islamske norme ponašanja u menadžmentu

Hamed Hasan Rekit

Islamski menadžment je djelatnost koju obavlja vjernik koji svojim poslom nastoji steci zadovoljstvo svoga Gospodara, Allaha, dž.š., pridržavajuci se u svom poslu islamskih normi ponašanja. U prethodnim nastavcima govorili smo o tome da je neophodno da svaki menadžer nastoji izgraditi niz osobina koje ce mu pomoci u poslu i pravilnoj komunikaciji sa njemu potcinjenim uposlenicima. Osobine koje smo obradili su: emanet, znanje i iskustvo, poniznost, cistoca duše, hrabrost i odvažnost i blagost.

Sljedeca osobina koju bi treba da ima vjernik - menadžer je praštanje ljudima u odredenim okolnostima.

7. Praštanje pogrešaka

Greške koje ljudi cine mogu se podijeliti u dvije kategorije:
- Greške koje cine ljudi koji ne mare za tude interese i koji ustrajavaju u ponavljanju istih grešaka. Oni to javno i sasvim slobodno cine nanoseci velike gubitke i štete firmi u kojoj rade, zato za njih ne postoji druga mjera, osim odgovarajuce kazne, odnosno kaznene mjere.

- Greške ljudi koje su rezultat nemara, ili neznanja, a njihovi pocinioci priznaju svoje greške i zatraže oprost. Najbolje je takvima oprostiti i preci preko njihovih grešaka, jer je opraštanje jedna od pohvalnih osobina o kojoj Uzvišeni Allah govori u Plemenitom Kur'anu, a i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u casnom sunnetu.
Allah, dž.š., u svom obracanju Vjerovjesniku, s.a.v.s., kaže: '...a da si bio osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.' (Alu 'Imran, 159.)
Uzvišeni Allah na drugom mjestu kaže: 'Zato im oprosti i predi preko njihovih pogrešaka. Allah, uistinu, voli one koji cine dobro.' (El-Maide, 13.)

'Ti praštaj i traži da se cini dobro, a odvracaj od zla.' 'Neka se cestiti i imucni medu vama ne zaklinju da više nece pomagati rodake i siromahe i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili. Neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.' (En-Nur, 22.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Sadaka nece umanjiti imetak, Allah robu koji oprašta poveca njegov ugled i položaj, a ko bude ponizan, Allaha radi, Allah ga uzdigne (na visoke stepene).' (Muslim, Ahmed i Tirmizi od Ebu Hurejrea, r.a.)

Život Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pun je primjera blagosti, samilosti i praštanja, pa stoga 'Aiša, r.a., kaže: 'Tako mi Allaha, on se nije radi sebe nikome osvetio, nego bi reagovao, Allaha radi, kada bi bila prekršena neka od Allahovih zabrana.'
Ipak, islam dozvoljava suprotstavljanje nasilju i neprijateljstvu. To je jasno u ajetu: 'Nece odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu.' (Eš-Šura, 41.)
Menadžer je u svom poslu izložen cestim kritikama, žalbama, ružnim rijecima i postupcima podredenih, koji to cine javno ili tajno. Napadi na njegovu licnost i postupke cesto mogu biti subjektivne prirode, jer oni koji ga napadaju i koji žele realizirati svoje zahtjeve, možda nisu dovoljno upoznati sa realnom situacijom, ili nenamjerno podlegnu lažnim pricama koje nisu provjerili. Zato je pravi lijek za takve, da im bude oproštena žurba u osudama menadžera, poslovode, ili druge odgovorne osobe, jer Allah, dž.š., kaže: 'A da oprostite, pa to je bliže bogobojaznosti.' (El-Bekare, 237.) 'A onaj ko se strpi i oprosti, pa u tome treba biti cvrst i odlucan.' (Eš-Šura, 43.)

Kada greške predu granicu i ne budu rezultat ljudskih slabosti, neznanja i nemara, pa se pocnu neprestano i namjerno ponavljati, onda je ispravno poduzeti sankcije i kazniti one koji se tako ponašaju, jer su u tom slucaju sankcionisanje i kaznene mjere najbolji nacin da se pojedinci i društvo sacuvaju od nereda i uspostavi normalna klima za poslovanje. Uspješan menadžer svoje postupke mora uskladiti sa islamskim pravilima koja tretiraju koristi i štete, kao što je pravilo: Na štetu se ne uzvraca štetom, šteta se mora otkloniti, veca šteta se nekada može otkloniti cinjenjem manje i sl.

8. Direktni nadzor

Direkni nadzor menadžera ne podrazumijeva njegovo stalno uplitanje u svaku sitnicu na poslu, niti to znaci špijuniranje i proganjanje njemu podredenih, te njihovo stalno pracenje i išcekivanje pogrešaka koje naprave i pored lijepe namjere i uloženog znanja i truda. Takvo ponašanje dovodi do gubljenja povjerenja izmedu menadžera i njemu podredenih.

Direktni nadzor je pracenje rada svojih pomocnika, kao i ostalih uposlenika, s ciljem dolaska do neposrednih informacija o tome kako oni izvršavaju svoje obaveze, jesu li dosljedni u izvršavanju svojih poslova, te kako, eventualno, prepoznati one koji ne ispunjavaju preuzete dužnosti, pa tako, ili na bilo koji drugi nacin, nanose štetu drugima. Pored toga, menadžer koji direktno nadzire saradnike i druge uposlenike treba da ukloni sve prepreke koje koce i usporavaju uposlenike i pomogne im da prevazidu te probleme, a sve to u interesu uspješnosti posla u kojem zajednicki ucestvuju. Direktni nadzor izvrsna je metoda i za iznošenje novih ideja, zapažanja i mišljenja do kojih menadžer može doci, pa na osnovu toga unaprijediti i poboljšati svoje poslovanje. Islamski ucenjaci koji se bave proucavanjem menadžmenta i njegovih zakonitosti preporucuju, pored davanja ovlašcenja pouzdanim osobama i postavljanja odgovornih i kvalifikovanih lica na rukovodeca mjesta, da poslove nadzora i kontrole, kao i pracenje odvijanja procesa rada obavlja menadže licno. Tako su postupali i Allahov Poslanik, s.a.v.s., i prve halife, r.a., koji su licno bili ukljuceni u odvijanje poslova i pratili ih, onoliko koliko je bilo u njihovoj moci, ali su, pored toga, ukljucivali kvalifikovane i povjerljive ljude kojima su prepuštali da zajedno sa njima ponesu breme odgovornosti za uspješnost njihove misije.

Iz biografija ljudi koji su bili uzor kao menadžeri zapažamo da njihova praksa nije bila da posao bude apsolutno centraliziran, i po tom osnovu naporan i umrtvljujuci za sve progresivne ideje, niti su oni dopuštali da dešavanja idu mimo njihovog znanja, pa da svako radi ono što mu je volja, bez ikakve kontrole i odgovornosti. Oni su u tome tražili sredinu, pa su prenosili ovlasti na kvalifikovane pomocnike, ali su i direktno nadzirali njihov rad, bez forsiranja koje je skoro nemoguce izdržati. Islam promatra ljudsku individuu kao stvorenje koje ima ogranicene mogucnosti i sposobnosti koje ne može prekoraciti. U tom smislu Allah, dž.š., kaže: 'Allah nikoga ne opterecuje preko mogucnosti njegovih.' (El-Bekare, 286.) U tom kontekstu je i sljedeci hadis: 'Prihvatite onoliko posla koliko ste u stanju uraditi, jer zaista Allahu to nece dosaditi sve dok vama ne postane dosadno, a uistinu je Allahu najdraže djelo ono u kojem se ustraje, makar bilo i neznatno.' (Ahmed, Ebu Davud i Nesai od 'Aiše, r.a.)

Menadžer koji propušta da se direktno ukljuci u nadziranje posla, smatrajuci da ga je prepustio sigurnim i povjerljivim osobama, time sebe dovodi u poziciju nepoznavanja stvarnog stanja i nema stvarnu, potpunu i objektivnu sliku, što vodi cinjenju propusta i grešaka, kao i nepravde i nasilja. Takvim odnosom otvaraju se vrata ljudima koji gaje bolesne ambicije i imaju nezajažljive apetite koje nastoje utoliti zloupotrebljavajuci svoje funkcije i položaje, kao i koristeci nemar menadžera koji nije direktno ukljucen u nadgledanje poslovanja.
Evo još nekih primjera koji nam pokazuju kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pocesto direktno pratio, nadzirao i ucestvovao sa svojim ashabima, u mnogim bitkama koje je vodio, u kopanju hendeka oko Medine, izgradnji džamije i sl., a u poslovima u kojima nije licno ucestvovao, nadzirao je njihovu realizaciju, nakon što bi zadužio kvalifikovanu osobu za taj posao.

9. Sposobnost prenosa zaduženja

Posmatrajuci savremena kretanja u menadžmentu, primjecuje se raširenost pogrešnog pristupa koji se tice nesposobnosti menadžera da na adekvatan i uspješan nacin poduci i usmjeri svoje uposlenike, što dovodi do nerazumijevanja, jaza medu njima, i gubitka potrebnog ubjedenja u opravdanost poduzimanja odredenih koraka u poslovanju i izvršenju datih zadataka. Islam je izvanredno uspješno riješio taj problem, s obzirom da je odmah na startu, preventivno, postavio uvjet da menadžer mora biti osoba koja posjeduje sposobnosti uspješnog poducavanja i usmjeravanja drugih, te prenošenja stavova i mišljenja na njih. Istovremeno, u islamu je to glavna pretpostavka za uspješnost menadžera u poslovanju i rukovodenju.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je prvi menadžer muslimanima, imao je zaduženje od Allaha, dž.š., da ponese breme da'veta i prihvati se odgovornosti za njegovu uspješnost, i to upravo primjenjujuci metode poducavanja, odgoja i usmjeravanja ljudi. Allah, dž.š., kaže: 'On je neukima poslao Poslanika, jednog izmedu njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih ocisti i da ih Knjizi i mudrosti poduci, jer su prije bili u ocitoj zabludi.' (El-Džumu'a, 2.)

Poslanik, s.a.v.s., je u bezbroj situacija pokazao kako se i na koji nacin obavlja nadzor i daju instrukcije drugima. Tako je npr., kada je poslao Ebu Musaa el-Eš'arija i Mu'aza ibn Džebela, r.a., kao svoje namjesnike i da'ije u Jemen, uputio im sljedece savjete: 'Olakšavajte, a ne otežavajte, privlacite, a ne rastjerujte, i saradujte!', a u drugoj predaji:...i poducavajte!' (Buhari u djelu 'Edebul-mufred' i Ahmed)
Uspješnost odgovornih osoba i administrativaca zavisit ce od njihove medusobne saradnje i razumijevanja, ukomponovanog i disciplinovanog rada, a podjele i nerazumijevanje, te nered i nejedinstvo sigurno vode ka medusobnoj udaljenosti i, na kraju, propasti i neuspjehu.

Ebu Bekr, es-Siddik, r.a., tek što je izabran za prvog halifu, nakon preseljenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upucuje svojim podanicima sljedece smjernice i uputstva: 'O ljudi, izabran sam da vas vodim, a nisam najbolji od vas, pa ako budem dobro radio, pomozite mi u tome, a ako pogriješim, ispravite me! Iskrenost je emanet, a laž je prevara. Slabic medu vama za mene je jak, jer cu mu dati njegovo pravo, a snažan je slab, jer ja cu od njega uzeti pravo drugog, inša-Allah. Neka niko od vas ne napušta džihad, jer ko god ga ostavi, Allah ce ga poniziti. Pokoravajte mi se sve dok se ja pokoravam Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako ja ne budem pokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., nemojte mi biti pokorni. Ustanite da klanjate namaz, Allah vam se smilovao!'
O

vaj govor Ebu Bekra, r.a., ukazuje da se njegova politika vodenja bazira na sljedecem:

1. On kao halifa jedan je od pripadnika svog naroda i ummeta, bez obzira što nosi odgovornost hilafeta na svojim plecima, i ostaje onakav kakav je bio i prije toga: skroman i pravedan.

2. On je izvršni organ koji sprovodi u djelo Allahove naredbe, a pokornost njemu biva uvjetovana pokornošcu Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.. U tome je išaret da je obaveza podredenih da prate i kontrolišu rad menadžera i odgovornog lica, pa i da ga upozore kada skrene s puta, primjenjujuci u praksi pravilo: naredivanja dobra i odvracanja od zla.

3. On je najavio da ce pravedno postupati i da nece davati prednost uglednicima i mocnicima, tako da se tom jasnom politikom i direktnim obracanjem umire srca ljudi koja su uznemirena od neizvjesnosti i dalje sudbine koja ih ceka. To je i najbolji metod za uspostavljanje medusobne ljubavi i povjerenja izmedu menadžera i njegovih uposlenika.
Kretanja u savremenom menadžmentu danas pokazuju da je neophodno da menadžer ima sposobnost usmjeravanja drugih i konstatuju da ne zaslužuje da preuzme odgovornost osoba koja ne posjeduje tu osobinu. Jedan od strucnjaka u menadžmentu veli: 'Osoba koja nije sposobna objasniti i prenijeti na druge svoja mišljenja i stavove, nije podobna da bude predsjednik ili rukovodilac.'

10. Konsultovanje i dogovor

Mudri ljudi kažu da onaj ko se zadovolji samo svojim mišljenjem i ne prihvata mišljenja, primjedbe i sugestije drugih, propao je. To se može odnositi kako na pojedinca (sasvim obicnog covjeka i menadžera), isto tako i na organizaciju i svakog onog koji se obavezao na izvršenje odredenog posla. Posebno se to odnosi na menadžera koji nije spreman da se konsultuje i dogovara, pa to dovedi do negativnih posljedica po ljude i firmu koju zastupa i predvodi.

Islam je posebnu pažnju posvetio ustanovi šure (što se može prevesti kao konsultovanje, dogovaranje i savjetovanje) i ucinio je obavezujucom za islamski ummet. Allah, dž.š., nareduje Poslaniku, s.a.v.s.: 'Ti im opraštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.' (Alu 'Imran, 159.)
Allah, dž.š., kaže, opisujuci vjernike: 'Za one koji se Gospodaru svome odazivaju i koji namaz obavljaju i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga cime smo ih opskrbili udjeljuju.'
Ibn 'Atijje veli: 'Šura je jedno od pravila šerijata i njegovih propisa. Obaveza je bojkotovati i izolovati onoga ko ne konsultuje ulemu i s njima se ne savjetuje.'

Ibn Huvejz je rekao: 'Vode su dužne savjetovati se sa ulemom o onim pitanjima na koja ne znaju odgovore, kao i o pitanjima u kojima imaju nedoumica. Vojne strucnjake trebaju konsultovati o vojnim pitanjima i strategiji, uglednike u narodu za ono u cemu je korist i interes naroda, a ministre, službenike i uposlenike treba konsultovati o svemu onome što se tice prosperiteta zemlje i njezine izgradnje.'
Šura sa sobom nosi bereket. Divno je receno: Nije se pokajao onaj koji se posavjetovao.
Neko je rekao: Posavjetuj se sa onim koji ima prethodnih iskustava, jer ti on daje besplatne savjete koji su rezultat iskustva koje je sam prošao.
Sufjan es-Sevri, rahimehullah, veli: 'Neka bogobojazni i povjerljivi vjernici budu oni s kojima ceš se savjetovati.'

Šura, u tom smislu, daje pozitivne rezultate od kojih imaju koristi i pojedinac i društvo, a neki od tih rezultata su:

- nakon izvršenih konsultacija, kada se iznesu argumenti, relevantne cinjenice i cuju mišljenja više strana, menadžer ima priliku da odabere najbolje i najispravnije mišljenje
- praktikujuci šuru, menadžer saraduje sa svojim saradnicima i u njihova srca unosi osjecaj povjerenja u poslovne poteze koje povlaci

- dogovaranje vodi objedinjavanju mišljenja, a udaljava od sektašenja i podjela
- dogovori i konsultacije su put dolaska do saznanja o prethodnim iskustvima, kako bi se izbjeglo ponavljanje grešaka prethodnika, a u isto vrijeme ucinio pomak naprijed, nadogradnjom na saznanja i iskustva prethodnih generacija.
U slucaju nepraktikovanja principa šure javaljaju se mnoge štetne posljedice koje se negativno odražavaju na zajednicu i društvo, a samo neke su:
- gubljenje jedne od osobina kojom je Allah, dž.š., opisao iskrene vjernike i posebno je istakao i pohvalnom ucinio

- cinjenje grijeha, jer ako se u praksi ne primjenjuje šura, time se ne izvršava Allahova naredba kojom su zaduženi Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegov ummet
- pojava samovolje i despotizma koji uzrokuju poremecaj u odnosima izmedu menadžera, i njegovih saradnika i uposlenika
- slijedenje strasti i prohtjeva, što je Uzvišeni Allah zabranio.
Eksperti za menadžment danas tvrde, nakon mnogih istraživanja i eksperimenata, da uspješnost biznisa kao i ispravnost odluka u velikoj mjeri zavise od razmjene mišljenja i aktivnog savjetovanja u vezi s poslom kojim se neko bavi.
(Nastavit ce se, inša-Allah)