djela velikana ne umiru

Sjecanje na šejha Se'ida Havvu

Devetog marta 1989. godine na ahiret je preselio šejh Se'id Havva, jedan od najvecih islamskih ucenjaka u drugoj polovici 20. vijeka. Rijec je o covjeku enciklopedijske naobrazbe i širokih vidika koji je, uz odlicnu upucenost u sve klasicne islamske znanosti, imao uvid u duh vremena i probleme s kojima se susrecu muslimani današnjice. Upravo ta uvezanost klasicnog s potrebama savremenosti jeste jedna od glavnih karakteristika koje su osigurale ovom svestranom alimu respekt u srcima muslimana diljem svijeta. Poput šejha Jusufa el-Karadavija, šejh Se'id Havva prepoznatljiv je po svom srednjem ili umjerenom pravcu (el-vesatijje) koji ne dozvoljava opuštenost u vjeri, niti toleriše ekstremizam. Njegova djela koja su, ustvari, enciklopedije, prevedena su ili je u tokunjihovo prevodenje na glavne svjetske jezike. Nažalost, i pored toga, šejh Se'id Havva nije dovoljno prezentiran našoj javnosti. Od njegovih djela samo jedna knjiga (Naš duhovni odgoj), prevedena je na bosanski jezik. Ovaj prilog ima za cilj da, bar djelimicno, osvijetli lik i djelo ovog muslimanskog velikana.

Osnovni biografski podaci

Šejh Se'id (Muhammed) Havva roden je 1935. (1354. hidžretske) godine u gradu Hami, u Siriji. Njegovi biografi isticu da ocevom linijom vodi porijeklo od potomaka Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Odrastao je u porodici slabijeg imovnog stanja. U drugoj godini života ostaje bez majke, pa je jedno vrijeme o njemu brinula nana. Još u u ranom djetinjstvu pomagao je ocu, koji se bavio prodajom voca i povrca. Zbog toga je izvjesno vrijeme bio sprijecen da redovno pohada školu, ali je, bilježeci dugovanja i naplatu potraživanja u poslovanju svoga oca, vježbao pisanje i matematiku. Uz to, mnogo je volio da cita, tako da je relativno mlad (pro)citao brojna djela iz arapske književnosti i povijesti.

Poznat po cestitosti i poštenju, Havvin otac je te osobine nastojao prenijeti i na svoju djecu. U autobiografskom djelu Hazihi tedžribeti ve hazihi šehadeti, Se'id Havva istice da ga je otac odgajao u duhu cestitosti, poštenja, cuvanja od tudeg hakka, naglašavajuci 'da su najvažnija pitanja na svijetu cast i poštenje.' Te visokomoralne osobine Se'id Havva je usvojio još u ranoj mladosti i nosio ih tokom cijelog svog života. Bio je osoba koju krase visokomoralni principi, istinoljublje, cvrst karakter i spremnost da se žrtvuje na putu pravde i istine.
Vrijeme u kojem je Se'id Havva odrastao bilo je puno previranja. U tom periodu zapocinje borba sirijskog muslimanskog naroda za oslobadanje od francuske okupacione vlasti. Javljaju se razlicite opcije u vezi s karakterom buduce vlasti, prisutnosti islama u javnom životu, itd. Pocinju sukobi izmedu nacionalista, komunista i islamista. citajuci mnogo i dolazeci u dodir sa raznim pravcima, Se'id Havva je vrlo rano procijenio kakvo je stanje u Siriji i odlucio stati na stranu islamista, prikljucujuci se pokretu Muslimanska braca (El-Ihvanu-l-muslimun) još u prvom razredu srednje škole. To se desilo 1952. godine.

Nakon pristupanja Pokretu koji je 1928. godine u Egiptu osnovao Hasan el-Benna a koji je je imao za cilj ponovno oživljavanje islamskog koncepta življenja, Se'id Havva je sa novim entuzijazmom i još studioznije pristupio išcitavanju brojnih djela, narocito islamskih. Posebno je uživao u otkrivanju neiscrpnih kur'anskih istina. Pokazujuci veliko interesovanje za ideje Pokreta i upornost u njihovom sprovodenju, brzo je napredovao u Pokretu, tako da je za relativno kratko vrijeme postao glavni nosilac da'vetskih aktivnosti Muslimanske brace medu srednjoškolcima Hame.

Obrazovanje

Se'id Hava 1955. godine upisuje Šerijatskopravni fakultet (Kullijjetu-š-šeri'a) u Damasku, koji je osnovan godinu dana ranije. Uz redovan studij nastavlja i sa vannastavnim aktivnostima. Sebi u obavezu stavlja da u toku prve godine studija nauci Kur'an napamet, što mu i polazi za rukom. Veoma je aktivan u promoviranju ideja Muslimanske brace medu studentima, te ga na fakultetu odreduju za predstavnika tog pokreta. Pored toga dolazi u kontakt sa brojnim ucenjacima i šejhovima, cvrsto se vezujuci za njih.

Pored profesora pred kojima je sticao akademsko obrazovanje, Se'id Havva je ucio pred brojnim ucenjacima od kojih neki slove za najvece muslimanske autoritete u 20. vijeku. Najistaknutiji medu njima su: šejh Muhammed el-Hamid, veliki ucenjak i šejh iz Hame; profesor Muhammed el-Hašimi, ucenjak i šejh u tesavvufu, porijeklom iz Alžira; dr. Mustafa es-Siba'i, vrhunski naucnik i mislilac, svojevremeno voda pokreta Muslimanska braca u Siriji; šejh Mustafa ez-Zerka – cuveni poznavalac fikha i šerijatskog prava; šejh Abdulvehhab el-Hafiz, jedan od najboljih poznavaoca hanefijskog mezheba u Siriji; šejh Abdulkerim er-Rifa'i, veliki pedagog i odgajatelj i drugi. Prema rijecima Se'ida Havve, najveci utjecaj na njega ostavila su prva dvojica: šejh Muhammed el-Hamid i šejh Muhammed el-Hašimi. Pred prvim je ucio Kur'an i klasicne islamske znanosti, a pred drugim tesavvuf i metode cišcenja duše.
U vrijeme dok je on bio student dolazi do ujedinjenja Sirije i Egipta u Ujedinjenu Arapsku Republiku (UAR). Taj dogadaj su s radošcu docekali skoro svi u Siriji, ali ubrzo se ispostavilo da to nosi i dosta negativnih posljedica. Naprimjer, kao posljedica ujedinjenja sve partije i pokreti morali su prestati s radom, izuzev jedne, nacionalne partije, koja nije radila u interesu vjere i vecinske muslimanske populacije.

Tako je i rad pokreta Muslimanska braca zabranjen. Takoder, odredeno vrijeme na univerzitetu u Damasku bilo je aktivno samo udruženje studenata komunista, koje je obezvrjedivalo vrijednosti islama. Havva dolazi u sukob s njima da bi, nakon toga, s nekolicinom prijateljaistomišljenika uspio formirati udruženje koje je promovisalo vrijednosti islama. Zahvaljujuci njegovom angažmanu za kratko vrijeme vecina studenata je pristupila novoosnovanom udruženju, koje je organizovalo razne aktivnosti sa studentima. Medutim, to vojna vlast nije mogla mirno posmatrati, pa je nakon izvjesnog vremena zabranila rad svim studentskim udruženjima.

Djelovanje

Po završetku fakulteta, 1961. godine, Se'id Havva predaje islamsku vjeronauku u srednjim školama, gdje dolazi do izražaja njegov izuzetan da'vetski rad sa omladinom. U januaru 1963. godine odlazi u Damask na odsluženje vojnog roka, gdje provodi narednih šesnaest mjeseci. Rasporeden je na Fakultet rezervnih oficira, što mu je omogucilo da se upozna sa stanjem u dijelu vojske koji obrazuje rukovodeci kadar. Iznenadilo ga je do koje mjere je u vojsci bio zapostavljen vjerski život i koliko je cak omalovažavana vjera, pa se maksimalno zalagao za zaštitu vjerskih prava, organizujuci na spomenutom fakultetu klanjanje džuma-namaza, te ostalih namaza u džematu.
Nakon odsluženja vojnog roka on se ponovo vraca predavanju vjeronauke u srednjoj školi, ali ubrzo (1964. godine) dolazi do revolucije u Hami zbog koje je njegov angažman u školi prekinut.

Nakon raspada UAR-a, u Siriji je ponovo zaživio višepartijski sistem, pa su pocele politicke borbe za prevlast. Pokret Muslimanska braca takoder obnavlja svoj rad i postiže znacajne rezultate. Medutim, politicki nemiri i cesti prevrati u zemlji, te uticaj vlada zapadnih zemalja (narocito Francuske), idu u prilog vjerskih manjina (posebno nusajrija), koji ucvršcuju svoju vlast. Iz vojske i policije odstranjuju one koji su bili naklonjeni islamu. Dolazi, cak, i do otvorenih uvreda i ataka na islam i islamske vrijednosti; priprema se teren za ukidanje predmeta islamska vjeronauka u školama, kao i oduzimanje znacajnog dijela vakufske imovine i dokidanje šerijatskog bracnog, porodicnog i nasljednog prava.

To je izazvalo reakcije velikog broja islamskih intelektualaca i omladine, što se ogledalo u kritici takvih poteza raznim metodama, izmedu ostalog, i štrajkom u školama. Takve reakcije uslijedile su u više sirijskih gradova a centar im je bio u Hami. Se'id Havva ucestvuje u organizaciji štrajka u Hami, našto je vlast odgovorila blokadom grada i vojnim napadom, a stanovnici Hame pružili su oružani otpor. Zbog toga se ti dogadaji nazivaju Revolucijom u Hami 1964. godine. Ta dešavanja potrajala su oko pedeset dana i, na kraju, završena su dogovorom izmedu vlade i naroda. Se'id Havva i najuži dio rukovodstva tog otpora morali su napustiti zemlju i otici u Irak a zatim u Jordan. Za to vrijeme vlasti su ih osudile na smrt, ali je, na kraju, postignut sporazum, kojim se ukidaju izrecene kazne i normalizuje stanje u Hami. U svemu tome islamisti su ostvarili slijedece rezultate: sprijeceni su pokušaji izbacivanja vjeronauke iz škole, sacuvani su vakufi, nastavljeno je primjenjivanje šerijatskog prava u segmentima u kojima je i do tada važilo, i, opcenito gledano, islam i islamske vrijednosti u Siriji, bivaju više uvažavani nego do tada.

Nakon povratka u Siriju Se'id Havva stupa u brak, u kojem u narednim godinama dobija cetvero djece, troje muških i jedno žensko. Takoder se vraca i predavanju vjeronauke u srednjim školama u naredne dvije školske godine, 1965. i 1966. Medutim, politicka situacija nije se bitno promijenila, tako da su svi rukovodioci Revolucije u Hami bili u životnoj opasnosti, pa mu grupa prijatelja savjetuje da izvjesno vrijeme preseli u Saudijsku Arabiju. O tome nije sam htio donijeti odluku, nego je to prepustio rukovodstvu Pokreta, koje se složilo s prijedlogom, tako da on 1966. godine odlazi u Saudijsku Arabiju gdje provodi narednih pet godina. Za to vrijeme predavao je nekoliko vjerskih predmeta i arapski jezik u srednjim školama, od cega dvije godine u gradu Hufuf a tri u Medini. To vrijeme koristi i za pisanje nekoliko znacajnih djela.

Zatvorski dani

Se'id Havva se 1972. godine vraca u Siriju gdje, nakon upornih nastojanja, ponovo biva postavljen za profesora u srednjoj školi, ovaj put u gradu Me'arri. Tu radi nepune dvije godine, nakon cega biva uhapšen. Naime, tadašnje vlasti nastojale su izvršiti izmjene državnog ustava, pa je pocetkom 1973. godine nacrt novog ustava dat na javnu raspravu. Nacrt je predvidao laicizaciju svih segmenata države, izbacivanje predmeta vjeronauke iz škola, ukidanje ostataka šerijatskog prava, zabranu islamskog nacina odijevanja ženama, obavezno služenje vojnog roka i za žene, odgoj i obrazovanje novih generacija na nacelima suprotnim islamu, autokratiju, itd. Ne mogavši se složiti s tim, Se'id Havva se medu prvima ukljucuje u otpor takvim nastojanjima, pišuci peticije protiv tog nacrta i pozivajuci druge da ga odbace. Široke mase su takve pozive prihvatile i organizovani su javni protesti. Medutim, tadašnja vlada represivnim mjerama guši ta nastojanja i hapsi vode otpora promjeni ustava. Medu prvima koji su zatvoreni bio je i Se'id Havva. Zatvoren je 5. marta 1973. godine i u zatvoru provodi nepunih pet godina. Na slobodu je pušten 31. januara 1978. godine.

Najteži uslovi bili su na pocetku zatoceništva, kada je više od pola godine proveo u samici. U vrijeme istrage bio je podvrgnut teškim fizickim torturama i mucenjima, ali je ostao stabilan i jak. Iako je pretrpio razne oblike mucenja i maltretiranja, te bio svjedokom mucenja drugih zatvorenika, interesantno je da to u autobiografiji samo usput spominje, ne želeci iznositi detalje. Kao da je time htio kazati da nagradu za ono što je pretrpio na Allahovom putu ocekuje samo od Allaha, dž.š. Nakon toga, uprava zatvora dozvolila je da u sobu unese i Kur'an, a nakon izvjesnog vremena smješten je sa drugim zatvorenicima, gdje je na raspolaganju imao izvjestan broj knjiga islamskog sadržaja. On je i vrijeme koje je proveo u zatvoru koristio za da'vet, poducavajuci mnoge zatvorenike vjeri.

Nakon toga poceo je pisati, a najznacajnije djelo koje je napisao u zatvoru je njegov tefsir, poznat pod nazivom El-Esas fi-tefsir (Temeljni tefsir). Iako je bilo zabranjeno bilo kakav pisani materijal iznijeti iz zatvora, on je, ipak, vecinu napisanog materijala uspijevao poslati van zatvorskih zidina. U nekoliko navrata nudeno mu je da saraduje sa upravom zatvora, a zauzvrat bi bio pušten, medutim, on to nije prihvatio. Zato je i ostao u zatvoru nepunih pet godina, iako je vecina zatvorenika puštena znatno prije njega. Pred kraj boravka u zatvoru zdravstveno stanje mu se pogoršalo, imao je povišen krvni pritisak i šecernu bolest, pa su se za njega, kod predsjednika države, zauzeli neki ugledni alimi i šejhovi, nakon cega ga je on amnestirao. To je, po rijecima Havve, uradio i zbog toga što se približavalo produženje sljedeceg mandata, pa je svakako bilo uputno udovoljiti zahtjevima nekih utjecajnih ljudi iz islamskih krugova.

Postzatvorske aktivnosti

Nakon izlaska iz zatvora šejh Se'id Havva bio je odlucio ostati u Siriji. Medutim, na nagovor mnogih prijatelja iz pokreta, dva mjeseca nakon izlaska iz zatvora, tj. krajem marta 1978. godine, odlazi u Arabiju radi obavljanja umre. Nakon toga, na poziv i prijedlog prijatelja iz Pokreta, boravi u kracoj posjeti Ujedinjenim Arapskim Emiratim i Kataru, gdje se susrece sa istaknutim islamskim licnostima i drži mnoga predavanja. U meduvremenu su iz štampe izašla neka njegova djela, zbog kojih se poslije nije mogao vratiti u Siriju, pa se zato nastanio u Ammanu, glavnom gradu Jordana. Bilo je to polovinom juna, a sedmicu dana nakon toga pridružila mu se i porodica. Otada pa sve do smrti, mjesto boravka Se'ida Havve bio je Amman. Nakon što se smjestio u Ammanu, piše još neka djela i precišcava svoj tefsir. Kao istaknuti islamski ucenjak, borac i da'ija, u narednom periodu biran je u razna tijela, medu kojima su najistaknutija: rukovodstvo Muslimanske brace Sirije u periodu 1978-1982. godine, rukovodstvo pokreta na medunarodnom nivou 1982-1984. godine, te ucešce u raznim da'vetskim projektima pokreta u periodu 1984-1987. godine.

Pored toga, nakon izlaska iz zatvora pa sve do 1987. godine gostuje u raznim zemljama, gdje se upoznaje sa da'vetskim aktivnostima, dajuci doprinos savjetima i predavanjima. Tim povodom posjetio je: Sjedinjene Americke Države, nekoliko evropskih zemalja, Egipat, Libanon, Pakistan, Irak i Iran. Tokom posjete Pakistanu i Iranu, 1979. godine, susreo se sa Mevdudijem i Homeinijem. Iz susreta sa Ebul-E'ala el-Mevdudijem, cuvenim pakistanskim islamskim ucenjakom, ponio je mnogo lijepih utisaka, dok je nakon susreta sa imamom Homeinijem, liderom islamske revolucije u Iranu, stekao odredene rezerve prema njemu licno, kao i prema samoj revoluciji.
Irak je posjetio 1985. godine, kada je ucestvovao u radu Kongresa islamskih ucenjaka o Iracko-iranskom ratu, koji je održan u Bagdadu, gdje je dao znacajan doprinos. Medu najvažnijim zakljuccima Kongresa bio je poziv da se odmah prekine sa ratnim dejstvima, te da se cijeli muslimanski ummet ukljuci u postizanje mirnog rješenja. Pakistan je ponovo posjetio 1986. godine. Tom prilikom ukljucio se u rješavanje pitanja sovjetske okupacije Afganistana. Skupa s još nekim islamskim ucenjacima i da'ijama, tom prilikom susreo se s vodama otpora sovjetskoj agresiji, odnosno s vodama mudžahidskih frakcija, naglašavjuci potrebu zajednickog rada, te nužnost zajednicke strategije za buducnost. Pored toga, ucestvovao je u radu kursa islama koji je tom prilikom održan za pripadnike raznih mudžahidskih skupina.

Pocetkom 1987. godine njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo. Zbog bolesti ociju lijecen je u Rijadu, ali bez uspjeha. Uz nekoliko drugih bolesti, sredinom marta 1987. godine dio tijela mu se paralizuje, pa je od tada pa sve do smrti bio prisiljen boraviti u svom domu u Ammanu. U decembru 1988. godine zdravstveno stanje mu se pogoršava, pada u komu u kojoj ostaje sve do smrti, 9. marta 1989. godine. Njegovoj dženazi prisustvivao je izuzetno velik broj ljudi. Pokopan je u Amanu (Jordan), rahmetullahi 'alejhi.

Glavne karakteristike Havvine licnosti

Oni koji su poznavali šejha Se'ida Havvu kao glavne karakteristike njegove licnosti isticu:
1. Bio je izuzetno skroman i blag i živio je gotovo asketskim životom.
2. Smatrao je da covjek mora imati dnevni vird (obavezu) ucenja Kur'ana, cinjenja zikrullaha, donošenja salavata, ukoliko želi da sacuva svoju vjeru.
3. Uvijek je bio na usluzi drugim ljudima, cak i u posljednjim godinama života, kada mu je zdravlje vec bilo uveliko narušeno.
4. Bio je cvrsto uvjeren i zagovarao je ideju da su ummetu potrebni misionari (da'ije) koji, pored ciste namjere, moraju imati kompletno obrazovanje. Uz dobro poznavanje islamskih znanosti oni moraju biti dobro upuceni i u savremena dostignuca i kretanja u svijetu. Najbolji doprinos ummetu mogu dati upravo oni koji spoje te komponente u svom radu.
5. Smatrao je da svaki ozbiljan angažman ili projekat moraju biti zasnovani na temeljitoj pripremi i planiranju, jer su, u suprotnom, osudeni na neuspjeh ili na minimalne rezultate.

Djela Se'ida Havve

I pored cinjenice da nije dugo živio (54 godine) i da je njegov život bio ispunjen brojnim iskušenjima i nedacama, šejh Se'id Havva uspio je napisati veliki broj djela, koja su zahvaljujuci njegovoj sistematicnosti, preciznosti, utemeljenosti i lahkoci stila, doživjela brojna izdanja i naišla na odlican prijem citalaca širom svijeta.

Šejh Se'id Havva poznat je kao autor serijala ili trilogija. U nastavku slijedi popis njegovih djela.
Prvo: Serijal El-Usul es-selase (Tri temelja): Allah, dželle dželaluhu (Uzvišeni Allah); Er-Resul, s.a.v.s. (Muhammed, s.a.v.s.); El-Islam (Islam). Ova tri djela sadrže preko hiljadu i pet stotina stranica i na sistematican nacin predstavljaju temeljne doktrine islamskog ucenja, a doživjela su i brojna izdanja diljem islamskog svijeta. Istaknuti bosanski naucnik, rahmetli dr. Ahmed Smajlovic, u casopisu Islamska misao 1980. godine, napisao je opširan prikaz i analizu ova tri djela pod naslovom: Islamska trilogija Se'ida Havve – veliko naucno ostvarenje islamske misli , naglašavajuci da trilogija 'predstavlja veliko naucno i metodološko ostvarenje savremene islamske misli. Rijetko je ko uspio od islamskih savremenika da na tako suptilan nacin pride izucavanju tri naznacena pitanja kao što je to uspio profesor Se'id Havva...' Bilo bi jako uputno kada bi ova izuzetno znacajna djela bila prevedena na bosanski jezik.

Drugo: Serijal El-Esas fi-l-menhedž (Osnove islamskog pravca napisan je takoder kao trilogija: El-Esasu fi-t-tefsir – njegov cuveni, Temeljni tefsir, štampan u jedanaest tomova, za koji neki istraživaci tvrde da 'ukoliko se za komentar Kur'ana Sejjida Kutba može reci da je najznacajniji i najcitaniji tefsir u 14. hidžretskom stoljecu, onda se za komentar Se'ida Havve može reci da je (barem do sada) najznacajniji tefsir u 15. hidžretskom stoljecu.'
Drugo kapitalno djelo ovog serijala je El-Esasu fi-s-sunneti ve fikhiha, posveceno sunnetu Allahovog poslanika i njegovom razumijevanju. Djelo obuhvata više oblasti: ibadat (obredoslovlje), akida (islamsko vjerovanje), sira (Poslanikov životopis), muamelat (islamsko poslovanje) itd., a koncipirano je tako da autor na osnovu autenticnih (sahih i hasen) hadisa razmatra doticnu tematiku.
Trece djelo ovog serijala je El-Esasu fi kava'idi-l-ma'rifeti ve davabiti-l-fehmi li-n-nususi, a tretira temeljna pitanja iz oblasti teorije šerijatskog prava i razumijevanja tekstova.

Trece: Serijal Fi-t-terbijeti ve-t-tezkijjeti ve-s-suluk (Odgoj i oplemenjivanje duše), takoder je trilogija: Prva knjiga, Terbijjetuna er-ruhijje (Naš duhovni odgoj, prevedena na bosanski jezik) tretira širok dijapazon tema u vezi s odgojem duše i nacinima njenog procišcavanja te pojašnjava brojna pitanja u vezi tesavvufa i sufija, u vezi s cim, inace, postoje dijametralno suprotna shvacanja. Knjiga Naš duhovni odgoj 'postavlja sve na svoje mjesto, jer je napisana s namjerom bude kriterij i mjerilo s kojim ce musliman moci slobodno da cita knjige o tesavvufu, svjestan šta treba da prihvati, a šta da odbije, a sve to u u svjetlu opcih pravila koja su zdrava i kojima su zadovoljna srca nepristrasnih i pravednih.'

Druga knjiga, El-Mustahles fi tezkijjeti-l-enfus skracena je verzija cuvenog El-Gazalijevog djela Ihja' 'ulumi-d-din, a posvecena je nacinima oplemenjivanja duše. Knjiga je obogacena vrlo korisnim Havinim komentarima.
Treca knjiga, Muzekkirat fi menazili-s-siddikine ve-r-rebbanijjine govori o visokim stepenima iskrenih i Allahu odanih ljudi. Ustvari, to je komentar cuvenih Mudrosti (El-Hikem) Ibn 'Ata'illaha el-Iskenderija. Ovaj serijal je, dakle, u cijelosti posvecen odgoju, posebno duhovnom, jer u vremenu materijalizma, neznaboštva, strasti i velike obezduhovljenosti ljudskoga roda, odgoj, i to duhovni, jedino može poluciti pozitivne rezultate.

cetvrto: Serijal Fi fikh-d-da'veti ve-l-bina' ve-l-'ameli-l-islami (Razumijevanje islamskog misionarstva, izgradnja islamske licnosti i potreba aktivnog islamskog pregalaštva), sadrži više knjiga: Džundullahi sekafeten ve ahlakan – O naobrazbi i kodeksu ponašanja islamskih pregalaca; Min edžli hutvetin ile-l-emam 'ala tariki-l-džihadi-l-mubarek – O zalaganju na Allahovom putu (džihad); El-Medhalu ila da'veti-l-Ihvani-l-muslimin – O razumijevanju misije pokreta Muslimanska braca; Durus fi-l-'ameli-l-islami – O radu za islam; Fusul fi-l-imreti ve-l-emir – O vodstvu i vodi u islamu; Fi afaki-t-te'alimi, dirasetun fi afaki da'veti-l-ustaz el-Benna – O misionarstvu Hasana el-Benna'a; Dževlat fi-l-fikhajni: el-kebiri vel-ekberi ve usulihima – Studija o islamskom obrazovanju; Hazihi tedžribeti ve hazihi šehadeti – autobiografsko djelo; Resail Kej la nemdi be'iden 'an ihtijadžati-l-'asr – poslanice nazvane Kako se ne bismo udaljili od potreba današnjega vremena. U tom djelu objavljeno je jedanaest studija o raznim temama, izmedu ostalog o odnosu islama spram savremene civilizacije, o potrebi islamskog morala u 15. hidžretskom stoljecu, o savremenom nacinu da'veta, o muslimanskoj porodici, o Homeinijevim greškama, itd.

Peto: Se'id Havva je i autor biografske studije posvecene dvojici velikih islamskih voda: Jusufu ibn Tašfinu i Salahuddinu el-Ejjubiju. Prvi je sprijecio propast islamske Španije (Andalus) na Zapadu, a drugi je porazio križare na Istoku.
Važnost Havvinih djela
Malo je ucenjaka u savremenom dobu koji su napisali toliko znacajnih djela kao što je to ucinio šejh Se'id Havva. Živeci u 20. stoljecu, u vremenu velikih previranja, on se istinski identificirao s problemima s kojima se susrecu muslimani današnjice.

U djelima Se'da Havve prepoznaje se enciklopedijski i sistematizatorski duh velikog naucnika. Pisao je u raznim oblastima islamskih znanosti, a narocito u oblasti tefsira, hadisa, fikha, tesavvufa, odgoja, i islamskog misionarstva (da've). Njegova djela su, ustvari, pokušaj išcitavanja islamskih izvora u kontekstu savremenih dešavanja i akutnih problema muslimana današnjice. Nužna potreba covjeka današnjeg vremena, koje je kako istice Havva 'materijalisticko, puno bezbožništva, strasti i pohote', je ukazivanje na cinjenice kojima se jaca vjera (iman). Klasicni islamski autori – smatra Havva – uzimali su u obzir da je citalac kompletan vjernik, cvrstog imana, pa zbog toga skoro da nije ni bilo potrebe ukazivati na cinjenice koje su u funkciji jacanja imana. «Zato», piše Havva u predgovoru Tefsira, 'ako komentar Kur'ana u današnje vrijeme, koje je materijalisticko i koje izaziva strasti, ne pomaže jacanju imana, onda njegov autor kao da ništa nije uradio, jer Uzvišeni Allah kaže: '...a kad im se rijeci Njegove kazuju, vjerovanje im ucvršcuju...' (El-Enfal, 2) Dakle, osnovno prilikom citanja Kur'ana jeste da se jaca iman ljudi, a zadatak komentatora Kur'ana (mufessira) jeste da u tome pomogne.'
Kao jedan od glavnih razloga pisanja svojih djela, narocito iz oblasti tefsira i hadisa, Se'id Havva navodi cinjenicu da je u posljednjim stoljecima zapadna civilizacija, kao dominantna, nametnula sumnju u sve, narocito sumnju u autenticnost islamskih izvora i njihovu kompatibilnost s potrebama današnjeg vremena. Mnogi muslimani su, nažalost, potpali pod taj utjecaj, pa je jedan od glavnih zadataka islamskih ucenjaka ovog vremena da na prihvatljiv i jednostavan nacin izlože i objasne osnovne islamske izvore, kako bi oni ponovo postali neupitni principi za muslimane današnjice, po tome bili osnova i mjerilo svih ostalih vrijednosti.

Ono što istraživac može konstatovati je da šejh Se'id Havva, rahmetullahi 'alejhi, u svojim djelima posvecuje veliku pažnju izgradnji i odgoju kompletne islamske licnosti, nastojeci da kod citaoca (pro)budi želju za akcijom i potakne ga na rad za islam i islamske vrijednosti. Upravo zbog toga njegova djela imaju ogromnu važnost i znacaj.