šta svaki musliman treba da zna

dr. Jusuf el-Kardavi

Mahir Abdullah: Muhammed, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi Ibn Madže od Enesa bin Malika, kaže: TALEBUL-'ILMI FERIDATUN 'ALA KULLI MUSLIMIN - 'Izucavanje nauke je obaveza svakog muslimana'. Nema nikakve sumnje da je svaki musliman dužan da obožava Allah, dž.š., vodeci se porukom ajeta u kojem Allah, dž.š., kaže:'Znaj da nema boga osim Allaha. Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice. Allah zna kuda se krecete i gdje boravite.'
Koje je to znanje koje je obavezan usvojiti svaki vjernik i vjernica? Koja je donja granica poznavanja tih pitanja? Koja je to nauka koja se mora izucavati i o kojoj se moraju pitati ucenjaci?
Ovo su samo neka od pitanja koja se nalaze u središtu razgovora sa našim cijenjenim gostom dr. Jusufom el-Kardavijem kojem odmah dajemo rijec.

Dr. Kardavi: Bismillahir-rahmanir-rahim. Zahvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede Njegov put do Sudnjega dana. Pitanje kojim pocinjemo naš razgovor izuzetno je bitno, pa mi je drago da cemo na njega odmah odgovoriti. Šta je dužnost svakom vjerniku da poznaje od vjere i na koga se odnosi hadis koji je maloprije citiran. Odmah da kažemo da postoji više predaja ovog hadisa i da su upravo te predaje razlog da su islamski ucenjaci, kako prethodnici tako i naši suvremenici, ocjenili da je ovaj hadis vjerodostojan. Pod izrazom 'vjernik' , koji je spomenut u hadisu, podrazumijeva se svaki insan koji je musliman, bez opzira na spol ili neku drugu razliku. Dakle, ova obaveza odnosi se kako na muškarce tako i na žene iako žena nije spomenuta u izvornom tekstu hadisa, jer je naveden izraz koji ima opcenito znacenje. Takoder, u hadisu se kaže da je to 'obaveza'. Postoje dvije vrste obaveze: obaveza svakog pojedinca (fardul-ajni) i obaveza cijelog ummeta koju ispunjava odredena grupa ljudi (fardul-kifaje). To su islamski ucenjaci koji pojašnjavaju vjerske propise ljudima i za kojima se ljudi povode u svojim postupcima.

Na to upozorava Kur'an u suri Et-Tevbe, kada su muslimani žurili u džihad a poceli zapostavljati nauku. Allah, dž.š., kaže: 'Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha bojali.' Dakle, neophodno je da stalno postoji grupa ljudi koja ce se baviti problemima ummeta, savjetovati ga i upucivati putem, koji je jedino ispravan. To je obaveza cijeloga ummeta sve dok postoji potreba za takvim ljudima, odnosno dok se ne zadovolje potrebe. Stanje u toj oblasti moraju pratiti oni koji su na položaju i koji imaju odredeni utjecaj na mase, kako ne bi zapalo u samozadovoljnost. U tu grupu obaveza se ubraja obrazovanje kadrova u bilo kojoj naucnoj disciplini koja je od koristi ummetu. Ovdje je bitno napomenuti da je obaveza na ummetu da posjeduje obucen kadar u svim naucnim disciplinama a ne samo u vjeri. Sve što je od koristi ummetu potrebno je da usvojimo i obucimo kadar potreban za tu oblast.

Što se tice obaveze svakog pojedinca u pogledu znanja, smatram da je neophodno poznavati elementarne stvari koje su nam najpotrebnije u odredenoj situaciji i okolnostima u kojima se nademo kako bismo se spasili zablude. Osnovno znanje u vjeri koje mora posjedovati svaki vjernik jesu ispravni temelji vjerovanja. Svaki vjernik mora poznavati osnovne temelje vjere kao što je vjerovanje u Allaha, dž.š., Njegove meleke, objave, poslanike, Sudnji dan i odredenje. To su osnove u našoj vjeri te ih je neophodno poznavati kako bi se otklonile sve sumnje, a srce našlo svoj smiraj u vjeri. Neophodno je znanje o tim stvarima uzimati izravno sa dva osnovna izvora vjere, Kur'ana i sunneta Muhammeda, s.a.v.s., kako bi naša spoznaja bila što originalnija. Nakon akide, neophodno je upoznati osnovne propise iz obredoslovlja. Šta je to cistoca i kako se ona postiže?! Posebno žena treba da se upozna s propisima hajza i nifasa. Bitno je da se ne zamaramo sitnicama u vezi s tim. Treba poznavati onoliko koliko nam je neophodno za normalno obavljanje propisa, kao što je abdest. Šerijat je širok i nema nijedne oblasti života u koju ne zalazi. Medutim, neophodno je da poznajemo propise koji su u uskoj vezi s nama.

Naprimjer, nije potrebno da se neko zamara o visine nisaba u slucaju davanja zekata na kamile, kada nema kamila, ili ih u svom životu nikada nije ni vidio. Podrobnije ce upoznati propise zekata u oblasti koja je u uskoj vezi s njim. Dakle, od vjere treba upoznati elementarna pitanja kako ne bismo zapostavili neku od obaveza, a pitanja koja imaju jaci dodir s nama neophodno je upoznati u mjeri koja je dovoljna za ispravan odnos prema njoj.

Gledalac iz Saudije: Želio bih da pitam cijenjenog gosta za savjet kako da postupim u slucaju problema koji me zadesio? Još kao mladic imao sam obicaj da se zakunem rijecima: 'Ako to uradim razvest cu se!' Nakon što to izgovorim pazio sam da ne uradin ono zbog cega sam se zakleo. Medutim, sada sam oženjen, ali sam staru naviku zadržao. Jednom prilikom sam rekao jednom covjeku: 'Ako sideš niz ove stepenice, razvest cu se.' Njega to nije puno zabrinulo pa je on sišao niz stepenice. Da li je tom zakletvom moj brak došao u pitanje?

Dr. Kardavi: Slicnih situacija ima mnogo medu muslimanima. U osnovi, ne bi trebalo da se opuštamo do te mjere da uzimamo za obicaj da se zaklinjemo necim drugim osima Allahom, dž.š. Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: 'Kada se neko od vas zaklinje, neka se zakune Allahom ili neka se zavjetuje!' Dakle, zakletva koja je propisana je zakletva Allahom, dž.š., ali ne u bilo cemu, nego samo u pitanjima koje su ozbiljna i u kojima je opravdana zakletva. Allah, dž.š., kaže: 'I ne slušaj nijednoga krivokletnika, prezrena!' Dakle, zaklinjati se samo u stvarnoj potrebi i to iskljucivo Allahom, dž.š. Što se tice zakletve razvodom ona, zaista, nije potrebna vjerniku i taj obicaj treba što prije iskorijeniti. Što se tice posljedica po brak koje takva zakletva prouzrokuje, postoji mišljenje islamskih ucenjaka koji kažu da je razvod valjan. Medutim, ja slijedim mišljenje vecine islamskih ucenjaka medu kojima je i Ibn Tejmije i njegov ucenik Ibn Kajim, a to je da se tom zakletvom ne želi razvod nego se želi odgovoriti nekoga od vršenja odredene radnje i potaci nekoga na izvršenje odredene radnje. Zbog toga smatram da u ovakvim slucajevima nije došlo do razvoda braka, tj. brak je i dalje valjan, ali je napravljena greška za koju je neophodan iskup zbog krive zakletve. Dakle, ovdje se postupa kao kada se osoba krivo zakune Allahom, dž.š., ili kada nešto što je dozvoljeno proglasi haramom. Iskup za takvu osobu je da nahrani deset siromaha, a ako nije u stanju onda da posti tri dana na ime kefareta za krivu zakletvu.

Gledalac iz Alžira: Zamolio bih cijenjenog gosta da nam pojasni stav šerijata prema osobi koja ne klanja namaz?

Dr. Kardavi: Pitanje ostavljanja namaza dijelimo na dva dijela. Prvi je propis prema onome ko porice namaz, porice da je to obligatna vjerska obaveza svakog vjernika, ili tvrdi da nije grijeh ostaviti namaz, ili se ismijava s namazom. Takva osoba smatra se kafirom, i u tome su složni svi islamski ucenjaci. Onaj ko nijece namaz porice Allahovo pravo u njemu i zbog toga je kafir. Drugi dio pitanja odnosi se na osobu koja priznaje da je namaz stroga obaveza, ali je nemaran u obavljanju namaza, a ta nemarnost nije nemarnost munafika, nego samo neodgovornost osobe. U vezi s tim islamski ucenjaci razilaze se na dva tabora. U jednoj predaji koja se bilježi od imama Ahmeda kaže se da je kafir osoba koja napusti namaz namjerno ili iz nemarnosti. Isto misle i neki islamski ucenjaci koji su živjeli prije Ahmed bin Hambela. Medutim, zvanican stav hanbelijskog mezheba je da se osoba ne proglašava kafirom sve dok se od strane predstavnika sudske vlasti ne pozove na namaz pa to odbije. Tek onda je dozvoljeno za tu osobu tvrditi da je kafir. Ostali mezhebi smatraju da osoba koja iz nemarnosti ostavi namaz nije kafir nego je veliki grešnik a razlikuju se u kazni. Po šafijskom i malikijskom mezhebu ako se osoba pozove na namaz i to odbije, ubija se, a po hanefijskom mezhebu treba je pritvoriti i tuci sve dok ne pocne klanjati ili mu krv ne potece. Razilaženje medu ucenjacima u vezi s tim je i zbog razlicitih okolnosti i razloga zbog kojih covjek zapada u takav grijeh. Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: 'Onaj ko bude pazio na namaz, to ce mu biti svjetlo, dokaz i uspjeh na Sudnjemu danu.

A onaj ko ne bude pazio na svoj namaz, nece imati svijetla, niti dokaza niti uspjeha na Sudnjemu danu. Bit ce proživljen u društvu faraona, Hamana, Karuna i Ubej bin Halefa.' Islamski ucenjaci, pojašnjavajuci ovaj hadis, kažu da onaj koji zapostavi namaz zbog vlasti bit ce u društvu faraona na Sudnjemu danu, onaj koga njegov položaj odvrati od namaza bit ce u društvu Hamana, onaj koji zapostavi namaz zbog imetka bit ce u društvu Karuna, a onaj ko zapostavi namaz zbog trgovine ili nekog drugog dunjaluckog posla bit ce proživljen u društvu Ubej bin Halefa. Dakle, nema isprike kada je u pitanju obavljanje namaza. Osobi koja je bolesna naredeno je da obavlja namaz. Ako ne može da klanja stojeci, klanjat ce sjedeci, a ako ni to nije u stanju klanjat ce ležeci. Ako ce joj voda pogoršati bolest uzet ce tejemum, a ako se ne može okrenuti prema Kibli klanjat ce u svom ustaljenom položaju. Cak ni osoba koja je u ratu nece ostavljati namaz. Klanjat ce onako kako je u stanju. Ako ne može stojeci klanjat ce u hodu, ili na jahalici, ili na kamionu, ili u avionu. Klanjat ce kako može, samo nece ostavljati namaz. To je dužnost svakog vjernika i nije dozvoljeno neodgovorno se ponijeti prema istoj. Dužnost svakog pojedinca je da pazi na svoj namaz, a i društva da sprijeci širenje ostavljanja namaza. Onaj za koga se utvrdi da ne klanja prema njemu cijelo društvo treba da ima poseban odnos. On ne smije raditi u državnoj službi, niti smije bilo koji vjernik udati svoju kcerku za takvu osobu. Namaz je jedno od osnovnih pitanja u vjeri i s namazom nema šale!

Mahir Abdullah: Jedan naš gledalac pita kome pripada starateljstvo nad djetetom nakon razvoda braka, te vas moli da pojasnite stav onih koji nakon obicne bracne svade olahko pribjegavaju razvodu?

Dr. Kardavi: Islam traži od supružnika da se strpe jedno prema drugome. Allah, dž.š., kaže: 'O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljedujete, preko volje njihove, i da im poteškoce pricinjavate, s namjerom da od onoga što ste im darovali nešto prisvojite, osim ako budu ocito zgriješile. S njima lijepo živite. A ako prema njima odvratnost osjetite, moguce je da je baš u onome prema cemu odvratnost osjecate Allah veliko dobro dao.' Muhammed, s.a.v.s., kaže: 'Mu'min nece zapostaviti mu'minku. Ako ga ona u necemu povrijedi, obradovat ce ga u drugim slucajevima!' To nas upucuje na to da ne treba tražiti savršenstvo u osobi suprotnog spola, jer niko nije bezgrešan. Takoder, iskreni vjernik ne treba da znacajne odluke donosi nabrzo. U ajetu se spominje mogucnost osjecaja odvratnosti, odnosno osjecaja zasicenosti ili mržnje prema supružniku, ali to je trenutni osjecaj i on nije razlog da se odmah poseže za prekidom bracnih veza. Moguce je da se baš u toj osobi nalazi tvoj veliki prijatelj koji ce ti pomoci u bolesti ili situaciji koja je jako teška za tebe. Isti propis odnosi se i na ženu. Muhammed, s.a.v.s., kaže: 'Ženi koja zatraži razvod braka bez valjanog razloga zabranjeno je da osjeti miris Dženneta!' Dakle, ni žena ne treba da bez valjanog razloga tražiti razvod. Probleme treba rješavati i islam je u toj oblasti dao pravo drugima da se ukljuce u rješavanje problema: 'A ako se bojite razdora izmedu njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njezine porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah ce ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten.' Rješavanje porodicnih problema na ovaj, kur'anski nacin, na veliku žalost, jako se malo prakticira! Svi se moramo potruditi da zaživi ovaj nacin rješavanja problema. Za vriijeme Omera, r.a., došlo je do problema u jednom braku pa su otišli predstavnici obje strane da ih pomire i nisu uspjeli.

Vratili su se Omeru i obavijestili ga. On im je rekao: 'Ocistite svoje nijete i vratite se da ih pomirite!' Vratili su se i uspjeli u svojoj namjeri. Allah, dž.š., garantuje uspjeh i Svoju pomoc ako se u pomirenje ude s iskrenim nijetom. Razultati želje i iskrenog nijeta za pomirenjem vide se u pozitivnom okoncanju problema. Medutim, ako se, zaista, ne mogu prevazici ti problemi onda se pristupa razvodu. Ako žena traži razvod zbog toga što ne osjeca ljubav prema svom mužu, onda je pravo muža da uzme svoje dijete sebi. Razvod ne nastupa na njegov zahtjev i on ima pravo na dijete. A ako muž traži razvod jer ne želi da živi sa svojom suprugom onda je dužan da joj taj gubitak nadoknadi kroz izmirenje mehra, odnosno svega što joj ugovorom duguje. Nije mu dozvoljeno da joj išta oduzme, a Allah, dž.š., kaže: 'Ako hocete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, cineci ocigledan grijeh?' Dakle, ovo su zlatna pravila koja ni u kojem slucaju ne smiju biti prekršena. Znaci, ako neko više ne želi da živi sa svojom suprugom, nema pravo da joj uzima išta od njenih stvari, njenog imetka, niti da je cime uslovljava, niti da uzme dijete od nje, i obratno, ako žena ne želi nastavak bracne veze, ona mora da revidira mužu gubitak supruge i da ga ne razdvaja od njegovog djeteta.

U konkretnom slucaju spomenutom u ovoj emisiji, smatram da dijete treba da pripadne majci jer je majka preca da joj pripadne starateljstvo nad djetetom. Muhammedu, s.a.v.s., došla je jedna žena da se požali i rekla: 'O Poslanice, moj stomak je djetetu bio sigurnost, moje grudi su mu bile opskrba, moja soba mu je bila udobna, a otac mu želi da ga odvoji od mene!' Muhammed, s.a.v.s., je odgovorio: 'Ti si preca od njega sve dok se ne udaš!' Dakle, žena je preca u starateljstvu od muža nakon razvoda sve dok se ponovo ne uda. Majka ce biti uvijek jednaka prema svom djetetu, a otac se obicno ponovo oženi i onda dijete bude primorano da živi sa macehom, a kakav je to život svima nam veoma dobro poznato. Dakle, dijete treba da ostane s majkom, a otac ce ga s vremena na vrijeme posjecivati. Razvod ne smije biti razlog nepravde prema djetetu ili zla jednog prema drugom. Iskreni vjernici lijepo ce se odnositi jedni prema drugima, bilo prilikom sastanka ili prilikom rastanka. U svakoj situaciji neophodno je sacuvati ljudskost i dostojanstvo.

Mahir Abdullah: Jedan gledalac postavlja nekoliko pitanja od kojih je prvo: 'Da li ce vjernik vidjeti Allah, dž.š., na Sudnjem danu?'

Dr. Kardavi: Da ce vjernici vidjeti Allaha, dž.š., na Sudnjemu danu potvrduju nam znacenja ajeta i više vjerodostojnih hadisa Muhammeda, s.a.v.s. Allah, dž.š., kaže: 'Toga dana ce neka lica blistava biti, u Gospodara svoga ce gledati!' Musa, a.s, tražio je od Allaha, dž.š., da Ga vidi. Kako je moguce da poslanik traži nešto što je nemoguce ako videnje Allaha nije moguce?! Tacno je da Allah, dž.š., nas obavještava da ga pogledi ne mogu obuhvatiti, ali izraz koji je upotrijebljen nije isti kao izraz koji oznacava gledanje. Dakle, nemoguce je Allaha, dž.š., obuhvatiti pogledima, kako na dunjaluku tako nece biti moguce ni na ahiretu, ali gledanje u Njega bit ce moguce na Sudnjemu danu. To je stav ehlu suneta vel-džemaata. Muhammed, s.a.v.s., u hadisu kaže: 'Zaista cete vi vidjeti svoga Gospodara kao što vidite mjesec u noci uštapa i nece vam biti poteškoca u gledanju!' Takoder, gledanje u Allaha, dž.š., posebna je pocast koju ce imati stanovnici Dženneta, a koja je veca od onoga što ce imati u Džennetu. Dakle, u videnje Allaha, dž.š., na Ahiretu nema nikakve sumnje!

Mahir Abdullah: Sljedece pitanje se odnosi na osobu koja je cinila velike grijehe. Da li ce veliki grešnik vjecno ostati u vatri i ima li šansu za teobom?

Dr. Kardavi: Ko pocini veliki grijeh i pokaje se isti je kao onaj koji nema tog grijeha. Tevba briše grijeh koji je ucinjen prije nje, baš kao što islam briše sve što je bilo prije. Pokajanje cisti covjeka od grijeha kao što voda cisti prljavštinu. Allah, dž.š., kaže: 'Reci: 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, zasigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'' Dakle, svi grijesi bit ce oprošteni tevbom, osim širka. Širk je jedini grijeh koji Allah, dž.š., nece oprostiti. Osobi koja radi velike grijehe i umre prije nego se pokaje, Allaha, dž.š., ce, možda, oprostiti, a možda ce ta osoba iskusiti kaznu pa nakon što je iskusi dozvolit ce mu se ulazak u Džennet. U Džehennemu nece vjecno ostati onaj ko izgovori šehadet, odnosno u cijem srcu ima imana koliko zrno gorušice.

Mahir Adullah: Posljednje pitanje je: Da li postoji ogranicenje u pogledu spuštanja odjece prema zemlji?

Dr. Kardavi: Postoji nekoliko hadisa koji zabranjuju spuštanje odjece do zemlje. Neki od njih su opcenitog znacenja i govori o znacaju spuštanja odjece, a drugi taj problem vezuju za razloge spuštanja. Arapi su prije dolaska islama imali obicaj da spuštaju svoje ogrtace toliko da su se vukli po zemlji, s ciljem isticanja bogatstva. Onaj ko je bio siromašan oblacio bi košulju koja bi dosezala svega do koljena ili malo ispod, a bogati su oblacili ogrtace koji bi bili toliko dugi da su se vukli po zemlji. Muhammed, s.a.v.s., zabranio je oblaciti ogrtace na takav nacin jer se time želi samo pokazati moc i bogatstvo. Zbog razlicitih predaja hadisa islamski ucenjaci razlikuju se u stavovima o tom pitanju. Neki kažu da je spuštanje odjece zabranjeno bez obzira pod kojim uslovima se to cini, dok drugi smatraju da je to zabranjeno ako se na taj nacin želi istaci bogatstvo ili hvalisati medu ljudima. Ibn Omer bilježi hadis da je Ebu Bekr došao kod Poslanika i pitao ga o svom ogrtacu koji on ne zavraca pa se vuce po zemlji. Muhammed, s.a.v.s., mu je na to odgovorio: 'Zaista ti nisi od onih koji se ohole zbog bogatstva!' Dakle, ovaj hadis pojašnjava da postoji uslov da bi navedeno bilo zabranjeno, a to je da se to cini s ciljem hvalisanja. Ako nema toga, onda nema ni smetnje da se spusti odjeca. To je stav mnogih strucnjaka u hadisu, a i ja sam zagovornik tog stava.