nur islama u štutgartu

Ramazanske posjete: Islamska zajednica Štutgart

Kada sam, na poziv oblasnog imama Hamza-ef. Subašica, došao u posjetu Islamskoj zajednici Štutgart, kako bih tamo proveo posljednjih deset dana ovogodišnjeg mubarek ramazana, nisam ocekivao da cu nešto posebno doživjeti, tamo u dijaspori, daleko od naše Bosne. Medutim, ono što sam vidio i doživio u Štutgartu, doista, posebno je lijepo i može poslužiti kao primjer dobrog organizivanja džemata i uspješnog imamskog angažmana, što je od izuzetnog znacaja za ocuvanje našeg islamskog i bošnjackog identiteta, kako u Bosni tako i u dijaspori.

Džemat Islamische Gemeinschaft Stuttgart - Islamska zajednica Štutgart osnovan je 1988. godine, a inicijativa za njegovim osnivanjem pokrenuta je ranije, kada su tokom ramazana medu Bošnjacima u Štutgartu boravili Izet-ef. Terzic i prof. Ibrahim Džananovic koji su pokrenuli niz aktivnosti usmjerenih ka organizovanju naših muslimana koji su, uglavnom, trbuhom za kruhom otišli iz bivše Jugoslavije u Njemacku. U junu 1988. godine, dolazi Hamza-ef. Subašic, svršenik kairskog Al-Azhara.

Dolaskom u Štutgart, Hamza-ef. pokrece brojne aktivnosti, okuplja ljude, organizuje aktivan vjerski život i formira džemat, koji danas broji preko 350 clanova. Džemat posjeduje veliku zgradu s pogodnim pristupom i mogucnošcu parkiranja automobila (što je u Njemackoj od izuzetne važnosti). Prostorije džemata su prostrane i obuhvataju prizemlje (koje se trenutno iznajmljuje), dva sprata i potkrovlje. Na prvom spratu nalaze se mesdžid, restoran sa kuhinjom, biblioteka i dvije kancelarije. Na drugom spratu je prostor u kojem klanja ženski dio džemata, te dva stana koji imaju poseban ulaz. Stanovi se, takoder, iznajmljuju. Veci dio potkrovlja još nije opremljen, a u opremljenom dijelu nalazi se obdanište.

Predsjednik džemata je dr. Ferid Kugic, inace hirurg, koji uživa izuzetno poštovanje i ugled medu džematlijama. Dr. Kugic radi na poznatim njemackim klinikama i slovi za velikog strucnjaka u oblasti hirurgije. U razgovoru s njim osvjedocili smo se da je rijec o covjeku izuzetne naobrazbe, prefinjenog islamskog ahlaka, blagog osmijeha, spremnom da uvijek pomogne i ucini neki hajr.

Sekretar džemata je mladi i okretni Nihad Novkinic, inace, Krajišnik, oženjen iz Sarajeva. Vrijedni Nihad je, dok se nalazi u prostorijama džemata, u stalnom pokretu: pomaže imamu, organizuje protokol, snima dersove… U tome mu pomaže, takoder, izuzetno aktivni Jusuf iz Gusinja koji, inace, obnaša funkciju blagajnika u džematu. Marljivi Jusuf tokom dana radi u jednoj robnoj kuci gdje ima obucarsku radnju, a navece dolazi u džemat i, uz sve obaveze koje ima kao blagajnik, opet dobro pazi da ga, zajedno s njegovom hanumom, ne maše koji ders i predavanje.
Tu su i drugi ljudi od kojih svako radi neki posao koji doprinosi funkcionisanju džemata: Zoka (pravo ime mu je Zoran i konvertirao je u islam) pomaže u radu s tehnikom (mikrofoni i uredaji za snimanje), Vedad je aktivan u kuhinji, jedan momak iz Janje pomaže u prodavnici domacih proizvoda, itd. Jednom rijecju, cjelokupan džemat djeluje sredeno i harmonicno; svako radi posao koji doprinosi opcem dobru i afirmaciji džemata.
Medu džematlijama ovog džemata je i dr. Bernes Alihodžic, profesor arhitekture na Univerzitetu Štutgart. Dr. Bernes je, inace, porijeklom iz Vlasenice. Odbranio je doktorsku disertaciju koja je, po njemackim akademskim standardima, visoko rangirana, tako da sada radi na Univerzitetu.

Aktivan imam – aktivan džemat

Prvo što covjek primijeti kada dode u džemat Islamska zajednica u Štutgartu jeste da imam tog džemata s velikom ljubavlju i entuzijazmom radi svoj posao.
Kao imam i hatib, Hamza-ef. je veoma temeljit i dosljedan. Namaz se obavlja bez žurbe, kao što je i propisano – sa ta'dili-erkanom, a njegove hutbe i vazovi su dobro pripremljeni i zrace imanom i toplinom.
Pored ustaljenih imamsko-hatibskih dužnosti, brojne su aktivnosti koje ovaj vrijedni imam organizuje u svome džematu: edukacija u sistemu halki, da'vetske aktivnosti, omladinske aktivnosti, tribine i javni nastupi, rad na humanitarnom planu, rad sa ženama, obuka mladih, izdavacka djelatnost, itd.
Rezultat da'vetskih aktivnosti koje je pokrenuo Hamza-ef. je i to da je u njegovom džematu više osoba prešlo na islam. Medu njima je i Zejd Dukmenic, poznati majstor u tekvandou i bh. reprezentativac.
Mekteb u džematu dobro je posjecen i više od sedamdeset polaznika i svršenika mekteba uci u Kur'anu. Neki ucenici Hamza-ef. mekteba tako dobro uce Kur'an da komotno mogu predvoditi džemat u namazu.

U sklopu mekteba je i obdanište koje, uz imama, vode Emina corbo, apsolvent Pedagoškog fakulteta u Njemackoj i Aida Muzaferija, svršenica Islamske pedagoške akademije u Zenici. Tokom vikenda zgrada džemata puna je djece razlicitih uzrasta i nacionalnosti ciji razdragani glasovi bruje poput pcela u košnici.
Aktivan angažman efendije Subašica i, prije svega njegova srdacnost i iskrenost, osigurali su mu veliki ugled i autoritet medu džematlijama. Doista, muslimana raduje kada vidi s koliko poštovanja, pažnje i respekta džematlije ovog džemata govore o svome imam-efendiji. Takav odnos rezultat je višegodišnjeg truda i zalaganja na putu uspostavljanja bratskih i islamskih odnosa s džematlijama što, uistinu, može poslužiti kao dobar primjer, narocito onim efendijama koji su, zbog nedosljednog izvršavanja imamskog poziva, u zavadi (ne govore) sa svojim džematlijama ili ih cak protjeruju iz džemata.

Hamza-ef. je tokom ramazana posebno aktivan. Nakon podne namaza uci se mukabela koja ima svoje stalno slušateljstvo, cak i tokom radnih dana. Prije jacije Hamza-ef. ima krace obracanje džematu, a nakon teravih-namaza (koje sam ja posebno lijepo doživio s obzirom da je džemat naviknut da se klanja propisno i bez žurbe) slijedi kraci vazu-nesihat za sve džematlije. I ovdje je evidentno koliko imam ulaže truda u edukaciju svojih džematlija, jer oni su naviknuti da (sa)slušaju obracanje imama pa ne ustaju, kao što je slucaj po brojnim džamijama u BiH gdje se klanja strahovito brzo i gdje velik broj džematlija izlazi iz džamije ili mesdžida kada efendija ustane da im se obrati. U Štutgartu, kod Hamza-ef., džemat pažljivo sluša vaz, što je svojevrsno svjedocanstvo da ljudi poštuju ulemu i da im je bitno da nauce što više o svojoj vjeri.
Nakon vaza slijedi kraca pauza, da bi potom poceo cas tefsira. Od pocetka ramazana vrijedni Hamza-ef. je svake veceri tumacio po jednu kur'ansku suru. Na tom predavanju ostaju oni koji žele da još više nauce o svojoj vjeri. Desetine muškaraca i žena i, što posebno raduje, mladica, djevojaka i mladih bracnih parova ostaju na tom dersu gdje se detaljno tumace poruke Kur'ana casnog. To, nerijetko, rezultira i plodonosnom raspravom u koju se ukljucuju i brojni slušatelji.

Zadnja trecina ramazana obilježena je intezivnim ibadetom i aktivnostima. Nakon casa tefsira išao je prvi kijam, nocni namaz, koji je klanjan i u parnim i u neparnim nocima. Zatim slijedi poduža dova koja se uci i na arapskom i bosanskom jeziku. Džematlije su posebno oduševljene dovom na našem jeziku.
Poslije toga, odlazi se na pocinak, a prije sehura na sahat ili dva klanja se drugi kijam (nocni namaz), koji bi opet bio okoncan dovom, skrušenim obracanjem Allahu, dž.š., da pomogne islam i muslimane u ovim teškim vremenima.
S obzirom da ovaj džemat ima restoran, u Centru se pripravljaju i iftari i sehuri. Ja sam, u društvu Hamza-ef., takoder posjetio i neke džematlije, pa smo se iftarili u njihovim stanovima, s njihovim porodicama, što je i nama i njima cinilo veliko zadovoljstvo.

Nakon sabah-namaza koji je dobro posjecen, uslijedio bi kraci vaz, uglavnom iz podrucja rekaika (omekšavanja srca i cišcenja od grijeha).
Ono što posebno krasi Hamza-ef. je njegov nesebicni angažman i želja da se džematu osigura kvalitetna edukacija i aktivan vjerski život. U tom pogledu, Hamza-ef. poziva predavace iz Bosne (prošle godine u džematu je npr. cijeli ramazan boravio hfz. Sulejman-ef. Bugari, koji je, inace, vrstan vaiz), bez bojazni da ce ga neko od tih ljudi (od kojih neki nose i visoka akademska zvanja) zasjeniti i potisnuti u stranu, od cega, inace, strahuju brojni imami koji su se, jednostavno, 'zacahurili' u svojim džematima, pa nikoga od uleme ne pozivaju da ih posjeti ili, što je još gore, kada neko od uleme usput svrati u njihove džemate, oni ni tada ne koriste priliku da se okoriste njihovim prisustvom. Kod Hamza-ef. nije tako. Kada sam stigao u njegov džemat, on mi je rekao da koristim sve: i mihrab i curs i minber i biblioteku i svako vrijeme i svaku priliku da bih se obratio džematu. To bi, uistinu, trebalo da bude pouka onim imamima (narocito glavnim) koji u svojim džematima ili na prostoru svojih medžlisa imaju cak i profesore, pa i doktore, islamskih nauka a opet prolaze godine i godine a tim ljudima ne omogucavaju da održe neki vaz ili hutbu. Doista, sve dok Allahov, dž.š., hatur i interes njegove vjere ne bude iznad naših licnih (ili uskih minderaških) interesa – nema napretka u zajednici.

Bošnjacka omladina u Štutgartu

Ono što me je posebno oduševilo, za vrijeme boravka u džematu Islamska zajednica Štutgart je omladina koja dolazi u taj džemat. Pod pojmom 'omladina' mi ovdje ne mislimo samo na mladice i djevojke koja sa ili bez roditelja dolaze u džamiju vec, takoder, mislimo i na mlade bracne parove koji su džematlije ovog džemata. Zaista, velika je nada za islam i njegovu buducnost u tim mladim ljudima i ženama koji žele i trude se svim snagama da ocuvaju svoju vjeru i islamski identitet u vremenima opce satanizacije islama i muslimana. Njihova želja da se educiraju u svojoj vjeri i pravilno je razumiju, doista je velika. Muris i Aida, Merfid i Emina, inžinjer Hamza, Nihad, Amer, Edin, Vedad, Zerin i dr. provodili su po cijelu noc u džamiji, uceci Kur'an, klanjajuci namaz i slušajuci korisna predavanja, a ujutro bi odlazili na posao ili fakultet, da bi se navece opet vracali u džamiju i tako proveli u intezivnom ibadetu posljednju desetinu mjeseca ramazana, nadajuci se Allahovoj milosti i tragajuci za odabranom noci Lejletu-l-Kadr.

Ta omladina voli ilum i koristi se svakom prilikom da od uleme nauci o svojoj vjeri. Za hatur iluma i uleme oni su spremni da idu i po stotine kilometara, što me podsjetilo na naše studentske dane kada smo oblijetali oko Azharove uleme nastojeci da se okoristimo njihovim znanjem i vrlinama. Neki od tih vrijednih momaka (poput Murisa, Nihada, Amera) pratili su me u stopu i onda kada sam, po zaduženju Hamza-ef. koji je, inace, oblasni imam za regiju Baden Virtenberg, otišao u posjetu džematu u Hajlbronu (gdje je imam mr. Siradž-ef. Grabus) i džematu u Ulmu, koji ima predivne prostorije i imama Bilal-ef. Hodžica.

Kupujmo domace, al' u Štutgartu!

U sklopu akivnosti koje je razvio džemat IZ u Štutgartu je i odziv na kampanju Kupujmo domace, koju je prošle godine pokrenula grupa bosanskohercegovachih firmi. U prizemlju zgrade džemata nalazi se prodavnica gdje se mogu nabaviti originalni bosanski proizvodi. Tako na jednom mjestu imate prehrambene proizvode Vispaka, Klasa, Tešanjski kiseljak i dr. Štaviše, bajramski paketici za djecu ove godine pravljeni su od domacih, uglavnom, Vispakovih proizvoda.
To je konkretna pomoc bosanskohercegovackoj privredi. Doista, s velikim zadovoljstvom sam posmatrao Bošnjake kako kupuju velike pakete domacih prozvoda i smještaju ih u svoje automobile.
U toj akciji ucestvuju i oni koji nisu Bošnjaci niti su državljani Bosne i Hercegovine. Ovaj džemat je, inace, otvorenog tipa i nacionalna struktura u njemu je šarolika. Tako, rame uz rame, klanjaju Bošnjaci iz Bosne i Sandžaka, Albanci sa Kosova i Makedonije, Romi, Turci, Arapi i dr.. što, doista, predstavlja bogatstvo džemata koji nije dozvolio da uske nacionalne podjele budu iznad opceg islamskog koncepta koji je nadnacionalan.
Zato, redovni džematlija Šaban Demolli sa Kosova i druga braca Albanci koji povremeno dolaze u ovaj džemat, takoder, kupuju bosanske proizvode jer su i oni svjesni da se na taj nacin pomaže bh. ekonomija. Koliko bismo tek mi, koji živimo u Bosni i Hercegvini, trebali voditi racuna o tome da kupujemo iskljucivo domace proizvode, jer na taj nacin sami sebi pomažemo.

Bajramsko takmicenje za Džennet

Imamsku službu u ovom džematu, dakle, vec punih šesnaest godina obavlja Hamza-ef. Subašic.
Dugogodišnje iskustvo te iskrenost i predanost imamskom pozivu, naucili su ovog vrijednog imama da se koristi svakom prilikom na putu afirmacije islama i opceg dobra. Njegova bajramska poruka bila je veoma nadahnuta a posebno interesantno bilo je njegovo pozivanje džemata na Bajramsko takmicenje za Džennet. O cemu se, zapravo, radi?

Džemat Islamska zajednica Štutgart veoma dobro je organizovan, ima vlastitu i veliku zgradu koja je, ustvari, vakuf tog džemata. No, u Štutgartu ima mnogo Bošnjaka koji nisu clanovi ni tog niti nekog drugog džemata. Ti ljudi dolaze, uglavnom, od bajrama do bajrama. Kako te ljude integrisati u Islamsku zajednicu i omoguciti im da i oni ucestvuju u aktivnostima koje su od opceg hajra za islam i muslimane? Hamza-ef. iznašao je nacin da i ti ljudi ucestvuju u hajratima njegovog džemata. Pored uobicajene sergije koja se prikuplja kada ljudi izlaze iz džamije, Hamza-ef. je pokrenuo posebnu sergiju koja se organizuje nakon sabahskog dersa, prije klanjanja bajram-namaza. Sergija je javna, dakle, javno se spominje ime svakog pojedinca koji da prilog za adaptaciju zgrade džemata kao i iznos koji je dao. Ta sergija naziva se Bajramsko takmicenje za Džennet. Ljudi se jednostavno natjecu u tome ko ce dati više novca koji ce biti utrošen za trajni hajr (sadakatu-l-džarije). Ove godine to ce biti dodatna adaptacija zgrade džemata (postavljanje nove fasade, opremanje potkrovlja itd.). Posmatrao sam naše Bošnjake s koliko žara se ukljucuju u aktivnosti Islamske zajednice i draga srca daju svoje priloge. Posebno velike priloge daju ljudi koji u Njemackoj imaju svoje firme (poput vlasnika firmi Ham, Prošic i dr.).

Zašto ne omoguciti i onima koji, zbog odredenih razloga (koje ne opravdavamo) nisu clanovi Islamske zajednice da i oni ucestvuju u akcijama koje su od opceg hajra za islam i muslimane. Mislim da je ono što je pokrenuo Hamza-ef. u svome džematu odlican potez koji vodi ka integrisanju i uclanjenju svih Bošnjaka u Islamsku zajednicu.
Bajram-namaz bio je izuzetno dobro posjecen. Po procjenama mladica koji su opsluživali taj skup, na bajram-namaz došlo je blizu sedam stotina ljudi. Sve prostorije Centra bile su pune ko' šibica, tako da se sedžda cinila na ledima. Nakon bajram-namaza uslijedilo je cestitanje i bajramsko veselje koje je dugo potrajalo.
U ranim jutarnjim satima, drugi dan mubarek Bajrama, s veoma lijepim utiscima i dovom Allahu, dž.š., da nagradi sve one koji doprinose afirmaciji islama i jacanju vjere u Štutgartu, i na svakom drugom mjestu, vratio sam se u našu dragu Bosnu.