sjećanje na smrt

Safvet M.Halilovic | Novi Horizonti br/str. 62

Povodom mubarek ramazana



Svako živo bice okusit ce smrt. Sve što se rada i umire. Smrt je neumoljivi pratilac svakog covjeka. Od smrti se ne može pobjeci niti sakriti. Svaki covjek ce jednoga dana umrijeti. Ta cinjenica poznata je svim razumnim ljudima. No, i pored toga, mnogi ljudi se ponašaju kao da ce vjecno živjeti. Oni zaboravljaju na smrtni cas, kada ce duša napustiti tijelo i biti vracena svome Stvoritelju.
Po islamskom ucenju, smrt nije kraj puta. To je preseljenje iz kuce prolaznosti (dunjaljuka) u kucu vjecnosti (ahiret). Smrt je povratak Allahu radi polaganja racuna za ono što smo uradili za vrijeme našeg dunjaluckog života. Kakav je naš odnos prema smrti? Koliko spoznaja da cemo jednoga dana umrijeti i biti vraceni Stvoritelju utice na naše ponašanje u životu? Kada ce se covjek zamisliti ako nece pred smrt, kada se podvlaci racun uradenog za života. Mjesec ramazan je vrijeme kada vjernici i vjernice ulažu poseban trud u oplemenjivanju duše i njenom pripremanju za susret s Allahom Uzvišenim, kada za to dode odredeni rok. To je prava prilika da se prisjetimo smrti i analiziramo svoj život. Cilj ovog priloga je - podsjecanje na smrt.


Covjek i smrt

Smrt je pojava s kojom se ljudi cesto susrecu. To je univerzalno iskustvo ljudske egzistencije. Sve što se rada i umire. Svako živo bice okusit ce smrt.
Medu svim živim bicima jedino covjek može spoznati da ce umrijeti. No, i pored toga, znatan broj ljudi ne doživljava smrt kao nešto stvarno, vec kao nešto apstraktno, neuhvatljivo, cak kao nešto što nema nikakve veze s njihovim životima. Zato smrt i nema veceg utjecaja na njihov nacin življenja. Rezon takvih ljudi je, otprilike, sljedeci: 'Smrt je nešto što se uvijek dogada drugima, i mada znamo da cemo umrijeti, ipak, u to ne možemo duboko povjerovati…'

Psihijatar i psihoterapeut dr. Antun Vitturi, u pogovoru knjizi Život poslije života dr. Raymonda Moodyja, napisao je: 'covjek može svoj život živjeti mehanicki, rutinski, ne vodeci racuna o tome kako provodi dane. No, postavlja se pitanje da li je takav automatski i nereflektivan nacin življenja ljudski autentican? Mnogi suvremeni filozofi i psiholozi drže da autentican, pun život pocinje tek onda kad se s vlastitom smrcu stvarno suocimo i do kraja shvatimo da nismo beskonacni. Da bismo to doživjeli, potrebna su nam drasticna iskustva ozbiljne bolesti ili gotovo fatalne nesrece. Takva nas iskustva mogu uvjeriti u realnost vlastite smrti i i stovremeno suociti sa izvornim pitanjima – kako živjeti život, u cemu je smisao našeg života.'
Isti autor, na drugom mjestu, istice: 'U biološkom smislu naš život prestaje smrcu tijela, no, prestaje li tada i svijest, ne znamo! Medutim, nije dokazano ni to da su svi vidovi svijesti neodvojivo povezani s tjelesnim procesima.'


Materijalisticki pogled na svijet gleda na starenje, neizljecive bolesti i umiranje (smrt) kao na pojave koje predstavljaju poraz i izraz ljudske nemoci da se ovlada prirodom. Zbog toga, razmišljanje o smrti treba potisnuti iz života. Ljudi treba da žive ne misleci o tome da ce jednoga dana umrijeti. Realnost smrti treba negirati i skrivati. Materijalisticki pogled na svijet zahtijeva da ljudi u svojim aktivnostima i nastojanjima treba da budu vodeni iskljucivo promišljanjima o prakticnoj koristi i dinamickom razvoju. Njihov inherentni cilj je eksperimentisanje s mogucnostima života, ne pripisujuci mu neku duhovnu i moralnu realnost. Zato, za savremenog covjeka koji se rukovodi materijalistickim promišljanjem, pitanje smisla i svrhe života odavno je izgubilo svoj prakticni znacaj. Za njega je važno samo pitanje koji oblik život može poprimiti i da ljudska rasa napreduje prema konacnom ovladavanju prirodom.

Islamski pogled na smrt

Po islamskom ucenju, smrt nije kraj; to je preseljenje iz 'kuce prolaznosti' u 'kucu vjecnosti'. Smrt, dakle, nije kraj puta, ona je samo faza… Iza tjelesne smrti dolazi drugi svijet koji je vjecan. Duša ne umire, ona prelazi iz jednog stanja u drugo i mijenja svoj odnos sa tijelom. Na Dan proživljenja ona ce ponovo biti potpuno spojena s tijelom u kojem se nalazila na ovome svijetu.
Zbog toga, u islamskim izvorima smrt se naziva preseljenjem ili selidbom (intiqal ili rehil) sa ovog svijeta (dunjaluka) na buduci svijet (ahiret).
Život na ovom svijetu je privremen, ogranicen rokom. Kraj ovosvjetskog života sigurno ce doci. Svako ce umrijeti. Svako živo bice okusit ce smrt i napustiti ovaj svijet. Sve što je na Zemlji – prolazno je; Allah Uzvišeni je, jedino, vjecan.

To su cinjenice na koje se posebno skrece pažnja i u prvom izvoru islama – Kur'anu casnom. Allah, dž.š., kaže:
I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve ce, osim Njega, propasti! On ce suditi i Njemu cete se povratiti! (El-Qasas, 88)
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Velicanstveni i Plemeniti. (Er-Rahman, 26-27)
Po Kur'anu, smrt je povratak Allahu. O tome se govori u brojnim ajetima:
Svako živo bice smrt ce okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama cete se vratiti. (El-Enbija', 35)
Svako živo bice ce smrt okusiti, i Nama cete se poslije vratiti. (El-'Ankebut, 57)
Svako živo bice ce smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobicete u potpunosti vaše nagrade, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo nasladivanje. (Ali 'Imran, 185)


Njemu (Allahu) cete se svi vratiti; to je Allahovo istinito obecanje. On, uistinu, iz nicega stvara, On ce poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela cinili. A one koji ne budu vjerovali ceka pice od kljucale vode i patnja nesnosna, zato što su nevjernici bili. (Junus, 4)
Kur'an, takoder, naglašava da se od smrti ne može pobjeci niti sakriti. O tome Svevišnji kaže:
Ma gdje bili stici ce vas smrt, pa kad biste bili i u visokim kulama. (En-Nisa', 78)
Reci: 'Smrt od koje bježite zaista ce vas stici. Zatim cete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraceni biti, i On ce vas o onome što ste radili obavijestiti.' (El-Džumu'a, 8)
Medu ajetima koji govore o smrti su i sljedeci:
Ti ceš (Muhammede), zacijelo, umrijeti, a i oni ce, takoder, pomrijeti. (Ez-Zumer, 30) Nijedan covjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar ce oni dovijeka živjeti? Svako živo bice smrt ce okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i nama cete se vratiti. (El-Enbija', 34-35)
Komentarišuci navedene ajete, Sejjid Kutb kaže: 'Nijedan covjek prije tebe (Muhammede) nije bio vjecan. Sve što nastaje, prolazi i nestaje. Sve što ima pocetak ima i kraj. Ako Poslanik, a.s., umire, pa zar ce oni vjecno živjeti? Ako nisu vjecni, pa zašto onda ne rade djela koja rade oni koji umiru? Zašto ne promatraju i ne razmišljaju? Svako živo bice smrt ce okusiti. To je zakonitost koja vlada životom. To je zakonitost koja nema izuzetka. Najprece je živima da racunaju na ovaj okus. Smrt je kraj svakog živog bica i konac putanje na kratkom proputovanju po Zemlji. Allahu ce se svi vratiti. Dobro i zlo koje pogodi covjeka tokom putovanja samo je kušnja i ispit za njega.'

Dunjaluk je svijet kušnje i ispita

Osnovna karakteritika života na ovom svijetu jeste da je on prolazan i da, neupitno, ima svoj kraj. Smrt je, kao i sve ostalo, znak Allahove, dž.š., moci, milosti i volje, a svijet je prolazni tren, prepun iskušenja i ispita.
Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: Uzvišen je Onaj u cijoj ruci je sva vlast, On je Svemoguci, Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas ce bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. (El-Mulk, 1-2)
Poruka ajeta je da su i život i smrt posljedica Allahove, dž.š., apsolutne moci i htijenja. I jedno i drugo je Allah, dž.š., dao i to se nije desilo slucajno, bez odredbe i bez cilja. Život i smrt su iskušenje ljudima, da bi se iznijelo na vidjelo ponašanje ljudi na Zemlji i da bi oni ostvarili nagradu prema svome radu: da bi Allah iskušao koji od vas ce bolje postupati. Ustaljenost ove cinjenice u ljudskoj svijesti zahtijeva da covjek bude stalno budan i svjestan svojih postupaka, jer ce za njih biti pitan. Ta ustrajnost ne dozvoljava covjeku da bude nemaran ili da se poigrava sa svojim životom.

U Kur'anu casnom nalazi se i sljedeci ajet: Reci: 'Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone.' (En-Nisa', 77)
Dakle, sva uživanja ovoga svijeta, citav ovaj svijet, sve je to kratko. A šta onda reci za dane, sedmice ili mjesece, pa i godine? Ako je uživanje na ovom svijetu, ma koliko on bio dug, kratko, šta se onda od uživanja može ostvariti za nekoliko dana, sedmica, mjeseci ili godina? Sva uživanja na ovom svijetu i sam svijet, koliko god on bio dug, kratka su. Zato se u Kur'anu na više mjesta istice da je život na ovom svijetu samo varljivo nasladivanje. Dakle, to nije pravo uživanje. To je uživanje koje covjeka potcini i opcara da on pomisli da je to uživanje. Ili, to je uživanje koje samo po sebi cini da se rada varljivost i potcinjavanje. Docim, pravo uživanje, uživanje koje traži ulaganje truda da bi covjek uistinu uživao, jeste ostvarenje Dženneta i udaljenje od Vatre.


Zbog toga, razuman covjek ne smije dozvoliti da ga ovozemaljske cari zavaraju i okupiraju. U tom pogledu, jedan pjesnik je rekao:
Promotri svijet ocima pouke,
jer to je tek svijet kušnje.
Zato mu ne teži
i srce za njeg' ne veži.
covjek, koliko god živio na ovome svijetu – to je, opet, kratko i prolazno. O kratkoci i brzoj prolaznosti ovoga svijeta, veliki pjesnik Ahmed Ševki kojeg, inace, nazivaju emiru-š-šu'ara' (emir pjesnika), ispjevao je sljedece stihove:
Otkucaji srca skladaju refren,
Život traje kratko, cini se tek tren.
Zato, cini dobro, zasluži spomen,
Život je prolazan i to nije fraza.
S akikom je ezan, ali bez namaza,
Jer, život je kratak, neutrta staza,
Dženaza vec tu je, s ezanom akike,
Oponema jasna za nas - prolaznike.

Nužnost podsjecanja na smrt

Ljudi se moraju stalno prisjecati smrti. Smrt je povratak Allahu. Sjecanjem na smrt ljudi se, ustvari, pripremaju za susret sa svojim Stvoriteljem.
cesto isticanje smrti u Kur’anu i Poslanikovim hadisima, zapravo ima za cilj potaknuti nas na pripremanje za nju. Buduci da vrijeme, mjesto i nacin njenog nastupanja nisu poznati nikome, kao ni to da za smrt nisu bitne ni godine ni bolest, Allah, dž.š., nas upozorava i podstice na pripravnost, objavivši u Kur'anu sljedeci ajet: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta vi radite. (El-Hašr, 18)
Podsjecanje na smrt donosi višestruke koristi. To, ponajprije, sprecava covjeka od cinjenja grijeha, i javnih i tajnih. Takoder, sjecanje na smrt ne dozvoljava covjeku da pretjerano žudi za ovim svijetom i njegovim ljepotama. U tom pogledu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'cesto se podsjecajte na smrt, jer to cisti od grijeha i uništava pretjeranu žudnju za ovim svijetom.' Takoder, Resulullah, s.a.v.s., je porucio: 'Mnogo spominjite ono što ništi svaku slast i uživanje (hadimu-l-lezzat), tj. smrt.'

Razmišljanje o smrti, kada ce se covjek rastati s ovim svijetom, utice da covjek lakše podnese teškoce i iskušenja na koja nailazi na svom dunjaluckom putu. Kada je covjek svjestan da je sve na ovom svijetu prolazno, tada mu neimaština, bolest, uskracivanje necega i drugi oblici kušnje, izgledaju lakši i podnošljiviji.
S ozirom na to da je covjek bice sklono slijedenju svojih strasti i prohtjeva, što – ukoliko ne bude kontrolisano - kao posljedicu može imati potpunu predanost strastima gdje srce postaje okrutno i nemarno, sjecanje na smrt je odlican nacin da covjek drži pod kontrolom svoje strasti. Neki islamski ucenjaci kazali su da je posjecivanje kabura i razmišljanje o smrti od izuzetne koristi za srce – kako ne bi postalo okrutno i nemarno. Prenosi se da se neka žena požalila Aiši, r.a., na osorost srca pa joj je ona rekla: 'Razmišljaj o smrti, to ce ti raznježiti srce.' Takoder, gledanje umrlog je put ka omekšavanju srca, jer onaj ko gleda kako neko umire i posmatra njegovu smrtnu agoniju, odbacice iz srca požudu i naklonost prema dunjaluku, a tijelo ce zaposliti ibadetom i cinjenjem dobrih djela, trudeci se da smrt doceka što spremnije.


Prenosi se da je Alija, r.a., jednom prilikom rekao: 'cudim se onom koji je juce bio samo kap sjemena, a sutra ce biti lešina. cudim se onome koji sumnja u Allaha, iako vidi stvaranje Allahovo. cudim se onome koji je zaboravio smrt, iako gleda mrtve. cudim se onome koji porice drugi život, iako vidi prvi. cudim se onome koji unapreduje kucu prolaznosti, a zanemaruje kucu vjecnosti.'
Spomenuta razmišljanja ne dozvoljavaju covjeku da u životu bude nemaran. Ko je svjestan smrti i toga da ce se susresti sa Allahom Koji ce ga pitati za ono šta je radio, vodice racuna o svojim postupcima. On ce kontrolirati svoje strasti i prohtjeve, nastojeci da postigne Allahovo zadovoljstvo i okrilje Njegove milosti. S obzirom da vrijeme i nacin na koji ce covjek umrijeti nisu poznati, vjernik i vjernica se moraju cuvati toga da ih smrt zatekne u nekom stanju ili poslu s kojim Svevišnji Stvoritelj nije zadovoljan. Poslanik, s.a.v.s. je rekao da ce covjek biti proživljen u stanju u kojem je umro (Juhšeru-l-mer' 'ala ma mate 'alejhi). Zato se treba dobro cuvati onoga što je Allah, dž.š., zabranio, jer ukoliko bi covjek umro radeci neki haram, on ce susresti svoga Gospodara u takvom stanju.

U tom pogledu, veliki islamski ucenjak Ebu Hamid el-Gazali je rekao: 'Neki ljudi ce biti proživljeni sa onim cijem iskušenju su podlegli dok su bili na dunjaljuku. Tako, onaj ko je svoj vijek provodio uz neki od muzickih instrumenata, kada ustane iz kabura u ruci ce mu biti taj instrument, pa ce ga on baciti i reci: 'Dalje od mene, ti si me odvracao od sjecanja na Allaha!' A on ce mu se vratiti i reci: 'Ja cu ti biti pratilac sve dok nam Allah ne presudi, a On je presuditelj najbolji.' Pijanica ce biti proživljen u pripitom stanju i sa cašom obješenom o vrat. Ukratko, svak ce biti proživljen sa onim cijem iskušenju je bio podložan. To potvrduju sahih-predaje u kojima stoji da ce pijanica biti proživljen s vrcem o vratu i cašom u ruci, da ce zaudarati više nego bilo koja lešina i da ce ga proklinjati svi oni koji naidu pored njega. Umorene osobe bice proživljene sa tragovima nasilja koje im je naneseno. U sahih-predaj stoji da ce onaj ko pogine na Allahovom putu biti proživljen sa ranama i krvi koja ce mirisati poput miska.'


I na kraju, umjesto zakljucka, kažemo:
Vrijeme u kojem živimo puno je dinamike i žurbe. To je vrijeme koje je puno svakodnevnih iznenadenja, otkrica, dostignuca, rezultata... Naše preokupacije i želje su brojne, stalno se mijenjaju, stalno nastaju. Tome, svakako, doprinosi i ekspanzija savremenih tehnologija gdje izvori informacije pružaju neslucene mogucnosti i obaviještenost o gotovo svim vidovima ljudskog djelovanja u svijetu. U silnoj trci za uspjehom i bogatstvom, za afirmacijom i standardom, za željama i strastima, nažalost, cesto zaboravljamo na svoju dušu i njene potrebe. Zaboravljamo na svoje obaveze prema Allahu, sebi i drugima, zaboravljamo na ahiret gdje nas neminovno ocekuje najdetaljnije polaganje racuna za svako ucinjeno djelo i za svaku izgovorenu rijec. Racun ce se polagati izravno Svemogucem i Svezanjucem Allahu, dž.š., Koji je stvorio i nas i sve ostalo. Odgovaracemo za sve šo je na bilo koji nacin bilo u vezi s nama na ovom svijetu. Govoricemo samo istinu, ništa necemo moci sakriti niti poreci. Odgovaracemo u prisustvu cjelokupnog covjecanstva, od njegovog pocetka do kraja. Zato se moramo najozbiljnije pripremati za Dan velikog polaganja racuna. Konacni ishod zavisi o tome kako smo (pro)živjeli život na ovom svijetu. Od toga zavisi naš status i mjesto koje cemo dobiti u vjecnom svijetu – ahiretu. Budimo uvijek svjesni Allahovih, dž.š. rijeci: Ko ucini samo truncic dobra – vidjece ga; ko ucini samo truncic zla – vidjece ga.
Mjesec ramazan, koji samo što nije nastupio, izvanredna je prilika da oplemenimo našu dušu putem posta, namaza, ucenja Kur'ana i drugih ibadeta s kojima cemo zaslužiti Allahovu milost i okrilje. To je, takoder, prilika da nacin našega života uskladimo s propisima Allahovog zakona, da se klonimo psovke, ružnog govora i svih poroka i harama. Svemilosni Allahu, molimo Te da nam pomogneš u tome! Amin!