POSJETITE KURAN.BA
 
 

sahin sisic

Hadis Jusic | Saff br/str. 62

BIO SAM U NAJSJEVERNIJOJ DŽAMIJI NA ZEMLJI


Putujuci s kamerom Šišic se, ovih dana, obreo u najsjevernijoj džamiji na svijetu, u sibirskom gradu Norjansk. Njegovo prethodno putovanje po toplijoj Aziji nagnalo ga je da se upita: Zašto muslimani dozvole da se s njima manipulira u ratne svrhe?Primjer gradanskog rata u Tadžikistanu samo je prethodnica Afganistana, ili bilo kojeg drugog rata u muslimanskim zemljama. Zašto se svi ratovi u Aziji završavaju dolaskom UN-a, UNHCR-a, Crvenog križa?

Šahin Šišic, filmski reditelj i snimatelj, umjetnicki fotograf, jedan je od rijetkih, ako ne i jedini Bošnjak, koji je bio u najsjevernijoj džamiji na planeti. Dogodilo se to nedavno, kad je boravio u sibirskom gradu Norjansk, na 68. paraleli, koja se proteže iznad Finske. U toj džamiji muhabetio je sa imamom Šefketom. Onako, ljudski, muslimanski.


- Bio sam u toj najsjevernijoj džamiji. Istina, vrlo kratko. Slucajno sam je vidio iz auta i imao malo vremena da se zadržim. Popricao sam s imamom. Efendija Šefket zna za Bosnu, za borbu Bošnjaka. Veoma mi se obradovao...

Ekspedicija Jenisejom


Putovao sam s ekipom njemacke televizije WDR koji nisu imali previše razumijevanja za moje ushicenje - kazuje Šahin.

Radeci za njemacku televiziju kao snimatelj, Šahin je, eto, obišao dio Azije koji, priznaje, cak nije ozbiljno shvatao ni na karti.


Ekspedicija je bila tokom rijeke Jenisej. Put ga je vodio do Murmanska. Sjevernim morem putovao je brodom pet dana, da bi kopno ugledao u luci Dudinka. Dudinka je nastala po oprobanom Staljinovom receptu - stvaranjem gulaga.

- Tako su nastali mnogi gradovi u Sibiru. U tim zatvorima, gulazima, bili su mnogi Rusi, ali i muslimani i Kinezi. Stanovnici gulaga su, vremenom, gradili gradove. Tako se razvio Norjansk, gdje vecinu stanovništva cine Tadžici koji su sagradili i džamiju - napominje Šahin.


Svašta je Šahin nasnimao, ali i doznao u Sibiru... Naši ljudi Sibir uglavnom znaju po ekstremno niskim temperaturama. Nikad nismo culi za mnoge narode koji tamo žive, za republike kao što su Hakasija, Tuve...

- Ni ja nisam znao. Ali, moci ce se to vidjeti i na televiziji. Inace, cijeli projekt finasirala je WDR i ona ce to skrojiti za prikazivanje - kaže Šahin.


S jetimima Tadžikistana

Još mu je draže putovanje koje se dogodilo prije nego što se uputio ka hladnom Sibiru. I na tom, takoder ovogodišnjem, putovanju bio je u Aziji. Obišao je tople krajeva, ali znatno tragicnije od hladnih sibirskih. Prošao je Azerbejdžan, Tadžikistan i još neka mjesta u Rusiji.


- U Tadžikistanu sam uglavnom snimao djecu, jetime, koji su ostali bez roditelja nakon krvavog gradanskog rata. Preko te djece sam upoznao geografiju Tadžikistana. Pokušao sam shvatiti tamošnji život. Znaš, tamo se muslimanski svijet našao u teškoj situaciji, a ne zna šta mu se dogada. Pokušava pronaci sebe i riješiti svoje probleme - prica nam Šahin.

Tek tamo je zakljucio koliko Bošnjaci, ali i ostali svijet, malo toga znaju o Tadžikistanu. Priznaje da ni on nije znao ništa o onome što je vidio, cuo i osjetio.


Smišljeni ratovi protiv muslimana

- Kad udeš u neku kucu u Tadžikistanu, tek tada vidiš da imamo dosta toga zajednickog. Ta neka energija u familijama, koja postoji i u našim bosanskim, muslimanskim kucama. Medutim, nikako ti nije jasno šta se dogadalo i kako je izbio rat u toj zemlji. Sve što si više tamo, sve ti se više pitanja namece. Zašto se baš te neke godine dogodio rat? Zašto se deset godina prije ratovalo u Afganistanu? Zašto se baš danas opet zbiva rat u Afganistanu, u kome su sada Zapadna Evropa i Amerika... Kad ovako putujem meridijanima, pocnu me salijetati crne misli i pocinjem sumnjati, slutiti da tu nema nikakve slucajnosti. Sve mi slici na to da se radi o nekakvom politickom izrazu, da je sve isplanirano, tempirano. Mo-žda je vec sada tempiran rat negdje u Africi ili Aziji, kad se završi ovaj u Afganistanu. A sve je to, cini mi se, jedna vrsta biznisa, ako se smije i može tako reci. To je nešto o cemu sada normalan covjek, bilo gdje da je, razmišlja kad se spomene rat. Samo se doda crta iza koje piše "biznis" - objašnjava Šišic svoje dojmove.


Kako zapodjenuti rat medu muslimanima?

Film koji je snimio u Tadžikistanu, pokazuje svu tragediju rata.


- Tamo sam se susreo sa jetimima ciji su ocevi bili i mudžahidi i komunisti. Muslimani, ali na dvije strane. A djeca su djeca. Ona su ostala bez roditelja i na jednoj i na drugoj strani. Ulazeci u njihove kuce, vidio sam i doživio tugu koja je bila u ocima te djece... A zašto se to dogodilo, taj rat tamo, to nam se možda nikad nece pokazati. Neko jednom može reci da je to KGB napravio, ili da je to neko drugi... Ali, zašto u to vrijeme i na tom mjestu, to je vec nešto drugo. Ili, recimo, zašto Rusi danas tim istim mudžahidima daju svoje tenkove protiv talibana? Sve se to tako sistematski završava da je najlakše reci da je krivac CIA, Mosad, KGB ili da je kriv neki arapski krug ljudi. Ali, suština je u pitanju zašto dolazi do toga? E, tu nema odgovora. Tu se postavlja pitanje pameti. Sam pokušavaš razmišljati o manipulaciji. Da pojednostavim; recimo, imaš grad poput Visokog, pa manipuliraš stanovništvom, koje podijeliš u dva dijela i cekaš ratnu iskru, a kad se pojavi, dovodiš Crveni križ, UNHCR, UN, pokreceš og-romnu mašineriju. Znaci, otvaraš novi posao za sve te velike "humanitrane" organizacije. I onda se to završi tu, pa tražiš novo mjesto... Izgleda da je to najlakše raditi s muslimanima. Taj Zapad kao da proucava kakvi su mudžahidi, kakvi su muslimani ovi, kakvi su oni sekularni i šta treba uraditi da bi se ta nacija zavadila. Zato postavljam pitanje: koliko su pametni mu-džahidi, koliko muslimani sekularisti, koliko ostali muslimani. Kako ne povuku "ru-cnu" i ne kažu: "Sacekaj!" Ja, kao lutalica svijetom, osjetim da je tu neki falš. A kako danas da ih kritikuješ? Mudžahidi bi ti odmah skocili za vrat jer su oni u pravu, drugi takoder... - pomalo ogorceno prica Šišic.

Kako igrati utakmicu sa "Bayernom"?


Smatra da bi najveci ucenjaci islamskog svijeta trebali ozbiljno poceti razmtarati to stanje manipuliranja muslimanima. To je, kaže, njegovo definitivno mišljenje, nakon iskustva u Tadžikistanu.

- Moraš znati da, kad hoceš igrati lopte s "Bayernom", ne možeš izici bez dresa, kopacki, igraca... - ilustrira Šišic stanje muslimana.


Dodaje da se sva prica o Tadžikistanu može gotovo istovjetno prenijeti i na Afganistan, ali i dalje, jer sluti da ce se takve stvari "kotrljati" i na drugim podrucjima.

- Zapadnjaci ce jednako govoriti da su njihove intervencije humani ratovi, a u školi smo ucili da je bilo koji rat nehuman - precizan je Šišic.


Baš kao što je tako bilo i s proteklim ratom u BiH, što se može vidjeti i u njegovom - po svijetu nagradivanom - filmu "Planeta Sarajevo". Samo plaši to što su takve planete uglavnom s vecinskim muslimanskim stanovništvom.