bedr u svjetlu kur*ana i sunneta

Sedamnaesti dan svakog ramazana muslimani širom svijeta evociraju uspomene na prvu bitku koja se desila nedaleko od Medine, bitku izmedu muslimana i mušrika. Nekoliko kur'anskih ajeta posveceno je tom povijesnom dogadaju koji je bio od izuzetne važnosti za prvu generaciju muslimana i razvoj islama uopce.
Na vrlo ilustrativan nacin u kur'anskom iskazu predstavljaju se položaji sukobljenih vojski, uznemirenost, strah i napetost zbog neizvjesnosti, spuštanje kiše s neba, sudjelovanje meleka u borbi, tako što su onesposobili mušrike, itd. Tako ova velicanstvena bitka, po svome znacenju nadilazi Bedr, Arabljanski poluotok i Zemlju u cjelini. Ona je, požrtvovanošcu ashaba i sudjelovanjem stanovnika nebesa, izvršila direktni utjecaj na historiju covjecanstva, tako osnaživši ideju islama, koja je u narednih nekoliko stoljeca, dominantno utjecala na tokove svjetske kulture i civilizacije.

Povod toj bici bilo je presretanje mušricke karavane koja se, natovarena raznovrsnom robom, vracala iz Šama. Grupa ashaba koja je poslana da to ucini prekoracila je instrukcije Alejhisselamove, tako da je došlo do incidenta. Zahvaljuci Ebu Sufjanu, mušricka karavana ipak se uspjela izvuci i izbjeci direktni sukob vecih razmjera. Medutim, hitno je poslan alarm u Mekku o ugroženosti karavane, što je bio znak da mušrici cim prije intervenišu. Na taj poziv odazvalo se preko hiljadu ratnika iz plemena Kurejš. Njih pet stotina bilo je obuceno u pancire, a pored njih bilo je i sto konjanika u pancirima. Sa sobom su imali oko sedam stotina deva s potrebnom logistikom i djevojke koje su pjevajuci rugalice na racun muslimana, bodrile mušricke ratnike, što je, za to doba, doprinos propagandi i podizanju borbenog morala.

Odlucnost ashaba, radijallahu anhum

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., cuo da je neprijateljska vojska krenula, Allah, dž.š., mu se obratio, obecavajuci mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi muslimani su tada priželjkivali da im pripadne karavan s trgovackom robom, jer bi u tom slucaju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvišeni kaže: „I kad vam je Allah obecao da ce vaša biti jedna od dvije skupine – a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana – Allah je htio rijecima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.“ (El-Enfal, 7)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo nešto više od tri stotine. Kada su došli u dolinu Zefran, tu su odsjeli. Tu je Poslanik, s.a.v.s., primio vjest o pokretu Kurejšija, nakon cega je obavijestio ashabe i izvršio potrebne konsultacije s njima. Posebno korisnim rijecima obratili su se hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer, a svi relevantni historijski i tefsirski izvori bilježe izjavu Mikdada bin Amra koji je tom prilikom rekao: 'O Allahov Poslanice, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi cemo te slijediti. Tako mi Allaha, mi tebi necemo reci kao što su Izraelcani rekli Musau: Idi ti i Gospodar tvoj pa se borite, mi cemo ovdje ostati. (El-Maide, 24) Mi tebi kažemo: 'Idi ti sa svojim Gospodarem pa se borite, a i mi cemo se uz vas boriti.! Tako mi Onog koji te je poslao s Istinom, kada bi ti s nama krenuo do Berkul-Gamada (mjesta u Abesiniji, današnjoj Etiopiji) borili bismo se skupa s tobom, dok ne bi došao do odredišta. Allahov Posalnik, s.a.v.s., pohvali takav nastup, a potom Mikdadu bin Amru uputi hajr-dovu. U predaji koju bilježi Buhari od Abdullah bin Mes'uda, r.a., kaže se da je Mikdad, r.a., rekao:'Borit cemo se sa tvoje desne i sa tvoje lijeve strane, i ispred i iz tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnikovo, s.a.v.s., jer ga je to jako obradovalo.

Buduci da su Medinelije prilikom davanja prisege na Akabi, Vjerovjesniku, s.a.v.s., garantirale zaštitu na svom podrucju, a Bedr je bio izvan Medine, On se pribojavao da ce, u tom slucaju, ostati bez njihove podrške. Medutim izjava S'ad bin Muaza, r.a., obradovala je Resulullaha, koji ga je tom prilikom bodrio rekavši: 'Mi smo ti vec povjerovali priznali te, i posvjedocili da je istina ono što si objavio. Dali smo ti prisegu i obecanje da cemo ti biti poslušni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslanice, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onog koji te je poslao s Istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povedeš u boj protiv neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i izvršavamo naredenja u borbi. Možda ce ti Allah otkriti ono što cete obradovati. Pa, povedi nas, s Allahovim blagoslovom.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradova se S'adovim rijecima, pa rece: 'Krenite s Allahovim blagoslovom i proširite radosnu vijest, Allah mi je obecao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da gledam pogibiju tih ljidi.“!

Upucivanje molbi Gospodaru, dž.š., za pomoc

Nakon rijeci bezrezervne podrške, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ipak bio u pocetku vidno zabrinut za ishod bitke. Znao je da ce pozitivan ishod bitke uliti samopouzdanje u srca vjernika, a nespokojstvo i strah u srca mnogobožaca. U slucaju negativnog ishoda došlo bi u pitanje daljnje egzistiranje ideje islama, kao i mlade i malobrojne skupine muslimana. Taj osnovani strah Alejhisselamov razumije se iz nekoliko predaja koje govore o trenucima neposredno pred boj.

Imam Ahmed navodi predaju od Omera bin el-Hattaba, radijallahu anhu: „Onoga dana kada se odigrala bitka na Bedru, Vjerovjesnik je gledao ashabe – bilo ih je nešto preko tri stotine, zatim je posmatrao mušrike – i bilo ih je nešto preko hiljadu. Potom se Vjerovjesnik, s.a.v.s., okrenuo prema kibli, a na njemu su bili ogrtac i duga košulja, nakon cega se se obratio Allahu. 'Allahu, ispuni obecanje koje Si mi dao! Allahu, ako ova grupa sljedbenika islama bude poražena, niko te poslije nece obožavati.' On je toliko dugo molio svoga Gospodara i tražio pomoc, da mu je ogrtac spao s ramena. Zatim mu je Ebu Bekr prišao, uzeo ogrtac i ogrnuo ga njime, stajao je još neko vrijeme iza njega a onda rekao: 'Dovoljno ti je to što si do sada tražio pomoc od svoga Gospodara. On ce sigurno ispuniti obecanje koje ti je dao.' Nakon tog dogadaja Allah Uzvišeni je objavio: Kada ste od Gospodara svoga pomoc zatražili, i On vam se odazvao: 'Poslat cu vam u pomoc hiljadu meleka koji ce jedan za drugim dolaziti. (El-Enfal, 9) I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mušrike, pa je njih sedamdeset ubijeno a sedamdeset zarobljeno...“

U drugoj predaji koju bilježi Buhari od Abdullah bin Abbasa, radijallahu anhuma, kaže se: „Na dan Bedra, Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Allahu, zaklinjem Te Tvojim obecanjem i datom rijecju! Allahu, ako Ti hoceš, niko Te nece obožavati!' Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: 'Dovoljno ti je to!' Tada je Poslanik, s.a.v.s., izašao uceci ajet: Skup ce sigurno poražen biti, i oni ce se u bijeg dati.!“ (El-Kamer, 45)

Pomoc meleka

Slanje meleka, kao ispomoc u borbi muslimanima u bici na Bedru, bila je dodatna garancija da je Svemoguci uz Vjerovjesnika i njegove pristalice i da je njihova pobjeda sasvim izvjesna. Rijeci Uzvišenog: Poslat cu vam u pomc hiljadu meleka koji ce jedan za drugim dolaziti, dopunjuju se i potvrduju rijecima Uzvišenog, na drugom mjestu u Kur'anu, kada je kazao: Allah vas je na Bedru pomogao, kada ste bili malobrojni! Zato se Allaha bojte, da bi ste bili zahvalni! Kad ti rece vjernicima: 'Zar vam nije dovoljno da vas Gospodar vaš pomogne sa tri hiljade meleka? Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni budete; i ako vas oni napadnu naglo, Gospodar vaš ce vam osigurati pomoc od pet hiljada meleka obilježenih! To je Allah ucinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire! A pomoci nema osim od Allaha Silnog i Mudrog! (Ali-Imran, 123-126)
Ima komentatora Kur'ana koji dogadaj oslikan navedenim ajetima vezuju za bitku na Uhudu, medutim Rebi' bin Enes kaže: „Allah je pomogao muslimane s hiljadu boraca, a ta vojska je zatim prerasla u tri hiljade, potom u pet hiljada.“ Allah najbolje zna, ali meleci su ucestvovali u borbi upravo na Bedru.
Rijec musevvimin (obilježenim), znaci na konjima obilježenim sa strane. Katade i Ikrime kažu da navedeni izraz znaci: 'sa znacima za borbu, a znaci za borbu meleka su bijeli turbani cije krajeve su oni puštali niz leda, odnosno to su znaci od bijele vune na njihovim konjima. Ebu Hurejre kaže 'da su to znaci od crvene vune na njihovim konjima“.

O pojacanju koje je Uzvišeni poslao svome Miljeniku, s.a.v.s., svjedoci predaja od Alije bin Ebi Talhe da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: „Allah je, doista, toga dana, pomogao svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., s hiljadu meleka. Džibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, takode od pet stotina meleka.“
O ucešcu meleka u borbi protiv mušrika svjedoce brojni primjeri od kojih cemo izdvojiti samo neke. Ibn Abbas prica: „Jedan musliman je žurno tjerao mušrika ispred sebe. Tada zacu fijuk bica iznad glave i glas konjanika koji mu rece: 'Samo naprijed!' Tada ugleda ubijena mušrika ispred sebe. Sve je to vidio i cuo jedan ensarija, koji ode Resulullahu i isprica mu. 'Istinu si rekao, to je bio glas s treceg nebe,' rece mu Alejhisselam. (Bilježi Muslim)
Ebu Davud el-Mazini takode pripovijeda: „Slijedio sam jednog mušrika da ga ubijem, kad mu glava odleti s ramena prije nego li je moja sablja došla do nje. Znadoh da ga je neko ubio prije mene.“

Odlikovanost boraca Bedra

Znacaj Bitke na Bedru razumijevamo, pored ostalog i po tome, što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ucesnike te bitke posebno isticao i hvalio. Zabilježene su predaje u kojima je podsticao ashabe na respekt prema borcima Bedra i dove u kojima je zdušno molio Allaha za njih. Pred pocetak samog boja rekao je: „Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, ko god se danas protiv njih bude strpljivo borio, nadajuci se nagradi, napredujuci i ne povlaceci se, ili ko danas pogine, Allah ce ga uvesti u Džennet!“
Umejr bin el-Humam el-Ensari, r.a., na te rijeci dodade: „Džennet cije je prostranstvo koliko nebesa i Zemlja?“ 'Da ' odgovori Resulullah. A on rece: „!Divno, divno!“ Poslanik, s.a.v.s., ga upita: 'A šta si htio reci tim rijecima, divno, divno?' 'Tako mi Allaha, o Allahov Poslanice, ništa drugo nego da mi je biti jedan od njegovih stanovnika.“ Poslanik, s.a.v.s., mu rece: 'Ti ceš, zaista, biti jedan od njih.“ 'On izvadi hurme iz džepa i poce ih jesti, a onda rece: 'doista mi je dugo cekati dok ih sve pojedem!' Baci ih, a zatim se poce boriti dok ne poginu i tako posta prvi šehid (Bedra).

Neposredno pred bitku Avf bin el-Haris, pitao je Resulullaha, s.a.v.s.: „Cime rob najbolje može razveseliti svoga Uzvišenog Gospodara? On mu odgovori: 'Da bez oklopa pruži svoju ruku ka neprijatelju!' On zbaci oklop sa sebe, zgrabi svoju sablju i njome poce razmahivati po neprijatelju sve dok ne poginu.“
Buhari u Sahihu u Poglavlju o ucestvovanju meleka na Bedru navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a ez-Zerkija koji je ucestvovao u Bici na Bedru, da je rekao: „Džibril je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: 'Šta mislite o vašim ucesnicima Bitke na Bedru? A on mu je odgovorio: 'smatramo ih najboljim, a Džibril je onda rekao: 'I mi imamo isto mišljenje o melekima koji su ucestvovali na Bedru.“ Ovo je istovremeno dokaz da se odlikovanost Allahovih stvorenja, jednih naspram drugih, odreduje na osnovu njihovih djela, a ne na osnovu njih samih. Cast meleka je zbog njihovog trajnog tesbiha, slavljenja Allaha, a naša cast postiže se ihlasom, iskrenim vjerovanjem i pokornošcu. Prednost u pokornosti daje se onom što se šerijatom preferira, tj. džihadu, a najvredniji džihad je na dan Bedra, jer je gradevina islama utemeljena na njemu.

Kada je Omer bin El-Hattab, r.a., tražio dozvolu da ubije Ibn ebi Belt'aa, zbog odavanja tajne, Alejhisselam mu je odgovorio: „On je ucestvovao u Bici na Bedru. Šta znaš, možda je Allah pomilovao ucesnike Bedra i rekao im: 'Radite šta hocete, Ja sam vam vec oprostio!“
Allah je poslao meleke da bi se srca vjernika smirila i da bi ih obradovao pobjedom, kao što kaže u ajetu: Allah je to ucinio da bi vas obradovao i da bi se time vaša srca umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je Silan i Mudar. (El-Enfal, 10)
Uzvišeni, subhanehu ve teala, mogao je neprijatelje dina kazniti bez borbe ashaba i ucešca meleka, kao što je kaznio nepokorne narode prije njih. Da Allah hoce, On bi im se osvetio. Ali On vas želi iskušati jedne pomocu drugih. (Muhammed, 4) Kada vjernici direktno ubijaju kjafire, za kjafire je to vece poniženje, a istovremeno vece zadovoljstvo u prsima vjernika, kao što kaže Uzvišeni: „Borite se protiv njih! Allah ce ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas ce protiv njih pomoci, i grudi vjernika zalijeciti. (Et-Tevbe, 14)

San spokojstva i potpore

Nižuci prizore s bedranskog ratišta Uzvišeni dalje kaže: „Kad je On ucinio da vas san, kao spokojstvo od Njega, obuzme i s neba vam kišu spustio da bi vas njome ocistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim ucinio i njome korake ucvrstio. (El-Enfal, 11) Zavodenje u san, dodatna je blagodat Allaha, dž.š., poslana Vjerovjesniku i ashabima na dan Bedra. Uzvišeni tako podsjeca ashabe na blagodat sna koji ih je, mimo njihove volje, obuzeo kako bi im na taj nacin osigurao smiraj i eliminisao paniku i zabrinutost, zbog nadmoci neprijatelja i znatno povoljnijih položaja na ratištu. Slicno se desilo i u Bici na Uhudu što razumijemo iz rijeci Uzvišenog: „Zatim vam je poslije nevolje spokojstvo ulio, san koji je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi. (Ali-Imran, 154) U vezi s tim dogadajem Ebu Talha kaže: „Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je sablja više puta ispadala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne a ja zgrabim. A njih sam gledao kako se krecu pod kožnim štitovima.

U predaji Alije, r.a., koju bilježe Buhari i Muslim, stoji: „Na dan Bedra samo je El-Mikdad od naših bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi drijemamo, osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanuca.“ U predaji Ebu Bekra, r.a., koju bilježi imam Buhari, navodi se: „Na dan Bedra Allahov Poslanik, s.a.v.s., u osmatracnici s Ebu Bekrom, cinio je dovu, pa ga je obuzeo drijemež. Kada se prenuo, osmijehno se i rekao: 'Raduj se Ebu Bekre, evo Džibrila, a na krilima mu prašina. Zatim izade citirajuci ajet: Skup ce sigurno poražen biti i oni ce se u bijeg dati.“

Analizirajuci tu situaciju El-Kurtubi u svom tefsiru kaže: „En-Nu'asu, oznacava stanje sigurnosti i bezbrižnosti, bez straha. Drijemež (ili san koji se spominje) desio se nocu uoci bitke. Ipak, taj san doima se cudnim, jer su ashabi bili suoceni s izuzetno važnim pitanjem, ali time je Allah ucvrstio njihova srca i eliminisao nespokojstvo.“

Iznenadno padanje kiše

Kur'anski kontekst nastavlja sa predocavanjem atmosfere prisutne na Bedru. Uzvišeni kao svoje ohrabrenje i blagodat spominje kišu koja je bila i konkretna pomoc ashabima, i s neba vam kišu spustio da bi vas njome ocistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim ucinio i njome korake ucvrstio.
U komentaru ovog ajeta Alija bin Ebi Talib spominje od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, : „Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., krenuo prema Bedru, odsjeo je kod jednog pješcanog brežuljka, a izvori su bili izmedu njega i mušrika. Tada muslimane obuze neka malaksalost i beznade, a šejtan im u srca poce ubacivati sumnju i došaptavati im: 'Vi tvrdite da ste šticenici Allahovi i da je medu vama Njegov Poslanik, a mušrici su vam vec ovladali izvorima i vi ste po strani! – Tada je Allah na njih spustio obilnu kišu, pa su se muslimani napojili, osvježili i ocistili, i tako je Allah odagnao šejtanske spletke. Pored toga On je kišom ucinio pijesak prohodnijim, u koji su prethodno noge propadale, tako da su muslimani mogli ici po njemu bez poteškoca i stici do neprijatelja. Ucvršcivanjem površine pjeska i nastankom kore Uzvišeni je ucvrstio i ucinio postojanim njihove korake. Pored toga, Uzvišeni i Silni njih je ucvrstio i unutarnjom i vanjskom hrabrošcu. Unutarnjom tako što ih je nadahnuo saburom prilikom sukoba s neprijateljem i vanjskom tako što ih je ucvrstio pa nisu uzmakli.

Voda kao izvor života na Zemlji uvijek je od izuzetnog znacaja, posebno u ratnoj situaciji. Toga je posebno bio svjestan Habbab bin el-Munzir, koji ga je, nakon što je vidio da je Poslanik, a.s., odsjeo kod pješcanog brežuljka, upitao: „Allahov Poslanice, je li ti Allah odredio da odsjedneš na ovom mjestu pa ne možeš ici dalje, ili si ovdje odsjeo radi takticke varke.“ „Radi takticke varke,“ odgovorio mu je. „Allahov Poslanice, ovo nije dobar položaj. Bolje je da nas povedeš do bunara koji je najbliži našem neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako cemo se opskrbiti vodom, a oni nece.“ Nakon toga, Poslanik, a.s., uvažio je taj prijedlog i postupio po njemu.

Privrženost ideji nadvladala je rodbinske veze

Kada se borba na Bedru rasplamsala, mladici su se nadmetali u šehadetu i dostizanju vjecne srece. Koplja su ukrštali ocevi i sinovi, braca, amidže i bratici, daidže i sestrici, jednom rijecju borci koje je krv vezivala, a ideja razdvajala. Zbog privrženosti ideji isukaše se sablje, sukobiše se rodaci, prijatelji i sunarodnjaci.
Puno je slikovitih primjera koji govore o nesebicnoj požrtvovanosti u borbi. Evo jednog primjera koji navodi Abdurrahman bin Avf: „Bio sam u borbenom redu na Bedru, kad primijetih s moju desnu i lijevu stranu dvojicu mladica. Nekako se nisam osjecao sigurnim pored njih, kad mi jedan, diskretno rece: 'Amidža! Pokaži mi Ebu Džehla.' Sinko, šta ce ti Ebu Džehl,' upitah ga. 'Obavezao sam se Allahu Uzvišenom da cu ga ubiti ili cu umrijeti pod njim,' odgovori mi. I drugi mi isto dobaci, te se nisam baš radovao položaju te dvojice. Pokazao sam im ga, a oni navališe na njega i ubiše ga. Nakon što bi ubijen Ebu Džehl, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece: - Ovo je taj Ebu Džehl, faraon ovog ummeta.“

Mus'ab bin Umejr, nakon bitke, prode pored svoga brata Ebu Aziza bin Umejra kojeg je jedan ensarija vukao za ruku kao zarobljenika. Mus'ab dobaci ensariji: 'Povuci ga objema rukama, mati mu ima veliko bogatstvo, možda ce ga otkupiti od tebe! Ebu Aziz mu na to uzvrati: 'Zar ga tako savjetuješ protiv svoga brata? A on mu odgovori: 'Ovo je moj brat – ensarija, a ne ti.“
Omer bin el-Hattab je taj dana ubio svoga daidžu El-Asa bin Hišama bin Mugiru, a Ebu Bekr je dozivao svoga sina Abdurrahmana koji se tada borio na strani mušrika: „Šta mi je s imetkom, o nevaljalce! Sin koji je procerdao ocevo imanje povika u stihu:

Osta samo konj ti hitri
Oprema dobra i sin hrabri
Da ubije jadnog starca
što za svojima ne mari.
Taj dana, u petak, 17. ramazana, druge godine po Hidžri, poginu sedamdeset mušrika, a sedamdeset ih pade u ropstvo, dok muslimana poginu cetrnaest, od toga šest muhadžira i osam ensarija, radijallahu anhum.
Kada se borba okoncala, Alejhisselam je nad poginulim mušricima održao kraci govor, rekavši: „Loša li ste rodbina bili svome Poslaniku. Svi ste me u laž ugonili, a drugi su mi povjerovali. Dok su mi drugi pomagali, vi ste mi odmagali. Vi ste me protjerali, a drugi su mi utocište pružili.“ Zatim je naredio da ih pokopaju.

Poruke Bitke na Bedru

Ova velicanstvena bitka u sebi krije mnoštvo pouka i poruka koje muslimani treba da znaju i po njima se ravnaju u životu. Ovom prilikom navest cemo samo neke za koje držimo da su najbitnije za pravilno razumijevanje ovog

dogadaja.
1. Presretanje karavane ne znaci želju muslimana za pljackom i otimacinom, nego je osnovni motiv presretanja bila odmazda Kurejšijama za oduzete imetke od muslimana - muhadžira u Medini. Naime, kada bi oni saznali da je neko od muslimana odselio u Medinu, prodali bi njegovu kucu i zaposjeli njegovo imanje. Ovom presretanju prethodilo je još sedam pokušaja i ni u jednom nisu ucestvovale ensarije nego samo obespravljeni muhadžiri iz Meke, što ide u prilog navedenoj tvrdnji.

2. Masovnost vojske u ratu kao i njena materijalno-tehnicka opremljenost nisu glavni faktor u borbi. Moral vojske i snaga vojnickog duha presudni su faktor u ratu. U slucaju Bedra vidimo Resulullaha i ashabe koji mole Allaha, dž.š., i oslanjaju se na Njega, vidimo koliko iskreno žele Džennet koji im je obecan u zamjenu za njihov trud i živote. S druge strane, vidimo kako mušrici tri dana uoci bitke orgijaju uz vino i igru plesacice koje su poveli sa sobom.

3. Riješenost vojnika, borbeni duh i samopouzdanje bodre vodu na putu ostvarenja zacrtanog cilja i sve to doprinosi njegovom samopouzdanju i vjeri u uspjeh.

3. Vojskovoda ne smije prisiljavati vojnike na borbu. On ih može povesti tek kada se uvjeri da su horni za borbu i kada su svjesni ciljeva te borbe. Poslanik, s.a.v.s., krenuo je na Bedr tek kad su mu ashabi iskazali bezrezervnu podršku.

4. Vojskovoda mora biti omiljen medu vojskom kako bi ga saborci do krajnjih granica štitili u borbi, jer njegov život znaci život ideje koja ih okuplja i za koju se bore. Brojni su primjeri koji nam pokazuju koliko su ashabi podmetali svoja tijela pred naletima neprijateljskih strelica, samo da zaštite Resulullaha, s.a.v.s.

5. Kada muslimani pokažu i dokažu svoju iskrenost i maksimalnu požrtvovanost u borbi onda ih Uzvišeni pomaže na razne nacine, pa cak i s pojacanjem hiljadama meleka koji direktno ucestvuju u borbi. Jer, Uzvišeni se obavezao da ce pomagati vjernike, kako se razumije iz ajeta: Nama je dužnost pomoci vjernike. (Er-Rum, 47) Allah doista štiti one koji vjeruju... (El-Hadždž, 38)

6. Poslanikovo prihvatanje El-Habbabovog prijedloga da se s vojskom premjesti s nepovoljnijeg položaja na povoljniji, ruši uobrazilju diktatora koji neograniceno vladaju narodima bez njihove podrške i legitimiteta. Poslanikov primjer je uzor svakom poštenom vladaru, mudrom komandantu i iskrenom daiji. Institucija šure (konsultovanja) jedno je od najistaknutijih obilježja islama.

7. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je od trideset osam vojnih pohoda ucestvovao u dvadest šest gdje je bio borac u prvim borbenim redovima, osim ako su mu ashabi drukcije savjetovali. Hrabrost komandanta i daije, u licnom primjeru, budi u srcima vojnika borbenost i odlucnost i efektnija je od mnoštva politickih govora. Tokom historije pokazalo se da je navika boraca i sljedbenika da svoju snagu crpe iz odlucnosti svoga vode ili komandanta. U suprotnom, kukavicluk nanosi nesagledivu štetu koja ruši ideale za koje se borimo.