poslovanje i investiranje

Nemojte se pomagati u grijehu i nepokornosti

Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., prokleo onoga koji jede kamatu, onoga koji mu pomaže u tome, onoga koji je zapisuje i onoga koji je svjedoci, i rekao je da svi oni podjednako sudjeluju u grijehu (hadis je zabilježio Muslim od Džabira, r. a.)

Piše: Semir Imamovic,dipl. islamski pravnik

Kupoprodajna kamata se dijeli u dvije podvrste: odgodnu kamatu i kamatu vrijednosti. Odgodna kamata je odgadanje davanja protuvrijednosti jedne od strana prilikom trgovanja kamatnom robom iste vrste. Zlato i srebro su razliciti rodovi iste vrste (tj. vrste vrijednosti), kao što su jecam, pšenica, datula i so razliciti rodovi iste vrste (tj. hrane). To znaci da je prodaja zlata za srebro, uz odgodu jednog ili drugog, vid odgodne kamate. Takoder, isti je propis za prodaju pšenice za jecam, uz odgodu jednog ili drugog. Dokaz za zabranu odgodne kamate su rijeci Poslanika, s. a. v. s.: Kad bude prodavao razlicite rodove jedne te iste vrste, neka prodaje kako želi, iz ruke u ruku", tj. bez odgadanja (hadis je zabilježio Muslim). Kamata vrijednosti je povecanje protuvrijednosti jedne od strana prilikom trgovanja istim rodovima jedne vrste kamatne robe. To znaci da nije dozvoljeno mijenjati ili prodavati zlato za zlato, osim kad se radi o jednakoj kolicini i kad nema odgadanja. Takoder, srebro za srebro, jecam za jecam, pšenicu za pšenicu. Dokaz za zabranu kamate vrijednosti su rijeci Poslanika, s. a. v. s.: "Onaj ko bude prodavao (mijenjao) zlato za zlato, srebro za srebro, pšenicu za pšenicu, jecam za jecam, datule za datule i so za so, neka strogo pazi da budu jednake kolicine i da se prodaja vrši iz ruke u ruku.

Propis za sve vrste zlata

U kamatu vrijednosti spada prodaja ili mijenjanje manje kolicine novog zlata za vecu kolicinu starog zlata, ili mijenjanje iste kolicine starog i novog zlata, s tim da vlasnik starog zlata plati jedan vid nadoknade, a dokaz za to su rijeci Poslanika, s. a. v. s.: "Onaj ko bude prodavao zlato za zlato… neka strogo pazi da budu jednake kolicine i da se prodaja vrši iz ruke u ruku". Vidimo da Poslanik, s. a. v. s., nije napravio razliku izmedu novog i starog zlata, kvalitetnog i manje kvalitetnog, iako su u njegovo vrijeme postojale te razlike, nego je dao opci propis za sve vrste zlata. U odgodnu kamatu spada prodaja zlata i srebra na rate, a to zato što zlato i srebro, sa jedne, a novac, sa druge, strane spadaju u razlicite rodove jedne te iste vrste (vrste vrijednosti). Vec smo navodili rijeci Poslanika, s. a. v. s.: "Kad bude prodavao razlicite rodove jedne te iste vrste, neka prodaje kako želi, iz ruke u ruku", tj. bez odgadanja (hadis je zabilježio Muslim). Takoder, u odgodnu kamatu spada mijenjanje razlicitih novcanica uz odgadanje. Pravila koja pomažu da se ispravno shvati kupoprodajna kamata (odgodna kamata i kamata vrijednosti):

1. Kamatnom robom se smatra šest stvari koje su spomenute u hadisu (zlato, srebro, pšenica, jecam, datule i so) i sve drugo koje im, po svojstvima, nalikuje. Rekli smo da su tri svojstva uticala na to da se spomenuto uvrsti u kamatnu robu: vrijednost, hranjivost i mjerenje vagom ili šupljom mjerom.

2. Zlato, srebro i novac su razliciti rodovi vrste vrijednosti, a pšenica jecam, datule, so i sve ono što im nalikuje su razliciti rodovi hrane kao vrste. Drugim rijecima, u hadisu Ubade ibn-Samita su spomenute dvije vrste: vrijednost i hrana, i šest rodova: cetiri potpadaju pod vrstu hrane, a dva potpadaju pod vrstu vrijednosti.

3. Prilikom prodaje (razmjene) kamatne robe iste vrste i istog roda (zlato za zlato, srebro za srebro, dolar za dolar, pšenica za pšenicu), zabranjeno je razlikovanje u kolicini, bez obzira na kvalitet i starosnu dob, i nije dozvoljeno odgadanje.

4. Prilikom prodaje (razmjene) kamatne robe iste vrste i razlicitog roda (zlato za srebro, zlato za novac, pšenica za jecam), zabranjeno je odgadanje, a dozvoljeno je razlikovanje u kolicini.

5. Prilikom prodaje (razmjene) razlicitih vrsta vrijednosti, sa jedne, i hrane, sa druge strane (novca za pšenicu, zlata za jecam), dozvoljeno je i odgadanje i razlikovanje u kolicini.

Dugovna kamata

Dugovna kamata je produženje roka isplate duga pod uvjetom povecanja duga. Ova vrsta kamate je bila rasprostranjena u predislamsko doba, a sa ništa manjim intenzitetom i odvratnošcu je prisutna i u današnjem vremenu. Štaviše, današnja dugovna kamata (ciji su utemeljitelji Jevreji) gora je i opasnija od dugovne kamate koja je bila prisutna u predislamsko doba, sa te strane što se u predislamsko doba samo jednom povecavao dug osobi koja je kasnila sa njegovim izmirenjem, a u današnje vrijeme se za svako kašnjenje i odgadanje van dogovorenog roka dodaje odredeni procent kamate na dug. Islamski ucenjaci su jednoglasni u vezi sa zabranom ovoga vida kamate i tu zabranu su izrazili u vidu šerijatskog pravila: Kamata je svaka pozajmnica ili dug u kome se uvjetuje odredena korist. Kaže imam Ibn-Kudame el-Makdisi: "Islamski ucenjaci su složni u tome da je zabranjen bilo kakav vid uvjetovanja koristi u pozajmljivanju" ("Mugni", 4/360.).

Kaže imam Kurtubi: "Islamski ucenjaci, od Poslanikovog, s. a. v. s., vremena pa do današnjeg dana, složni su u tome da je uvjetovanje bilo kakve koristi u pozajmnici - kamata, pa makar se radilo o šaki jecma ili zrnu jecma, prema rijecima Abdullaha ibn-Mes'uda ("Tefsir el-Kurtubi", 3/241.).

Nakon što znamo ovo pravilo, uvidamo koliki prijestup cine oni koji ljudima pozajmljuju novac za pokretanje neke vrste posla ili trgovine, uvjetujuci odredeni procent zarade u tom poslu. Osvrt na neka savremena pitanja koja se direktno ili indirektno vežu za kamatu, prema studijama Stalne komisije za fetve, na celu sa Abdulazizom ibn-Abdullahom ibn-Bazom.

Kamatni kredit

Zabranjeno je uzimati kamatni kredit od banke za gradnju ili kupovinu kuca, kupovinu odjece i hrane, troškove lijecenja, pokretanje trgovine i druge potrebe zato što je to najgori oblik kamate. Kur'anski i hadiski tekstovi koji zabranjuju kamatu su opceg karaktera i ne izdvajaju neku posebnu situaciju (stanje) ili potrebu. Musliman je obavezan ciniti dozvoljene uzroke na putu sticanja opskrbe i ispunjavanja preuzetih obaveza. Kaže dr. Salah Savi: "To što se na Zapadu javila potreba za posjedovanjem kuca, ne opravdava dozvolu kamate, nego zahtijeva od muslimana da se udruže i stanu zajedno, rame uz rame, u osnivanju zavoda, institucija i preduzeca, koja ce biti u stanju pokriti njihove potrebe u skladu sa islamskim svjetonazorom ili ce, u najmanju ruku, prisiliti kamatne banke da svoje poslovanje usklade sa Allahovim vjecitim zakonom… Dugo su muftije u islamskim predjelima zabranjivali ovakav vid poslovanja (kamatni kredit) zato što se radi o jasnoj dugovnoj kamati. Neke današnje ucenjake je poljuljala gorka stvarnost u kojoj živimo, tako da su dozvolili ljudima uzimanje kamatnih kredita, pravdajuci tu dozvolu mišljenjem imama Ebu-Hanife da je dozvoljeno muslimanu uzeti kamatu od nevjernika koji su u ratnom odnosu sa muslimanima. Treba znati da je Ebu-Hanifa svoje mišljenje (koje je, inace, slabo i u suprotnosti je sa opcim tekstovima koji zabranjuju kamatu) zasnovao na pretpostavci da je u osnovi dozvoljen imetak nevjernika koji su u ratnom odnosu sa muslimanima. Njegovo mišljenje je potpuno suprotno pitanju kamatnog kredita. Jer, u slucaju kamatnog kredita, musliman daje nevjerniku svoj imetak na koji on uzima kamatu, a u slucaju kojeg je dozvolio Ebu-Hanifa da musliman uzima kamatu od nevjernika" ("Ma la jesau et-tadžire džehluhu", 294., 295.). Kaže šejh Abdulaziz ibn-Abdullah ibn-Baz: "Nije dozvoljeno raditi u bankama koje posluju s kamatom, jer se na taj nacin one pomažu u grijehu i nepokornosti prema Allahu, dž. š. Rekao je Allah, dž. š.: "Pomažite se u dobrocinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u grijehu i nepokornosti" (El-Maide, 2.).

Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., prokleo onoga koji jede kamatu, onoga koji mu pomaže u tome, onoga koji je zapisuje i onoga koji je svjedoci, i rekao je da svi oni podjednako sudjeluju u grijehu (hadis je zabilježio Muslim od Džabira, r. a.) Nije dozvoljeno cuvanje novca ili drugog imetka na kamatnim bankama, davale one kamatu na taj novac ili ne, jer to predstavlja svojevrsno pomaganje tih banaka u grijehu i nepokornosti Allahu, dž. š. Kaže Allah, dž. š.: "Pomažite se u dobrocinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u grijehu i nepokornosti" (El-Maide, 2.). Izuzeti se može slucaj opravdanog straha za imetak od krade, otimacine i slicno, pod uvjetom da nema drugog nacina da se on sacuva. Time se cini manja od dviju šteta, što je u skladu sa fikhskim pravilom: "Dozvoljeno je pociniti manju štetu na putu odbijanja vece štete". Ako covjek ostavi novac na banku i banka mu dâ kamatu na taj novac, nije mu dozvoljeno da je zadržava kod sebe, nego ce je, cim prije, udijeliti u opcekorisne svrhe, kao što je pravljenje puteva, škola, siromasima i slicno.

Kreditna kartica

Studirajuci razlicite vrste kreditnih kartica i njihove karakteristike, islamski ucenjaci su zakljucili da ugovor koji sklapa izdavac kartice sa korisnikom sadrži u sebi tri sporna detalja:

1. Uvjetovanje nadoknade ili novcane kazne u slucaju kašnjenja sa izmirenjem dugova stecenih korištenjem kartice. Islamski ucenjaci su jedinstveni kad je u pitanju neispravnost ovakvog i slicnih uvjeta. Medutim, razišli su se u tome utice li to na ispravnost samog ugovora. Prihvatljivo je mišljenje ucenjaka koji kažu da je ugovor ispravan i da je onome ko je siguran (ubijeden) da ce ispuniti taj uvjet i na taj nacin izbjeci kamatu, dozvoljeno uzeti kreditnu karticu. U suprotnom, nije mu dozvoljeno.

2. Procent koji izdavac kartice uzima od trgovaca koji posluju sa korisnikom kartice:

Poznato je da izdavac kartice ne isplacuje trgovcima kompletnu vrijednost koju oni izlože putem racuna, nego uzima odredeni procent, koji se odreduje prilikom sklapanja ugovora izmedu njih.

Neki islamski ucenjaci su zabranili taj procent i smatraju njegovo uzimanje bespravnim. Vecina islamskih ucenjaka smatra da je on dozvoljen i može se tretirati kao nadoknada za usluge koje banka pruža trgovcima, poput reklamiranja, pribavljanja mušterija i slicno. Ovo mišljenje su uzele neke istaknute islamske banke: "Er-Radžihi" (Saudijska Arabija), "Bejtu et-temvil el-kuvejtijj" (Kuvajt), Islamska banka (Jordan).

3. Novcane kazne odredene onima koji kasne sa izmirenjem dugova:

Te kazne, prema jednoglasnom mišljenju islamskih ucenjaka, spadaju u najgori vid kamate, dugovne kamate, povodom cega su objavljeni jasni kur'anski ajeti i objavljen je rat onima koji je budu koristili. Šerijatska alternativa za rješenje ovog problema je objavljivanje imena osobe koja kasni sa izmirenjem duga u svim bankama koje izdaju kreditne katrtice, kako bi se ocitala lekcija toj osobi i svima koji se tako ponašaju, oduzimanje clanstva kasniocu, pokretanje sudskog procesa protiv njega i njegovo obvezivanje svim troškovima koji su potrebni za proces i, na kraju, jedno od blažih rješenja je produženje roka za isplatu duga.