značaj porodice u islamu

Hatidža ben Kanneh: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Porodica je temelj na kojem pociva kompletno društvo, zbog toga islam poklanja posebnu pažnju izgradnji porodice i precizno odreduje metode koje ce nam pomoci u izgradnji zdrave porodice. Islam nas upucuje na najbolje metode izbora supružnika, poklanja veliku pažnju odgoju djece, naglašeno provlaceci nit blagosti, ljubavi i milosti kao duhovnih komponenti koje upotpunjuju porodicu. Medutim, u posljednje vrijeme svjedoci smo sve glasnijih poziva, cak i u muslimanskim zemljama, savremenog pogleda na porodicu cije uredenje je u sjeni apsolutnih ljudskih sloboda.
Kako islam gleda na porodicu i kakav je odgovor islamske porodice na izazove globalizacije, neke su teme o kojima veceras razgovarmo s našim cijenjenim gostom, dr. Jusufom el-Kardavijem.
Pocnimo razgovor pitanjem o islamskom pogledu na porodicu!

Dr. Kardavi: Bismillahir-rahmanir-rahim. Zahvala pripada Allahu, dž.š., i neka je salavat i selam na posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu casnu porodicu, cestite ashabe i na sve one koji slijede njegovu uputu do Sudnjega dana.
Uistinu, islam formiranju porodice i njenom ocuvanju poklanja veliku pažnju, te odreduje osnovne temelje na kojima treba pocivati svaka porodica kako bi sebi osigurala srecu, milost i zdravlje. Brak je osnova na kojoj pociva porodicni život, a Allah, dž.š., kaže: «I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.» (Er-Rum, 21.) Nemoguce je zamisliti normalam život bez porodicnog života, a porodicni život pocinje stupanjem u brak. U tome se slažu sve objavljene religije i sve filozofije koje se temelje na vjerskom moralu. Definicija braka u islamu glasi: «Brak je sklapanje šerijatski valjanog ugovora izmedu muškarca i žene, koji je javan i iz kojeg proizilaze odredena prava i obaveze!»

Dakle, islam na porodicu gleda kao osnovnu celiju od koje se sastoji kompletno društvo. Samo sa zdravim celijama društvo može biti potpuno zdravo. Zato se porodici poklanja tolika pažnja u islamu.
Ona ima svoje osnovno i šire znacenje. Osnovno znacenje rijeci porodica u islamu odnosi se samo na roditelje i djecu, a šire na ostale clanove porodice kao što su djed, nana, amidže, daidže, tetke. Dakle, islam teži ka uvezivanju veceg broja jedinki u porodici kako bi veze medu njima bile što jace, cime bi se, ujedno ojacali kompletno društvo. Allah, dž.š., kaže: «A rodaci su, prema Allahovoj knjizi, jedni drugima preci, - Allah, zaista sve zna.» (El-Enfal, 75.) Ova porodicna veza medu vecim brojem rodaka ogleda se u pravu na izdržavanje, nasljedstvu i uzajamnom potpomaganju, sve s ciljem jacanja društva, odnosno boljim povezivanjem jedinki unutar društva. Odnos medu jedinkama je Allahov zakon iz kojeg nije izuzet nijedan covjek. Kada je stvoren Adem, a.s., sa svojom suprugom nastanjen je u Džennetu. Iako je bio u Džennetu on nije bio sam, nego mu je Allah, dž.š., podario ženu uz koju se smirio i u kojoj je našao sudruga za svoj život. Dakle, u covjekovoj prirodi je da osjeca potrebu za supružnikom. Muškarac zavisi od žene, a žena od muškarca. Oni ne mogu jedno bez drugog, to je pravilo koje je Allah, dž.š., uspostavio i na kojem se temelji izgradnja porodice u islamu.

Hatidža ben Kanneh: Rekli ste da je stupanje u brak osnov za izgradnju porodice. Koje su osnovne smjernice kojima se treba voditi prilikom izbora supružnika?
Dr. Kardavi: Pitanje odabira supružnika je od izuzetne važnosti. Mnogi griješe prilikom izbora jer se povode za necim što je samo prividna sreca, poput bogastva, porjekla, ljepote. Muhammed, s.a.v.s., u hadisu objašnjava na šta treba obratiti pažnju prilikom izbora supružnika, pa kaže: «Ženu udaje cetvero: porijeklo, bogatstvo, ljepota i vjera, pa ti odaberi onu koja ima vjeru!» Odabir supruge koja je vjernica i koja osjeca strah od Allah, dž.š., ispravan je postupak, jer ona nece iznevjeriti svog muža, niti rasipati njegov imetak, a sacuvat ce njegovu cast. Allah, dž.š., kaže: «...Zbog toga su cestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o cemu treba da vode brigu.» (En-Nisa, 34.)

Takoder, Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Dunjaluk je naslada, a najljepša naslada je cestita žena», a u drugom hadisu kaže: «Koga Allah, dž.š., pocasti cestitom suprugom sacuvao mu je pola vjere, pa neka se Allaha boji za ostatak.»
U narodu je poznata izreka u kojoj se kaže da je žena pola vjere, medutim, ne bilo koja žena, nego cestita žena. Ako bi covjek bio iskušan nevaljalom ženom on bi s njom mogao izgubiti i ono pola vjere što ima. Dakle, nije sreca u bilo kojoj osobi nego u osobi koja je pravi izbor, a to može biti samo vjernica; ona je podrška svom mužu i njegov štit od vatre. Žene naših casnih prethodnika obicno su kazivale muževima kada krenu radi posla: «Mi se možemo strpiti u gladi i neimaštini, ali se ne možemo strpiti u vrelini Džehennema i srdžbi Silnoga. Uzmi ono što je halal a odmakni se od harama!».

Dakle, prilikom izbora supružnika mora se voditi racuna da on ili ona budu vjernici, ali da ne zapostavljaju ostale svoje obaveze. Znaci, kada kažemo vjernica, ne mislimo da samo klanja, ibadeti, a zapostavlja svoje obaveze prema suprugu. Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Supruzi nije dozvoljeno da posti nafilu u prisustvu muža bez njegovog odobrenja!» Dakle, supruga mora ispunjavati obaveze koje su joj date i ne smije zapostavljati jedne zbog drugih.

Ta prava odnose se i na muškarca. Muškarci imaju obavezu prema ženskoj celjadi koju ne smiju zapostaviti. Tako Muhammed, s.a.v.s., savjetujuci staratelje djevojaka kaže: «Kada vam dode covjek cijom vjerom i moralom ste zadovoljni, oženite ga, Ako ne postupite tako, nastupit ce veliki nered i smutnja.» Nažalost, brojni su primjeri danas da otac uslovljava udaju kcerke novcanim iznosima, što nije dozvoljeno. Naši prethodnici su imali obicaj kazati: «Kada udaješ kcerku, udaj je za vjernika, jer ako je zavoli pocastit ce je, a ako mu omrzne nece joj nasilje uciniti!».
Dakle, vjera je osnovna smjernica koju treba slijediti u odabiru supružnika, bez obzira da li se radi o ženi ili muškarcu.

Hatidža ben Kanneh: Nakon odabira odgovarajuceg supružnika i sklapanja braka, kako se ureduju veze unutar porodice? Dakle, koje su obaveze a koja prava supružnika jednog prema drugome i kako islam gleda na te obaveze?
Dr. Kardavi: Zdrava porodica je ona u kojoj se poštuju prava svakog clana i ispunjavaju sve obaveze kojima je svaki clan zadužen. Smisao formiranja porodice nije samo zadovoljavanje prirodne potrebe supružnika, iako je to sastavni dio porodicnog života. Islam ne zabranjuje bracne odnose, naprotiv, to se kur'anskim tekstom dozvoljava cak i u nocima ramazana. Allah, dž.š., kaže: «Dozvoljava vam se da se u nocima dok traje post sastajete sa svojim ženama, one su odjeca vaša a vi ste njihova odjeca. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah vec odredio...» (El-Bekare, 187.) Tjelesna uživanja islam ne zabranjuje, samo postavlja granice dozvoljenosti kako ne bismo odlutali.
Muhammed, s.a.v.s., podstrekava omladinu na stupanje u bracne veze i kaže: « O omladino, ko je od vas u stanju neka se oženi, jer brak je smiraj za pogled i najbolje rješenje za spolni organ.» Dakle, smirenje strasti u braku je dozvoljeno i ima svoje mjesto.

Medutim, bracna veza je daleko od toga da bude samo radi strasti. Allah, dž.š., u Kur'anu bracnu vezu naziva zavjetom, istim izrazom kojim je opisao vezu Allaha, dž.š., s najodabranijim poslanicima. Allah, dž.š., kaže: «Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina smo cvrst zavjet uzeli.» (El-Ahzab, 7.) Allah, dž.š., je od odabranih poslanika uzeo zavjet, što upucuje na svetost ote veze. Na isti nacin se opisuje brak, odnosno bracna veza medu supružnicima. Zbog toga brak treba posmatrati u tom svjetlu i shvatiti da on ima svoje ciljeve koje treba postici u bracnom životu, a ne samo zadovoljiti potrebu.

Šta je cilj braka? Stupanjem u brak dvije osobe vežu se vezom koja je osnova u cijelom svemiru. Svemir opstoji na takvim vezama. Dakle, to je prirodni proces izgradnje. Zbog toga je neprirodno udovoljiti onima koji pozivaju na seksualne slobode, te traže dozvolu za formiranje porodice izmedu pripadnka ili pripadnica istog spola. Kada bi se covjecanstvo povinovalo njihovim zahtjevima, ljudi bi vrlo brzo izumrli, nestalo bi nas! Allah, dž.š., odredio je da se privlace razlicitosti, a isti polovi odbijaju. To je zakon koji ogranicava naše ponašanje. Suprotstaviti mu se znaci izazvati opcu pometnju koja bi imala nesagledive negativne posljedice po cijelo covjecanstvo. Allah, dž.š., odredio je da porodica, sastavljena od razlicitih polova, bude garancija opstanka i daljeg razvoja ljudskog roda, a svaki pokušaj udaljavanja od tog pravila je pogrešan.
Allah, dž.š., obavještava nas da je On u svemu stvorio spolove i da je to nacin produžavanja vrste, pa kaže: «Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol; u onome što iz zemlje nice, u njima samim, i u onome što oni ne znaju.» (Ja-sin, 36.) Tradicionalni mufesiri tumacili su da se spomenuti ajet odnosi na ljude, životinje i pojedine biljke, medutim, nama je danas poznato da sve u svemiru ima svoju suprotnost. Sve što postoji je sastavljeno iz dvije razlicitosti, pa cak i najsitnije cestice od cega se sastoji svaka materija. Ne tako davno otkriveno je da se najmanja cestica, koju zovu atom, sastoji iz elektrona i protona koji se medusobno privlace i tako ostvaruju spoj koji je osnova svake materije. Na tom spoju opstoji cijeli svemir! Pa kakvu pogrešku cine oni koji zagovaraju formiranje porodice izmedu istih spolova!

Znaci, za ispravno razumijevanje važnosti porodice i porodicnog života neophodno je da svaki vjernik i vjernica shvati da stupanjem u brak stupa u vezu na kojoj opstoji cijeli kosmos.
Pored spomenutog, stupanjem u brak dolazi do proširenja porodice putem tazbinstva i osiguranja produžetka vrste preko nasljednika, djece i unuka. To je jedan od najboljih nacina da se uvežu dvije porodice, odnosno da se ojacaju veze unutar cijeloga društva. Tako društvo postaje kompaktna cjelina uvezana rodbinskim vezama. Dakle, snaga cijeloga društva leži u vezi izmedu dvije osobe u braku. Zbog toga je porodica izuzetno bitna za sve ljude.
Medutim, da bi ona mogla normalno funkcionisati neophodno je da svaki clan porodice uživa svoja prava i ispunjava obaveze kojima je zadužen. Supružnici se uzajamno potpomažu i postaju jedinstven spoj, jedinka. Zato u arapskom jeziku postoji jedan izraz za muža i suprugu «zevdž». Dakle, kao da su postali jedna duša, u dva tijela, na kojoj pociva život. Svako od njih je posebna osoba, ali, u suštini, oni su jedno! Svako od njih dvoje ima svoja prava, ali i obaveze jednog prema drugom. U islamu su prava i obaveze usko povezani, za razliku od zapadnih društava. Na Zapadu ljudi, supružnici stalno spominju svoja prava i za njih se maksimalno zalažu i bore, medutim, o obavezama puno ne pricaju. Zapadnjaci pitaju o svojim pravima, a muslimani se brinu o svojim obavezama. To je osnovna razlika izmedu našeg i njihovog poimanja porodice. Samo ispunjavanjem svojih obaveza i uživanjem svojih prava možemo osigurati harmoniju bracnog života koja vodi blagostanju.

Hatidža ben Kanneh: Možete li nam konkretnije pojasniti medusobne obaveze supružnika?

Dr. Kardavi: Rekli smo da supružnici imaju svoja prava, ali i obaveze i iz tih odnosa proizilaze obaveze i prava ostalih clanova porodice. Odnos prava medu supružnicima najbolje pokazuje ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: «...One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, samo, muževi imaju prednost nad njima za jedan stepen. A Allah je silan i mudar.» (El-Bekare, 228.)
Dakle, prava su u vezi sa obevazama pa koliko neko ima obaveza toliko i uživa prava. Ne možemo od nekoga zahtijevati ispunjavanje obaveza a nismo mu dali osnovna prava. Islam to zabranjuje. Prava koja žena uživa su mehr, izdržavanje, zaštita i lijepo ophodenje muža prema supruzi. Muhammed, s.a.v.s., je bio jako strpljiv prema svojim suprugama. Nije na svaku njihovu grešku odgovarao ukorom ili udarcem, zbog toga je na nama da se lijepo ophodimo prema našim suprugama.
Takoder, i muž ima prava kao i žena. Mužu je dato pravo upravljanja porodicom. Dakle, stupanjem u brak supružnici su slicni ljudima koji se udruže u poslu i osnuju firmu. Da bi firma normalno funkcionisala mora imati svog direktora. Isti slucaj je i sa porodicim. Da bi porodica normalno funkcionisala mora biti neko ko ce njome upravljati. Uprava nad porodicom je Allahovom odredbom dodjeljena mužu.

Hatidža ben Kanneh: Ako žena ucestvuje u izdržavanju porodice, dakle svojim radom pomaže izdržavanju porodice, da li opet uprava nad porodicom pripada muškarcu?

Dr. Kardavi: Bez obzira što žena ucestvuje u izdržavanju porodice muževo je pravo na upravljanje porodicom. Islam ženu nije zadužio da se brine o izdržavanju porodice, i žena to nije obavezna. Ako ona to želi, onda tu nema zapreke, ali to nije razlog da se mužu oduzme njegovo pravo.
Naravno, kada se govori o ovom pravilu napominjemo da je to opce pravilo. Nekada se desi izuzetak pa žena bolje upravlja porodicom, medutim, generalno pravilo je da uprava nad porodicom pripada muškarcu i to se pravo ne može osporiti.

Pojedini mufesiri tumace spomenuti ajet obavezama koje su date mužu. Muškarac je prirodno jace konstrukcije od žene, te je na njemu da prehranjuje porodicu i podnosi veci teret od žene zbog toga se njemu daje pravo uprave. Dakle, svako pravo je u vezi sa obavezom kojom je neko zadužen.
Tako su i ashabi shvatali brak. Jednom prilikom je Abdullah ibn Abbas stao pred ogledalo i uredivao svoju kosu i bradu. Lijepo se obukao, nagizdao, namirisao. U tom stanju zatece ga Nafi', sluga Abdullaha bin Omera pa mu rece: «O amidžicu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zar da ti stojiš pred ogledalom i ureduješ se, i mirišeš, a tebi ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta tražeci od tebe razlicite fetve!?» Abdullah mu odgovori: «U ovome ne vidim ništa loše. Ja se uredujem svojoj ženi, kao što se ona sreduje za mene, a potvrdu za ovaj postupak nalazim u rijecima Allah, dž.š., koji kaže: 'One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu.'» Tako su ashabi Muhammeda, s.a.v.s., razumijevali brak i tako su se ophodili prema svojim suprugama.
Dakle, prava i dužnosti u braku uzajamno su u vezi i ne mogu se razdvojiti, zato je neophodno da svaka jedinka ispunjava svoje obaveze i uživa prava koja prizilaze iz tih obaveza.

Hatidža ben Kanneh: Uprava nad porodicom pravo je muža. Medutim, to pravo nekada gubi svoj smisao. Jednostavno, muškarac želi da vlada i smatra da je potpuno nadreden supruzi, te ona, na taj nacin, gubi pravo na svoje mišljenje. Kakav je stav islam premo ovoj pojavi?
Dr. Kardavi: Nažalost, to je u naše vrijeme jako cesta pojava. To je pogrešno shvatanje prava uprave nad porodicom! Kada pozivamo na poštivanje ljudskih prava i sloboda onda moramo poceti od porodice i tu urediti odnose. Osoba koja je uskratila prava ostalim clanovima svoje porodice ne može poštovati druge ljude i štititi njihova prava, pogotovo ako ta osoba bude vladar ili na nekom odgovornom položaju odakle može utjecati na druge. Omer, r.a., jednom je ispitivao spremnost jednog od kandidata za namjesnika neke pokrajine pa ga je pitao šta se desi kada on ude u svoju kuci? Kandidat mu odgovori: «Kada udem u kucu prestane bilo kakav razgovor!» na to mu je Omer, r.a., rekao da on ne može biti namjesnik, jer njegovo ponašanje ne odgovara nekom ko bi trebalo da vlada muslimanima!

Dakle, odnos u porodici ukazuje na ponašanje covjeka prema ostalim ljudima.

Nažalost, neki ljudi smatraju da žena nema nikakvog prava i da se njena rijec ne treba slušati. To je pogrešno i u suprotnosti s islamskim pravilima! Allah, dž.š., kada govori o dojenju djeteta, kaže: « Ako njih dvoje na lijep nacin i sporazumno odluce da odbiju djete, to nije grijeh. A ako zaželite da djeci svojoj dojilje nadete, pa nije grijeh kad od srca ono što ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono što radite.» (El-Bekare, 233.) Allah, dž.š., pojašnjava da supružnici treba da se dogovaraju o svojim postupcima. Dogovaranje je neophodno i o pitanjima koja nisu veoma bitna, poput dojenja, pa kako je tek potrebna konsultacija kada se radi o vrlo ozbiljnim pitanjima!? Muhammed, s.a.v.s., je svoju suprugu Ummu Seleme vrlo cesto konsultovao a po njenom mišljenju postupio je i prilikom sklapanja ugovora na Hudejbiji!
Žena posjeduje razum i konsultacija pomaže covjeku. Vrlo cesto ce supruga podsjetiti muža na nešto što je previdio ili zaboravio. Dakle, na supružnicima je da se dogovaraju, da razmjenjuju mišljenja i jedno drugo savjetuju. Problem je što pojedinci to ne razumiju te griješe prema svojim suprugama. Ono što je bitno jasno reci je da, ako neko tako postupa prema svojoj supruzi cini grešku i to nije islamski postupak!

Hatidža ben Kanneh: Danas se javljaju odredene radnje ili obicaju koji uveliko otežavaju sklapanje braka, poput visokog mehra, velike svadbene svecanosti, uredenja stana i mnogo cega drugog. Koliko je to opravdano?
Dr. Kardavi: Ovdje se radi o potpuno suprotnom rezultatu u odnosu na ono što se ocekuje od braka. Spomenute pojave otežavaju brak i to, po islamskim propisima, nije dozvoljeno! Cilj islama je da olakša sklapanje braka i halal nacin bracnog života ucini što pristupacnijim, a da ono što je zabranjeno sprijeci i ucini što težim. Problem je što nas obicaji dovode u situaciju da je brak jako teško sklopiti, da brak postaje teret koji mladenci ne mogu podnijeti, a haram nacin življenja postaje lahak i pristupacan! Neophodno je da se ummet vrati osnovnom pravilu islama u vezi s ovim pitanjem i olakša sklapanje braka kako bi mladi bili sacuvani izazova harama. Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Žene sa najvecim bericetom su one s najmanjim mehrom!»

Poznat je slucaj Seid bin Musejjeba, r.a., ciju kcerku je prosio halifa za svoga sina i on je odbio tu prosidbu, a kcerku udao za svog ucenika koji je bio siromašam. Rekao mu je da joj da jedan dirhem mehra i da ce on pristati da mu da kcerku!
Dakle, neophodno je da svi damo maksimalan doprinos da se sklapanje braka olakša kako bi mladi mogli, bez opterecenja, stupati u bracne veze i na taj nacin sacuvati se od nemorala.

Hatidža ben Kanneh: Okolnosti pod kojma se danas sklapa brak vrlo cesto dovode do tajnog sklapanja braka. Da li je takav oblik sklapanja braka dozvoljen?
Dr. Kardavi: To je oblik braka koji je u narodu poznat pod imenom tajni brak. To je brak koji je sklopljen pred svjedocima i kojom prilikom su zadovoljeni svi šerijatski uslovi. Medutim, taj brak nije zvanicno registrovan. To je, šerijatski, ispravan brak ali nije zvanicno registrovan i u slucaju problema sud ne može sacuvati prava supružnika. To može biti razlog za odredene probleme.
Prije su ljudi trgovali bez sudski registrovanih ugovora, medutim, kada se povecalo uzurpiranje tudih prava, onda je odluceno da se svi ugovori registruju kod nadležnih institucija. To je ispravno i šerijatom potvrdeno. Zato bi trebalo svaki brak uredno registrovati.
Do sklapanja braka na taj nacin dolazi medu studentskom omladinom. Mladi se zaljube i onda stupe u brak, ali to ne razglašavaju. Ostaju u braku dok studiraju, a po završetku studija se rastaju. To cesto zna biti i izvor velikih problema jer roditelji ne znaju za taj brak, a žena ima problema da stupi u sljedeci brak jer je vec bila u braku. Za razliku od prvog slucaja, takav oblik braka nije dozvoljen jer nije sklopljen s nijjetom da bude trajan. Dakle, to je vrsta privremenog braka «mut'a», koji je šerijatskim pravilima zabranjen.
Znaci, da bi brak bio valjan potrebno je da bude sklopljen s nijjetom da bude trajan!