razumijevanje slobode u islamu

Najbolji džihad je reci istinu u lice nepravednog vladara

Covjek kao jedinka ima pravo sudjelovati u vlasti i obavljati funkcije, jer je vlast zajednicko pitanje u kome svi - ako su sposobni - imaju jednako pravo, a nije monopol pojedinaca ili posebne skupine

Put Muhammeda, a. s., slijedili su pravedne halife. Tako je Omer, r. a., napisao i potpisao ugovor u kome, izmedu ostalog, stoji: "Ovo je ugovor o sigurnosti koju stanovnicima Jerusalema daje emiru-l-muminin Omer ibn-Hattab. On im garantira sigurnost u pogledu zaštite njihovih života, crkvi i križeva. Njihove crkve se nece nastanjivati niti rušiti, niti ce se oni prisiljavati na napuštanje svoje vjere, niti ce im se uciniti bilo kakva šteta". Ovaj islamski stav o toleranciji potvrdili su i evropski ucenjaci. Tako kršcanski ucenjak Mišad, u svojoj knjizi "Historija križarskih ratova", navodi: "Islam koji nareduje džihad je tolerantan prema sljedbenicima drugih vjera.

On je oslobodio patrijarhe i ostale svecenike džizije i posebno je zabranio njihovo ubistvo radi njihovog stalnog boravka u crkvama. Kršcane nije snašlo nikakvo zlo od Omera ibn-Hattaba, dok su kršcani klali muslimane, a židovi spalili Kuds kad su ušli u njeg".

Sloboda mišljenja ili razmišljanja

Islam je dozvolio covjeku da prelistava i istražuje stranice kosmosa koje su prepune zadivljujucih cinjenica i raznih pojava i da sve to pokuša iskoristiti kako bi olakšao život sebi i svojoj vrsti na Zemlji, jer je sve što je Allah stvorio potcinjeno covjeku i on to može koristiti na nacin koji je propisao Stvoritelj. A da bi eksploatirao ta dobra, mora svoj razum maksimalno ukljuciti i stalno razmišljati. Podsticanje i pokretanje na razmišljanje i iznošenje mišljenja ima svoje ciljeve. Najvažniji su:

1. Otkrivanje i obznanjivanje Istine i suzbijanje i ugušivanje laži. "I neka medu vama bude onih koji ce na dobro pozivati i tražiti da se cini dobro, a od zla odvracati - oni ce šta žele postici" (Ali-Imran, 104.). Ma'ruf u ovom i slicnim ajetima znaci Put istine. Zato islam traži od vjernika da obzanjuju islam kao jedinu istinu, a munker je put laži i islam traži od vjernika da suzbijaju laž.

2. Sprjecavanje nasilja i širenje pravde. To je ono što su radili Allahovi poslanici suprotstavljajuci se vladarima nasilnicima i što su radili islamski ucenjaci i mislioci boreci se protiv nepravde vlasti i nepravednog i korumpiranog sudstva. Rekao je Muhammed, a. s.: "Najbolji džihad je reci istinu u lice nepravednog vladara".

Zato, ako se osvrnemo na instituciju šure (savjetodavnog tijela) kroz historiju islama, vidjet cemo koliku važnost je imalo slobodno mišljenje i slobodno iznošenje mišljenja ili prijedloga. Pred Bitku na Bedru, Muhammed, a. s., okupio je ashabe i tražio njihovo mišljenje i prijedloge za borbu, pa je Habab ibn-Mun'zir iznio mišljenje koje je bilo u suprotnosti sa mišljenjem Poslanika, a. s., ali ga je Poslanik, a. s., prihvatio jer je bilo takticki bolje i mudrije.

Sloboda obrazovanja

Traženje ili sticanje znanja i spoznaje je pravo koje je Allah, dž. š., dao svakom pojedincu i podario mu slobodu na putu sticanja korisnog znanja, svejedno radilo se o znanju sa kojim se priskrbljuje ovosvjetsko ili onosvjetsko dobro i korist. O važnosti znanja i spoznaje u ljudskom životu objavljeni su prvi ajeti u kojima se Muhammedu, a. s., nareduje citanje, tj. ucenje

“Citaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara covjeka od ugruška! Citaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poucava peru, Koji covjeka poducava onome što ne zna.” (Ikre, 1.-5.). Ucenje ili citanje predstavlja vrata znanja i zato je Poslanik, a. s., kad je ucinio Hidžru u Medinu i kad se dogodila prva bitka protiv nevjernika u kojoj su muslimani zarobili mnoge nevjernike, naredio svakom od njih da nauci desetero muslimanske djece citanju i pisanju kao otkup iz ropstva. To je jedna od znacajki islama, koji je otvorio ljudima vrata spoznaje i podstakao na ucenje koje vodi spoznaji Allaha, dž.š., napretku i prosperitetu, a prezire neznanje i zaostalost na bilo kom polju života. Radi toga je u islamskoj državi bilo naredeno da olakša ljudima puteve sticanja znanja i obrazovanja, jer je to prirodno pravo covjekovo koje mu je Allah, dž. š., darovao.

Politicka sloboda

Pod politickom slobodom misli se na pravo pojedinca da izabere vlast ili vladara i da prati njegov rad i da ga smijeni ukoliko skrene sa staze islama i napusti sudenje po zakonu koji je Allah, dž. š., odredio i propisao ljudima. Takoder, covjek kao jedinka ima pravo sudjelovati u vlasti i obavljati funkcije, jer je vlast zajednicko pitanje u kome svi muslimani - ako su sposobni - imaju jednako pravo, a nije monopol pojedinaca ili posebne skupine.

Izbor vladara je zato vrlo bitan u islamskoj državi, jer onaj koga ljudi izaberu je njihov zastupnik i predstavnik koji im rješava pitanja od životne važnosti. Zato takav ili takvi moraju biti sposobni ili pravedni jer su oni zaduženi za rješavanje problema u društvu, donošenje važnih odluka i osiguranje društvene pravde. "Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kad ljudima sudite da pravicno sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve vidi i cuje" (En-Nisa, 58.).