noc ponizenja bosne

Noc u kojoj je Bosna ponižena više nego ikad

Elmedina, Selma, Elihsan, Nihada, Nadina, Sanela i Ajla, u intervjuu Saffu, govore o svemu što su vidjele i neposredno doživjele prilikom okupljanja u sarajevskim ulicama Branilaca Grada i Augusta Šenoe u noci izmedu 17. i 18. januara

Naše sagovornice, sve odreda, Selma, Elihsan, Nihada, Nadina, Sanela, Ajla, izuzev Elmedine sredovjecne žene i majke, studentice su iz raznih krajeva naše zemlje. Na demonstracije su došle nakon što su cule poziv sestre Nade upucen preko radija "Nabe" i NTV "99". Na pitanje jesu li poznavali Nadu Dizdarevic i ostale supruge uhapšenih Alžiraca te njihove muževe, jednoglasno odgovaraju da nisu.

Zašto ste noci, 17. na 18. januar, bile tamo?

Selma: Osjecala sam da mi je to dužnost prema braci kojima je ucinjena nepravda i htjela sam ici tamo u ime Allaha, dž. š. Malo je toga prikazano na televiziji, cak je i malo pisano o tome. Uglavnom, gotovo su svi govorili o policajcima kao da su oni bili junaci te noci, a mi smo bili prikazani kao demonstranti koji su protiv zakona, a ne za zakon.

Elihsan: Svi govore da je ovo demokratska zemlja, u kojoj je svima zagarantirano isto pravo, jednakost i sloboda. Ali, ovim cinom, izgleda da nisu ista mjerila za sve. Požurila sam pozvati što više ljudi da dodu i sprijece to. Elhamdulillah, pa sam pozvala one ljude koje sam bolje poznavala.

Kako je došlo do toga da se ti pojaviš? Na koji nacin si saznala za taj skup?

Nihada: Nazvala me jedna sestra i objasnila o cemu se radi. A pravi razlog je to što sam muslimanka i što znam da svi imamo ista prava i da svi trebamo biti jednako tretirani pred zakonom.

Odluka Vrhovnog suda nema veze sa izvršnom vlašcu

Mnogi novinari rade u korist Alijanse i cinjenica je da nisu prikazali pravo stanje, ono što je bilo. Cinjenica je da smo bili tu i radi svih Bošnjaka koji su dali svoje živote i onih koji sada žive, da se sutra i njima ne bi dogodilo da se poništi odluka Vrhovnog suda, kao najvišeg sudskog tijela. Kao student prava, znam da je takva odluka neprikosnovena i da odluka Vrhovnog suda nema veze sa izvršnom vlašcu. Medutim, kako ovo nije država nego despotizam, mi smo kao kolonija u kojoj je sve moguce.

Nadina: Jedna sestra je slušala "Nabu" i ona nas je pozvala. Osjetila sam da je moja dužnost da budem prisutna, jer Allah, dž. š., poziva na to. Ko spasi jednog nedužnog covjeka, koji je slobodan i nedužan, kao da je spasio cijeli svijet.

Elmedina: Došla sam na poziv jedne sestre, a cula sam i sestru Nadu kad je pozvala da se bude uz nju kad joj muž bude osloboden i kad bude izlazio iz zatvora. S obzirom da je ona pametna i inteligentna žena i da je znala da su se oni i prije služili lukavstvom i podmuklošcu, pretpostavljala je da mogu prevariti i njenoga muža, oca njezino cetvero djece, i ostale ljude koji su bili sa njim.

Pogledao me u oci i - opet me udario

Vidjele ste sve šta se dogodilo. Kako vidite ulogu policije?

Elmedina: Ako bih davala ocjenu onima koji su se srcano okupili, ocjena bi bila - petica, a za policajce i one koji su im davali naredenja - nula. Razumijem da su policajci morali biti tu, jer oni za to primaju placu. Ali necu da razumijem da oni mene udaraju. To ne razumijem i nikada necu moci razumjeti. Za to nema opravdanja, zato što ljudi sa druge strane nisu izazivali nered. Imam pouzdane informacije od ljudi koji su takoder bili prisutni i koji poznaju te ljude, da su neki iz policije mahsuz izazivali nerede. Od te noci, ja ovu policiju više ne smatram svojom policijom. Kad su me udarili, prišla sam policajcu i rekla mu: "Pogledaj me u oci i ponovo me udari!" I, on me pogledao u oci i - udario me. Da je obavljao samo svoj posao, koji je morao obavljati i te noci, ne bi me udario drugi put. On je uživao da me udari jer me nije osjecao kao sugradanina i kao dio naroda koji mora da štiti.

Možete li mi opisati taj moment kad Vas je udario?

Elmedina: To je bilo pred glavnim ulazom, preko puta "Vranicinog" parkirališta. Jedan je policajac šutao nogama jednog mladica, koji bi mi mogao biti dijete. Pokušala sam mu pomoci, a i racunala sam da policajac nece mene udariti, jer sam, ipak, starija žena. Sagela sam se da mladica zaštitim svojim tijelom. Tada je mene, taj policajcina - sram ga bilo, udario po ruci. Osjetila sam bol i peckanje poput elektrošoka. Ruka mi je odmah otrnila. Zatim me palicom udario u prsa.

Šta vas se najviše dojmilo?

Elmedina: Kad su sestre blokirale prolaz na Obali, a oni poceli "trenirati strogocu". One su tada pocele donositi tekbire i salavate. I to mi je dalo dodatnu motivaciju i podiglo mi snagu i moral. Druga pojedinost je u vezi sa nanom od sedamdesetak godina, koja perfektno govori engleski i dovela je dva unuceta. Jedan covjek joj je rekao da djecaci udu u automobil da se zgriju, ali je ona rekla da to nije potrebno jer oni to trebaju sve znati i vidjeti, jer je njihov otac dao život za ovu zemlju. Prišla je policajcu i rekla mu: "Vidiš li onu djecu tamo?!", na što je on klimnuo. Pozvala je djecu i onda mu rekla: "Pogledaj ovu djecu u oci, pa ih udari, jer njihov je babo je dao život za ovu zemlju!" Gušila sam se od suza... Poslije sam cula da su vidjeli mladeg djecaka kako se previja od bolova. Žalio se da ga bole leda, jer ga je policajac udario palicom. Zamislite, udario jetima! Veoma me se dojmilo kad se jedan policajac okrenuo jednoj sestri glavu prema sebi, a ona je bila pokrivena nikabom. Zadigao joj je nikab i našpricao suzavac direktno u oci. Za mene su tog trenutka umrli i država, i vlast, i demokracija, i zakon, i policija i sve drugo.

Nihada: Te noci su uloge bile zamijenjene. Policija je te noci kršila zakon umjesto da ga štiti. Mi smo, kao gradani, osiguravali suverenitet države. Razumijem da je tu policija morala biti, ali ne razumijem da - nakon što smo se borili protiv cetnika, koji su nas ubijali na sve nacine - sad oni dižu ruku na svoju bracu muslimane. Bila sam na ulazu ispred Centralnog zatvora kad je pocela zbrka. Mi to nismo izazvali. Nicim. Ali, kako je pocelo udaranje, policajci nisu razlikovali muško od ženska, iako su ih braca upozoravali. Ne razumijem kako su mogli udarati bespomocne i slabe žene, i kako su imali snage da ženama bacaju suzavac u oci.

Elihsan: Teško mi je pricati o tome. Sjecam se samo krvi na snijegu... Bilo je grozno... To necu zaboraviti... Jedino je pozitivno što smo te noci mi koji smo protestirali svi bilo zajedno i što smo bili samo muslimani i ništa više. Jedna sestra Alžirka me snažno zagrlila. Taj stisak nikad necu moci zaboraviti. U njemu je bila sva gorcina i tuga što su joj odveli muža... Vidjela sam kako su policajci uhvatili jednu sestru i gurali je. Onda je jedan brat prišao da joj pomogne i oni su to iskoristili da ga isprebijaju. Udarali su ga i palicama i nogama, kako je ko stigao. Drugi su ga pokušavali otrgnuti od njih.

Specijalci su tukli "obicne" policajce

Bila su peterica oko njega. U uniformama federalne policije, sa maskama na licu, ispod kojih su se vidjele oci pune mržnje... One koji nisu htjeli tuci narod, tukle su njihove kolege... Ja sam otišla na CUM, zatražila pomoc ocnog ljekara specijaliste, jer su me poprskali sprejom.

Tu je ležao policajac koji je bio sav u ranama. Imao je puknutu arkadu i velike masnice, a to mu nismo mogli mi nanijeti, jer nismo imali cim.

Jeste li culi njegovu izjavu ko mu je to uradio?

Elihsan: Ne. Ali, jest druga sestra, koja ima poznanika medu policajcima, koji je rekao da je bio obracun izmedu obicnih policajaca i specijalaca, jer prvi nisu htjeli udarati narod. Jedan od prisutnih policajaca je izjavio da bi radije bio kod kuce nego je te veceri bio tu.

Dobro, da nastavimo razgovor...

Elihsan: Kad smo došli na pumpu, pocelo je pravo udaranje. Jedan brat je bio naslonjen na ogradu i iz njega je šikljala krv... Nisu gledali koga udaraju. Bilo im je samo da stignu nekog i i da ispolje silu. Mene su udarili štitom u kuk i par dana nisam mogla hodati. Kad me je udario, okrenula sam se i rekla mu: "Kad kod kuce rodiš, udaraj!"

Selma: Cula sam od jedne sestre da ima taj skup i došla sam oko pola deset pred Zatvor. Željela sam biti tu i založiti se za te ljude onoliko koliko mogu. I, sve je bilo dobro dok nas nisu zagradili da nigdje nismo mogli proci. To je bilo ispred Suda. Onda smo se probili na drugu stranu i tada je pocela prava tuca. Vidjela sam kako jedan brat trci, a cetverica policajaca ga gone. Stigli su ga i jedan ga je udario cizmom u kicmu. Brat je pao i policajac ga je nastavio udarati. On se nekako podigao i onaj mu je rekao: "Hajde, sada trci!" Treba napomenuti i da je bilo pijanih policajaca jer su bazdili na alkohol.

Policija je dovela i pse. Jeste li ih vidjeli?

Elihsan: Doveli su pse oko cetiri sata. Vidjela sam ih kod pumpe, jer sam išla prema Skenderiji. Vodila sam jednu sestru koja je jedva hodala. Policajci su pse jedva smirivali da ne skoce na nas. Policajac nam je rekao: ''Brže, idite brže, idite, letite!" Rekla sam da ne mogu brže, da jedva hodamo, a on mi je rekao: "Šta me briga! Što ste došle ovdje!?"

"Što niste svi pocrkali!"

Sanela: Sa svih strana smo vidjele ljude sa ogromnim psima, koje su jedva obuzdavali, i bojale smo se da im se ne otrgnu.

Elmedina: Osvrnula bih se na izvještaj u "Oslobodenju" da je u više navrata dolazio kantonalni tužilac i kontaktirao sa "tim mladicima i djevojkama". Istina je ova: tužilac Salem Miso je dolazio u dva ili tri navrata; na 15 metara od njega se osjetio alkohol, ni sa kim nije kontaktirao, nego je bio sa dvojicom specijalaca i sa svojim tjelohraniteljima. Vidjela sam kako je pokazao na nekog brata, koji je nosio smedu kožnu vindjaku, i rekao: "Dovedi mi onoga!" Momka su dovukli pred Misu i išutali ga. To sam vidjela... Tu su bila i dvojica ratnih vojnih invalda, koji su nam kucni prijatelji. Jedan nema jedne noge, a drugi je izrešetan i obje su mu noge oštecene. Onaj bez jedne noge, koji ide sa štapom, prišao je jednom policajcu i uctivo rekao: "Covjece, šta ovo radite? Zar ne znate da ovdje ima i ratnih vojnih invalida, da ima ljudi bez obje noge? Znate li da ovdje ima ljudi koji ce, ako ih samo dohvatite rukom, mrtvi pasti, a ne da ga palijom udaraš?!" Govorio je mirno, bez povišenog tona. Policajac mu je odbrusio: "Što niste svi pocrkali!" Zamislite! Šta se ovo dogada i jesmo li mi u takvom blatu da smo se za tako jeftine pare prodali? Ja to ne mogu shvatiti ni doci sebi. Pokušavam naci razlog, ali ne mogu ga naci. Opravdanja vjerovatno i nema... Žao mi je i što novinari nisu saslušali i ovu stranu... Djeci sam ostavila amanet da oni ostave svojoj djeci u amanet i oni da dalje pricaju o onome šta je ovdje bilo u toku rata, da se to ne zaboravi. E, vidite, ja cu pricati do kraja svog života i o ovome što mi se dogodilo te noci.

Elihsan: Vec u subotu mi je prijateljica ispricala kako je bila u tramvaju i kako je sa prijateljicama razgovarala šta je bilo prošle noci. Prišla im neka gospoda i rekla: "Djeco, ja nisam vaše vjere, ali smatram da ste u pravu i da ste sa punim pravom izišli da branite te ljude..." Pitam se, nakon svega, ako me sutra neko napadne, hoce li mene policajac braniti. Više nemam povjerenja u policiju. Samo me podsjecaju na modrice koje ostavljaju iza sebe.

Elmedina: Bilo je sestara za koje znamo da su povrjedene. Procula se i prica da je jedna i podlegla. Prvo smo otišle na CUM da to provjerimo, pa u Državnu bolnicu, a onda u Hitnu pomoc. U Državnoj bolnici nijedna djevojka nije zabilj-ežena u protokolu. Nakon dva dana je Mehmed Gibajcevic izjavio da niko ne može doci u Urgentnu službu, a da ne bude registriran. Mi znamo ljude koji su vozili povrijedene, one koji nisu uvedeni. Jedna medicinska sestra se, na naš upit može li se to dogoditi, ironicno nasmijala i rekla: "Pa, zavisi ko je u pitanju!" U Hitnu su dolazila braca i oni su prebaceni na CUM. A. E. je pretucen na moje oci. Izdvojili su ga iz gomile i na trotuaru ga udarali i nogama i rukama, a on je samo pokušavao zaštititi glavu... Kad smo stajali oko Zatvora, ima tu i zgrada gdje ljudi stanuju, bilo je ljudi koji su gledali sa prozora šta se dogada.

Selma: Ja sam išla na CUM i zatražila pomoc, jer su mi sprej prskali u oci. Jedan od policajaca me pokušao udariti palicom. Rukom sam se prihvatila za palicu. Nakon toga je ljutito zatražio da mu donesu suzavac i poprskao me u oci. Tada sam se onesvijestila... Rekli su mi da su još jednog brata, koji je bio iza mene, takoder poprskali suzavcem. On je doživio astmaticni napad i zamalo se nije ugušio, jer mu je suzavac dospio u usta. Njega su hitno odvezli na CUM.

Recite nam jeste li poznavali Nadu Dizdarevic ili njenog muža?

Uglas: Nijedna od nas ih nikad nije vidjela, ali ih volimo u ime Allaha, dž. š., i spremni smo im pomoci.

Elmedina: Kakva je ovo država kad je njezin ministar bio na celu stranke koja je organizirala ubistva Bošnjaka. Zubak je tada bio organizator, ili jedan od organizatora, konc-logora za Bošnjake, a danas "brani ljudska prava Bošnjaka"!? Mislim da to nema nigdje na dunjaluku. Mi to moramo reci. Jer, ako mi necemo, ko ce?