onima koji su nam zaista pomogli, ponavljam da nam ta vrsta pomoci nije bila potrebna, jer smo imali Armiju od 265.000 ljudi koji nisu bili dovoljno naoružani i koji su posjedovali hrabrost koja nije zabilježena na ovim prostorima.

Isto tako, bojim se da je ulazak mudžahida bio i projekt stranih obavještajnih službi koje nam nisu bile prijateljski naklonjene. Ima nedvojbenih dokaza da je medu njima bilo onih koji nemaju nikakve veze sa muslimanima, sa islamom i odbranom Bosne. Pojedinci su ubaceni vrlo tempirano. To je bio projekt koji se, medijskom propagandom, pokušao iskoristiti i pokušao promijeniti karakter rata u BiH.