deset godina agresije na bih

Likvidiranje naroda pocinje oduzimanjem sjecanja

Dok je bjesnio rat u Hrvatskoj, a po Bosni i Hercegovini se gomilalo najsavremenije naoružanje i vojna tehnika Jugoslavenske vojske, bh. patriote su, okupljeni oko Patriotske lige, Zelenih beretki, policije, i samoinicijativno, naoružani pokojom "pravom" puškom, spremali otpor nadolazecem zlu

Piše: Nusret Hodžic

Koristeci se parolom o "ugroženosti" Srba, Miloševic je, krajem osamdesetih godina minulog stoljeca, oživio mracni srpski san o "velikoj Srbiji", a uz pomoc teroristicke politicke tvorevine Srpske demokratske stranke, za ovaj bezumni projekt pridobija srpsko stanovništvo u BiH. Ekstremni radikalizam srpskog politickog organiziranja je bivao sve ocitiji, pocevši od skupa na Gazimestanu, kroz "dogadanja naroda" i "izvoz birokratske revolucije" iz Srbije u ostale dijelove bivše Jugoslavije. "Svi Srbi u jednoj državi!", to je bio posljednji ratni poklic bezumlja i lozinka za pocetak agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Strategija agresije na BiH dugo je i sistematski pripremana

Avdo Hebib, jedan od organizatora otpora agresiji na BiH, u to vrijeme pomocnik ministra policije u Vladi BiH, kompetentna je osoba da o tome govori.

- Kad se, sa ove vremenske distance promatra period pred agresiju na BiH i ono vrijeme koje joj je prethodilo - smatra Hebib - jasno je da su u Beogradu obavljane pripreme za ono što je uslijedilo. Tamo, uz punu podršku Generalštaba JNA, pripreman je kompletan plan zlocina na tlu BiH. Uz strucno pripremljen metodološki koncept uznemiravanja, odnosno ugrožavanja javne sigurnosti, licnih i materijalnih dobara gradana u BiH, uz pomoc kompletnog establišmenta JNA, SDS je, sa svojim najizraženijim reakcionarnim liderima, napravio projekt potpunog infrastrukturnog blokiranja BiH. Putovi su zatvoreni barikadama, na kojima su zaustavljane kilometarske kolone vozila, cime je izazivano nezadovoljstvo i zastrašivan narod - kazuje Hebib.

Uporedo se vodila kampanja razbijanja medijskog sistema.

- Pocelo je sa zauzimanjem RTV-predajnikâ na Kozari, Majevici, Vlašicu, Veležu, cime su iskidane i veze sa svijetom. To je i bio cilj - napraviti tamnu zavjesu oko BiH kako se ne bi vidjelo i culo šta se stvarno dogada. SDS organizira i klasicne teroristicke prepade na putovima. Teroristi svakodnevno zaustavljaju ljude, maltretiraju ih i pljackaju, uz ceste fizicke likvidacije. Posebno je to uzelo maha u istocnoj Hercegovini i istocnoj Bosni. U Gacku su ubijena dvojica mladica, u Živinicama taksist, u Zvorniku taksist, dvojica policajaca u Bratuncu… Tako je temeljito planirano i pripremano sijanje straha i nepovjerenja medu Bošnjacima. Time su, takoder, ohrabrivani svi potencijalni, a kasnije i potvrdeni srpski zlocinci, da je došlo vrijeme njihove akcije - kaže Hebib.

Razoružavanje Teritorijalne odbrane i milicije

Bh. prostor je iscjepkan u zatvorene male regije, koje su bile potpuno blokirane. To je omogucilo Jugoslavenskoj vojsci da aktivno sudjeluje u formiranju i naoružavanju SDS-ovih cetnickih formacija.

- Sve je to bilo isplanirano projektima JNA i Saveznog ministarstva unutarnjih poslova. BiH je u to vrijeme imala 60 hi-ljada ljudi u rezervnom sastavu milicije, sa odgovarajucim naoružanjem. Savezni SUP u Beogradu je donio odluku da se rezervni sastav policije u BiH prepolovi, a da se svo oružje iz centara službi sigurnosti oduzme, povuce i stavi pod kontrolu JNA. U isto vrijeme se provodilo cjelovito razoružavanje TOBiH. Pretho-dno je izvršena reorganizacija vojnih potencijala JNA na tlu BiH, cime je potpuno razbijena njena dotadašnja formacijska struktura, a sve linije rukovodenja i komandovanja jedinicama dislocirane su iz BiH. Ocita je bila namjera agresora da se onemoguci i najmanja mogucnost otcjepljenja nekoj od jedinica u BiH iz sastava JNA.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi i Zakona o opcenarodnoj odbrani, Teritorijalna odbrana BiH se u potpunosti potcinila JNA-u.

U to vrijeme je došlo do masovnih bježanja regruta nesrpske nacionalnosti iz JNA, jer su podvrgnuti torturi. Sve ucestalije su u BiH stizali limeni sanduci sa tijelima bošnjackih regruta, bez ikakvih dokaza o nacinu njihovih pogibija.

- Svaki Bošnjak koji se odvažio suprotstaviti otvorenoj agresiji JNA na Hrvatsku i sve ociglednijim pripremama za agresiju na BiH, završio je u limenom sanduku - kaže Hebib.

Odlukama 14. kongresa SKJ se definitivno raspao komunisticki sistem u Jugoslaviji, a to je znacilo i suštinski raspad Jugoslavije.

- Na tom kongresu je odluceno da se Slovenija može otcijepiti iz sastava Jugoslavije. Tadašnja JNA je pokušala to sprijeciti, izvršila je presing i opljackala najkvalitetnije vojne potencijale stacionirane u Sloveniji. Znamo da je tu "rat" trajao desetak dana, koliko im je bilo dovoljno da opljackano izvuku i premjeste u ostale dijelove Jugoslavije - prica Hebib.

Težište rata je prebaceno u Hrvatsku. Hrvati su bili prilicno dobro organizirani za odbranu. Medutim, kaže Hebib, dogovor Tudmana i Miloševica u Karadordevu je bio bitniji od samog otpora agresiji u Hrvatskoj. Rat i u Hrvatskoj je trajao onoliko koliko je trebalo JNA-u da dislocira sve svoje vojne potencijale. Najveci njihov dio je prebacen u BiH, da bi se iskoristio u pripremanoj agresiji na našu zemlju.

Još dok su trajali sukobi u Hrvatskoj, bilo je izvjesno kakve su agresorske namjere u BiH. Htjelo se BiH, brzim zahvatom, okupirati, a onda, prema dogovoru iz Karadordeva, podijeliti.

Pripreme za odbranu od agresije

U tom periodu, kao pomocnik ministra policije BiH, Avdo Hebib je nekoliko puta zau-stavljao misteriozne transporte naoružanja koje je JNA doturala za naoružavanje paravojnih formacija SDS-a po cijeloj BIH.

- U Goraždu su zaustavljena tri kamiona s naoružanjem. Na Bistriku smo zaustavili kamione koji su prevozili rakete, a na otpremnicama je stajalo da prevoze banane. Pored svakodnevnog transporta naoružanja iz vojnih skladišta u Hrvatskoj, preko BiH je transportirana tehnicka oprema iz Beograda za radiopredajnike u Kninskoj krajini - sjeca se Hebib, koji ne može zaboraviti masovnu pljacku bh. dobara koju su u to vrijeme masovno organizirali JNA i SDS. Pljackana su vojna skladišta i robne rezerve. Svakodnevna slika na svim putnim pravcima kroz BiH bile su kolone vozila, pedesetak do stotinu, bez ikakvih oznaka, koje su u Srbiju i Crnu Goru odvozile sve što se moglo opljackati u ovoj zemlji.

Narod je vidio da se priprema teško zlo, pa je pocelo pripremanje za odbranu. Uz sve teškoce sa kojima su se susretali bh. patrioti tokom priprema otpora vec izvjesnoj oružanoj agresiji na BiH, jedna od najvecih je odluka medunarodne zajednice o uvodenju embarga na naoružanje. Iako je ta odluka važila za cijeli prostor Jugoslavije, ona se najrigoroznije odrazila na Bošnjake, jer su svi ostali imali naoružanja i za prodaju.

- U takvim okolnostima - kaže Hebib - narod se snalazi kako zna i umije. Nicu privatne radionice za izradu pješadijskog naoružanja. Puške su pravljene rucno i od svega i svacega. Nešto se naoružanja, uglavnom puške, kupovalo od oficira JNA. Jedan oficir na Koranu kod Pala je prodavao vojno naoružanje, a narod kupovao. Eto, na taj nacin se organizirao. Drugih nacina i nije bilo.

Bilo je totalno rasulo u sistemu funkcioniranja vlasti. Predstavnici srpskog naroda u institucijama vlasti su na sve nacine opstruirali rad.

Prema Hebibovim rijecima, najveci doprinos organiziranju naroda u pokret otpora u tom periodu je dala policija. Kada je vec bila u znatnoj mjeri ugrožena sigurnost gradana, Predsjedništvo je donijelo odluku o mobilizaciji rezervnog sastava policije. Pod izgovorom pojacanih mjera ocuvanja javnog reda i mira, oko policije je stvoren front sigurnosti gradana(?). Policiji se pridružuju patrioti. Tako nastaje patriotski front, u koji se ujkljucuju oni koji su se željeli staviti u odbranu svoje zemlje.

- Policija je - smatra Hebib - odigrala bitnu ulogu, kako u periodu priprema, tako i u prvim danima agresije, u ocuvanju života, materijalnih dobara, javnoga reda i mira.

Allahovim emrom prva zvanicna formacija za odbranu BiH organizirana je u džamiji. Na Soukbunaru, u Sarajevu, 31. marta 1991. godine, formirana je Patriotska liga, odnosno vojno krilo Stranke demokratske akcije. Nešto kasnije, 10. juna iste godine, SDA je u Domu milicije u Sarajevu organizirala skup kome je prisustvovalo 356 uglavnom Bošnjaka iz cijele tadašnje Jugoslavije. Pored "Proglasa", na skupu je donesena odluka o osnivanju "Savjeta za nacionalnu odbranu" pri SDA.

U kontekstu priprema za odbranu od agresije u BiH, valja spomenuti i savjetovanje, održano u Mehuricima kod Travnika 7. i 8. februara 1992. godine, na kome je doneseno više odluka sa preciznijim zadacima o radu Patriotske lige BiH.

Agresija je pocela na Bajram

Agresija na BiH otpocela je 4. aprila 1992. godine, prvog dana Bajrama. Pripadnici zlocinackih bandi iz Beograda, pod Arkanovom komandom, napali su vjernike u bijeljinskim džamijama dok su klanjali bajram-namaz. Tog dana su zlocinci, naocigled clanova Predsjedništva BiH Fikreta Abdica i Biljane Plavšic, ubijali Bošnjake u Bijeljini.

Agresija je prenijeta na cijelo Podrinje. Dok su gorjela bošnjacka sela, Jugoslavenska vojska, potpomognuta cetnickim bandama iz BiH, pljackala je bošnjacka imanja, a ljudi, žene, djeca, starci preživ-ljavali su najstravicnije zlocine - klanja, ubijanja, silovanja i odvodenja u logore smrti.

Agresije se munjevito širila Bosnom i Hercegovinom.

Namjera agresora je bila da se, munjevitim manevrom, okupira cijelu BiH. Snage otpora, iako i brojcano i naoružanjem neuporedivo slabije, unekoliko su osujetile agresorske nakane.

Ko zna cija je sudbina, kojeg naroda, ponukala književnika Milana Kunderu da konstatira:

"Narodi se likvidiraju da im se najprije oduzme sjecanje. Unište im se knjige, obrazova-nje, historija. Neko drugi im napiše druge knjige, dâ im neko drugo obrazovanje i izmisli neku drugu historiju. I narod, onda, postepeno pocne zaboravljati šta je bio i šta je sada, a svijet to zaboravi još brže".

Ove rijeci nevjerovatno tragicno pristaju sudbini Bošnjaka.