autorska prava u islamu

Zabranjena prodaja i kupovina "divljih" kaseta

Islam je zabranio muslimanima da kupuju svaku robu za koju znaju da je opljackana, ukradena ili nezakonito oduzeta od njenog vlasnika. Ko god da to ucini, pomaže pljackašima, lopovima ili onome ko pocini nepravdu, opravdavajuci njegov kriminalni cin. Muhammed, a. s., rekao je: "Onaj ko kupi ukradenu stvar, a zna da je ukradena, dijeli grijeh i sramotu krade".

Kakav treba biti stav potencijalnih kupaca ukradenog djela?Je li muslimanu dozvoljeno kupiti i prodavati ukradene knjige ili kasete?

U skladu sa borbom protiv grijeha i kako bi ogranicio kriminal na najmanju mjeru, islam je zabranio muslimanima da kupuju svaku robu za koju znaju da je opljackana, uk-radena ili nezakonito oduzeta od njenog vlasnika. Ko god da to ucini, pomaže pljackašima, lopovima ili onome ko pocini nepravdu opravdavajuci njegov kriminalni cin. Mu-hammed, a. s., rekao je: "Onaj ko kupi ukradenu stvar, a zna da je ukradena, dijeli grijeh i sramotu krade" (Bejheki). Onaj ko kupi knjigu ili kasetu, a zna da je ona ukradena, dijeli grijeh i sramotu krade. On je saucesnik u kradi i težina njegovog djela je kao i samog kradljivca. Onaj ko ne zna da je kupio ukradenu robu, nije griješan jer nije ni znao. Mnogi od onih koji preštampavaju tudu knjigu ili kasetu na upit zbunjenog kupca govore kako imaju dozvolu autora i kako su sa njim u sporazumu. Oni na taj nacin varaju kupca i, služeci se lažju, pokušavaju obmanuti Allaha. Islam zabranjuje svaku vrstu varanja i lukavštine, bilo to u kupovini ili prodaji ili bilo kojoj drugoj situaciji medu ljudima. Mu-hammed, a. s., rekao je: "Nije dozvoljeno prodavati neki proizvod a da prethodno ne objasniš kakav je i nije dozvoljeno nikome ko zna za neku manjkavost onoga što se prodaje da je prešuti" (bilježe El-Hakim i Bejheki). Šta znaci da nije dozvoljeno prodavati preštampanu knjigu dok ne objasniš kakav je njen status? Neko ce reci da pravo na štampu samo jedne osobe umanjuje mogucnost pristupa knjige širim masama.

Autor mora biti upoznat

Medutim, pogledajmo to sa druge strane. Ako bismo autorima intelektualcima zabranili sticanje zarade za svoja djela, propali bi njihov moral za izume i intelektualni napor i bili bi prinudeni raditi nešto drugo od cega bi mogli živjeti. Naravno da je ova šteta veca negoli šteta širih masa ukoliko bi se dozvolilo da se štampa ko i kako hoce. U slucaju da je interes pojedinca i zajednice u koliziji, islam daje prednost interesu zajednice. Medutim, u ovom slucaju ne postoji kolizija interesa, ali postoji šteta koja se nanosi autoru djela. Šire mase nisu u šteti ukoliko im autor, u cilju zaštite svog proizvoda, ne dozvoli besplatno korištenje.

Lice koje je ostvarilo neku intelektualnu tvorevinu duha iz islamske nauke, književnosti i drugih oblika umnog rada, smatra se autorom svoga djela. Autor djela može biti samo fizicko i pravno lice, dok se kao nosioci autorskih prava mogu pojaviti i pravna lica (koja nisu autor). Autorom se smatra lice cije je ime i prezime ili pseudonim na djelu oznaceno dok se ne dokaže suprotno. Ako se radi o anonimnom djelu, ciji autor nije poznat, autorsko pravo pripada izdavacu djela. Autor djela može, po osnovi testamenta ili ugovora, prenijeti svoja prava na fizicka i pravna lica. Prenošenje autorskog prava moguce je i nasljedivanjem u smislu odredbi šerijatskog zakona o nasljedivanju. Autorsko djelo može biti proizvedeno u radnom odnosu ili po porudžbi. U takvim slucajevima se autorski odnosi izmedu radnika-autora i preduzeca ili porucilaca ureduju ugovorom shodno hadisu Resulullaha, a. s.: "Muslimani se drže ugovorom propisanih uvjeta" (Tirmizi, hasen-sahih).

Kad je ugovor prekinut?

Autor autorskog djela u radnom odnosu ostaje autor, bez obzira na to što je djelo proizvedeno u izvršenju radne obaveze. Medutim, autorska imovinska prava prenose se na preduzece ili drugo pravno lice, odnosno poslodavca. Preduzece je prilikom objavljivanja djela dužno navesti njegovo ime i prezime, cime poštuje moralna prava koja mu pripadaju. Ako preduzece ili drugo pravno lice ne objavi djelo u roku predvidenim ugovorom, pravo na objavljivanje stice autor djela prema pre-thodno spomenutom hadisu. Naime, ako se jedna strana ne drži ugovora, ugovor biva prekinut. Uzvišeni Allah je rekao: "O vjernici, ispunjavajte obaveze svoje ugovorom propisane, jer ce se za obaveze zaista odgovarati" (Isra, 34.). "Uspjeli su oni vjernici koji o obavezama svojim brigu brinu" (El-Muminun, 1.-8.).

Sadržinu autorskog prava cine autorska, imovinska i moralna prava. Autorska imovinska prava sadrže ovlaštenje autora na iskorištavnje, reproduciranje, umnožavanje, prikazivanje, izvodenje, prenošenje i prevodenje djela. Autorska moralna prava sadrže ovlaštenje autora da bude priznat i oznacen kao autor djela. Ima pravo da se usprotivi deformiranju, skracenju ili drugom mijenjanju djela, kao i ovlaštenje da se usprotivi svakoj upotrebi djela koje vrijeda njegovu cast i ugled. Ovo je danas veoma cesta pojava.

Autorima se u usta stavlja ono što nisu rekli, a onda se to prezentira kao autorova ideja ili izjava. Osim što je uzurpirao tude pravo, on i laže na stvarnog autora. Ovo je danas cesta pojava u novinama. Ovlaštenje iskorištavanja djela autor prenosi na drugog zakljucivanjem autorskog ugo-vora. Uvjeti ugovora moraju biti u skladu sa opcim islamskim nacelima. Ispravan je svaki uvjet kojim se ne dozvoljava ono što je Allah zabranio.

Autorski ugovor zakljucuje se u pismenom obliku, a ako nije zakljucen u toj formi, on nema pravnu snagu. Uzvišeni Zakonodavac je rekao u Svojoj Knjizi: "O vjernici, zapišite kad jedan od drugog pozajmljujete do odredenog roka.", (Bekare, 282.).

Iako govori o dugu, ajet se, prema tumacima Kur'ana. odnosi na svaku vrstu ugovora medu ljudima. Svaki ugovor je na neki nacin i dug, gdje su dvije strane ili više njih, a potpisnice su tog ugovora obavezne na poštivanje akata u ugovoru. Obaveza poštiva- nja autorskih prava je dug.

Preciznost je u ugovoru nužna

Autorski ugovor sadrži: imena ugovorenih strana autorskog djela, nacin korištenja autorskog djela i visinu i rok placanja naknade. Naknada se odreduje sporazumno i sa obzirom na kvalitet djela, mogucnost prodaje i druge okolnosti. Što se tice iz-davackog ugovora, u njemu autor prenosi izdavacko pravo da objavi djelo štampanjem, odnosno umnožavanjem.

Ugovorom se reguliraju medusobna prava i obaveze, u šta, prije svega, spada visina naknade za prodaju djela te obim i vrijeme trajanja ko-rištenja prava koja autor prenosi na izdavace, rok u kome je izdavac dužan objaviti to djelo i tiraž. Ukoliko se ugovorom ne spomene koliko izdanja se prodaje izdavacu, smatra se da izdavac ima pravo na samo jedno izdanje, odnosno umnožavanje. Ako se ugovori više izdanja, a izdavac poslije jednog izdanja ne pristupi izdavanju sljedecih izdanja, autor može tražiti raskid ugovora i nadoknadu štete. Cesto se dogada da se ugovorene strane spore zbog nepreciznih odredaba u ugo-voru. Zato je nužno napraviti ugovor u pismenoj formi i pred svjedocima ili ga ovjeriti precizirajuci sve tacke ugovora kako ga ne bi dvije strane razlicito tumacile. Islam je protiv sukoba i svada i zato ne dozvoljava da se išta prepušta slucaju. Poslije smrti autora autorsko pravo prelazi na njegove nasljednike. Osnov nasljedivanja jest šerijatski zakon o nasljedivanju i testament. Autorska prava na-sljeduju isti oni nasljednici koji nasjeduju i drugu imovinu umrlog.