mešhur hadis - hadis koji je raširen među svijetom

Poslanik, s.a.v.s., indirektno ukazuje na obaveznost provjere hadisa prije samoga prenošenja. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Covjeku je dosta laži kada bi samo prepricavao i prenosio sve ono što cuje.'

Vrlo cesto cujemo neki hadis koji nam je prilicno poznat jer ga obicni ljudi ili odredeni krugovi mnogo prepricavaju i koriste. Ali, istovremeno, nismo sigurni u njegovu autenticnost i vjerodostojnost, pa bismo to željeli provjeriti prije postupanja po datom hadisu i prije nego što ga prenesemo dalje. Ovdje cemo se osvrnuti na navedenu vrstu hadisa i djela koja tretiraju tu tematiku.

U hadiskoj nauci ova vrsta hadisa poznata je kao 'mešhur po upotrebi'. To je, ustvari, podvrsta pravog mešhur hadisa, te se posljednje dvije rijeci dodaju kako bi se napravila medusobna razlika. Naime, pravi mešhur je onaj hadis koji u svakoj generaciji prenose trojica ili više prenosilaca, a nije dostigao stepen mutevatir hadisa. A mešhur po upotrebi, onaj kojim se mi ovdje bavimo, je, kao što smo vec rekli, onaj hadis koji je medu narodom toliko poznat da se cesto koristi. Vremenom su pod tu definiciju potpale i neke mudre izreke. Iz toga vidimo da mešhur po upotrebi i nije neka naucno utvrdena kategorija hadisa i jedini kriterij je da se mnogo koristi. Razlog što je takav hadis nazvan 'mešhurom' jeste u tome što jezicki 'mešhur' znaci poznat, razglašen, raširen.

Djela koja tretiraju mešhur hadise po upotrebi

Kako hadiski ucenjaci nisu izostavili niti jednu oblast hadiske nauke a da o njoj nisu pisali, tako ni data oblast nije izuzetak. Tim prije što ce djela koja tretiraju hadise koji se u narodu puno prepricavaju, a koja se najcešce nazivaju 'El-kutubu'l-musannefe fi'l-ehadisi'l-muštehere', biti od koristi ne samo ucenjacima, nego i obicnom svijetu koji želi utvrditi ispravnost onoga što je cuo, a što se pripisuje Resulullahu, s.a.v.s. Pisci tih djela pokušali su da saberu sve takve hadise u posebne zbirke, da pored hadisa navedu nazive originalnih hadiskih zbirki u kojima se nalaze i ukažu na stepen njihove vjerodostojnosti, cesto iznoseci i uzroke slabosti odredenoga hadisa. Takoder, vrlo cesto su skloni izrazima poput: 'Znacenje mu je ispravno, ali nije hadis', ili: 'Hadis je slab ali njegovo znacenje potvrduje taj i taj ajet ili neki drugi hadis koji je autentican', i sl. Obicno su u svim zbirkama te vrste hadisi napisani po abecedi, što nam olakšava pronalazak hadisa, jer se podrazumijeva da znamo prvu rijec hadisa. Djela te vrste takoder ima mnogo a najpoznatija su:

- 'El-mekasidu'l-hasene fi bejani kesir mine'l-ehadisi'l-muštehere 'ale'l-elsine'. Napisao ga je Muhammed b. Abdur-Rahman es-Sehavi (umro 902. godine po Hidžri),
- 'Temjizut-tajjib mine'l-habis fima jeduru 'ala elsinetin-nas mine'l-hadis', autor Abdur-Rahmana b. Alija eš-Šejbanija (944.),
- 'Et-tezkire fi'l-ehadisi'l-muštehere', autor Muhammed b. Abdullah ez-Zerkeši (704.),
- 'Ed-dureru'l-muntesire fi'l-ehadisi'l-muštehere', autor Džalaluddin Abdur-Rahman es-Sujuti (umro 911.),
- 'El-leâliu'l-mensure fi'l-ehadisi'l-mešhure', autor Ibn Hadžer el-Askalani (852.),
- 'Teshilus-sebil 'ila kešfi'l-iltibas 'amma dare mine'l-ehadis bejnen-nas', autor Muhammed b. Ahmed el-Halili (umro 1057.), i
- 'Kešfu'l-hafa ve mezilu'l-ilbas 'amma ištehere mine'l-ehadis 'ala elsinetin-nas', autor Ismail b. Muhammed el-'Adžluni (1162.).

Posljednje djelo ujedno je i najobimnije, jer se autor prilikom pisanja koristio svim ranije navedenim djelima, kao i drugim, manje poznatim, koje navodi u uvodu. Adžluni se, kako sam veli, zauzeo da razdvoji hadis od onoga što nije hadis, te da razdvoji ispravne i prihvatljive hadise od neispravnih i odbacenih.

Opasnost odbacivanja autenticnog i prenošenja apokrifnog hadisa

Ibn Hadžer u uvodu djela 'El-leâliu'l-mensure' spominje da je i Tadžuddin el-Feza'i napisao djelo koje je nazvao 'Fiqhu'l-'avam ve inkar umur išteheret bejne'l-enam' (Fikh obicnog naroda i odbacivanje stvari koje su postale poznate medu svijetom) , u kojem autor, izmedu ostalog veli: 'Od hadisa koji se prepricavaju medu masama ima onih koji imaju utemeljenje ali je otežano doci do izvora hadisa zbog toga što mu je znacenje nejasno pa ne znamo gdje da ga tražimo, ili zbog toga što je hadis spomenut na mjestu (u poglavlju ili djelu) na kojem ne mislimo da bi se mogao naci, pa ga tu ni ne tražimo. To rezultira time da ga pojedinci osporavaju, jer nisu uspjeli doci do njega, a onaj ko osporava autentican hadis kao da osporava neki od dijelova vjere.

Medu hadisima koje ljudi prepricavaju ima i onih koji nemaju nikakva osnova i ne nalaze se ni u jednoj od originalnih hadiskih zbirki, nema ih u hadiskim izvorima. Onaj ko takve hadise prenosi potpada pod rijeci Poslanika, s.a.v.s.: 'Ko od mene prenese ono što ja nisam rekao, neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu.'' Ovdje je bitno napomenuti i to da Poslanik, s.a.v.s., indirektno ukazuje na obaveznost provjere hadisa prije samoga prenošenja. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Covjeku je dosta laži kada bi samo prepricavao i prenosio sve što cuje.'

Od ovoga broja cemo, inša-Allah, iz vec spomenutog djela 'Kešfu'l-hafa'', ali i ostalih nama dostupnih djela obradivati hadise koji su rašireni na našim prostorima, a cija autenticnost je upitna ili cija je apokrifnost potvrdena i dokazana, a sve u cilju pokušaja ukazivanja na njih i skretanja pažnje na opasnost i neosnovanost njihove upotrebe.

1. Hadis: 'Ko obavi hadž i posjeti moj kabur, kao da me posjetio dok sam bio živ'

Vrlo cesto smo u prilici da cujemo ovaj hadis ili njemu slicne, posebno pred hadž i u vrijeme hadža. Hadisi slicnog znacenja se spominju i u vazovima. Da vidimo šta hadiski ucenjaci kažu za ove hadise i cime, sa naucnog aspekta, potvrduju svoj stav .
Za navedeni hadis hadiski ucenjaci vele da je apokrifan (izmišljen, patvoren). Bilježi ga Taberanija u 'Velikom Mu'džemu' i 'Srednjem Mu'džemu', Ibn 'Adijj u 'Kamilu', Dare Qutni i Bejheki u svojim sunenima, svi sa senedom (lancem prenosilaca) u kojem se nalazi Hafs b. Sulejman el-Kari' el-Gadiri. Za ovog prenosioca Ibn Hadžer u 'Takribu' veli: 'Njegovi hadisi su odbaceni.' Ibn Me'in za njega veli: 'Bio je lažac.' Ibn Harraš kaže: 'Lažov, izmišlja hadise.' U istom senedu se nalazi i Lejs b. Ebi Sulejm koji je okarakterisan kao slab prenosilac.

Istina, hadis je kod Taberanija u 'Srednjem Mu'džemu' došao i drugim senedom, ali u njemu su dvojica nepoznatih prenosilaca (El-Lejs b. bint el-Lejs i Aiša bint Junus) i jedan jako slab (Ahmed b. Rušdin)! Opisujuci ovaj sened Muhammed b. Abdu'l-Hadi s pravom veli: 'Tmine, sve jedna nad drugom'. Šejh Albani veli: 'Ima i drugih hadisa koji govore o posjeti Poslanikovom, s.a.v.s. kaburu. Njih navodi Es-Subki u svome djelu 'Eš-Šifa''. Medutim, svi ti hadisi su slabi; neki više a neki manje. Ibn Tejmijje u djelu 'El-Qa'ide el-dželijje' kaže: 'Svi hadisi koji govore o posjeti Poslanikovom, s.a.v.s., kaburu su slabi, ni na jedan od njih ne može se osloniti u pitanjima vjere. (Medu njima je i hadis: 'Ko posjeti moj kabur, obavezno ce imati moj šefa'at'). To je i razlog što te hadise ne navode autori sahiha i sunena, vec oni autori koji bilježe i slabe hadise, kao što su Dare Qutni, Bezzar i dr. Nakon toga šejhu'l-islam spominje hadis koji smo citirali na samome pocetku, a zatim veli: «Ovo je ocigledna laž koja je u suprotnosti sa cistom vjerom muslimana. Jer, ko posjeti Poslanika, s.a.v.s., dok je on živ, vjerujuci u njegovo poslanstvo, on postaje ashabom. Posebno ako je ucinio hidžru ka Poslaniku i išao s njim u borbu.

A Poslanik, s.a.v.s. o svojim ashabima veli: 'Ne grdite i ne psujte moje ashabe, jer, tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, kada bi neko od vas udijelio (kao sadaku) zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao stepen koji su oni dostizali dijeleci pregršt (hurmi) ili pola pregršti.' Nakon generacije ashaba niko ne može dostici njihov stepen cineci ono što je propisano i obavezno, kao što su hadž, džihad, farz-namazi i sl., pa kako ce onda dostici njihov stepen djelima koja, konsenzusom svih muslimana, nisu obaveza - vadžib (kao što je posjeta Poslanikovoga, s.a.v.s., kabura)?! Uz to, nije propisano da se posebno sprema na put kako bi se posjetio Vjerovjesnikov, s.a.v.s., kabur...' Mnogi ce pomisliti da Ibn Tejmijje zabranjuje posjetu Poslanikovom, s.a.v.s., kaburu, što ni u kom slucaju nije tacno. Svi oni koji su citali njegova djela znaju da on to smatra propisanim i cak da je to lijepo (mustehab), ukoliko nije popraceno necim što je u suprotnosti sa vjerom, vjerskim postulatima ili nekom novotarijom, kao što je posebno spremanje na put radi te posjete i putovanje iskljucivo radi toga, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: 'Nije dozvoljeno posebno se spremati i uložiti trud za putovanje (radi ibadeta), osim radi posjete trima džamijama: Mesdžidu'l-Haramu (u Mekki), Mesdžidu'l–Aqsau (u Jerusalimu) i ove moje džamije (u Medini)'.'

2. Hadis: 'Ko me posjeti nakon moje smrti, kao da me posjetio dok sam bio živ'

Hadis bilježe: Dare Qutni u 'Sunenu', El-Muhamili i Es-Sadži. I ovaj hadis je jako slab, i to iz tri razloga: jedan prenosilac je nepoznat jer u senedu nije navedeno njegovo ime, drugi prenosilac po imenu Harun Ebi Qaz'a je okarakterisan kao slab i sened hadisa je prekinut jer tabi'in prenosi direktno od Poslanika, s.a.v.s (mursel). Hadis je došao i drugim, ali još slabijim senedom.
Nakon svega spomenutog, možemo zakljuciti da nema smetnje i da je lijepo da naše hadžije koje posjete Medinu i klanjaju u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji, usput posjete i kabur Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer su tu došli prvenstveno radi namaza koji je na tom mjestu vredniji od hiljadu namaza na drugom mjestu (osim Casne Ka'be). No, ta posjeta sasvim sigurno nije kao posjeta nekoga ko je Vjerovjesnika zijaretio dok je bio živ.