odlazak jednog od velikih

Povodom preseljenja na ahiret Alije Izetbegovica

Danas i nebo iznad Bosne place, rekao je je Visoki predstavnik Medunarodne zajednice Pedi Ešdaun na dženazi Aliji Izetbegovicu kojoj je prisustvovalo oko 200.000 ljudi iz Bosne i Hercegovine, Evrope, svijeta. Taj dan (srijeda, 22. oktobar 2003.) u Bosni, a narocito u Sarajevu i njegovoj okolici, kiša je padala bez prestanka. Iako je lilo kao iz kabla, to nije sprijecilo brojne prijatelje i saborce, te one koji su voljeli i uvažavali Aliju Izetbegovica da prisustvuju njegovom ispracaju s ovoga svijeta. Na dženazu su, u kolicima, došli i brojni ratni invalidi. Dirljivo je bilo gledati ljude bez nogu koji su, nakon ukopa, na Alijin kabur stavljali ruže. Takvu dženazu Sarjevo tokom svoje hiostorije nije upamtilo. Oni koji nisu mogli doci u Sarajevo, u svojim kucama, putem malih ekrana, pratili su dženazu ovog velikog i plemenitog covjeka. Taj dan i ulice bosanskohercegovackih gradova bile su tužne i puste.

U nedjelju, 19. oktobra 2003. godine, u 14 sati i 25 minuta, prestalo je da kuca srce Alije Izetbegovica, prvog predsjednika nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine, politicara, mislioca, pisca, humaniste i, prije svega, velikog i dobrog covjeka, koji je cijeli svoj život posvetio borbi za slobodu, ljudska prava i demokratiju.
Alija Izetbegovic ostat ce zapamcen i po tome što je u, bez dvojbe, najtežoj etapi bosanskohercegovacke povijesti stao na celo naroda kojem je prijetilo totalno uništenje i zatiranje svih tragova njegove kulture. Stao je na celo Bošnjaka u vremenu kada je taj narod bio nacionalno i politicki nezreo i neorganiziran, idejno razjedinjen, a vojno nenaoružan i za rat nepripremljen. Raspisati referendum u takvim okolnostima i izboriti se za nezavisnost zemlje, uistinu je veliko djelo. Još znacajnija je cinjenica da je Izetbegovic uspio, od golorukog naroda na koji je izvršena brutalna agresija, izgraditi armiju koja je pred kraj proteklog rata brojala blizu 200.000 vojnika. Zahvaljujuci herojskoj borbi te armije i njenog vrhovnog komandanta Alije Izetbegovica, agresor je onemogucen u svojim planovima, brojni prostori su oslobodeni, a Bosna i Hercegovina je sacuvala svoj teritorijalni integritet i politicku nezavisnost.

Refleksije Izetbegovicevog mišljenja i djela u svijetu

Nakon preseljenja Alije Izetbegovica na ahiret uslijedile su brojne izjave svjetskih državnika, politicara, filozofa, pisaca, intelektualaca... Mnogi od njih licno su i prisustvovali njegovoj dženazi. Po izjavama Holbruka, Ešdauna i drugih poznatih politicara - Bosna i Hercegovina bez Izetbegovica danas ne bi postojala.
Izuzetne ljudske vrijednosti pribavile su Izetbegovicu medunarodno priznanje i veliko uvažavanje, a u narodu kojem je pripadao harizmu - prvog u Bošnjaka. Rahmetli Alija Izetbegovic je, nema sumnje, najmarkantnija politicka licnosti u BiH u posljednjoj dekadi 20. vijeka, a po mnogima i - najznacajnija licnost islamskog svijeta u prošlom stoljecu.

U islamskom svijetu Alija Izetbegovic postao je poznat još prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Njegove knjige Islamska deklaracija i Islam izmedu Istoka i Zapada, nakon što su prevedene na engleski i arapski jezik, otvorile su mu put medu istaknute islamske intelektualce i borce za ideale islama. Nacrt Islamske deklaracije Izetbegovic je sacinio 1969., a knjiga je završena 1970. godine. Interesantan je podatak koji je sopcio sam Izetbegovic u vezi s knjigom Islam izmedu Istoka i Zapada. Naime, tu knjigu napisao je još dok je bio mladic, davne 1944. i 1945. godine i taj rukopis stajao je više od trideset godina.

U svojim djelima Izebegovic je zaokupljen dekadencom i problemima islamskog svijeta. On nastoji odrediti dijagnozu bolesti islamskog svijeta i ponuditi odgovarajucu terapiju. Na pocetku Islamske deklaracije on piše: 'Naš cilj: islamizacija muslimana. Naša deviza: vjerovati i boriti se.'
Takve ideje naišle su na oštru osudu totalitarnog komunistickog režima i Izetbegovic je uhapšen, te u poznatom Sarajevskom procesu 1983. godine osuden na 14 godina zatvora. Medutim, taj proces samo je doprinio da Izetbegovic postane poznatiji, popularniji i još više uvažavan u islamskom svijetu.

Potpisnik ovih redaka bio je u prilici licno se uvjeriti kako visoko kotira gospodin Alija Izetbegovic u islamskom svijetu. Brojni intelektualci, mislioci, književnici, advokati, ljekari, ucitelji, alimi i druge javne licnosti o Izetbegovicu se izražavaju rijecima punim topline, poštovanja i ljubavi. Njegova djela citaju se s punom pažnjom i izazivaju brojne osvrte, komentare i prikaze u intelektualnim krugovima diljem islamskog svijeta. Alija Izetbegovic ili 'Ali 'Izzet-bek, kako ga popularno nazivaju na Istoku, dobro je poznat i obicnom svijetu. Dovoljno je bilo, posljednjih godina, taksisti u Kairu, Aleksandriji, Damasku ili nekom drugom arapskom gradu spomenuti da ste iz Bosne i on ce vas odmah upitati: 'Kako je 'Ali 'Izzet-bek?'
U tom kontekstu sasvim je ispravno reci da je i autoritet Alije Izetbegovica u islamskom svijetu u velikoj mjeri doprinio da cjelokupna borba bošnjackog naroda za slobodu i ravnopravnost dobije u srcima miliona muslimana diljem svijeta velike simpatije, što je opet rezultiralo izdašnom pomoci koju je taj svijet pružao za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Gledano samo sa tog stanovišta, Alija Izetbegovic je bio velika blagodat Bosancima i Hercegovcima u vrijeme kada su bili izloženi brutalnoj agresiji i genocidu.

Po rijecima poznatog turskog politicara i nekadašnjeg premijera Republike Turske Nedžmeddina Erbakana, Alija Izetbegovic je jedan od najvažnijih muslimana u svijetu. 'Ako cemo unutar milijardu i po muslimana u svijetu odabrati nekog medu 15 najvažnijih, jedan od njih definitivno je i rahmetli Alija Izetbegovic. To znaci jedan covjek od sto miliona ljudi. Neka je rahmet njemu i svim ostalim šehidima koji su preselili na ahiret u toku agresije. Basiniz sagolsun cijelom muslimanskom svijetu' – izjavio je Erbakan na Sarajevskom aerodromu odmah po dolasku na dženazu Aliji Izetbegovicu.
Pored Erbakana, dženazi rahmetli Alije Izetbegovica prisustvovali su i brojni državnici, politicari i uglednici iz velikog broja zemalja, te Bošnjaci iz Sandžaka i dijaspore, kao i oko dvije stotine hiljada Bošnjaka iz svih krajeva naše zemlje. Cini se da odavno bošnjacki safovi nisu bili toliko zbijeni kao na dženazi rahmetli Aliji Izetbegovicu.

Principijelan do kraja

Rahmetli Alija Izetbegovic do kraja je ostao vjeran principima za koje se zalagao. Cijeloga života bio je skroman, jednostavan, hrabar, susretljiv, pošten. Zalagao se za slobodu, suživot, toleranciju, demokratiju i prava covjeka. Novcane nagrade i priznanja koja je dobivao i na Istoku i na Zapadu nije uzimao za sebe vec ih je davao u fondove za šehidsku djecu i porodice i druge opcekorisne svrhe.
Njegova želja bila je da bude ukopan pored svojih saboraca, na Šehidskom mezarju Kovaci i ta želja mu je ispunjena. Vrhovni komandant Armije RBiH odabrao je da bude u društvu najboljih i najhrabrijih Bošnjaka, u društvu šehida. I taj postupak govori o njegovoj principijelnosti. On je mogao, i to s punim pravom, tražiti da bude ukopan u haremu Begove džamije, pored drugih istaknutih Bošnjaka. Ali, njegova oporuka da se ukopa na Kovacima, ustvari, najbolje odslikava karakter njegove licnosti.
Oni koji su ga posjetili u bolnici pred njegovu smrt, pricaju da je bio veoma ljut na gedunarodnu zajednicu što u svojim brojnim postupcima izjednacava agresora i žrtvu. Prica se da je Visoki predstavnik Pedi Ešdaun, koji je došao u kratku (petominutnu) posjetu, ostao kod Izetbegovica gotovo sat vremena, nastojeci da ga ubjedi da medunarodna zajednica nije takva.

U poruci Bošnjacima koju je uputio telefonom iz bolnice, u Centralnom dnevniku NTV Hayat, 27. septembra ove godine, Izetbegovic je kazao: 'Porucio bih i to da nema osvete, a ima pravde. Neka niko ne traži osvetu i neka traži pravdu. Potraži li se osveta, to ce pokrenuti jedan lanac zla kojem nema kraja.'
Mirko Šagolj, novinar sarajevskog Oslobodenja, povodom smrti Alije Izetbegovica, izmedu ostalog, napisao je: 'On je sigurno, što narod kaže, bio ljudina, demokrata, covjek koji nikome nije želio zlo. Ne vjerujem da bi njegovom voljom ikome dlaka s glave falila. Ni jedan vjerski ili kulturni objekat ne bi bio oštecen ili srušen. Uostalom, Izetbegovic je, tvrdim, osobno sprijecio srpsku i hrvatsku Srebrenicu – srpsku u Sarajevu, hrvatsku u Vitezu i Lašvanskoj dolini. Da je neko drugi bio na njegovom mjestu, možda ni jedan Srbin u Sarajevu ne bi izvukao živu glavu, a u Vitezu je moglo biti najmanje stotinu tisuca žrtava na hrvatskoj strani. On je jedini vrhovni zapovjednik u tom tragicnom ratu na prostorima bivše Jugoslavije koji je sprecavao svoje samovoljne komandante da cine zlocin'

Život i djelo Alije Izebegovica, uistinu, zaslužuju tomove knjiga. Molimo Allaha, dž.š., da nagradi ovog velikana za sav trud i hizmet koji je ucinio ovoj zemlji i ovom narodu, i molimo Ga da mu oprosti grijehe i uvede ga u Džennet. Amin!