adil kulenovic

Šemsudin Bilinovic | Saff br/str. 66

Radio "Sveti Jovan", vlasništvo kcerke Radovana Karadžica, ima stalnu dozvolu, a mi - ne!


O tzv. alžirskoj grupi smo emitirali dvadesetominutnu emisiju u kojoj su svoje izjave dali i Nada Dizdarevic, supruga jednog od Alžiraca, i advokat Karkin, i Lagumdžija, dakle svi faktori vezani za taj dogadaj, iz CRA su nam tražili traku na analizu. Meni nije jasno zašto. Nekome je, izgleda, zasmetala Nadina mahrama

Gospodine Kulenovicu, nedavno ste obilježili desetogodišnjicu rada NTV "Studio 99". Šta je, po Vašem mišljenju, najveci uspjeh u dosadašnjem radu "Studija 99"?


Kulenovic: Nakon 10 godina rada, najdraže mi je to, a i satisfakcija mi je za sve probleme s kojima smo se susreli u radu, da smo uspjeli opstati na kursu koji smo zacrtali na pocetku emitiranja i da smo stekli reputaciju nezavisnog medija. Dovoljno o tome govore mnogobrojna priznanja koja smo dobili. Bilo je u proteklih 10 godina sumnji u to, ali smo ih mi upornim i principijelnim radom, nadam se, uspjeli otkloniti kod vecine i pokazati da nismo bili i da necemo biti pod uticajem bilo koje politicke partije ili opcije, bez obzira na cijenu koju pri tome placamo. Naša orijentacija je od pocetka bila bosanska, multietnicka. Na tome smo insistirali cak i kad smo dobijali žestoke kritike, koje su dolazile i iz tabora bošnjackih politicara. Naš najvažniji cilj je da istinita informacija dode do gledalaca, bez obzira hoce li se ta istina svidjeti nekome ili nece. Mi ne prihvatamo izbalansiranu objektivnost, tj. da se informacije formiraju po kriterijima koji bi bili prihvatljivi za sve strane. Osim toga, drago mi je i to što mogu reci da nijedan novinar dosad nije napustio TV "99" zato što je morao raditi nešto pod mojim pritiskom. Takvom koncepcijom smo uspjeli postici zavidan nivo profesionalnosti, tako da smo dosad samo jednom bili demantirani, što je veliki uspjeh za našu kucu.

Cini se da je to povuklo za sobom i probleme?


Kulenovic: Cijena te nezavisnosti je prilicno velika. Finansijski smo svedeni na prihode od reklamiranja, u cemu smo u znatno nepovoljnijoj situaciji od TV-kuca koje se finansiraju iz državnih sredstava, pretplata i ko zna kojih još izvora, a onda s nama podijele i dio reklamnog tržišta. To nas dovodi u izrazito nepovoljan položaj, koji za posljedicu može imati gašenje nezavisnih medijskih kuca. Na Zapadu je to riješeno zakonom, tako što se mediji koji se finansiraju iz jednog izvora ne mogu istovremeno finansirati iz drugog. Naprimjer, televizijske kuce poput BBC-a ili "Deutsche Welle" ne prikazuju reklame zato što ih finansira država. Zašto se i kod nas ne uvedu takvi principi? Našim uspjehom smatram i to što, i pored ogranicenih sredstava kojima raspolažemo, sami imamo blizu 60 posto programa u vlastitoj produkciji, narocito programa informativno-politickog karaktera. Nastojimo iz programa izbaciti americke limunada-serije ili latino-americke sapunice, koje samo zaglupljuju gledaoce, a i skupe su.

Sa kakvim se još poteškocama susrecete?


Kulenovic: Najveci problem nam je što nismo uspjeli dobiti stalnu dozvolu za emitiranje. Uložili smo žalbu na odluku CRA-a i ona je sada u postupku razmatranja. Nadamo se da ce biti povoljno riješena. Nije nam jasna ta odluka CRA-a, jer znamo da su davali dozvole medijskim kucama koje su i tehnicki i programski i finansijski znatno lošije od nas. Neke od njih rade s poluamaterskom opremom, ali to za njih nije bio problem. Zna se da je, naprimjer, radiostanica "Sveti Jovan", vlasništvo kcerke ratnog zlocinca Radovana Karadžica i da emitira ekstremno nacionalisticki program, ali to nije bilo smetnja da dobije dozvolu za emitiranje u dobojskoj regiji. Mi, iako imamo oko 60 posto vlastitog programa, što nema ni državna televizija, koji se proizvodi na vrhunskoj digitalnoj tehnologiji koju ne posjeduje nijedna TV-stanica na Balkanu, iako smo dobili mnogobrojna priznanja za rad, po odluci CRA-a ne možemo dobiti dozvolu za rad u sarajevskoj regiji. Ocijenjeni smo sa šest i po, a najniža je ocjena šest. Ovakva ocjena je apsurdna uzmu li se u obzir naše tehnicke i programske karakteristike. Kao razlog su naveli sedam kaznenih poena, koje su nam sabirali još od 1998. godine, i sada nam stalno visi prijetnja da - ako ih skupimo još dva-tri - budemo definitivno diskvalificirani. Svakom novinaru se može dogoditi da pogriješi, ma koliko se trudio da to ne uradi. Mi se nadamo da ce CRA uvažiti našu žalbu i da ce nam odobriti rad. Medutim, ako se to ne dogodi, mi cemo upotrijebiti gradanski neposluh, pozvat cemo naše gledaoce na demonstracije, pa ako se tom prilikom skupi pet naših gledalaca, onda cemo znati da je TV "99" toliko i vrijedio, a ako ih dode 50.000, onda cemo znati da smo vrijedili toliko.

Kako ocjenjujete slobodu medija u BiH i novinarsku profesionalnost i nezavisnost? Ima li cenzure?


Kulenovic: Što se tice elektronskih medija, necu govoriti o štampanim, ne svida mi se kojim redoslijedom tretiraju važnost informacija. Naprimjer, svi govore o lošoj privatizaciji, o raznim nelegalnostima u tom procesu, o radnicima koji izidu na ulicu da štrajkuju, a niko da kritizira koncept privatizacije koji je katastrofalan. Ko nam ga je nametnuo, ko je pristao na njega, to su uzroci, a posljedice su ovo o cemu se govori. Što se tice slobode medija, mi od pocetka radimo u složenim uvjetima. U toku rata i izvještavanja o dogadanjima, pridržavali smo se oficijelnih izvještaja, što je i razumljivo s obzirom na ratno stanje. Nakon rata je bilo pokušaja da nam se nametne kontrola u zamjenu za neke finansijke povoljnosti. Ja na to nisam pristao, jer bi to, u smislu nezavisnosti, bilo ravno medijskom samoubistvu. Iz tih razloga smo samo 12 dana ostali u sastavu projekta OBN-a, odnosno tada TV "Info". Nije nas obmanula ni suma od 22.000 DM koju bismo mjesecno dobijali da smo ostali u tom projektu. Time bismo bili na dobitku ja i još nekolicina radnika, ali bi NTV "99" sigurno propala. Zato sam tu ponudu odlucno odbacio… Imali smo problema i zbog prijenosa napada u Americi, 11. septembra. Tada su nam iz CRA-a prigovorili zato zašto smo preuzeli program CNN-a kad za to nismo imali autorska prava. Morali smo od CNN-a dobiti naknadnu pismenu saglasnost da nas oni ne terete, što smo priložili kao opravdanje CRA-u. CNN nam je još izrazio i zahvalnost za prijenos tih dogadaja. Zanimljivo je da je od svih TV-stanica koje su prenosile te dogadaje, jedino Studio "99" bio optužen za kršenje autorskih prava. Meni je u tom trenutku bilo najvažnije gledaocima prenijeti informaciju, jer je to bio dogadaj od svjetskog znacenja. Pomislio sam da ce poceti padati atomske bombe; nisam mislio o autorskim pravima. Medutim, ima nekih koji su jedva docekali da nam to uzmu za grešku. Drugi slican primjer je emitiranje dvadesetminutne emisiju o tzv. alžirskoj grupi u kojoj su svoje izjave dali i Nada Dizdarevic, supruga jednog od Alžiraca, i advokat Karkin, i Lagumdžija, dakle svi faktori vezani za taj dogadaj, i mislim da je uradena vrlo profesionalno. Iz CRA su nam tražili traku na analizu. Meni nije jasno zašto. Ako smo pristupili obradi informacije sa više strana, dakle profesionalno, nepristrasno, dajuci pristup svima da kažu šta imaju, onda ne vidim u cemu je tu problem. Nekome je, izgleda, zasmetala Nadina mahrama. Neko nas je prijavio, a vjerovatno se njemu ne svida što je izjavu dala žena koja se oblaci u skladu sa svojim uvjerenjima, što je njena privatna stvar. Ako se može izici na ulicu u mini-suknji, i ovako ili onako, zašto se neko ne može odijevati kako on misli da je ispravno. Ona je bila vrlo korektna u svom nastupu. Nije nikog pozvala da radi protiv zakona. Je li Nada u pravu ili nije, to nek prosude drugi, to nije bio cilj priloga.

Kriju li se i neki dublji politicki i ekonomski razlozi iza pokušaja stavljanja pod kontrolu elektronskih medija?


Kulenovic: Umjesto odgovora, preporucujem vam da procitate knjigu "Velika šahovska tabla", poznatog americkog analiticara Zbigneva Bzezinskog, pa ce vam biti jasno.

Ako je u pitanju stalna dozvola za emitiranje, bi li NTV "99" u tretmanu nekih politickih tema ipak napravila ustupke, neko takticko povlacenje, dozu pragmatizma?


Kulenovic: Mi smo dosad samo jednom tako postupili i sad se kajem zbog toga. Jedne prilike, naime, u otvorenom programu o izborima, jedna je gledateljica rekla nešto u smislu da nece glasati za "ove", jer ne želi da joj dijete nosi fes. Stiglo nam je upozorenje da se takvim izjavama vrijedaju osjecanja Bošnjaka i ja sam odlucio ukinuti kontakt-program. Sad mislim da se ne isplati praviti ustupke iz straha jer bismo izgubili sve ovo što smo uradili u ovih deset godina. Ne isplati se, dakle, praviti takticka povlacenja.



Zašto vecina TV-kuca nema programe vjerskog karaktera? Je li Studio "99" otvoren za takve sadržaje?


Kulenovic: Mi smo planirali emisiju dijaloškog karaktera u kojoj bi sudjelovali teolozi svih konfesija u BiH, ali nismo naišli na potreban nivo saradnje u nekim od vjerskih institucija. Ukoliko bi se našli meritorni sagovornici, Studio "99" je otvoren za takve emisije.