kultura ponašanja na putovanju

Islamski bonton (22)

Islam je regulirao svaki detalj covjekovog življenja. Za svaki postupak odredena su pravila po kojima musliman treba postupati. U tako brižljivoj pažnji islama spram svakog pojedinca nije zaobideno ni putovanje i nacin ponašanja prilikom putovanja. U ovom tekstu aktueliziramo kulturu i pravila ponašanja u ovom segmentu našega života.

Putovanje je nužnost života na ovom svijetu koja se izvršava radi dunjaluckih ili vjerskih potreba. To putovanje prelazi u sferu ibadeta ukoliko se izvršava da bi se steklo Allahovo, dž.š, zadovoljstvo, kao što je, recimo, putovanje radi hadža, umre, džihada, znanja ili zijareta onih koje je Allah, dž.š, naredio da obilazimo i zijaretimo, poput roditelja, rodbine i sl.
Išcitavajuci poglavlje El-Kehf naici cemo na posebno potcrtavanje putovanja Musaa, a.s., i njegovog momka u svrhu traženja znanja i spoznaje. Ako nastavimo citati ovo kur'ansko poglavlje naici cemo na isticanje Zulkarnejnova putovanja od «mjesta gdje Sunce zalazi» do «mjesta gdje Sunce izlazi» i zida koji je on uspostavio izmedu potlacenih i Je'džudža i Me'džudža koji su anarhiju sprovodili po Zemlji.
Koliko su samo ucenjaci tokom povijesti utrošili vremena i sredstava na putovanja u potrazi za znanjem. Najilustrativniji primjer za to su poznati ashabi Ebu Ejjub el-Ensari i Džabir b. Abdillah, r.a, koji su mjesec dana putovali iz Medine do Šama, odnosno Egipta, samo da bi provjerili jedan hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Mnogi islamski ucenjaci su desetine godina putovali iz jednog u drugi naucni centar skupljajuci znanje i profilirajuci se u raznovrsnim islamskim disciplinama.

Svako putovanje bi, ustvari, trebalo biti podsjetnik na naše putovanje sa dunjalucke pozornice ka ahiretskom utocištu. Ako nas putovanja asociraju na naše posljednje putovanje i ako ce nam razvijati svijest o tome, onda ce ona imati puni smisao i bilo kakvo požrtvovanje na tom putu nece biti uzaludno.

Inace, zavisno od razloga putovanja, islamski ucenjaci dijele putovanja na štetna, pohvalna i dozovoljena. Štetna, opet, dijele na zabranjena i pokudena. Otuda se treba truditi da naša putovanja budu pohvalna i dozvoljena, kako bi i bila uzrok naše nagrade na Sudnjem danu.
U narednim recima cemo navesti najznacajnije elemente u vezi s ovom problematikom.

Savjetovanje prije putovanja

Mustehab je, kada neko odluci da putuje, da se posavjetuje sa starijim i iskusnijim osobama, a narocito onima koji poznaju, eventualno, put na koji idemo i brojne dileme i probleme sa kojima bismo se na tom putu mogli suociti. Inace, opce šerijatsko pravilo je savjetovanje sa drugima, kako covjek ne bi, svojim nepoznavanjem i neiskustvom, zapao u brojne probleme. U Kur'anu je to eksplicitno podvuceno: «Savjetuj se s njima!».

Istihara

Nakon savjetovanja sa iskrenim ljudima o putovanju i njihove preporuke da je taj put koristan, obavezno, prije konacne odluke, treba klanjati dva rekata dobrovoljnog namaza i u poznatoj Istihara-dovi, zamoliti Allaha Uzvišenog da nam ukaže na svrsishodnost tog puta. Ukoliko nam se nakon tog namaza i dove, taj put omili i u svom bicu osjetimo zadovoljstvo zbog tog puta, onda donosimo konacnu odluku i krecemo na taj put.

Pripreme za put

Nakon stvarne odluke o putovanju, onaj ko putuje dužan je: oporuciti ono što treba i kome treba, zadovoljiti svoje roditelje, porodicu i pretpostavljene, pokajati se Allahu Uzvišenom; zatražiti oprost za sve grijehe koje je svjesno i nesvjesno pocinio i zamoliti Ga da mu na tom putu pomogne, i, konacno, truditi se da se upozna sa svim elemntima puta, pri tome prikupljajuci sve potrebne informacije o tome.

Klanjanje dva rekata

Mustehab je, kako navodi imam Nevevi, prije izlaska iz kuce klanjati dva rekata dobrovoljnog namaza, na temelju hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi ashab El-Mukattam b. el-Mikdam, r.a: «Ništa vrednije neko od vas nece ostaviti svojoj porodici, kada krene na put, od dva rekata namaza koja ce klanjati!».
Mustehab je na prvom rekjatu, pored Fatihe, prouciti suru El-Kafirun a na drugom suru El-Ihlas. Drugi smatraju da je najbolje prouciti na prvom El-Felek a na drugom En-Nas. Nakon selama uci se Ajetu-l-kursi, pa ko to ucini, kako istice imam Nevevi, nece ga zadesiti ništa što ne voli na tom putu.
Poznati fakih Ebu-l-Hasen el-Kazvini smatra da je mustehab prouciti prilikom putovanja suru Kurješ, jer je ona, kako navodi: «zaštita od svakod zla!».

Na put krenuti cetvrtkom rano ujutro

Na put možemo krenuti bilo koji dan i u bilo koje vrijeme. Ne preporucuje se putovati petkom, kako se ne bi izostavila džuma-namaz. Medutim, ukoliko put traje duže ili je neophodno krenuti baš u petak, onda džuma-namaz nije obavezna za putnika. On, u tom slucaju, može klanjati podne-namaz.
Medutim, Poslanikova, s.a.v.s, praksa bila je da krece na put cetvrtkom i to rano. U jednoj predaji Ka'ba b. Malika se navodi da je Poslanik, s.a.v.s, iskljucivo kretao na put cetvrtkom, dok se u drugoj navodi da je «Vjerovjesnik, s.a.v.s, krenuo na Tebuk u cetvrtak, a kada bi putovao, volio bi to ciniti cetvrtkom».
Poslanikovo, s.a.v.s, preferiranje kretanja na put rano izjutra, nalazimo u hadisu Dahra el-Gamidija, u kojem se kaže: «Allahu, daj bericet mome Ummetu u njihovom ranom ustajanju!». Ovo je Poslanik islama, s.a.v.s, izgovorio Dahru, r.a, koji je bio trgovac i imao je obicaj rano ustajati. Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madže navode u nastavku ovoga hadisa, da se Dahr, r.a, nakon ove dove, vrlo brzo obogatio i stekao veliki imetak. U istoj predaji se navodi da bi Poslanik, s.a.v.s, kada bi slao vojsku ili izvidnicu, cinio to ujutro rano.

Šta kažu oni koji se rastaju?

Mustehab je prouciti dovu za one koji ostaju iza nas, clanove naše porodice, rodbine, komšije i prijatelje. Takode, treba tražiti da oni prouce dovu za nas, kako bi nam putovanje bilo što uspješnije i korisnije.
Poslanik, s.a.v.s, je preporucio, kako prenosi Ebu Hurejre, r.a, da kažemo onima koji ostaju, ne putuju: «Estevdi'ukumullahellezi la tedi'u vedai'uhu»/«Ostavljam vas na cuvanje Allahu koji ne gubi ono što se kod Njega ostavi».
Oni koji ostaju, reci ce onima koji putuju sljedecu dovu, koju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 'Abdullah b. Omer, r.a: «Estevdi'ullahe dineke ve emaneteke ve havatime 'amelike»/ «Allah sacuvao tvoju vjeru, tvoj emanet i završnicu tvog djela».
Ovo je izuzetno važno prakticirati, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno naglasio u predaji koju od njega prenosi Ibn Omer, r.a: «Allah Uzvišeni, uistinu, sacuva ono što mu se povjeri na cuvanje!».

Dova musafira se prima

Buduci da se dova musafira prima, kako istice Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejre, r.a: «Tri dove se, bez ikakve sumnje, primaju: dova onoga kome je nasilje ucinjeno; dova musafira i dova roditelja za svoje dijete», onda treba zamoliti musafira da za nas dovu prouci za vrijeme svog putovanja, a narocito ako se ta dova uci na posebnim i odabranim mjestima, poput Kjabe, Arefata i sl.
Tako Omer b. el-Hattab, r.a, prenosi da je tražio od Vjerovjesnika, s.a.v.s, dozvolu da ode na umru, pa, nakon što mu je dozovolio, rekao mu je: «Brate moj, sjeti nas se u svojoj dovi i nemoj nas zaboraviti!».

Dova za put

Kada se sve pripremi za put i odlucno se krene, onda je dova za put nezaobilazna, a u njoj cemo zamoliti Allaha Uzvišenog da nas sacuva svih neugodnosti na putu, da nam olakša putovanje i sacuva našu porodicu od svih iskušenja na koja bi mogla naici.
Postoji više verzija dove za put. Mi smo odabrali onu koju prenosi imam Muslim od 'Abdullaha b. Omera, r.a, a u kojoj navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi krenuo na put, prvo proucio tri puta Allahu ekber, zatim izgovorio kur'anske rijeci: «Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin. Ve inna ila Rabbina lemunkalibun»/ «Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postici, i mi cemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!». Nakon toga je proucio sljedecu dovu: «Allahumme inna nes'eluke fi seferina haza el-birre ve-t-takva. Ve mine-l-'ameli ma terda. Allahumme hevvin 'alejna seferena haza vetvi 'anna bu'deh. Allahumme Ente-s-sahibu fi-s-seferi ve-l-halifetu fi-l-ehl. Allahumme inni e'uzu bike min va'sai-s-seferi ve keabeti-l-menzari ve sui-l-munkalebi fi-l-mali ve-l-ehl.» / «Allahu, tražimo od Tebe na ovom putovanju dobrocinstvo, bogobojaznost i djela kojima si Ti zadovoljan. Allahu, olakšaj nam ovaj put i ucini ga kratkim. Allahu, Ti si saputnik na putovanju i zamjenik u porodici. Allahu, utjecemo Ti se od teškoca putovanja, ružnog prizora i lošeg ishoda u imetku i porodici».

Zabrana putovanja ženi bez mahrema

Ženi je zabranjeno da duže putuje sama, bez mahrema tj. oca, brata, sina, muža. To se temelji na Poslanikovim, s.a.v.s, jasnim rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno, bez mahrema, da krene na put, koji traje dan i noc».

Pokudenost individualnog putovanja

Na put ne treba kretati sam. Poslanik, s.a.v.s, je jasno upozorio na opasnost individulanog putovanja a posebno nocu. U hadisu Ibn Omera, r.a, jasno se potcrtava: «Kada bi ljudi znali o putovanju u samoci ono što ja znam, ne bi nikada konjanik krenuo nocu sam!».
Preporuka je da na putovanje idu najmanje tri osobe. Ovo se temelji na Vjerovjesnikovim, s.a.v.s, rijecima, koje prenosi 'Amr b. Šu'ajb, od svog oca a on od Amrovog djeda: «Jedan konjanik je šejtan, dva su dva šejtana a tri predstavljaju konjanike!».
Iako se iz hadisa primjecuje da se radi o konjanicima, što prije svega upucuje na vrijeme džihada, ipak je takav postupak preporucljiv i u našim prilikama, znajuci kakva sve iskušenja donosi put.

Izabrati emira/vodu puta

Kada putuje više osoba treba izabrati vodu puta, kako bi se brojne nesuglasice izbjegle i kako bi svaka vrsta anarhije bila minimizirana. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je to pojasnio u predaji Ebu Hurejre, r.a, i Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a: «Kada trojica krenu na put, neka jednog odrede za emira – vodu puta!».

Skracivanje farz-namaza

Jedna od olakšica prilikom putovanja je skracivanje cetverorekatnih farz-namaza u dvorekatne. Tako je cinio Vjerovjesnik, s.a.v.s, i na putu nije ni prije a ni poslije skracenih farza klanjao sunnete, izuzev sabahskih sunneta i vitr-namaza, koje ni na putovanju nije izostavljao.

Namaz za vrijeme vožnje

Dobrovoljni namaz se može klanjati i na putu. Ostali namazi, izuzev farza, mogu se klanjati jašuci, odnosno vozeci se nekim prevoznim sredstvom ili leteci avionom. S obzirom da je okretanje prema kibli u tom slucaju komplicirano, mi cemo klanjati u svom sjedištu, ne obracajuci pažnju u kom smjeru je okrenuta naša jahalica, automobil, autobus ili avion. Tako je, naime, radio i sam Vjerovjesnik, s.a.v.s, kako navodi 'Amir, r.a, da ga je vidio kako jašuci klanja (nafile) a okrenut je kako je bila okrenuta njegova jahalica ili kako navodi Džabir, r.a, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, klanjao nafile-namaz, jašuci a nije bio okrenut ka kibli. Kod farz-namaza dužnost je izvršiti sve šarte (uslove) i ruknove (farze) u granicama mogucnosti.

Šta se uci prilikom uspinjanja i spuštanja?

Praksa Vjerovjesnika, s.a.v.s. i njegovih ashaba bila je da se uci tekbir u toku uspona na nekom putovanju a tesbih prilikom spuštanja. Džabir, r.a, prenosi: «Kada bi se penjali (prilikom putovanja) na neku uzvišicu izgovarali bi: Allahu ekber, a kada bismo se spuštali ucili bismo: Subhanallah!».

Šta se prouci kada se dode u neko mjesto?

Brojne hadiske zbirke tretiraju ovo pitanje i u njima se navodi nekoliko predaja na koji se nacin sacuvati zla i neprilika u mjestu u koje putujemo ili u koje smo doputovali. Medutim, mi smo izabrali najautenticniju predaju koju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi Havla bint Hakim, r.a: «Ko dode u neko mjesto, pa kaže: «E'uzu bikelimatillahi-t-tammati min šerri ma halek!» / «Utjecem se Allahovim savršenim rijecima od zla onoga što je stvorio!», nece mu ništa nauditi sve dok ne otputuje iz tog mjesta!».

Požuriti s povratkom kuci

cim se ostvari cilj putovanja, treba se potruditi, pa se što prije vratiti kuci, shodno preporuci Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejrea, r.a: «Putovanje je svojevrsna patnja: uskracuje vam hranu, pice i san, pa kada neko od vas postigne cilj svoga putovanja, neka požuri svojoj porodici!».

Vratiti se kuci danju

Pokudeno je vracati se kuci nocu, posebno u kasnim nocnim satima. To se temelji na hadisu koji prenosi Džabir, r.a: «Kada je neko od vas dugo odsutan od kuce, neka nipošto ne dolazi porodici u nocno doba!».

Šta prouciti vracajuci se kuci?

U povratku s puta uci se identicna dova koju ucimo kada krenemo na put. Medutim, kada ugledamo svoje mjesto, pored navedene dove, proucicemo ono što je Poslanik, s.a.v.s, ucio. Naime, Enes, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, ucio sljedece rijeci, ugledavši Medinu, i to bi ponavljao sve dok u nju ne bi, u povratku s puta, ušao: «Ajibune, taibune, 'abudune, li Rabbina hamidun» / «Vracamo se kajuci se i pokoravajuci se i našem Gospodaru zahvaljujuci!».

Klanjati dva rekata u džamiji prije ulaska u kucu

Mustehab je klanjati dva rekata namaza u svojoj džamiji, nakon povratka s puta a prije ulaska u svoju kucu. Tako je cinio Allahov Poslanik, s.a.v.s, što vidimo u predaji Ka'b b. Malika, r.a: «Vjerovjesnik, s.a.v.s. je, po povratku s puta, svracao prvo u džamiju, gdje je klanjao dva rekata».