kultura ponašanja prilikom ugošćavanja i gostoprimstva

Islamski bonton (23)

Ugošcavanje gosta i cinjenje dobrocinstva gostu stavljeno je u islamu u ravan imana. S obzirom na visoko pozicioniranje ovog segmenta našeg djelovanja, dužni smo znati pravila ponašanja u tom pogledu. Otuda ovaj tekst, na temelju relevantnih islamskih izvora, tretira odnos domacina prema gostu i musafiru i obrnuto.

Ljubaznost i prijaznost je bitna crta islama i prepoznatljiva karakteristika njegovog ucenja. Poslanik islama Muhammed, s.a.v.s, je svojom dvadesettrogodišnjom životnom praksom pokazao kako se vjernik, u tom pogledu, treba ponašati. Njegov odnos spram svih clanova kolektiviteta kojem pripada nepresušna su paradigma muslimanima sve do Sudnjega dana.

Allah Uzvišeni u Svojoj casnoj Knjizi navodi darežljivost i gostoprimstvo Ibrahima, a.s. Pogledajmo: «Da li je do tebe doprla vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim, kad mu oni udoše i rekoše: «Mir vama!» i on rece: «Mir vama, ljudi neznani!» I on neprimijetno ode ukucanima svojim i donese debelo tele, i primace im ga i upita: «Zar necete da jedete?!».
Iako ih Ibrahim, a.s, prvi puta vidi, on neprimijetno kolje i pece citavo tele kako bi ih ugostio, ne sluteci da su to meleki, koji nemaju potrebu za hranom. On ih i ne pita, hoce li jesti ili ne, vec im to servira i primice, i tek kada osjeti da oni nemaju potrebu za konzumiranjem jela, shvata da se radi o Allahovim izaslanicima – melekima.

U nekim izvorima se navodi da je sa Ibrahimom, a.s, svaku noc veceralo od tri do deset, pa i stotinu osoba. Kada u toku dana nije bilo nikoga da ruca sa njim, izašao bi iz kuce i prelazio kilometre kako bi našao nekoga da jede zajedno s njim. Otuda je i dobio nadimak Ebu-d-Difan/Otac gosta.
Prva generacija muslimana je povezivala ulazak musafira u kucu sa ulaskom meleka. Tako Enes b. Malik, r.a, kaže: «Kuca u koju ne ulazi gost, u nju ne ulazi ni melek!».
U narednim recima osvijetlit cemo naše ponašanje prilikom ugošcavanja i gostoprimstva u svjetlu casnog ucenja islama.

Ugošcavanje se stavlja u ravan imana

Koliko islam pridaje važnost ugošcavanju i gostoprimstvu najbolje ilustriraju rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji taj segment povezuje sa vjerom u Allaha i Sudnji dan i time mu daje poseban pecat i znacajnu poziciju. U autenticnom hadisu koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi njegov poznati ashab Ebu Hurejre, r.a, stoji: «Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan neka govori istinu ili neka šuti; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne uznemirava svoga komšiju i ko vjeruje Allaha i Sudnji dan neka pocasti svoga gosta!».

Koliko traje ugošcavanje?

Naš narod, kada govori o ugošcavanju gosta, iznjedrio je krilaticu koja glasi: «Svakog gosta, pola sahata dosta!». Medutim, islamski stav u tom pogledu drasticno se razlikuje od citirane krilatice. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Šurejh el-Huza'i, r.a, jasno se istice: «Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka pocasti gosta njegovom nagradom!». Prisutni su upitali: «A šta je njegova nagrada, Allahov Poslanice?». Odgovorio je: «Njegov dan i noc. Ugošcavanje i gostoprimstvo je tri dana, a sve iznad toga je sadaka!».
Dakle, dan i noc prema musafiru se treba odnositi krajnje pažljivo i sa posebnom dozom dobrocinstva. U preostala dva dana, dok traje gostoprimstvo, nastavice se uobicajeno lijep odnos spram njih, a ukoliko se ugošcavanje nastavi više od tri dana, onda se to ne ubraja u našu obavezu, nego postaje svojevrsna vrsta sadake, kako ju je i nazvao Poslanik, s.a.v.s.
Musafir ce voditi racuna da ne prede tri dana, izuzev ako za to ima poseban razlog, zbog kojeg treba da se duže zadrži kod domacina.

Domacin je dužan imati postelju za musafira

Praksa muslimana jasno je pokazala koliko su pridavali važnosti ugošcavanju musafira, smatrajuci to Allahu ugodnim djelom. Od najranijih pocetaka islama pa sve do danas poznate su tzv. musafirhane, posebne prostorije za musafire izgradene u vecini muslimanskih gradova i naselja. Cak je bio i znacajan broj pojedinaca koji su imali takve prostorije namijenjene za putnike, musafire i goste. Sjecam se, još kao dijete, da je u našoj avliji, uz porodicnu kucu, otac rahmetli, dao sagraditi prostoriju sa dvije sobe i ostalim pratecim sadržajima, posebno namijenjene za ove svrhe, pa ko god je od putnika naišao, bio nama poznat ili ne, koristio bi te prostorije, a mi bismo im hranu nosili i pitali za ostalo što im je bilo potrebno.
Naravno, takva naša tradicija utemeljena je na preporuci Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koju prenosi Džabir, r.a, a u kojoj se navodi: «Postelja za covjeka, postelja za ženu, postelja za musafira a cetvrta je za šejtana!». Uz preporuku da nademo nacina smjestiti musafira, u isto vrijeme, u ovom hadisu se, eksplicite, upozorava na raskoš i pretjerivanje, koje posebno voli i podstice prokleti šejtan. Nažalost, brojne su postelje, pa cak i sobe, a ponegdje i citavi spratovi kuca, koji se uopce ne upotrebljavaju i u kojima nije zanocio ni domacin a da ne govorimo o musafiru. Nadamo se da ce ovo Poslanikovo, s.a.v.s., upozorenje biti dovoljno da spoznamo da je svaki taj višak definiran Poslanikovim, s.a.v.s., rijecima kao šejtanska postelja.

Voditi racuna koga ugostiti

Musliman u svakoj situaciji vodi racuna o svojim postupcima i svakim svojim potezom želi zaraditi Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i Njegovu nagradu. Otuda, kada ugošcava nekoga, vodice racuna da ta osoba bude bogobojazna i da respektira Allahove, dž.š., propise. U hadisu koji je ocijenjen kao dobra predaja Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno potcrtao: «Druži se samo s vjernikom a tvoju hranu neka jede iskljucivo onaj ko je bogobojazan!».
Imam Gazali, tumaceci ovaj hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kaže da se ugošcavanjem bogobojaznog podupire i jaca pokornost Allahu Uzvišenom a ugošcavanjem grešnika, na neki nacin, jaca i podupire griješenje.

Obaveza je odazvati se na poziv

Islamska je dužnost odazvati se na poziv nekoga ko želi da nas ugosti ili pocasti. To se temelji jasnom Poslanikovom, s.a.v.s, imperativu, koji od njega prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Kada neko od vas bude pozvan, neka se odazove!». Ovdje se, naravno, podrazumijeva da poziv na neku gozbu, svecanost i sl. ne sadržava nikakve elemente harama, vec se respektiraju propisi casnoga islama. Ukoliko se prilikom ugošcavanja pojavi nešto što oponira ucenju islama, uzvanik je dužan da traži da se to ukloni ili, u suprotnom, da napusti takvu vrstu gostoprimstva.
Neopravdano neodazivanje na poziv Vjerovjesnik, s.a.v.s, je definirao grijehom prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. U predaji Ebu Hurejre, r.a, to se eksplicite nazire: «Ko se ne odazove pozivu, taj je pogriješio prema Allahu i Njegovom Poslaniku!».

Daljina ne smije biti razlog odbijanja poziva

Daljina ne smije biti razlog odbijanja poziva, ukoliko je to, doista, moguce ispuniti. U nekim knjigama se, kako navodi El-Gazali, kaže: «Putuj milju da zijaretiš bolesnika, dvije da klanjaš dženazu, tri da se odazoveš na poziv a putuj cetiri milje da zijaretiš svoga brata u ime Allaha Uzvišenog!»

Kome se odazvati kada dobijemo dva poziva?

Ukoliko se desi da nas pozovu dvije osobe, odazvacemo se onoj osobi koja nas je prva pozvala, a drugoj cemo se zahvaliti, zamoliti Allaha Plemenitog da je nagradi i saopciti joj razlog nemogucnosti odziva na poziv.

Post nas ne treba sprijeciti u odazivanju na poziv

Post ne može biti razlog našeg neprisustvovanja necijem ugošcavanju. Ako postimo neki dobrovoljni post, pa nas bude neko pozvao da nas ugosti, dužni smo se odazvati tom pozivu. Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: «Kada neko od vas bude pozvan, neka se odazove. Ako bude postio, neka prouci dovu za one koji jedu, a ako ne bude postio, neka jede!».
Ako, pak, osjeti da ce unijeti posebno zadovoljstvo u srce domacina, ako bude jeo, onda ce prekinuti taj dobrovoljni post i pridružice se ostalima u jelu. To se temelji na predaji Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a, u kojoj se kaže: Pripremio sam hranu za Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Došao je on i jedna grupa ashaba. Kada je hrana servirana, jedan od ashaba je kazao: «Ja postim!». Vjerovjesnik, s.a.v.s, je na to primijetio: «Tvoj se brat potrudio i potrošio zbog tebe, a ti kažeš: Ja postim!».
To se, takode, odnosi i na domacina. Ako domacin zaposti, a musafir ne htjedne jesti bez domacina, onda bi domacin trebalo da prekine post, kao što je uradio Ebu-d-Derda, r.a. Naime, u Buharijinoj zbirci se navodi slucaj kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, pobratimio Selmana i Ebu-d-Derdaa, r.a, i kada je ga je Selman, r.a, zijaretio u njegovoj kuci, Ebu-d-Derda, r.a, mu je donio hranu i ponudio ga da jede, rekavši: «Jedi, jer ja postim!». Selman, r.a, mu je odgovorio: «Ja necu jesti sve dok i ti ne budeš jeo!». Tada je Ebu-d-Derda, r.a, prekinuo post i jeo s njim.

Gost treba imati mjeru

Ukoliko se nademo u ulozi gosta, dužni smo voditi racuna da ne pretjeramo i ne budemo opterecenje za domacina. U predaji Ebu Šurejha el-Ka'bija to se nedvosmisleno podvlaci. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s, to napominje: «Nije dozvoljeno ostati kod domacina, tako da mu to postane opterecenje!».

Ne praviti razliku izmedu bogatih i siromašnih

Prilikom ugošcavanja ne smije se praviti razlika izmedu bogatih i siromašnih. Takvu vrstu ugošcavanja i hrane Poslanik islama, s.a.v.s, definirao je kao lošu i ružnu. U autenticnom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, upozorava: «Loša li je hrana u kojoj se na gozbu pozivaju bogati a izostavljaju siromašni!».
Takode, ukoliko nas pozovu siromašne osobe, kako bi nas ugostile, dužni smo prihvatiti njihov poziv, cime bismo pokazali svoju skromnost i izbjegli, eventualnu dozu, oholosti. Imam Gazali navodi divan primjer Hasana, r.a, Vjerovjesnikovog, s.a.v.s, unuka, koji je prihvatio poziv siromaha koji su hranu sakupili od drugih i sjedili na zemlji i na njoj jeli, naglasivši: «Prihvatam, jer Allah, uistinu, ne voli ohole!», a nakon završetka jela, zamolio ih je da dodu kada ih on pozove da ih pocasti. Nakon izvjesnog vremena, on ih je pozvao na bogatu gozbu, na kojoj je jeo zajedno sa njima.

Odazvati se tacno na vrijeme

Jedno od lijepih svojstava muslimana je tacnost i preciznost. Otuda ce svaki uzvanik pokušati uskladiti svoje vrijeme i na poziv domacina doci tacno u zakazano vrijeme. Nije dobro kasniti, kako se domacin ne bi uznemirio, ali nije dobro doci ni prije zakazanog termina, kako ne bi domacina zatekao nespremnog.

Požuriti sa serviranjem hrane

Domacin ce požuriti sa ugošcavanjem musafira, jer ce tek tako ispuniti ikram/cašcenje, koje se spominje u naprijed citiranom Poslanikovom, s.a.v.s, hadisu: «Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka pocasti svoga gosta!».
Ukoliko je dio gostiju došao na vrijeme a drugi još uvijek kasni, preporuceno je servirati hranu u zakazanom terminu, jer je pravo onih koji su došli na vrijeme jace od onih koji kasne.

Ne žuriti sa uklanjanjem hrane

Domacin nece sklanjati hranu sa trpeze ili sofre sve dok bilo ko od prisutnih jede, kako ne bi zastidio onoga ko se još, eventualno, nije zadovoljio uzimanjem hrane.

O cemu domacin upoznaje goste?

Kada gost ude u kucu, domacin ga je dužan upoznati sa pravcem kible, mjestom gdje ce se abdestiti i toaletom. Navodi se da je to ucinio Malik kada mu je u goste došao Šafija.

Kada ce domacin prati ruke prilikom jela?

Domacin ce prvi oprati ruke prije jela, a posljednji nakon jela. Tako je ucinio Malik. On je oprao ruke prije jela, prije ostalih prisutnih i rekao da je pranje ruku domacina prije drugih prece, jer je izraz gostoprimstva, a ostajao bi posljednji prilikom pranja ruku nakon jela, kako bi ostao sa posljednjim koji jede, tako da se gost ne bi zastidio, i ne zatolivši svoju glad, ustao za domacinom.

Koju dovu prouciti domacinu?

Kada završimo sa ugošcavanjem i jelom, uputicemo dovu Allahu, dž.š., za domacina, bericet njegove celjadi i njegove kuce. Najbolja je dova ona koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s, ucio kada su ga ugošcavali ashabi. Enes, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, proucio sljedecu dovu, nakon što je bio pocašcen u kuci Sa'd b. 'Ubade, r.a, hljebom i zejtinom: «Eftare 'indekumu-s-saimun, ve ekele ta'amukumu-l-ebrar, ve sallet 'alejkumu-l-melaike / Neka se kod vas iftare postaci, neka vašu hranu jedu pobožni i neka vas meleki blagosiljaju!».

Musafira treba ispratiti do ulaza

Ispracaj musafira do ulaza jedan je od sastavnih elemenata ugošcavanja i gostoprimstva. U tome se, može se reci, krije, uz ostalo, i mudrost i nedostižnost islama. Tako, kada dode muškarac u goste, ispratice ga domacin - muškarac, a ako dode ženska osoba, obavezno je da je do vrata ili ulaza, ispraca žena - domacin. Ovo je posebno važno, kako komšije ne bi, eventualno, pomislile, kada žena - domacin ispraca muškarca - musafira, da je on, možda, bio kod nje, bez prisustva domacina. Nakon takve pomisli, obicno šejtan rasplamsava svaku drugu sumnju, koja se onda rapidnom brzinom širi i dovodi do ogovaranja, potvore i drugih grijeha. Otuda je veoma važno i, islamom obavezno, da se postupi na naprijed navedeni nacin, kako bi se preventivno djelovalo i sprijecilo susjedstvo da ne zapada u grijeh, koji se, na ovaj nacin, može izuzetno uspješno izbjeci.