POSJETITE KURAN.BA
 
 

narkomanija ili ovisnost o drogi

Safvet M.Halilovic | Novi Horizonti br/str. 58

Bolesti savremenog društva


Droga, ta pošast savremenog svijeta, sve više uzima maha medu mladima, prije svega srednjoškolcima i studentima dok se prosjecna starost ovisnika iz godine u godinu smanjuje. Prema aktuelnim istraživanjima, drogu najviše koriste mladi u dobi izmedu 14 i 25 godina života. Uzimaju je iz znatiželje, dosade, potištenosti, želje za avanturom, slabosti da odbiju ponudeni im izazov, kao i zbog nedostatka cvršce veze s porodicom. Kako se suprotstaviti tom velikom poroku i zlu, kako od njega zaštiti našu omladinu? Šta uraditi sa onima koji su vec probali drogu i postali ovisni o njoj? Da bismo bilo šta na tom planu mogli uciniti, potrebno je, najprije, izgradivati svijest o tome šta je droga i zbog cega se konzumira. Ovaj prilog posvecen je upravo toj problematici.

Danas se u svijetu mnogo govori o ovisnosti i ovisnicima. Savremeni nacin života, u kojem su vjera u Boga, dž. š., i buduci svijet ili sasvim potisnuti ili podobro marginalizirani, doprinio je da ljudi lahko postaju žrtve raznih ovisnosti.
Do modernih vremena mnogi ljudi su bili ovisni kao robovi, kmetovi ili podanici u autokratskim društvima u kojima su ljudima nametana životna rješenja, tako da covjek nije mogao samostalno da odlucuje o svome životu, namjerama i postupcima.
Danas, kada su ljudi slobodni, oni nažalost sami sebe 'zarobljavaju' priklanjanjem strastima i postupcima koji ih vode u porobljenost.


Ovisnost je stanje nezaustavljive potrebe za necim, cemu se téži cijelom dušom i cini se sve da se to ostvari. Ovisnost oznacava podložnost necemu; na taj nacin covjek od subjekta koji vodi svoj život postaje objekt, predmet neke spoljašne sile koja rukovodi njegovim mislima i djelovanjem i kojoj on podreduje puno toga ili sve. Ovaj pojam oznacava nesamostalnost, uslovljenost, ne od sebe vec od neceg drugog, a karakteristika ovisnosti je ogranicenost djelovanja tudom voljom i uticajem.1

Ovisnosti o kojima se najviše govori u savremenom dobu su: ovisnosnost o duhanu (nikotinomanija ili pušenje), ovisnost o alkoholu (alkoholizam) i ovisnost o drogi (narkomanija).
Pušenje je jedna od najraširenijih ovisnosti. Duhanski proizvodi u sebi sadrže nikotin, supstancu koja u tijelu izaziva zavisnost i potrebu za njenim stalnim konzumiranjem. Nikotin je veoma štetan po zdravlje pušaca (godišnje u svijetu umre nekoliko miliona ljudi zbog bolesti uzrokovanih pušenjem), a pušenje, kao i sve druge ovisnosti, povreduje i nanosi štetu i onima koji se nalaze u blizini pušaca.
Alkoholizam je ovisnost od alkoholnih pica, posredstvom kojih se u organizam unose materije koje sadrže alkohol, a koje izazivaju odredene efekte zadovoljstva, euforije, udaljenosti od stvarnosti (pijanstva), zaboravljanje, iluziju velicine i slobode.


Narkomanija je ovisnost o drogi i to je, bez dvojbe, naopasnija vrsta ovisnosti. Ta pojava uzela je maha diljem svijeta, a sve više je prisutna i na našim prostorima. Narkomanija ili drogiranje pojava je na koju treba stalno ukazivati, zbog njenog izuzetno štetnog (pogubnog) djelovanja na psihu i zdravlje ljudi.

Narkomanija – pošast savremenog svijeta

Drogama se nazivaju sve tvari koje, uzete u odredenoj kolicini, mijenjaju uobicajeno stanje svijesti, odnosno doživljavanje svijeta i samoga sebe. Iako rijec droga oznacava i lijekove, ovdje se taj pojam usredsreduje na uzimanje supstanci (narkotika), ciji je cilj da se izazove promjena stanja psihe i osjecanja.2
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, zavisnost od droga je stanje periodicnog ili hronicnog trovanja štetnog za pojedince i društvo, prouzrokovanog ponovljenim uzimanjem prirodnih ili sintetskih droga, koje karakteriše neodoljiva želja da se nastavi uzimanje droge i da se ona nabavi po svaku cijenu, tendencija povecanja doze, uspostavljanje fizicke i psihicke zavisnosti, štetne posljedice za pojedinca i društvo te pojava apstinencijalnog sindroma poslije naglog prekida unošenja droge u organizam.3

Poznato je da postoje 'lakše' i 'teže' droge, ali ono u što nema sumnje je cinjenica da je svaka droga opasna, jer svojim djelovanjem smanjuje sposobnost za rad i koncentraciju, pojavljuju se prividenja, sklonost za (samo)ubojstva i aktivira pojavu skrivenih duševnih bolesti. Nakon dužeg uzimanja 'lakših' droga javlja se potreba za 'težim' drogama, kao što su kokain, hereoin i morfij. Droge se uzimaju najcešce injekcijama, pa izazivaju AIDS, žuticu, trovanje krvi i slicno, a izuzetno razorno djeluju i na psihofizicko stanje korisnika,
Osobe koje koriste drogu su narkomani i cine to zbog neizdrživo jakog nagona za uzimanjem droge. Narkoman u društvu živi kao nametnik, pošto sve uzima a ništa ne daje. Svi njegovi interesi su u vezi s drogom - kako i gdje je nabaviti!? On osjeca nesavladivu žudnju i neodoljivu potrebu da nabavi i konzumira drogu, uz tendenciju povecavanja kolicine droge koju unosi u organizam.


Zbog toga je narkoman spreman da narušava sve životne i moralne principe i to je veoma teško promijeniti. On propada, uz iluzornu svijest da tako želi i da ne može ništa drugo da ucini. Time sebe oslobada za cinjenje raznih negativnih djela i zlocina (laž, prevara, krada, pljacka, neodgovornost prema sebi i drugima, varanje, nasilje, ubistva itd.). Potrebno je znati 'da je uzimanje droge jedina forma ljudskog života u kojoj nije moguce da se razvije ljubav, vec to ubija i postojecu ljubav. Samoživost narkomanske licnosti je apsolutna, njoj niko nije potreban, osim droge kao predmeta požude i samog cina drogiranja, pri cemu ona napušta i sve oblike ljudskog odnosa, tako što se iskljucuje iz zajednice i iz normalnog života.'4
Problem ovisnosti o drogi postao je globalni (planetarni) problem. Prema nekim procjenama, više od 200.000.000 (dvije stotine miliona) ljudi u svijetu su ovisnici o drogi.5 T su vec zastarjeli podaci, jer narkomanska plima, koja je u manjoj ili vecoj mjeri zahvatila cijeli svijet, svakoga dana se širi i povecava.
Zbog toga je to postao interdisciplinarni problem. To je društveni, psihološki, pedagoški, zdravstveni, porodicni, kriminološki i ekonomski problem, pa ga je potrebno posmatrati sa svih tih aspekata.

Zbog cega se ljudi drogiraju?

Postoje brojni razlozi zbog kojih se ljudi drogiraju, tj. postaju narkomani. Oni koji su upuceni u tu problematiku kažu da izvore drogiranja treba, ponajprije, tražiti u psihickoj nedoraslosti licnosti, u njenom teškom duševnom stanju, u traženju izlaza iz kriznih situacija, u ocekivanju da se nade brzo i veliko zadovoljstvo, u popuštanju pred zajednickim konzumiranjem takvih materija. Prema nekim aktuelnim istraživanjima, drogu najviše koriste mladi u životnoj dobi izmedu 14 i 25 godina. Uzimaju je iz znatiželje, dosade, potištenosti, želje za avanturom, slabosti da odbiju ponudenu drogu kao i zbog nedostatka cvršce veze s porodicom.

Prema rijecima dr. Ismeta Dizdarevica, profesora psihologije i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, slobodno vrijeme djece i omladine - veliki je problem. Tada se dešavaju medusobni kontakti izmedu mladih i na taj nacin se neki od njih ohrabruju da uzimaju drogu, cije konzumiranje je danas postalo neka vrsta imidža medu mladima. 'Zbog toga' – istice profesor Dizdarevic – 'treba kod djeteta jacati svijest o tome da ono kaže – Ne! Možemo se pozivati na mnogo šta, ali je ipak odluka licnosti u tome najvažnija. Ko ce drogi podleci? To su, u svakom slucaju, slabije i sugestivnije osobe, nezadovoljne osobe, osobe kojima treba sigurnost, osobe koje hoce da ispolje neki avanturizam, koje hoce da dokažu da su hrabre i sl.'6


Mlad covjek nalazi se u svakidašnjim egzistencijalnim konfliktima, boli i neuspjesima. Tome se pridružuje i društvena kriza koja se iskazuje u slomu društvenih vrijednosti. Gubitak vjere u preduzete vrijednosti, licemjerje, prevlast racionalnog nad emocionalnim, pasivnost i dosada koji se radaju u dobrom standardu, sve to dovodi do toga da se mladi zatvaraju u svoj zamišljeni svijet s nekim neodredenim difuznim željama. Narkomanija je drastican simptom civilizacije u kojoj je tehnološki napredak ucinio da se covjek rastereti od najtežih fizickih poslova, ali ga to nije ucinilo sretnijim ili slobodnijim.7
Razloge zbog kojih se ljudi okrecu drogi treba, svakako, tražiti i u moralnoj eroziji koja je zahvatila ljudski rod, a koja je, opet, rezultat potiskivanja vjere u Stvoritelja iz života ljudi. Univerzalne vrijednosti se relativiziraju, a na djelu je eskalacija nemorala, bluda, golotinje, alkohola i drugih poroka koji se javno promoviraju. Zbog toga je, donekle, normalno ocekivati da ce u takvom ambijentu duhovne izoblicenosti i moralnog sunovrata sve veci broj ljudi, a narocito mladih, tražiti utocište u drogi i njenom uzimanju.

Simptomi ovisnosti

Njemacki i svjetski strucnjak za probleme narkomanije Rolf Vile, autor je knjige Ovisnost i droga. U toj knjizi on je iznio detaljan opis opcih simptoma ovisnosti, na osnovu kojih se ustanovljava da li je neko ovisan ili ne. Radi se o sljedecim simptomima:
- Promjena kruga prijatelja, eventualno tipicne spoljašnje promjene (frizura, prstenje, tetoviranje i dr.), izbjegavanje kontakata sa prijateljima koji ne uzimaju drogu, oblici socijalnog bjekstva;
- otkazivanje strukturiranih aktivnosti (djelatnosti) u slobodno vrijeme (sport, hobi), pasivno motanje tamo-amo;
- dnevni ritam se mijenja i usmjerava ka nabavci droge; u toku dnevnog perioda cesto sanjiv, u nocnim satima aktivan; cesto javljanje nepoznatih licnosti putem telefona;
- uvecana potreba za novcem, bez vidljivog opravdanja, neprestano traženje novca, dugovi;
- silno opadanje radne sposobnosti (cesto umoran, dekoncentrisan, zaboravlja, netacan), prekida školovanje (obuku), izbjegava da vraca dugove;

- cesto bolovanje (hronicni kašalj, upala pluca, promjena krvne slike, narušavanje krvotoka);
- nezdrav spoljašnji izgled (npr. blijedo-žuta boja lica, cesto vidljivo slabljenje);
- jako zanemarivanje spoljašnjeg izgleda (odjeca, nepažnja prema tjelesnom zdravlju), nemarnost prema izgledu sobe, odnosno stana (zapuštenost);
- promjene u licnoj prirodi i vidljivo kolebanje raspoloženja;
- promjena razdražljivosti, nemira, znojenja, drhtanja (pri apstinenciji) ka klonulom raspoloženju, sanjivosti i pasivnosti, najcešce povlacenje i dug boravak bez motiva u zatvorenim prostorijama (radi injekcije ili pušenja droge);
- u razgovoru dekoncentrisan, nesposoban da pažljivo sluša.8