POSJETITE KURAN.BA
 
 

„dozivajte ponizno i u sebi gospodara svoga“!

Halil Mehtic | Novi Horizonti br/str. 61

(Komentar 60. ajeta sure El-Gafir)


Hvala Uzvišenom Gospodaru koji nas je zadužio dovom i ucinio nas ovisnim o Njemu da bi nam život na ovom svijetu olakšao i da bi nas Sebi približio. Naka su odabrani blagoslovi i najpotpuniji selami Njegovom miljeniku, našem Vjerovjesniku koji se svome Gospodaru ponizno i najljepšim rijecima obracao. Neka je Allahova milost na njegovu porodicu i ashabe koji su ga na putu islama gorljivo slijedili, kao i na sve one koji su uzeli Allaha za zaštitnika i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za svoga uzora.

Allah Uzvišeni u Svojoj casnoj Knjizi veli:
„Gospodar vaš je rekao: - Zovite me i ja cu vam se odazivati! Oni koji iz oholosti nece da Me mole – uci ce, sigurno, u Džehennem poniženi.“

Navedeni ajet ukazuje na obaveznost covjekovog obracanja dovom Svevišnjem Stvoritelju, u svim korisnim pitanjima koja se ticu njegovog dunjaluka i ahireta. To obracanje i molbe imaju smisla cak i u onome što se naizgled cini beznacajnijm shodno rijecima Allahova poslanika: „Molite Gospodara za sve vaše potrebe, pa cak i za prekinuti kaiš na vašoj obuci.“

Na taj nacin covjek iskazuje svoju potpunu pokornost i ovisnost o Allahu, dž.š., bez kojeg on nije dovoljan sebi i bez cije pomoci i utjecaja bi njegov život bio bi odvec tegoban i komplikovan.
Vecina komentatora Kur'ana rijeci Uzvišenog „zovite Me“ (ud 'uni) razumijeva kao da je receno „svjedocite moju jednocu, robijuci samo Meni, pa cu ukabuliti vaše ibadete i oprostit cu vam,“ dok neki isticu da te rijeci sadrže znacenje zikra, dozivanja Allaha i molbe upucene Njemu.
Stoga je, kako prenosi N'uman bin Bešir, Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom rekao: „Dova, to je, ustvari, ibadet,“ a zatim je proucio ajet: „Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me i Ja cu vam se odazivati! Oni koji iz oholosti nece da Me mole – uci ce, sigurno, u Džehennem poniženi.“
Dakle, ovim ajetom, Svevišnji je naredio dovu i ucinio je ibadetom, dok je s kraja ajeta zaprijetio onima koji je ignorišu ili iz oholosti odbijaju.
Sufjan es-Sevri, rahimehullahu teala, ponekad se Allahu, dž.š., ovako obracao: „O Ti Koji najviše voliš one Svoje robove koji traže i puno mole. O Ti, Koji najviše mrziš one robove Svoje koji Te ne mole. Ni kod koga nije tako, Gospodaru moj, osim kod Tebe.“


Naš Gospodar je uistinu neovisan o svim svjetovima (ganijjun anil alemin), a svi svjetovi su ovisni o Njemu. Oni koji su svjesni te cinjenice i koji se ponašaju u duhu tih univerzalnih nacela dragi su Allahu, dž.š. Ma koliko On izdašno davao ljudima, džinima i ostalim stvorenjima, Njegovo imanje se ne umanjuje. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Allahova je ruka (uvijek) puna. Njeno bogatstvo ne smanjuje ni neprekidno, obilno i danonocno dijeljenje. Šta mislite koliko je On samo podijelio otkako je stvorio nebesa i Zemlju, a da se od onoga što je u desnici Njegovoj, ništa nije umanjilo.“
Dova je odlika i privilegija ummeta Resulullahovog. Katade prica da je cuo od K'ab el-Ahbara, radijallahu anhuma, da je rekao: „Vjerovjesnikovom ummetu je dato troje, što nije slucaj ni s jednim ummetom koji se pojavio prije. Kada je Vjerovjesnik otpoceo svoju misiju bilo mu je receno: - Ti ceš biti svjedok protiv svoga ummeta, a potvrdu za to nalazimo u rjecima Uzvišenog: „ da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Vjerovjesniku je takode bilo receno da mu u vjeri nece ništa biti teškim ucinjeno, shodno rijecima Uzvišenog: „i u vjeri nije vam ništa teško propisao,“ zatim mu je bilo kazano da doziva Allaha a On ce mu se odazivati, što važi i za njegov ummet, shodno kur'anskim rjecima: „Zovite Me i molite, Ja cu vam se odazivati.“
Takode se navodi da je Halid bin er-Ref'i rekao: „cudim se ovome ummetu, receno mu je: „Zovite Me, Ja cu vam se odazivati! Naredana mu je dova i obecano njeno uslišanje, a izmedu to dvoje nije stavljen nikakav uslov (šart).“

Dova u životu Allahova poslanika

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, kako stoji u brojnim predajama, podsticao ashabe na taj oblik ibadeta, želeci ih, na taj nacin, poduciti da se dovom postiže svijest o potpunoj ovisnosti o Allahu, dž.š., kao i svijest o položaju roba naspram njegova Gospodara. Evo nekoliko hadisa koji vjernike bodre na permanentno obracanje Allahu, dž.š., dovom.
„Nemojte posustati u cinjenju dove, jer niko uz dovu nece nastradati.“
„Ni s cim se ne može odagnati zla sudbina do s dovom, niti život produžiti do s dobrocinstvom, a uistinu se covjeku uskracuje nafaka zbog grijeha koje cini.“
„Allah je stidljiv i darežljiv. Stid ga je, kada covjek digne ruke (i zamoli Ga), vratiti ih prazne i ocajne.“
„Allah se ljuti na onoga ko od Njega ništa ne ne moli.“
„Nema toga muslimana koji Allahu uputi dovu, s tim da ne moli za grijeh ili kidanje rodbinske veze, a da mu Allah, zahvaljujuci njoj, nece dati jedno od troje: ubrzati ono što je zamolio, odgoditi mu traženo za onaj svijet, ili ga poštedjeti slicnog zla.“
„Kod Allaha Uzvišenog nema ništa plemenitije od dove.“
„Zaista je kod Allaha je najveci slabic onaj ko Mu se rijetko obraca dovom, a najškrtiji je onaj ko se susteže od nazivanja selama.“

Dova potjece od arapske rijeci du'a', što znaci molitva, molba, dozivanje i sl. Sagledavajuci život Posalnika, s.a.v.s., skoro da nema prilike u kojoj se on nije obracao Allahu i molio ga za pomoc, uputu i zaštitu. On je molio Uzvišenog, izmedu ostalog, i za: bogobojaznost, cednost i neovisnost. Molio Ga je za oprost, milost i opskrbu, te za zaštitu od velikih iskušenja, nesnošljive muke, tešeke sudbine i zluradosti neprijatelja. Kao obicni smrtnik, Allaha je dozivao i tražio zaštitu od nemoci, lijenosti, straha, duboke starosti i škrtosti, od kazne u kaburu i iskušenja u životu poslije smrti... Jednom rijecju, dova je bila neizostavna svakodnevna Resulullahova, s.a.v.s., praksa koju treba dosljedno slijediti. Njome je Poslanik, s.a.v.s., jacao svoj duh, sticao samopuzdanje i tražio oslonac i pomoc kod svoga Gospodara.


Naš istaknuti alim Mehmed-ef. Handžic, Allah ga obasuo svojom milošcu, u uvodu svoje Zbirke izabranih dova kaže: „Dova je tihi razgovor sa svojim Gospodarem. Dova je tajanstveni put kojim se crpi duhovna snaga sa glavnog izvora. Dova preporoduje covjekovu dušu i upravlja je pravim putem. Dova je oslonac kad svi oslonci oslabe, kad se u svemu nada izgubi.“

Dove koje je Alejhisselam najcešce ucio

Uvidom u djela koja tretiraju ovu tematiku, evidentno je da je kompletan život Allahovog Poslanika bio prožet ucenjem dova. Do nas su doprle brojne vjerodostojne verzije iz kojih se vidi da je on na razlicite nacine molio svoga Gospodara, što je svakako primjer koji treba slijediti i za kojim se treba povoditi.
Šehr bin Havšeb kaže: Jedanput sam upitao Ummu Selem, radijallahu anha: - O majko pravovjernih, reci mi koju je dovu Resulullah najcešce ucio dok je boravio kod tebe, a ona je odgovorila: - Njegova najcešca dova billa je: Ja mukallibel kulubi sebbit kalbi ala dinike (O Ti koji vladaš srcima ljudi, ucvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.)
Enes bin Malik, radijallahu anhu, kaže: „ Dova s kojom se Vjerovjesnik najcešce obracao Allahu bila je Rabbena atina fid-dun'ja haseneten ve fil ahireti haseneten ve kina 'azaben-nar (Gospodaru, podari nam dobro na ovom svijetu a i na ahiretu, i sacuvaj nas vatre. Tako bi Enes kada bi upucivao dovu, molio Allaha ovim rijecima.“
Od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., (cesto) ucio: Allahumme inni es'elukel-huda vet-tuka vel-'afafe vel-gina. (Gospodaru moj, molim Te za uputu, bogobojaznost, cednost i neovisnost.“

Dove koje je Poslanik, a.s., preporucivao

Trebalo bi puno vremena i prostora da se pobroje sve dove koje je Alejhisselam ucio u raznim prigodama. Ponekad je u istim ili slicnim situacijama ucio razlicite dove. On je grupama ashaba ili pojedincima preporucivao i ucenje prigodnih dova. Medutim, bitno je znati da su pejgamberi na najoptimalniji nacin Svevišnjem Stvoritelju iskazivali svoje potrebe. Kur'an spominje njihove dove u raznim prilikama. U dovi se treba ugladati na njih a posebno na posljednjeg Allahovog Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Njegove dove nisu samo puke molitve vec se u njima odražava realnost i bit života. One su toliko sadržajne da ih treba temeljito proucavati i na temelju njih svoj duhovni i tjelesni život struktuirati. Poslanik, s.a.v.s., nije propustio ni jednu pohvalnu moralnu osobinu, a da Allaha, subhanehu ve teala, u dovi nije molio za nju, a od Uzvišenog je tražio zaštitu od nevaljalih postupaka. Prema tome Alejhisselamove dove treba najprije razumjeti, o njihovom sadržaju razmišljati i taj sadržaj nastojati uskladiti s prakticnim životom. Praktikujuci njegove dove najlakše cemo ostvariti željeni cilj. Analogno tome, treba izbjegavati kojekakve dove koje kruže u narodu a kojima se daje vrhunaravna moc.

Alejhisselamove dove su koncizne i sadržajne i stoga im treba, zajedno s kur'anskim, davati prednost. Evo jedne od njegovih sadržajnih dova na koju je ukazao Ebu Umame, radijallahu anhu, koji kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je ucio dovu od koje smo malo upamtili. Kada smo mu rekli: - Allahov Poslanice, proucio si dugu dovu, ali skoro ništa nismo zapamtili! – on odgovori: - A hocete li da vas poducim dovi koja sadrži sve što sam proucio? Recite: - Gospodaru, molim Te za dobro za koje Te je molio Tvoj Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a utjecem Ti se od zla od kojeg Ti se utjecao Tvoj Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. U Tebi je oslonac, Ti svom rahmetu približuješ i samo u Tebe su snaga i moc!“
Hazreti Ebu Bekr, r.a., prenosi: „Obratio sam jednanput Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da me poduci dovi koju cu uciti u namazu, pa mi je rekao: - Izgovaraj, Gospodaru ja sam sebi mnogo nasilja ucinio, a grijehe niko ne oprašata osim Ti. Oprosti mi i i smiluj mi se, jer si Ti, uistinu, Onaj koji mnogo prašta i Koji je milostiv.“
Abdullah bin Omer, radijallahu anhuma, kaže: „cuo sam Resulullaha, s.a.v.s., kad je rekao: - Kad krenete na pocinak u postelju, proucite: - Allahu, Ti si stvorio moju dušu i Ti ceš je i usmrtiti, Tebi pripada njeno usmrcivanje i njeno oživljavanje. Ako je poživiš, pazi je, a ako je usmrtiš, oprosti joj. Gospodaru moj, ja Te molim za vitalnost.“


Osim što je Resulullah, s.a.v.s., molio za vitalnost, on je, izmedu ostalog, tražio i zaštitu od lijenosti i nemoci. Zejd bin Erkam, r.a., prenosi da je Alejhisselam ucio: „Gospodaru, zaštiti me od nemoci i lijenosti, škrtosti, duboke starosti i kazne u kaburu. Gospodaru, nadahni mi dušu bogobojaznošcu i od grijeha je ocisti, jer samo je Ti od grijeha možeš ocistiti, Ti si njen zaštitnik i njeno utocište. Gospodaru utjecem Ti se od beskorisna znanja, nepokornog srca, nezasite duše i dove koju Ti ne primaš.“
Razlicita duševna stanja Allahovih robava neminovnost su svakodnevnog života. Brige su sastavni dio naše svakodnevnice. Poslanik, a.s., je, kako prenosi Abdullah bin Mes'ud, rekao: „Koga od Allahovih robova zedesi briga ili žalost i on prouci: - Allahu, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje. Moj percin je u Tvojoj vlasti, presuda Tvoja u mom slucaju važi i prolazi, a sudbina i odredba Tvoja za mene je pravedna. Molim Te svakim imenom kojim si Sebe nazvao ili koje si u svojoj Knjizi objavio ili koje si ma koga od Svojih stvorenja naucio ili koje si u svom tajnom znanju zadržao, da uciniš uzvišeni Kur'an proljecem srca moga, svjetlom srca moga, da odagnaš moju tugu i odstraniš brigu moju, - Allah ce ga riješiti njegovih briga i zamijeniti mu ih radošcu.“

Adabi (ponašanje) prilikom upucivanja dove

Da bi dova bila valjana i upucena na primjeren nacin treba voditi racuna o pravilima lijepog ponašanja. Pored odtalog, u dovi vjernika treba da bude zastupljeno:
- Uvjerenost u primanje dove jedan je od bitnih faktora. Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: „Molite Allaha s cvrstim uvjerenjem da ce vam se odazvati, jer Allah ne voli srca koja su nemarna i kolebljiva.“
- Tihim i skrušenim glasom treba se obracati Allahu, subhanehu ve teala, jer je On, hvaleci svoga Vjerovjesnika Zekerijjaa, a.s., rekao: „Kada je on Gospodara svoga tiho zovnuo.“ U drugom ajetu Uzvišeni veli: „Molite ponizno i u sebi Gospodara svoga.“ A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Spustite svoje glasove, jer Onaj koga dozivate nije ni gluh, niti odsutan, vec dozivate Onoga Koji sve cuje i sve vidi.“
- Upornost u molenju jer je Alejhisselam rekao: „Nekome od vas dova ce biti uslišana, ukoliko ne požuri i ne kaže: - Vec sam molio, pa mi dova nije bila uslišana.“

Biranje odabranih trenutaka

Vrijeme u kojem se upucuje dova bitno utjece na njeno uslišanje. U odabranim trenucima Uzvišeni posebno spušta svoju milost i zato je vrijedno znati koji su to momenti i prilike.
Ramazan i post u njemu posebne su prilike za dovu. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Dove trojice se ne odbijaju: postacu kada se iftari, pravednom vladaru i obespravljenom.“ .
- Petak je najodabraniji dan i u njemu postoji odredeno vrijeme, u kojem, ako covjek zamoli Allaha, On mu udovolji, kako stoji u hadisu: „Zaista tokom džume, u petak, ima vrijeme (cas), ako se covjekovo molenje podudari s njim, dobro za koje je molio Allah ce mu zasigurno dati. „
- Sedžda covjeka najviše približava njegovom Gospodaru. Poslanik,s.a.v.s., preporucivao je što cešce ucenje dove na sedždi, rekavši: „Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, pa što više upucujte dove dok je obavljate.“

- Vrijeme izmedu ezana i ikameta smatra se takode odabranim vremenom. Poslanik, a.s., je rekao: „Dova izmedu ezana i ikameta se ne odbija.“
- Zadnja trecina noci je velicanstvena prilika za dovu. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Allah svake noci, u njenoj zadnjoj trecini, silazi na nama najbliže nebo i pita: - Ima li koga da me zove, pa da Mu se odazovem? Ima li koga da od Mene šta ište, pa da mu dam? Ima li koga da Me za oprost moli, pa da Mu oprostim?“

Uz navedene adabe (pravila lijepog ponašanja), na osnovu vjerodostojnih predaja preporucuje se da covjek bude pd abdestom, da ucini kakvo dobro djelo, da prethodno klanja nafilu, da se okrene prema kibli, da digne ruke u visini ramena a dlanove okrene prema nebu, da otpocne sa zahvalom i salavatom na Poslanika, a.s., da svoga Gospodara doziva Njegovim lijepim imenima (esmaul-husna), da ne diže previše svoj glas, da ponizno i s strahopoštovanjem moli Allaha priznajuci Mu svoju grešnost, da dovu takode završi zahvalom i salavatom i selamom na Vjerovjesnika, s.a.v.s. Dovu treba posebno upucivati tokom Noci kadr, na dan Arefata, kod Kabe u Mekki i u Poslanikovoj džamiji u Medini. Ukoliko se dova upucuje u džematu, preporucljivo je da se prednost da ucenom, pobožnijem i starijem.


Svakako, jedan od bitnih preduvjeta da dova bude kabul je da se onaj koji je upucuje iskreno pokaje, da izgladi eventualne sporove sa drugim ljudima, da se dosljedno posveti propisima dini islama i da se iskreno nada uslišanju dove, jer Uzvišeni je u Kur'anu kazao: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka Me vjeruju, da bili upuceni.“
U djelu El-Mustehlas fi tezkijetil-enfus, Seid Havva navodi razloge istaknutog islamskog mudraca i pobožnjaka Ibrahima bin Edhema, zbog kojih se, po njemu, dove ne primaju. Naime, jedanom su mu se njegovi savremenici obratili rijecima: „Šta se ovo s nama dešava, molimo ali ne primjecujemo da nam se dove uslišavajau, a znamo da je Uzvišeni kazao: - Dozivjate Me, i Ja cu vam se odazivati, - našto im je odgovorio: «To je zbog toga što su vam srca umrla». «A kako se ona oživljavaju»? - upita neko. «Sa osam osobina», odgovorio im je.
«-Spoznali ste obaveze prema Allahu ali ih ne izvršavate.

- Ucite Kur'an, a ne postupate po njemu.
- Kažete da volite Resulullaha, a ne slijedite njegov sunnet.
- Govorite da se bojite smrti, a ne pripremare se za nju.
- Uzvišeni je rekao: Zaista vam je šejtan otvoreni neprijatelj pa ga se pripazite, a vi mu se pridružujete u nepokornosti.
- Govorite da se bojite Džehennema, a gurate svoja tijela u njega.
- Govorite da žudite za Džennetom, a ne radite djela koja vas uvode u njega.
- Kada se budite iz postelja svoje mahane zanemarujete, a istražujete mahane drugih ljudi i tako srdite vašeg Gospodara, pa kako ce vam se odazivati»?




Gospodaru moj, Tebi se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, Tebi se kajem, u Tvoje ime se sporim i po njemu sudim. Oprosti mi ranije i kasnije grijehe i ono što ucinih tajno i javno, Ti si prvi i Posljednji, nema drugog boga osim Tebe.“