obligatnost džume namaza

Halil Mehtic | Novi Horizonti br/str. 52

(Komentar 9–11. ajeta sure El-Džumu'a)


'O vjernici kada se u petak na namaz pozovete, požurite na spominjanje Allaha, i kupoprodaju ostavite, to vam je bolje, nek znate! A kad se namaz obavi, onda se po zemlji razidite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite. A kad oni robu trgovacku i zabavu ugledaše, pohrliše joj a tebe sama ostaviše da stojiš. Reci: Ono što je u Allaha bolje je i od zabave i od trgovine. A Allah je najbolji opskrbitelj.'

Iz navedenih ajeta razumijemo obligatnost džume namaza. To je stroga vjerska obaveza punoljetnom, pametnom, slobodnom i zdravom muslimanu koji je kod kuce. Ovaj namaz klanja se petkom u podnevskom vremenu, iskljucivo u džematu, u džamiji, odnosno u naseljenom mjestu. Ove vjerske obaveze oslobodeni su: žena, maloljetan muškarac, putnik i bolesnik.' Džume je osloboden i onaj koji stanuje toliko daleko da ne cuje ezan, što otprilike, prema nekim šerijatskim pravnicima, odgovara udaljenosti od tri milje (4,5 km). Inace ukoliko osobe koje nisu zadužene za džumu klanjaju ovaj namaz on ce im biti ispravan i nisu obavezne klanjati podne namaz.



Petak se u arapskom naziva jevmul-džumu'a, a namaz, salatul-džumu'a. I jedan i drugi naziv izvedeni su iz glagola džemea' - jedžmeu, što znaci sabrati, sakupiti… Iz istog glagola su izvedene i imenice džema'at, (skup), džamija (mjesto okupljanja) i sl. Tako bismo kur'anski naziv za petak, jevmul-džumu'a, mogli prevesti kao 'saborski dan' ili 'dan okupljanja'.

Rijeci Uzvišenog: 'kada se u petak na namaz pozovete' imaju znacenje, kada cujete drugi ezan, koji bi bio ucen kada bi se Allahov poslanik, s.a.v.s, popeo i sjeo na mimber. Prvi ezan dodao je zapovjednik pravovjernih, Osman bin Affan, r.a, zbog velikog broja klanjaca.
'Požurite na spominjanje Allaha' znaci imajte namjeru i odluku i budite pripravni za odlazak na džumu.2
Naredbu 'požurite' ne treba shvatiti kao žurni hod do džamije, jer je žurba prilikom odlaska u džamiju zabranjena na osnovu pouzdanih hadisa. Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: 'Kada cujete ikamet podite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni. Nemojte žuriti, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propuštene dijelove naklanjajte!'3


Dakle, u gornjem ajetu mislilo se na uobicajeno hodanje, a ne na pretjeranu žurbu ili nezgrapno jurcanje kako bi se stiglo na namaz. U drugom hadisu se takode istice: ' Kada namaz zapocne, ne trcite, nego uobicajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; što ste propustili, naklanjajte.'
Jednim ajetom zabranjuje se kupoprodaja u vrijeme džume. Rijecima Uzvišenog 'vezerul-beja'' i 'kupoprodaju ostavite', želi se ukazati na zabranu bavljenja bilo kakvim poslom u vrijeme džuma-namaza. Na osnovu jedinstvenog stava islamskih ucenjaka, zabrana bavljenja kupoprodajom, odnosno bilo kakvim poslovima, nastupa nakon drugog ezana na džumi. Upravo u ovom dijelu ajeta, vjernicima se zabranjuje bilo kakva djelatnost, kako bi mogli prisustvovati ovom sedmicnom namazu, tako bitnom za njihovu užu i širu zajednicu. Zapostavljanje ovoga namaza Poslanik, a.s, je okarakterizirao vjerskim nemarom pa cak i licemjerjem, što je za svakog vjernika pogubno. U tom kontekstu rekao je: 'Ili ce se ljudi okaniti izostavljanja džume namaza ili ce Allah zapecatiti njihova srca, pa ce biti svrstani medu one koji su nemarni (gafilun).4

U drugoj predaji se navodi: 'Ko ispusti tri džume (uzastopno), bez opravdanog razloga, bice upisan u munafike.'5
Poslanik, s.a.v.s, je, radi druženja i okupljanja muslimana, potencirao odlaske u džamiju i na ostale namaze, i preferirao ih nad namazima koji se obave kod kuce. Stoga je sedmicni kontakt s džema'atom prilikom obavljanja džuma-namaza, vjernicima minimum, koji oni moraju izvršiti. U protivnom na njih ce se odnositi navedeni hadisi koji odreduju njihov nezavidni status u vjeri.
Ne treba gubiti iz vida cinjenicu da masovnim okupljanjem na džuma-namazu, vjernici javno demonstriraju svoju kompaktnost, brojnost i snagu, kao i zajednicku spremnost za rješavanje svih problema koji im se nadu na putu do cilja.



Nažalost, veliki broj muslimana, okupiranih svakodnevnim poslovima, cesto ispušta velike blagodati koje se kriju u ovom sedmicnom namazu. Zbog zanesenosti ovosvjetskim dobrima oni zapostavljaju vjecno i vrednije na racun prolaznog.
Uzvišeni kaže: 'To vam je bolje neka znate!' tj. napuštanje kupoprodaje i svih ostalih poslova; i dolazak na džuma-namaz i slušanje hutbe, bolje je za vas u svakom pogledu na oba svijeta. Nakon što se odazovete na Allahov poziv i klanjate džumu; 'razidite se po Zemlji i Allahovu blagodat tražite.' Ovim je ajetom omoguceno vjernicima da se poslije džume mogu nastaviti baviti svojim svakodnevnim poslovima, s napomenom; 'i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.' To znaci, bez obzira kakvim se poslovima budete bavili, ne zaboravite na Allaha Uzvišenog i propise vjere kojima vas je obavezao, jer musliman se ne postaje samo u džamiji vec u svim prilikama i fazama ovosvjetskog ljudskog života.

Naklonost prema ovosvjetskim dobrima karakteristika je svih ljudi. Nje nisu bili poštedeni cak ni ashabi, radijallahu anhum, koji su bili najbolja generacija muslimana. To se može jasno razumjeti iz posljednjeg ajeta sure El-Džumu'a.


'A kad oni kakvu trgovacku robu ili zabavu ugledaše, pohrliše joj a tebe ostaviše sama da stojiš. Reci: 'Ono što je u Allaha, bolje je i od zabave i od trgovine.' A Allah je Opskrbitelj najbolji.'
Iz ajeta razumijemo blagi prijekor koji Uzvišeni Allah upucuje ashabima koji su se udaljili sa džume. Džabir, r.a, prenosi: 'Jednom prilikom, dok je Allahov poslanik, s.a.v.s, držao hutbu, stigao je karavan (sa trgovackom robom) u Medinu pa su ljudi izišli iz džamije, osim njih dvanaest. Tim povodom objavljeno: 'A kad oni kakvu trgovacku robu ili zabavu ugledaše…'
Ibn Kesir, rahimehullah, bilježi u Tefsiru, kao povod objavljivanju ovoga ajeta, skoro istovjetnu predaju, takode od Džabira bin Abdullaha, sa dodatkom na kraju, u kojem stoji da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: 'Tako mi onog u cijoj je ruci moj život, da ste ih slijedili i da nije niko ostao, vatra bi vas uništila.' U istoj predaji se navodi da su medu spomenutom dvanaestericom bili Ebu Bekr i hazreti Omer, radijallahu anhuma.
Citirani hadis nas upozorava na obligatnost i ozbiljnost u izvršavanju tog namaza. Iz njega razumijemo da ukoliko bi svi muslimani napustili izvršenje ovog Allahovog farza, došlo bi do njihovog uništenja, da nas Allah sacuva od toga.

Smisao džuma-namaza

Sagledavajuci svrsishodnost ovog namaza, mogli bismo ukazati na nekoliko bitnih odrednica koje ovaj namaz izdvajaju od ostalih po svom sadržaju, funkciji i nacinu obavljanja.
Razvijajuci atmosferu jedinstva i cuvanja islamskog džema'ata, ovim namazom, Uzvišeni je obavezao odrasle muškarce na sedmicno sastajanje u džamiji kao najodabranijem mjestu u njihovom okruženju, s ciljem upoznavanja i rješavanja svih aktuelnih i važnih problema koji se ticu njihovog mjesta boravka.
Uz lokalne probleme, na hutbi se analiziraju obavijesti, odluke i naredbe lokalne vlasti, odnosno naredbe halife ili vladara njihove države, kako iz domena vjerskih nacela tako i iz domena politike i svakodnevnog života.
Ukoliko ovaj sedmicni namaz i hutba nemaju tu funkciju, onda se tim cinom muslimani okoriste slušanjem sedmicnog predavanja, kojim se oni podsticu na moralan i krepostan život, a odvracaju od svih oblika griješenja kako prema Allahu, dž.š, tako i prema ljudima. Istim predavanjem ih se želi upozoriti na štetne posljedice grijeha te nagrade koje ih cekaju ukoliko su pokorni svome Uzvišenom Stvoritelju, subhanehu ve teala. Vjernike to ne ostavlja ravnodušnim, vec ih duhovno okrijepi i podstakne na dosljedniju primjenu šeriatskih propisa, što ima višestruke koristi.

Imajuci na umu cinjenicu da se ovaj namaz klanja iskljucivo u džema'atu, u glavnoj džamiji, u naseljenom mjestu i da ga predvodi vladar ili onaj koga on ovlasti, dovoljno govori o njegovom smislu i važnosti. Zakljucci ili naredbe iznesene tokom hutbe na džuma-namazu obavezuju vjernike. Od te vjerske obaveze izuzeti su: žene, djeca putnici i bolesnici - samo zbog toga što oni nisu kadri podnijeti odgovornost i izvršiti ono što se sa mimbera, ponekad, od prisutnih vjernika traži.



Vrijednosti petka

Za muslimane, petak je najodabraniji dan u sedmici, što razumijemo iz pouzdanih predaja Allahova poslanika, s.a.v.s. Tako imam Muslim u Sahihu bilježi da je Poslanik, a.s, rekao: 'Najbolji dan koji je sunce obasjalo je petak; u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i u njemu je izveden iz Dženneta i na taj dan ce nastupiti Smak svijeta.'
Petak je bio odreden za posebno uvažavanje i u slucaju prijašnjih naroda ali su ga oni zanemarili. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: 'Allah je sacuvao petak od naroda koji su bili prije nas. Jevreji su odabrali subotu, kršcani nedjelju, te je Allah, dž.š, doveo nas i naputio nas da poštujemo petak. On je ucinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti nacin kako subota i nedjelja prate petak, i oni ce na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu. Nama ce biti presudeno prije svih ostalih.'6
Da se petku daje prednost u odnosu na druge dane pokazuje i hadis Allahova poslanika, s.a.v.s, u kojem on kaže: 'Koji vjernik umre u petak, bice sacuvan od kaburskih patnji.'7

Šta je petkom lijepo raditi?

S obzirom da je petak kod Allaha, dž.š, toliko odlikovan, poželjno je da mu iskažemo dužne pocasti i poštovanje. One se ogledaju, uglavnom, u sljedecem:

1. Okupati se, obuci cistu odjecu i namirisati se. Poslanik, s.a.v.s, je u tom smislu kazao: 'Dužnost je svakog muslimana petkom se okupati, obuci najljepšu odjecu, i ako ima mirisa, namirisati se.'8


2. Poraniti u džamiju, jer se za rani odlazak u džamiju obecavaju velike nagrade. Resulullah, s.a.v.s, je rekao: 'Ko se u petak okupa, onako kao što se kupa radi džunupluka, a zatim u prvom satu ode u džamiju, imat ce nagradu kao da je u kurban žrtvovao devu, ko ode u drugom satu, imat ce nagradu kao da je u kurban zaklao kravu, ko ode u trecem satu, imat ce nagradu kao da je u kurban zaklao rogatog ovna, ko ode u cetvrtom satu, imat ce nagradu kao da je žrtvovao kokoš, a ko ode u petom satu, imat ce nagradu kao da je žrtvovao jaje. Kada se imam pojavi na mimberu, meleki se okupe da slušaju hutbu.'9

3. Kada se ude u džamiju vrijedno je da covjek klanja dva rekata , (tehijjetul-mesdžid), pa cak i ako bi imam vec bio na mimberu, pošto je Alejhisselam kazao: 'Kada u petak neko od vas ude u džamiju i zatekne imama da drži hutbu, neka klanja dva rekata (tehijjetu-mesdžida) i neka ih što više skrati.'10


4. Poželjno je da se raniji dolazak u džamiju iskoristi za klanjanje dobrovoljnog namaza (nafile) i da se strogo vodi racuna o tome da se prisutni u džamiji niti jednim gestom ne uznemiravaju. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: 'Nema tog covjeka koji se u petak okupa i što bolje ocisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se zatekne u kuci, te tako, ne razdvajajuci bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedece džume nece oprostiti, ukoliko ne pocini neki od velikih grijeha.'11

5. Uoci petka ili u petak, do pred džuma-namaz, pohvalno je prouciti prvih, odnosno zadnjih deset ajeta sure El-Kehf, jer se po rijecima Poslanika, a.s, na taj nacin mu'min zašticuje od (Mesihid-Dedždžala), a posebno je vrijedno u ovom terminu prouciti cijelu suru El-Kehf. Poslanik, a.s, je rekao: 'Ko u petak prouci suru El-Kehf, od te do sljedece džume ce ga pratitit i obasjavati svjetlo'.12


6. Ucenje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s, trebalo bi biti stalna praksa vjernika, pogotovo u petak ili uoci petka, pošto je on donošenje salavata na njega posebno pohvalio u petak rekavši: 'Petkom i uoci petka što više donosite salavate na mene, jer cu onome ko to bude cinio biti svjedok i zaizimacu se za njega na Sudnjem danu.'13

7. Jedna od odlika koje krase ovaj blagoslovljeni dan je i odabrani trenutak koji se krije u njemu. Vrijeme tog trenutka je, po nekim islamskim ucenjacima, od momenta kada se imam popne na mimber pa do predavanja selama u džumanskom farzu, a po drugima taj trenutak treba tražiti od momenta kada se imam popne na mimber pa do poslije ikindija-namaza. Drugom mišljenju daje se prednost pošto se temelji na sahih predajama koje bilježe Ahmed i Ibn Madždže. Stoga bi svaki vjernik to vrijeme trebalo da posveti dovi. Resulullah, s.a.v.s, je rekao: 'U petak ima jedan cas, u kome, ako ga vjernik potrefi, Allaha nece ni za kakvo dobro zamoliti, a da mu to Alla nece dati i dovu mu uslišati.'14



Ponašanje u džamiji tokom džume

Ako je džamija vec popunjena, nepristojno je gurati se, gaziti izmedu ljudi, probijati se, i razdvajati ljude, da bi se zauzela bolja pozicija u saffu. U tom smislu su Resulullahove rijeci: 'Sjedi i ne uznemiravaj druge'.15
Kada se zauzme mjesto u džamiji obaveza je svakog prisutnog da pristojno sjedi, što podrazumijeva da se ne pružaju noge bez potrebe, a posebno prema Kibli. Takode je pokudeno naslanjati se na stupove ili zidove džamije, jer se na taj nacin tijelo opusti i oslabi koncentracija za pracenje hutbe koja je obaveza kao i sami namaz. Kada se imam popne na mimber zabranjeno je igranje bilo cime kao i svaki razgovor. Poslanik, s.a.v.s, rekao je: 'Ako na džumi, dok imam govori, drugu do tebe (koji prica) rekneš, 'šuti' - ucinio si besmislicu.'16
'Ko u vrijeme džume uzme koliko je kamencic, ucinio je besmislicu, a ko ucini besmislicu, nema mu džume.'17
Imam Ahmed, rahimehullahu teala, bilježi hadis od Ibn Evsa es-Sekafija koji je rekao: 'cuo sam Allahovog poslanika, s.a.v.s, kako kaže: 'Ko se ocisti i okupa u petak, rano ustane i medu prvima dode pješke, a ne na jahalici, sjedne blizu imama i sasluša ga, a sam rijec ne progovori - za svaki ce korak imati nagradu kao što se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.18
Ako covjek ispoštuje navedeno u ovom hadisu, nadati se je da ce mu džuma biti iskup za male grijehe koje je pocinio izmedu te i predhodne džume. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: 'Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, brišu grijehe pocinjene izmedu njih, ako se izbjegnu veliki grijesi.'19

Džuma Poslanika, s.a.v.s.

Allahov poslanik, s.a.v.s, nakon što bi klanjao dva ili cetiri rekata, ispeo bi se na mimber, prisutnim nazvao selam i sjeo. Potom bi se oglasio ezan, a po završetku ezana ustao bi i održao govor (hutbu). Hutbu je zapocinjao zahvalom i pohvalom Allaha, dž.š, i donošenjem salavata (blagoslova) na njegovog roba i poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Potom bi ashabima uputio prigodna uputstva i savjete, shodno situaciji i stanju koje je vladalo medu njima u datom trenutku. Redovno ih je podsjecao na dozvoljeno i nedozvoljeno u islamu. Podsticao ih je na cinjenje dobrih djela za koja se obecavaju nagrade i odvracao ih je od pokudenih koja za sobom povlace Allahovu, dž.š, srdžbu i kaznu. Nakon završetka glavnog dijela govora, sjeo bi na trenutak, a potom ustao i nastavio drugi dio hutbe.

Na isti nacin bi zahvaljivao i hvalio Uzvišenoga, a onda bi se obracao prisutnima kao što se vojskovoda obraca vojsci, istovremeno ih savjetujuci i upozoravajuci. Njegove hutbe nikada nisu bile duge. Cak je kritizirao i osudivao duge govore i kratko ucenje Kur'ana na namazu. Po završetku hutbe, muezzin bi proucio ikamet za namaz. Klanjao je dva rekata uceci naglas. Prakticirao je uciti razlicite sure, a najcešce je ucio na prvom rekatu (Sebbihisme rabbike-a'la), a na drugom (Hel etake hadisul-gašijeh). Od Ibn Abbasa i Ebu Hurejre navodi se predaja koju je zablježio Muslim u Sahihu, da je Poslanik, s.a.v.s, prakticirao na džumanskim farzima, na prvom rekatu uciti sure El-Džumu'a, a na drugom sure El-Munafikun.


Nakon što preda selam i obavi predvideni zikr poslije namaza, Allahov poslanik, s.a.v.s, prakticirao je klanjati cetiri ili dva rekata nafile. Ako bi klanjao u džamiji klanjao bi cetiri rekata, (dva plus dva) a ako bi klanjao kod kuce, onda bi klanjao samo dva rekata. I za jedan i za drugi nacin imamo uporište u vjerodostojnim hadisima.
Od Ebu Hurejrea, r.a, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 'Kada neko od vas klanja džumu, neka poslije nje klanja još cetiri rekata.'20
U drugoj predaji od Abdullah bin Omera, r.a, navodi se da Allahov poslanik, s.a.v.s, nije klanjao poslije džume dok ne ode kuci, pa bi kod kuce klanjao dva rekata.'21

Naša praksa

Možda je ovo prilika da se upitamo otkuda kod nas praksa da se poslije džumanskih farza klanja još deset, umjesto dva ili cetiri rekata. Ta razlicitost u odnosu na sunnet Allahovog poslanika datira od 1924. god. kada je dolaskom na vlast Kemala Ataturka, ukinut hilafet i svrgnut posljednji halifa. Imajuci na umu da, po fikhskim propisima, džumu obavlja halifa ili osoba koju on ovlasti, medu islamskim ucenjacima nametnula se dilema ispravnosti džume bez halife. Tako su jedni zauzeli stav da je obaveza svih da se bore za ponovnu uspostavu institucije hilafeta, a do tada ce džuma biti ispravna i bez halife, jer je to vanredna okolnost (darura). Oni se pozivaju i na rijeci Uzvišenog kad kaže: 'A kada se namaz obavi onda se po zemlji razidite i Allahovu blagodat tražite…' tj. kada se klanja džuma, razidite se, a nije receno klanjajte još i podne. Tako, po njima, poslije džume nema drugog namaza do ikindije, što je sasvim ispravno, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Drugi su ostali pri sumnji hoce li muslimanima džuma biti ispravna bez halife i zato smatraju, da radi sigurnosti, poslije džume treba klanjati i podne. Ocito da se naša ulema opredijelila za ovaj drugi stav i otuda kod nas praksa da se poslije džume klanja još i podne namaz. Takva praksa poznata je još samo u Turskoj i nekim dijelovima Sirije.
Smatram da bi Rijaset IZ, kao najodgovornija institucija za autenticno tumacenje šerijatskih propisa, trebao zauzeti decidan stav i na osnovu relevantnih fikhskih dokaza suzbiti širenje nezdrave klime medu vjernicima, koja je sve evidentnija, zbog oprecnih stavova o ovom pitanju.

Molimo Allaha Uzvišenog da nam omili našu vjeru, podari korisno znanje i da ucini da budemo od onih koji rade dobro i slijede ono što je najljepše. Amin!