spominjite allaha, toliko da kažu – ovaj je lud

Komentar 41. i 42. ajeta sure El-Ahzab)

„O vjernici, cesto Allaha spominjite i hvalite,
i ujutro i navecer Ga slavite i velicajte!“
Hvala Allahu Uzvišenom koji nas je nadahnuo zikrullahom. Neka su najljepši i najpotpuniji blagoslovi i selami na Vjerovjesnika, njegovu porodicu i ashabe, kao i one koji Ga draga srca spominju i nadaju se Njegovom zadovoljstvu.


Spominjanje Allaha (zikrullah) redovna je opskrba za one koji su Allaha, dž.š., spoznali. Njime se održava trajna veza sa Svemogucim Stvoriteljem i pokazuje želja za Njegovom blizinom i zaštitom. Njime se upucuje molba Allah da otkloni zlo, da rasprši brige i da se nevolje lakše podnesu. Spominjanje Gospodara cisti srce, a kada ono oboli onda ga sjecanje na Gospodara lijeci. Ucestalo spominjanje Gospodara u srcu pobuduje ljubav i nestrpljenje da se s Njim što prije sretne. Kada se covjek u srcu prisjeca svoga Gospodara, ono nagoni i jezik da Ga spominje, a ko Njega spominje u zaborav sve ostalo potiskuje.

Spominjanje Allaha nema granica

Zikr se u Kur'ani kerimu spominje u razlicitim oblicima na 174 mjesta, a i 83 vjerodostojna hadisa govore o toj temi. To nedvojbeno ukazuje na znacaj zikra i važnost u životu svakog vjernika i vjernice.
U 41. ajetu sure El-Ahzab, Uzvišeni nas podstice da Ga cesto spominjemo i prisjecamo Ga se, ne isticuci ni vrijeme, ni mjesto, ni nacin, za razliku od drugih oblika robovanja, kao što su namaz, post i hadždž u slucaju kojih su precizirani forma, vrijeme i mjesto.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, komentarišuci ovaj ajet je rekao: „Zaista Allah nije propisao svojim robovima ni jednu obavezu a da joj nije odredio granicu i izuzeo odredene kategorije ljudi, u odredenim situacijama za njeno izvršenje, osim zikra. Uzvišeni nije zikru odredio granicu niti je ikoga izuzeo od njegovog izvršenja, rekavši: - Allaha spominjite stojeci, sjedeci i ležeci, a to znaci; nocu i danju, na moru i kopnu, kod kuce i na putu, u izobilju i oskudici, u zdravlju i bolesti, tajno i javno i u svakoj drugoj situaciji.
Islamski ucenjaci saglasni su u tome da je dozvoljeno spominjanje Allaha, srcem i jezikom, osobi bez abdesta koja je džunub, kao i onima koje su u stanju hajza (menstruacije) i nifasa (poslije poroda) u formi (tesbiha) subhanalla, (tehlila) lailahe illallah, (temhida) el-hamdu lillah, (tekbira) Allahu ekber, donošenju salavata na Vjerovjesnika, upucivanju dove i tome slicnog.
U narednom ajetu isticu se jutro i vecer, kao vremena koja su odlikovana nad drugim vremenima, za spominjanje Allaha. To je pocetak dana i posebno njegov kraj koji su podesni za slavljenje i velicanje Allaha, dž.š.
U drugom ajetu Uzvišeni takode veli: „I spominji Gospodara svoga ujutro i navecer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižuci jako glas, i ne budi nemaran.“

Zanemarivanje zikra umrtvljuje srce

Znaj brate i sestro da nemarnost prema zikrullahu umrtvljuje covjekovo srce, a obamrlost srca je pogubnija za covjeka nego smrt tijela. Receno je: „Kakvog li cuda da ljudi oplakuju onoga cije je tijelo umrlo a ne oplakuju onoga kome je umrlo srce, a smrt srca je teža nego smrt tijela.“ Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, govoreci o zikru je rekao: „Spominjanje Allaha za srce je kao što je voda za ribu. Šta biva s ribom ako se odvoji od vode.“
Svemoguci prijeti onima cija su srca kruta i neosjecajna prema zikrullahu, rekavši: „Teško onima cija su srca neosjecajna prema spominjanju Allaha, takvi su u pravoj zabludi.“ Ignorisanje zikra udaljava covjeka od njegova Gospodara a približava ga šejtanu, shodno rijecima Uzvišenog: „Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog spominjao, Mi cemo šejtana natovariti, pa ce mu on nerazdvojni drug postati.“
„A ko zanemari spominjanje Gospodara svoga, On ce ga u patnju tešku uvesti.“ Dok u drugom ajetu nareduje distanciranje od nemarnih prema Njemu, govoreci: „I ne slušaj onoga cije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i ciji su postupci daleko od razboritosti.“
Spominjanje Uzvišenog Gospodara najbolja je garancija da covjek nece na Njega zaboraviti. covjekovo zaboravljanje Gospodara uzrok je njegove nesrece i na ovom i na buducem svijetu, jer zaboravljenje sjecanja na svoga Gospodara za sobom povlaci i zaboravljanje na sebe, kao što veli Uzvišeni, subhanehu ve teala: „I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On ucinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici.“

Neprestano spominjanje i razmišljanje o Allahu

Stoga se Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svim životnim situacijama sjecao Allaha, dž.š., i spominjao Ga. Izlazeci iz nužnika molio je za oprost rijecima: „gufranek“ zbog toga što je to bilo jedino mjesto i prilika gdje nije mogao spominjati svoga plemenitog Gospodara. Ashabe je cesto podsticao na trajnu vezu s Allahom Uzvišenim putem raznih oblika zikra. Tako je jednom uzeo Muaza bin Džebela za ruku i rekao mu: „O Muaze, tako mi Allaha je te volim. Savjetujem ti da ne propustiš priliku da iza svakog namaza prouciš Allahumme e'inni ala zikrike ve šukrike ve husni ibadetike (Allahu, pomozi mi da Te stalno spomonjem, da Ti zahvalan budem i da Te ispravno robujem).“
Od Abdullaha bin Busre, r.a. prenosi se da je neki covjek rekao: „O Allahov Poslanice, zaista je puno islamskih propisa, pa mi kaži nešto što cu uvijek moci izvršavati.“ On mu je rekao: „Neka ti je jezik stalno vlažan od spominjanja Allaha.“ Ebu Seid, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Spominjite Allaha toliko, dok ne kažu: - taj je lud.“
Govoreci o vrijednostima zikrullaha, kako navodi Ebu Derda, Posalnik, s.a.v.s., je rekao: „Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zekata i srebra, i bolja od sukoba s neprijateljima u kojem bi ih vi ubijali a i oni vas? „Sakako“, odgovoriše, a on nastavi: „Spominjanje Allaha (zikrullah).“
Resulullah, s.a.v.s, je u vezi sa zikrom rekao i ovo: „Primjer onoga koji spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.“

«Allahovo spominjanje vas»

Kada vjernik spominje Allaha, dž.š., i Allah, dž.š., njega spominje. Allahovo, dž.š., spominjanje nas vece je od našeg, kao što se veli u ajetu: „Allahovo spominjanje vas vece je od vašeg spominjanja Njega.“ Zato nas On podstice da Ga se sjecamo i spominjemo: „Sjecajte se vi Mene, i Ja cu se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ U hadisi kudsijji Allah, dž.š., je rekao: „Ko Me spomene u sebi i Ja njega spomenem u Sebi, a ko Me spomene u društvu i Ja njega spomenem u još boljem društvu od toga.“ Allahovo spominjanje nas je ustvari Njegovo blagosiljanje kojemu se pridružuju još i meleki. U Kur'anu je receno: „On vas blagosilja a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima Milostiv.“
Imami Kurtubi u svom tefsiru, u vei s ovim ajetom kaže: „To je jedna od najvecih Allahovih blagodati koje je podario ovom ummetu. To je ujedno dokaz prednosti ovoga ummeta nad drugim ummetima suglasno rijecima: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio.“ Allahovo blagosiljanje covjeka je Njegova milost i bereket na njega, a blagosiljanje meleka je njihova dova i molenje oprosta za covjeka, shodno rijecima Uzvišenog: „i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima.“ ,

Neke odabrane forme zikra

Sagledavajuci Alejhisselamove postupke tokom jednoga dana i noci, primjecuje se da su njegove kompletne aktivnosti bile prožete zikrullahom. Slijedeci njegov put, covjek dostiže stepen onog koji stalno spominje svoga Gospodara. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je kazala: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., Allaha je spominjao u svim situacijama.“ Ipak on je preferirao izgovaranje odredenih kelima (izraza i recenica) u cilju zaštite i postizanja visokih položaja i obilnih nagrada kod Gospodara svjetova. Ovom prilikom nije ih moguce ni izbliza pobrojati, ali spomenut cemo makar one koji su najizražajniji. Posebno je vrijedno istaknuti praktikovanje sahih zikrova koje je Pejgamber, a.s., redovno prakticirao poslije namaza, pa cak i na putu.

On je izrekao rijeci hvale za spominjanje Allaha poslije namaza, a posebno je to primjetno u rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, da je on rekao: „Da izgovorim: - Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber; (Slavljen neka je Allah, hvala Allahu, samo je Allah Bog i Allah je velik), draže mi je od svega što Sunce obasjava (cijeli dunjaluk).“ U drugoj predaji kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „U noci moga is'raa (i mi'radža) susreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je tada rekao: - O Muhammede prenesi od mene selame svome ummetu, i obavijesti ih da je u Džennetu plodna i dobra zemlja, pitka voda, da je on prostrana ravnica, i da je džennetsko sjemenje Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber.“ To je aluzija ummetu Muhamedovom, s.a.v.s., da što više izgovraju navedene rijeci.
Rijeci slave i hvale Allahu su najdraže, što razumijemo iz ovog hadisa. Ebu Zerr, r.a., prica kako mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom rekao: „Hoceš li da ti kažem koje su rijeci Allahu najdraže? Zaista su Allahu najdraže rijeci: - Subhanallahi ve bi hamdihi.“ Stoga Uzvišeni za njihovo izgovaranje izdašno nagraduje. Alejhisselam je rekao: „Ko dnevno izgovori stotinu puta - Subhanallahi ve bi hamdihi – bice mu izbrisane pogreške, makar da ih je imao koliko morske pjene.“

Pojedinacno izgovaranje tesbiha, tahmida i tekbira, takode je pohvaljeno. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Ko poslije namaza izgovori 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdu lillah, 33 puta Allahu ekber i upotpuni stotinu sa Lailahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir, bit ce mu oproštene pogreške, makar ih imao koliko morske pjene.“
Allahu Uzvišenom posebno su drage rijeci kojima se potvrduje Njegova jednoca i On za njih obilato nagraduje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Ko kaže: - La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul-hamdu, ve huve ala kulli šej'in kadir, (Nema drugog boga osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada svaka hvala, i On je svemocan) deset puta, kao da je oslobodio cetiri roba iz potomstva Ismailovog.“

Namaz kao najsavršeniji oblik zikra

Propisani ibadeti, kao što su namaz, post i hadždž, prvenstveno su radi zikra, spominjanja Allaha, dž.š. Govoreci o suštini ramazanskog posta Allah, subhanehu ve teala, kaže: „Da odredeni broj dana ispostite, i da Allaha velicate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.!“ U ajetu se vjernici podsticu na velicanje Allaha i iskazivanje zahvalnosti kao oblicima zikra. A kada Uzvišeni spominje hadždž, kaže: „...Da bi koristi imali i da bi u odredene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali...“ U drugom ajetu se takode insistira na zikru. „A kada podete sa Arefata, spominjite Allaha kod casnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.“
Osnovni smisao i mudrost namaza je zikr. Naš Uzvišeni Gospodar kaže: „Zato namaz obavljaj radi spominjanja Mene!“
Svi vidovi zikra koji su pohvaljeni i naredeni sadržani su u namazu. Zato je namaz najpotpunija forma izvršenja kur'anskih naredbi o zikru. To je najpotpunija i najuzvišenija forma zikrullaha, pored toga što je to najuzvišeniji vid prakticnog ibadeta. To se vidi iz sadržaja kijama, ruku'a i sedždi.(...) Allah, dž.š., muslimanima je naredio tesbih, tekbir, ucenje Kur'ana, salavat i selam na Resulullaha, hamd, istigfar, dovu – a sve je to zikr.

Prakticne koristi od zikra

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda: „Došao je jedan covjek Allahovom Poslaniku i rekao: - Ja Resulallah, toliko sam bola pretrpio od sinošnjeg uboda škorpiona! Ne bi ti naudio da si navece proucio: E'uzu bi kelimatillahit-tammati min šerri ma halek (Utjecem se Allahovim savršenim rijecima od zla koje je stvorio.)“
Hazreti Osman, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko svako jutro i vece prouci po tri puta Bismillahillezi la jedurru measmihi šej'un fil erdi ve la fis-semai ve huves-semiul-alim (U ime Allaha, s cijim imenom ne može ništa naškoditi ni na Zemlji ni na nebu, a On sve cuje i zna), ništa mu ne može nauditi.“
Abdullah bin Hubejb, r.a., prica kako mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ako ujutro i navece prouciš tri puta: Kul huvallahu ehad, Kul-euzu bi rabbil-felek i Kul-euzu bi rabbin-nas, zaštitit ceš se od svakog zla.“
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: „Kad neko izgovori neposredno prije odnosa sa svojom suprugom: Bismillahi, Allahumme džennibneš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma rezaktena (U ime Allaha, Gospodaru naš, sacuvaj nas od šejtana, i sacuvaj od šejtana ono što nam podariš), i ukoliko bi se našlo dijete, šejtan mu ne bi mogao nauditi.“

Efekti zkrullaha

Ibnul-Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, navodi više od stotinu efekta i koristi od zikra. Spomenut cemo samo neke od njih.
- zikrom se odbija i ukrocuje šejtan,
- postiže zadovoljstvo Milostivog,
- odstranjuju brige i žalosti iz srca,
- u srce se nastanjuju radost, sreca i širokogrudnost,
- osnažuje srce i tijelo,
- prosvjetljava lice i srce,
- postiže izobilje u nafaki,
- cisti srce od naslaga duhovne hrde, odnosno grijeha,
- spašava od Allahove, dž.š., kazne,
- uzrokuje spuštanje Allahovog, dž.š., smiraja, milosti i prisustvo odabranih meleka,
- upošljava jezik i tako eliminiše ogovaranje, prenošenje tudih rijeci, laž i bestidan govor,
- unosi sigurnost u srce mu'mina na dan polaganja racuna.

- Zikr ce onome koji se sjeca Allaha, dž.š., biti svjetlo na dunjaluku, svjetlo u kaburu i svjetlo koje ce mu prethoditi kada bude prelazio sirat cupriju.
- Zikr omogucuje boravak u džennetskoj bašci još na ovom svijetu, svakom onom ko boravi u skupovima gdje se spominje i velica Allah, dž.š.
- Skupovi koji se sazivaju radi zikra mjesta su na kojima borave meleki na zemlji.
- Zakiruni (oni koji puno spominju Allaha) bit ce predvodnici na Kijametskom danu.
- Njima meleki grade prostrane i predivne kuce u Džennetu sve dok su u zikru, a kad oni prestanu zikriti i meleki prestanu graditi.
- cesto spominjanje Allaha daje sigurnost covjeku da ne padne u vode munafikluka jer se munafici malo sjecaju Allaha.

Znaj brate i sestro da je nemoguce pobrojati sve koristi koje se postižu spominjanjem Allaha Uzvišenog. Oni koji Ga se stalno sjecaju, u Allahovoj su zaštiti i na visokim položajima kod Njega. On im iz obilja svoga nadoknaduje i velikodušno ih nagraduje. Sa zikrom nestaje zaglušenosti u ušima, zamršenosti jezika i koprene ispred ociju. Allah je zikrullahom ukrasio jezike onih koji Ga se sjecaju, i nurom ukrasio oci onih koji gledaju. Nemarno srce je kao slijepo oko, gluho uho, ili oduzeta ruka. Vrata izmedu Gospodara i roba Njegova su otvorena sve dok je rob u zikru. Ta vrata zatvaraju se samo insanskim nehajem.
Gospodaru naš, ucini nas zakirima i predvodnicima na Sudnjem danu. Amin!