posljednji ispracaj pravde

Crni vrhovi bošnjacke tragedije

Odavno je trebalo pokrenuti inicijativu da se svi planinski vrhovi u entitetu nastalom na genocidu nazovu Crnim, da se gradovi nazovu mracnim, da se trgovima daju nazivi zlocinacki i tako redom. Bez stalnog podsjecanja i žrtve i zlocinca na najmracnije zlocine prošloga vijeka nema smiraja ni živima ni mrtvima kao što bez pravedne kazne nema spoznaje o velicini zla koje i dalje živi u glavama koje govore o demokraciji i podsmijevaju se humanom dijelu covjecanstva.

Iskopavanje još jedne od masovnih grobnica Bošnjaka u entitetu koji je genocidom stekao srpsku vecinu, koja po broju žrtava i stravicnosti zlocina predstavlja jednu od najcrnjih epizoda iz posljednjeg genocida nad Bošnjacima, konacno je ustalasalo ucmalu javnost u ovoj zemlji navikloj na Crne vrhove i crne jame, crne rijeke i crne proplanke. Cinjenica da je na mjesto ovog strašnog pogroma došao clan Predsjedništva Sulejman Tihic i ne bi bila toliko važna da se ovaj covjek nije usudio upravo na takvom mjestu prozvati odgovorne za ratne i poratne zlocine. Istina on je u svojoj izjavi bio diplomatski odmjeren i ljudski suzdržan te bez emocija ali jasno ukazao na cinjenicu da vlast u entitetu nacinjenom genocidom i sada uporno šuti i ne namjerava ništa uciniti kako bi se otkrila i ostala stratišta a kamoli kaznili zlocinci. No, i ovakva izjava izazvala je žestoke reakcije prozvanih i neprozvanih ali onih koji znaju da se i na njih odnosi. Reakcije su krenule istoga dana i nižu se orkestrirano pa više izgleda da je kriv onaj ko pravdu traži od onoga koji pravdu sprjecava da djeluje.

Nekorisne izjave

Tihic je, dakle, upozorio kako je krajnje vrijeme da se preživjelima daju odgovori, bar na pitanje gdje su zatrpani njihovi mrtvi, da se jednom napacenom narodu konacno pokaže da ce ubuduce biti tretiran kao ljudska rasa a ne kao zvjerinje, da se pokaže kako medu onima koji su provodili zlocinacku politiku ima i onih koji imaju zrnce savjesti i žele saprati kolektivnu krivicu utvrdujuci pojedinacnu. Medutim, vec istoga dana oglasio se njegov kolega iz Predsjedništva Borislav Paravac sa izjavom kako takve izjave ne doprinose daljem razvoju Bosne i Hercegovine?! Time je samo ponovo potvrdio kako nema politicke volje medu onima koji stoje na liniji SDS da ''prstom maknu'' za interes pravde vec samo želja da se zlocin zataška i da se zatrpa pod gomilu zaborava kako su zatrpane bošnjacke žrtve pod zemlju u kojoj bi trebali i ostati jer je cak i njima dosadilo da prenose žalosne ostatke i tragove svojih zlocina u pokušaju da ih sakriju. Time je upucena jasna poruka i Tihicu i narodu iz kojeg dolazi kako pravda i istina nije ono što se u entitetu gdje Paravci vladaju želi i ocekuje.
Naravno, i njemu i istomišljenicima je jasno da ce zataškavanje istine teško proci pa se ovih dana zatalasala nova kampanja kojom se pokušava oprobanim metodama skrenuti pažnja medunarodne javnosti sa pravih problema. Tako ce Dragan Cavic ponovo istupiti sa izjavama kako je BiH država koja potpomaže ''medunarodne islamske teroristicke organizacije''. Jasno je i Cavicu da ovakve izjave više niko ne prihvata ozbiljno ali se i dalje nada da ce licemjerna medunarodna javnost nasjesti na njoj blizak vokabular kojim se oznacava sve ono što je nepoželjno u Evropi i zapadnoj civilizaciji uopce. Bošnjaci su opstali u Bosni i kao muslimani opstali su u toj istoj Evropi, mada zasigurno cine neželjen faktor. A da je i to tacno jasno je iz poruke Pape koji traži da se u ustav Evropske unije uvrste kršcanski korijeni jer na njima se temelji historija i kultura Evrope vec 2000 godina.

A ucjene se nastavljaju

Ma kako se druge stvari u Evropi razvijale jedno je jasno, Srbi nece moci pukim fraziranjem i demagogijom sakriti stravicne zlocine poput onih na Crnom vrhu kod Zvornika gdje je zakopano više od 300 ljudi. Ono što je za Bošnjake strašno jeste da ovo nije ni prva ni posljednja masovna grobnica iz koje vade svoje mrtve. Odavno je trebalo pokrenuti inicijativu da se svi planinski vrhovi u entitetu nastalom na genocidu nazovu Crnim, da se gradovi nazovu mracnim, da se trgovima daju nazivi zlocinacki i tako redom. U tome se ne bi pogriješilo jer nema mjesta na kojem zlocini nisu cinjeni, nema mosta sa kojega nisu bacani u rijeke i mrtvi i živi Bošnjaci, nema kvadratnog kilometra teritorije a da na njemu nema masovne grobnice u koju su zakopani nesrbi. Bez stalnog podsjecanja i žrtve i zlocinca na najmracnije zlocine prošloga vijeka nema smiraja ni živima ni mrtvima kao što bez pravedne kazne nema spoznaje o velicini zla koje i dalje živi u glavama koje govore o demokraciji i podsmijevaju se humanom dijelu covjecanstva. Sve dok ne nastupi istinska kazna takvi ce misliti da su pocinili ispravnu stvar a svako pokopavanje ekshumiranih bice samo posljednji ispracaj pravde koja se ukopava zajedno sa žrtvama.

Sve dotle ce se prema Bošnjacima nastupati metodom ucjena kao što to SDS ponovo cini kada je u pitanju ucešce u vlasti stranaka koje predstavljaju Bošnjake. Najavom da ce SDS preispitati svoj stav o ucešcu SDA u vlasti tamošnjeg entiteta nije ništa drugo do ucjena kojom se pokušava skrenuti pažnja sa stvarnih problema kao što je otkrivanje ostalih masovnih grobnica i hapšenje i kažnjavanje ratnih zlocinaca. Na istom fonu je dakle i ova najava kao i najava traženja parlamentarne rasprave o islamskom terorizmu u Parlamentu BiH. No kako su ovakve tvrdnje u najmanju ruku na nivou špekulacija samo naivni mogu vjerovati da bi ovakva ucjena mogla uroditi plodom. Naravno, ukoliko medunarodni zvanicnici ponovo ne ustuknu u strahu od praznih rijeci.
Stvari u Bosni i Hercegovini ipak se krecu drugim tokovima. Ma kako izgledalo nebitno valja naglasiti da je grobnicu na Crnom vrhu posjetio i Pedi Ešdaun. Nije nevažno da je on prvi Visoki predstavnik koji je to ucinio i koji je nedvosmisleno naglasio da je ovo to što je ucinjeno na tom mjestu zlocin bez presedana. Isto tako je bitno da je baš tamo naglasio obavezu vlasti da izvrše zadate naloge. Moramo vjerovati da ucjene nece imati efekta i da ce pravda konacno posjetiti i žive i mrtve Bošnjake kao što ce i kazna posjetiti izvršioce zlocina.
Medutim, smiraja u Bosni nema ni na kojem planu. Dok radnici sve cešce i sve masovnije štrajkuju, a u posljednje vrijeme najtežim nacinom – gladu, dotle svi nastoje da u ovoj državi sprijece realizaciju velikih poslova koji bi mogli popraviti njihovo stanje. Oci svih nezaposlenih uprte su u izgradnju auto puta ciji pocetak se ocekuje kao pravi zamah daljem razvoju. Bosmalova najava da ce poslovi biti povjeravani domacim izvodacima sve manje je vjerovatna jer je na izgradnju puta ''graknula i svraka i vrana''. Svakome je jasno da se radi o poslu od izuzetne važnosti

na kojem se zaraduju ogromne pare. Tako se ni u ovom slucaju ne preže od ucjena. Naši zapadni susjedi su diplomatski uvijeno ali jasno uslovili potpisivanje sporazuma o luci Ploce dobijanjem dijela ako ne i cijelog kolaca u poslu na izgradnji auto puta.
Ovih dana ocekuje se konacni tekst prijedloga na koji nacin to Hrvatska želi ucestvovati u poslu. Mada je sve još u maglovitim nagovještajima dobro obaviješteni krugovi tvrde da njihova ponuda nece biti ni blizu Bosmalovoj. Isto tako jasno se nagovještava da Hrvatska ocekuje da njene firme rade na izgradnji puta bez obzira ko ce posao dobiti.
Ni cjelokupna gradevinska operativa Hrvatske nije u stanju izgraditi auto put kroz Bosnu u najavljenih pet godina ali se i pored toga ne preže od nametanja rješenja kod dobijanja posla i to od nacina dodjele – raspisivanjem medunarodnog tendera, nacina finansiranja, pa, vjerovatno, i do samog izbora izvodaca. Na stranu to što puteve po Hrvatskoj grade inostrane firme rado bi domacu operativu uposlili u Bosni po metodu 'hajde ti kod mene u najam a ja cu kod popa gdje je bolja hrana'. Ko ce sve omastiti brk na ovom poslu pokazace vrijeme a Bosmalu i Bosni i Hercegovini ostaje mucna borba da sacuva kredibilitet, pokrene javne radove i izgradi put koji nema važnost samo za njih nego i za okruženje.
Da li je to i okruženju jasno ili im je samo trenutni profit na pameti? Znace se.