neki aspekti ljudskih prava u kontekstu alejhiselamovog govora na arefatu

„Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadivoljan sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maide, 3.)

Savršena vjera

Jedna od najvecih blagodati Allaha Uzvišenog prema ljudima, je univerzalnost islama kao posljednje božanske objave, kojom se, uz ostalo, regulišu svi zajednicki i personalni oblici ponašanja ljudi u životu na ovom svijetu. Navedeni ajet nam ukazuje na cinjenicu da je islam kao vjera, odnosno svjetonazor, pošteden bilo kakvih nedostataka i kao takav nepotreban bilo kakvim dopunama ili korekcijama. Svi sadržani principi i pravila ponašanja, sušta su istina i vrhunac pravde s kojima je Uzvišeni poslao svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., i s kojima je On zadovoljan, kao što se u drugom ajetu istice: „Rijeci tvoga Gospodara vrhunac su istine i pravde.“ (El-En'am, 115.)

Stoga moramo biti ponosni i zadovoljni s vjerom s kojom je zadovoljan naš Gospodar, dž.š., i s kojom je poslao svoga miljenika i Poslanika, najodabranijeg izmedu Njegovih vjerovjesnika.
Ovaj ajet objavljen je na Arefatu, prilikom Alejhisselamovog posljednjeg hodocašca Kabi (hadždžetul-veda'), 9. zul-hidždžeta, desete godine po Hidžri odnosno, 8. marta 632. godine po rodenu Isaa alejhisselam. Poslije ovog ajeta Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., više nije objavljeno ništa što se tice halala (dozvoljenog) i harama (zabranjenog). Nakon ovog dogadaja Vjerovjesnik, s.a.v.s., je živio još svega osamdeset i jedan dan.

Od Tarik bin Šihaba prenosi se da je neki jevrej došao Omeru bin el-Hattabu, radijallahu anhu, i rekao mu: „O vladaru pravovjernih, vi, zaisata, imate jedan ajet u vašoj Knjizi – koji da je nama jevrejima objavljen – mi bismo dan njegove objave svetkovali.“ „A koji je to ajet“ upitao je. „To su rijeci: - Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.- Tada Omer rece: „Tako mi Allaha, ja tacno znam dan i sat u kojem je ovaj ajet objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. To je bilo u predvecerje boravka na Arefatu, a Arefat je tada bio u petak.“

Medinska povelja-prvi pisani ustav u povjest

Citirani ajet objavljen je nakon cuvenog govora koji korespondira sa hutbom Allahova Posalanika, s.a.v.s., koju je on uputio hodocasnicima prilikom njegovog posljednjeg hodocašca Kabi. Taj govor na vrlo ilustrativan nacin posvjedocuje univerzalnost islama pogotovo u onom dijelu koji se tice opcih ljudskih prava i sloboda. Ovdje cemo iznijeti samo neke aspekte ljudskih prva, kroz Kur'an, a poglavito kroz rijeci Allahova Posalnika, s.a.v.s., koje je on izrekao na Arefatu, tokom svoga oproštajnog hadždža (hadždžetul-veda'), iz kojih se vrlo jasno uocavaju savršeni principi i poruke, koji ce zaokupljati pažnju današnjeg, tzv. civiliziranog zapadnog svijeta, tek oko šesto godina kasnije.
Uz navedeno bitno je naglasiti da je prije hadždžetul-veda'a, s pocetka medinskog perioda, proklamovana Medinska povelja, koja se smatra prvim pisanim ustavom u povijesti. Ona govori o svim bitnim organima vlasti, te specificnim potrebama politicke zajednice u nastajanju, a to su: odbrana, zakonodavstvo, pravo idr. Uz sretan spoj duhovne i svjetovne komponente, ovaj ustav je oznacio prekretnicu i novo poglavlje u životu islama i muslimana.

Pisani dokumenti o ljudskim pravima na Zapadu

Iako sa zakašnjenjem od oko šest vijekova, zapadni svijet se s pravom ponosi svojom historijom ljudskih prava, historijom koja, cini se, od vremena stoicizma zauzima gotovo ekskluzivno mjesto u kršcanskoj kulturnoj sferi. Svakako su osnovne smjernice ovog razvoja i do danas dio opceg znanja svake prosjecno obrazovane osobe:

- Velika povelja sloboda iz 1215.,

- Habeas Corpus Act iz 1679.,

- Britanski Bill o pravima iz 1698.,

- Americka Deklaracija o nezavisnosti iz 1776.,

- Francuska Deklaracija o ljudskim i gradanskim pravima iz 1789.

Dodajuci navedenim normativnim aktima i Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine kao i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koju su clanice Savjeta Evrope potpisale u Rimu 4. novembra 1950. godine, stice se dojam da zapadni pravni razvoj može ponuditi univerzalne vrijednosti, za razliku od ostatka svijeta, posebice islamskog, kojeg zapadni pravni eksperti predstavljaju barbarskim, unatoc historijskoj cinjenici da su ljudska prava i slobode ozakonjeni mnogo prije od njihovih.

Prava covjeka odreduje jedino Allah, dž.š.

Sa aspekta islamskog ucenja, odnos prema ljudskim pravima temelji se sa vjerom u Boga, Allaha, dž. š. Za muslimana svako pravo mora sezati unazad do božanskog izvora Kur'ana ili sunneta Allahova Posalnika, s.a.v.s. Stoga je islamsko pravo karakteristicno u svome insistiranju da osnovna prava ne može odredivati covjek; on samo može doprinositi njihovom osvjetljavanju i afirmaciji.
Poredeci islamsku percepciju idealnog odnosa gradanina i države sa zapadnom, ne uocavaju se razlike u esencijalnim gradanskim pravima. Na temelju Kur'ana i Sunneta ljudima se garantiraju sljedeca prava:

- život,

- osobni integritet,

- sloboda,

- jednak tretman/nediskriminiranje, sloboda savjesti,

- brak,

- legalno saslušanje,

- pretpostavka nevinosti,

- nulla poena sine lege (nema kazne bez zakona),

- zaštita od mucenja, pravo na azil.

Ne treba gubiti iz vida cinjenicu da ovo sve traje i da je garantirano više od 1400 godina, dok proglašena slobodarska prava o bratstvu, jednakosti i slobodi svih ljudi, u vrijeme Francuske revolucije, nažalost nisu se nikad realizirala. Dapace, oni koji su se u Evropi pokazivali kao vatreni zagovornici opceg mira, prvi su zagazili u imeprijalisticke i kolonijalne ratove podjarmljujuci milione ljudi i tako ih lišavajuci elementarnih ljudskih prava i sloboda.

Fragmenti Alejhisselamove hutbe sa Arefata

A sada evo nekoliko fragmenta iz historijskog govora Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji ima svoje slojevito znacenje, posebno ukoliko ga promatramo kroz prizmu ljudskih prava i sa ove historijske distance. Zapocinjuci svoje obracanje, izmedu ostalog je rekao:

„O ljudi, vaši životi, vaši imeci i vaša cast neka budu sveti svakom od vas kao što je svet ovaj dan, ovaj mjesec i ovo mjesto na kojem se nalazite, sve dok se sa vašim Gospodarom ne susretnete.“
- „Stvari koje su vam date u emanet, vratite ih na vrijeme onome cije su.“
- „Kamate iz doba džahilijjeta se ukidaju, osim glavnice na koju imate pravo. Time necete nikoga oštetiti, niti cete ošteceni biti. Allah je dokinuo kamatu, a prva dokinuta kamata je kamata moga amidže Abbasa, (jer je imao mnogo dužnika).“

- „Krvna osveta iz doba džahilijjeta se, takode, dokida, a prva dokinuta krvna osveta je krvna osveta moga sinovca Amra bin Rebi'a bin el-Harisa el-Muttaliba.“
- „Ubistvo s predumišljajem kaznice se odmazdom, dok ce ubistvo bez predumišljaja, koštati pocinitelja stotinu deva. Ko zatraži više od toga on pripada vremenu džahilijjeta (neznaboštva).“
- Što se tice vaših žena vi imate pravo na njih i one imaju pravo na vas. (...) Oporucujem vam da budete prema ženama pažljivi, jer su one pod vašom prisegom i nije im dozvoljeno da bilo šta same naprave. Allah vam je žene u emanet dao i On vam je dozvolio da im se približavate. Bojte se Allaha u pogledu žena i prema njima budite humani.“

- O, ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom osim u odanosti vašem Gospodaru, dželle šanuhu.“

Analizirajuci navedene rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., možemo ustvrditi da je islam podario covjecanstvu idealan kod ljudskih prava. Svrha ovih prava jeste ukazivanje casti i digniteta covjecanstvu, te ukidanje eksploatacije, tlacenja i nepravde. Buduci da su prava ljudi ukorijenjena u božanskom zakonu, jedan voda, jedna vlada, jedan parlament ni bilo koji autoritet, ne smije ograniciti, poništiti ili narušiti ni na koji nacin prava dodjeljena od Allaha, tebareke ve te'ala.

Pravo na život

Pravo na život je zajednicka odrednica svih civiliziranih pravnih akata o ljudskim pravima. Alejhisselamovo insistiranje na ovome principu utemeljeno je na kur'anskom tekstu kao Rijeci Božijoj, a jedan od njih glasi: „I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtjeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoracuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.“ (El-Isra', 33.) Bespravno oduzimanje života nekome, s aspekta islamskog prava je ogroman grijeh, što razumijemo iz rijeci Uzvišenog kada kaže: „Ako neko ubije nekoga koji nije nikoga ubio, ili onoga koji na Zemlji nered ne cini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neciji život sacuva, - kao da je svim ljudima život sacuvao.“ (El-Maide, 32.)

Neprikosnovenost licne imovine

Kada je rijec o zaštiti privatnog vlasništva, inserti iz Poslanikovog govora upucuju na njegovu svetost, a u slicnom tonu intonirane su i rijeci Uzvišenog kad kaže: „O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nacin imanja ne prisvajajte...! (En-Nisa', 29.)
Jedan od savremenih oblika bespravnog uzurpiranje tude imovine jeste i kamata koja je po islamu zabranjena. Ona potice klasne razlike. Njome se imucniji dodatno bogate na racun siromašnijih, zbog cega su je Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., zabranili, a Alejhisselam ju je licnim primjerom dokinuo.

Dostojanstvo i cast ljudi

I ljudsko dostojanstvo i cast posebno su apostrofirani, zajedno sa životima i imovinom ljudi. Kur'an kaže da je dostojanstvo sinova Ademovih od Allaha dato svim ljudima, bez obzira kakva bila njihova narodnost ili kakve oni bili vjere.
„A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.“ (El-Isra', 70.)
Ljudsko dostojanstvo je širi pojam nego ljudska prava, jer dostojanstvo sadržava naporedo uživanje prava i ispunjenje dužnosti. Ono je dato od Boga od samog covjekovog stvaranja i kao takvo neraskidivi je dio njegove ljudske prirode. Ukidajuci nejednakost ljudi koja se bazira na pripadnosti rasi, na boji kože, jeziku, postojbini – islam je proklamovao (i realizirao više od svih ostalih) da se vrijednost covjeka jedino bazira na moralnoj vrijednosti, što svaki covjek bez izuzetka može da postigne (dok on ne može da izmjeni svoju boju kože, jezik, nacionalnu pripadnost itd). Tako Kur'an kaže:
„O ljudi! Mi smo vas stvorili od jednog mušakrca i jedne žene i razdjelili smo vas na narode i plemena, kako biste se medusobno upoznavali; zaista, najplemenitiji izmedu vas je kod Boga onaj ko je najpobožniji; zaista Bog je mudar i sve zna.“ (El-Hudžurat, 13.)
„Da je Gospodar tvoj htio, ucinio bi vas jednim narodom. Medutim, oni ce se uvijek u vjerovanju razilaziti.!“ (Junus, 118.)
„Svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere ucinio, ali, On hoce da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natjecite ko ce više dobra uciniti; Allahu cete se svi vratiti, pa ce vas On o onome u cemu ste se razilazili obavjestiti.“ (El-Maide, 48.)

Zaštita vjerskih sloboda

U okvire ljudskog dostojanstva ubraja se i poštivanje vjerskih sloboda i ljudske raznorodnosti. Prema Kur'anu, islam se nikada ne može nametati pojedincima ili narodima protiv njihove volje.
„U vjeru nema prisile.“ (El-Bekare, 256.)
„A da hoce Gospodar Tvoj na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar ceš ti svijet prezirati zbog toga što oni odbijaju da budu vjernici?“ (Junus, 99.)
Osnovna zadaca Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., bila je drugima obznaniti objavu; objasniti i savjetovati, ne nametati i prisiljavati. Multinacionalnost i multireligioznost ljudi Božija je volja, a oni koji vjeruju u Njega moraju nauciti kako da žive u pluralistickom društvu.
„Ti opominji – tvoje je da opominješ, ti vlasti nad njima nemaš!“ (El-Gašije, 21, 22.)
„ti nad njima silnik nisi, pa Kur'anom opomeni onoga ko se prijetnje Moje boji!“ (Kaf, 45.)
„Pa zar ceš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nece da povjeruju?“ (El-Kehf, 6.)
Muslimani moraju na ovom svijetu koegzistirati i skupa živjeti sa onima koji odbacuju Božiju milost i pouke, moraju živjeti pošteno i u miru, sve dotle dok oni svoje neprijateljstvo ne pretvore iz osjecaja i prihvatljivih argumenata u agresivnost ostavljajuci sud o toj cijeloj stvari Gospodaru koji zna sve što je vidljivo i skriveno od svakoga i koji svakome sudi sa potpunom pravednošcu.

Prava žene u islamu

Ne postoji veca prepreka širenju islama u zapadnom svijetu od široko rasprostranjenog uvjerenja (koje je postalo otrcana fraza) da je muslimanska žena onemogucena u razvijanju svoje licnosti, vezana za kuhinjski sudoper, uz to još prigušena i zarobljena. Ne smijemo gubiti iz vida historijsku cinjenicu, dok se na kršcanskom zapadu raspravljalo da li se žena uopce može smatrati ljudskim bicem, dotle je žena na islamskom istoku bila ravnopravan sudionik u porodici i društvu.
Od 114 kur'anskih sura niti jedna nije posvecena muškarcima, ali je zato cetvrta kur'anska sura nazvana en-Nisa' (Žene), i opširno govori o pravima žena i njihovom porodicnom životu. Nakon džahilijjetskog perioda, žena je prihvatanjem islama nacinila revolucionarni iskorak u pogledu svojih prava. Brojni ajeti govore o velikodušnom odnosu i zaštiti njenih prava, kao u ovom ajetu:
„ O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljedujete, preko volje njihove, i da im teškoce pricinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu ocito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguce je da je baš u onome prema cemu odvratnost osjecate Allah veliko dobro dao.“ (En-Nisa', 19.)
Poslanik islama takode nije propuštao priliku da ukazuje na pažnju i obaveze prema ženama, što je evidentno i tokom njegovog posljednjeg obracanje na Arefatu.

Zagovornici prava žene na Zapadu, ustvari su najveci njihovi eksploatatori, a pod izgovorom njene emancipacije latentno se protežira moralna anarhija i degradiranje njenog digniteta. Nažalost žene su još uvijek žrtve raznih nasilja i diskriminacije. Pogotovu je to izraženo u Evropi i Americi, kako to tvrdi Sylvia Ann Hewlett, u knjizi Manje vrijedan život i mit o oslobodenju žene u Americi. Autorica ove knjige kaže: „da žena u Sjedinjenim Americkim državama još uvijek zaraduje svega 64 procenta mjesecne place muškarca, a i u Švedskoj je iznos njezine place samo 81 procenat od place muškarca.“ Pouzdano se zna da je ovakav sistem vrednovanja ženskog rada u Evropi prisutan u skoro svim kapitalisticim zemljama.

U interesu izgradnje zdrave porodice i zdravog društva islam zagovara brak uzimajuci u obzir objektivne razlicitosti izmedu muškaraca i žena. Žena i muškarac imaju isti položaj, ali razlicite zadace; oni imaju istu vrijednost, ali razlicite sposobnosti; jednaki su pred Bogom, ali imaju razlicite uloge u životu.

Slicnosti ljudskih prava u islamu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima
Poredeci navedene ajete i rijeci Poslanika, s.a.v.s., sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, uocavaju se identicni stavovi po mnogim pitanjima. Primjerice, u toj konvenciji
regulišu se: pravo na život, zabrana ropstva i prinudnog rada, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na pravicno sudenje, kažnjavanje samo na osnovu zakona, pravo na poštivanje privatnog i porodicnog života, sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja, sloboda okupljanja i udruživanja, pravo na sklapanje braka, zabrana diskriminacije itd. U drugom dijelu se ustanovljuje Evropski sud za ljudska prava i njegovo funkcioniranje.

U kontekstu rasprave o ljudskim pravima, nužno je uz navedene pravne akte spomenuti i Kairsku deklaraciju o ljudskim pravima izglasanu na 19. islamskoj konferenciji ministara vanjskih poslova, koja je održana u Kairu 31.7.-5.8.1990.godine. Taj dokument predstavlja važan pokušaj kodifikacije šeri'atskih nacela u oblasti ljudska prava i sloboda. On je dodatna potpora savršenim nacelima pravde i humanizma utkanim u islamu kao savršenoj Allahovoj vjeri i potpunoj blagodati poslanoj ljudima.