bošnjaci i mrtvi muslimani

Krivogledište

U Bosni i Hercegovini je, uglavnom, jasna odrednica vjerske i nacionalne pripadnosti te se vecina Hrvata veže za katolicanstvo, Srba za pravoslavlje a Bošnjaka za islam. Takvu podjelu niko ne spori, cak je se mnogi prilicno dobro drže s tim što jedino Bošnjaci imaju sklonost da se sa svojom vjerskom odrednicom poigravaju, minimiziraju je, svode na obicaj, ponekad modu a pocesto je se i odricu.

Živimo u vremenu obnovljene i zaoštrene borbe cjelokupne zapadne (kršcansko-jevrejske) civilizacije protiv islamskog svijeta u kojoj se ne biraju sredstva i nacini za postizanje `eljenih ciljeva. U takvoj situaciji jasno je da je itekako nu`na unutrašnja povezanost islamskog ummeta na svim poljima djelovanja, života i rada. Ono što naprosto iznenaduje jeste upravo odsustvo te unutrašnje povezanosti na nivou svijesti o sebi i svijesti o drugima, osjecaja potrebe da se bude uvezan i jedinstven i to ne više stoga da bi se drugima suprotstavilo, koliko da bi se sebi predstavilo sebe u svjetlu vlastite vrijednosti. No, kada se pocne o vlastitim vrijednostima onda se nailazi na nevjerovatnu sklonost muslimana da sebi, a i drugima, o sebi kazuju ono što je najgore i najružnije, a pocesto i djeluju u korist vlastite štete. Bošnjaci su u tome istinski virtuozi i kreativci bez premca. Kada bi energiju negativno usmjerenu protiv vlastitog bica usmjerili u pozitivnom smjeru, pitanje je gdje bi nam bio kraj. Ovako, sami sebe gadamo kamenjem.

Kompleksi ili nedoraslost historijskom trenutku

U Bosni i Hercegovini je, uglavnom, jasna odrednica vjerske i nacionalne pripadnosti te se vecina Hrvata veže za katolicanstvo, Srba za pravoslavlje a Bošnjaka za islam. Takvu podjelu niko ne spori, cak je se mnogi prilicno dobro drže s tim što jedino Bošnjaci imaju sklonost da se sa svojom vjerskom odrednicom poigravaju, minimiziraju je, svode na obicaj, ponekad modu a pocesto je se i odricu. Teško da cete naci Hrvata koji ce se javno odreci svoga katolickog, ili Srbina koji ce se odreci svoga pravoslavnog vjerozakona i svjetonazora, no zato cete sresti masu Bošnjaka koji se olahko i utrkujuci se, odricu svoga islamskog svjetonazora. Ne cine to tako cesto ni muslimani drugih nacija u Bosni koliko Bošnjaci, ali za ovo pisanje nije bitno šta cine drugi nego ono šta cinimo mi.

Nije vjerovatno da ce se protiv glasnosti ezana sa naših munara javno ocitovati Srbin ili Hrvat, ali zato hoce Bošnjak. Bošnjaku smeta što ga ezan ''nesnosnom kolicinom decibela'' budi na rani sabah. Bošnjaku smeta ako njegov sunarodnik ne pije alkohol, ako tokom ramazana ne jede i ne troši duhan. Takvom Bošnjaku ne pada na pamet da je trajno odricanje od poroka, kakav je alkohol, ljudsko pravo i sloboda. Ne, takvo ponašanje je atak na njegovo pravo i slobodu. Njemu ne pada na pamet da ne pije alkohol pred svojim sunarodnikom koji je privržen vjeri. Naprotiv, on smatra da je njegovo pravo odavanja poroku jace od prava muslimana da mu se odupre.
Naravno, sve je to u vezi s islamom. Sjetimo se samo igranki i disko-klubova u komunistickom režimu u kojima je strogo bilo zabranjeno tocenje alkohola. Niko se protiv toga nije bunio. Danas, kada nacelnik Opcine Visoko od grupe ''Skroz'' traži da na koncertu ne toce alkohol, onda je to atak na ljudske slobode i prava. Još, kad je traženo da se termin ne poklopi sa vjerskim praznikom muslimana, onda nastaje pravi haos.

Iz nejasnih poriva koji su ili posljedica kompleksa niže vrijednosti ili nedoraslosti historijskom trenutku i vlastitoj ulozi u društvu, upravo bošnjacki clanovi benda isticu svoju nacionalnu i upitnu vjersku pripadnost, cudeci se šta ima loše u tome što ce držati koncert na vjerski praznik i što ce piti alkohol. Uostalom, ako se od njih traži da to ne ucine, oni se plaše - kako to rece njihov predstavnik Nedim Lipa - da im se ubuduce ''zabrani i prolazak kroz grad''. Dakle, ponovo standard; biti musliman znaci ugrožavati prava drugih a ugrožavati prava muslimana je ljudsko pravo i sloboda u najelementarnijem obliku. Držati koncert na islamski praznik u vecinskoj bošnjackoj sredini i na njemu potocima tociti pivo - to je ljudsko pravo. Ne složiti se s tim - znaci ugroziti ljudska prava i slobode. Muslimani, po formalnoj logici, izgleda i nisu ljudi a prava svakako nemaju.

Kako se boriti

Uvijek ostaje otvoreno pitanje šta musliman da radi i kako da ostvari svoje pravo. Odgovor je, ma kako to zvucalo prepotentno, vrlo jednostavan – treba biti cvrst i jasan u svojim stavovima i živjeti životom muslimana uvijek, a ne samo ponekad i ponegdje. Šta to znaci? To znaci da Bošnjak mora zastupati svoje stavove cvrsto, argumentovano i beskompromisno a ne, kao što su to nedavno cinili naši ljudi u medijima, pravdati se za svaku izgovorenu ili napisanu rijec, cak i onda kada su je drugi pogrešno razumjeli. To znaci boriti se za pravo da živimo u skladu sa islamom, ne namecuci ista pravila ponašanja drugima.

Kada bošnjacki poslanik u Parlamentu na vrlo nespretan nacin predlaže legalizaciju poligamije, onda mu treba pomoci i traženje usmjeriti na to da se muslimanima dozvoli primjena šerijatskih propisa u porodicnom i, eventualno, nasljednom pravu. Dakle, primjena samo za muslimane a ne za sve druge. U takvom slucaju ne bi ministrica pravde mogla pjeniti i upucivati nam neskrivenu poruku da se selimo u Saudijsku Arabiju, i ne bi se takav prijedlog mogao nazvati retrogradnim i anahronim jer bi on bio dio ostvarivanja ljudskih prava muslimana. U svakom slucaju, spomenuti poslanik ne bi ostao na cjedilu i ne bi imao potrebu da se ikome pravda.

Kad naš hafiz porice kako je rekao da musliman ne treba trošiti koka-kolu jer dio para ide u Izrael za nabavku oružja kojim se ubijaju muslimani Palestine, i uz to tvrdi da je i sam pije jer nema domaceg proizvoda - onda je to na granici nevjerovatnog. Nije bitno da li je to doticni hafiz rekao ili nije, nego je bitno da se istina o holokaustu koji Izrael vrši u Palestini ne smije spominjati ni na ovaj nacin. Suština je u tome da kad jedan musliman nešto dokuci kao istinu, onda to mora reci cijelom covjecanstvu a ne samo muslimanima i tu istinu mora zagovarati uvijek.

Obavezu zagovaranja imaju i oni koji su je culi, ako je zaista istina. A to što Vegafruit ima takav izbor sokova da te glava zaboli, neka ostane za neku reklamno-propagandnu rubriku. Licno, smatram da necu bitno popraviti stanje niti pomoci djeci Palestine ako ne kupujem proizvode Koka-kole i slicnih firmi, ali hocu popraviti stanje muslimana ako kažem istinu o tome kuda ide profit takvih firmi. Kao musliman, ne smijem dozvoliti da se mojom markom finansira zlocin nad bilo kim i bilo gdje.

Bošnjaci moraju bitno mijenjati svoj nacin djelovanja i društvenopolitickog angažmana. Ako je bošnjacki poslanik u Parlamentu i musliman, što najcešce jeste ili bar tvrdi da jeste, onda ne smije dozvoliti da se zakonom utvrdi da on i njegove kolege pojedinacno vrijede koliko deset drugih gradana ove napacene države. Takav Bošnjak ne smije dozvoliti da se homoseksualizam promovira kao vrlina i poželjan nacin življenja i javnog iskazivanja seksualnosti koja i inace jeste privatan cin.

On ne može dozvoliti da se legalizira prostitucija koja i u omraženom komunistickom jednoumlju nije bila ni na pragu legalizacije. U protivnom ce mu sutra neko javno prozvati sina jer živi u nenormalnom braku sa ženskom osobom, možda ce mu sutra kcerki biti ponudeno da radi legalan posao prodavacice ljubavi, {to se ve} nalazi u nomenklaturi zanimanja.

Ne može se, dakle, biti musliman i držati islam u njedrima i skrivati ga pod pazuhom noseci ga kao relikviju od kuce do džamije i nazad. Takav islam nije ni sam sebi svrha a kamoli muslimanu koji ga skriva i djelimicno konzumira. Ne može{ se citav život odricati islamskih propisa i to odricanje stavljati na pijedestal ljudskih prava i sloboda, a govoriti kako jesi musliman. Ne može{, pak, ni tvrditi da nisi musliman, a tek kad ti umre bližnji trcati u džamiju, tražiti hodžu i moliti ga da ti ''pjeva'' tevhid, dženazu i mevlud. Tada si vec otpjevao svoje kao onaj ko je svoj vjerozakon i svjetonazor odbacio, a niko drugi te, takvog, nece pod svoje okrilje. Kad to prihvatimo kao cinjenicu nikome se više necemo pravdati i ni od koga necemo tražiti pravo da osnovno ljudsko pravo i slobodu - vjerovanja i cinjenja dobrih djela ugradimo u svoje živote, pogotovo kada time ne ugrožavamo nicije pravo niti slobodu.
Naprotiv!