kultura ponasanja prema djeci

Islamski bonton (15)

Djeca su jedan od najvažnijih plodova dunjaluckog života. Islam je njihovom razvoju i odgoju dao izuzetno važnu dimenziju. Kur'an i sunnet precizno su regulirali naše odnose spram generacija koje nas nasljeduju. Odnos prema djeci, onako kako ga definiraju islamski propisi, aktualiziran je u ovom nastavku našeg serijala.

Buduci da je islam regulirao sve odnose u životu covjeka, nije zaobiden ni naš odnos spram djece. Na njima svijet ostaje, pa je naš zadatak da im na najbolji nacin prenesemo emanet koji nam je dat.
Odgajanje djece i budno bdijenje nad njihovim uzrastanjem, jedna je od veoma bitnih islamskih dužnosti svakog roditelja. Potrebu stalne brige nad njihovim odgojem i opasnost od zapostavljanja te dužnosti najbolje ilustrira ajet, kojim Allah Plemeniti oštro prijeti svima koji ne budu brinuli o sebi i svojim porodicama: «O vjernici, sebe i porodice svoje cuvajte od vatre cije ce gorivo ljudi i kamenje biti, i kojoj ce se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi nece opirati, i koji ce ono što im se naredi izvršiti».
Alija b. ebi Talib, r.a, tumaceci kako cemo sacuvati svoju porodicu i djecu od vatre, kaže: «Naucite ih i lijepo ih odgojite!», a Hasan el-Basri napominje: Naredite im da Allahu pokorni budu i naucite ih šta je dobro!».
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je u hadisu koji prenosi poznati ashab 'Abdullah b. Omer, r.a, nadziranje nad djecom posebno potcrtao i to uporedio sa stadom na koje konstantno treba motriti:
«Svi ste vi pastiri i svi cete odgovarati za svoje stado. Vladar je pastir. Covjek je pastir u svojoj porodici, dok je žena pastirica u kuci svoga muža i njihove djece. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi ste odgvorni za svoje stado!»

'Abdullah b. Omer, r.a, obicavao je upozoravati: «Odgoji svog sina, jer ceš biti pitan, kako si ga odgojio i šta si ga naucio, a i on ce biti pitan, je li ti dobrocinstvo cinio i pokoran bio!»
Imam Tirmizi u jednoj mursel-predaji bilježi od 'Amra b. Se'ida b. el-'Asa, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Ne može otac ostaviti niti pokloniti svome djetetu ništa vrednije od lijepog odgoja!»
Isti autor bilježi predaju Džabira b. Semure, r.a, u kojoj Poslanik islama, s.a.v.s, kaže: «Bolje je svakom od vas da odgaja svoje dijete, nego da svaki dan podijeli po pola sa'a siromasima!»
Dovoljno je samo nekoliko navedenih citata da bismo shvatili važnost odgoja i vaspitanja mladih naraštaja. Zbog toga cemo u narednim recima pokušati dati temeljna uputstva u ophodenju sa našom djecom.

Kultura ponašanja prije rodenja djeteta

Brojni su uvjeti koje roditelji treba da ispune prije rodenja djeteta. Navest cemo neke:

Izbor oca i majke

Jedna naša poslovica veli: «Dijete se odgaja dvadeset godina prije njegovog rodenja!». Time se hoce, naime, kazati da bi se dijete lijepo odgajalo, treba i njegovi roditelji da budu lijepo odgojeni. Otuda je izuzetno bitno izabrati pravog supružnika, jer se time ne bira samo supružnik, nego i roditelj i odgajatelj buduceg djeteta.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je u tom pogledu dao jasan recept koji treba slijediti. Ebu Hurejre, r.a, prenosi hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s, istice: «Žene se uzimaju zbog cetiri stvari: zbog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, a ti oženi vjernicu, blagoslovljen bio!».
Ako se povede dovoljno racuna da supružnike krasi vrlina vjere, pobožnosti i bogobojaznosti, onda ce dijete biti odgajano u cistoj islamski atmosferi, koja ce itekako pozitivno utjecati na razvoj i odgoj djeteta.

Fizicko i psihicko zdravlje roditelja

Buduci muž treba da vodi racuna da njegova izabranica bude fizicki i psihicki zdrava kako bi normalno mogla podizati i odgajati djecu jer ako bude imala neku nasljednu bolest, onda suprug prihvata rizik da tu bolest naslijede i njihovi potomci.
Zejd b. Ka'b b. 'Udžre, r.a, prenosi da se Vjerovjesnik, s.a.v.s, oženio ženom iz Benu Gaffara i kada joj je prišao na njenim slabinama je primijetio neku bjelinu, tj. bolest, pa je odustao od prilaska, rekavši joj da obuce svoju odjecu i ode svojima, ne vrativši vjencani dar koji joj je dao.
Preporuka je: izbjegavati bilo kakvu vrstu fizicke ili psihicke bolesti. Medutim, ako dode do braka, onda covjek ima pravo izbora: ostati u takvom braku ili se rastati od takve osobe. Tako 'Amir prenosi da je Alija b. ebi Talib, r.a, rekao: «Koji god covjek se oženi ženom koja ima izvjesnu dozu ludosti, neku vrstu kuge ili lepre, ili ima mahanu na spolnom organu, ona mu je žena: pa ako hoce zadržace je, a ako hoce razvešce se od nje!»

Respektabilno porijeklo i intelektualna zrelost supružnika

Supružnici su dužni izabrati sebi slicnog po porijelu i intelektualnoj zrelosti, jer ce dijete naslijediti brojne moralne, intelektualne ili tjelesne vrline ili nedostatke. Otuda, treba i o tom segmentu voditi racuna, kako bi djeca mogla naslijediti vrline od oba roditelja.

Pridržavanje islamskih pravila prilikom intimnog odnosa

Prilikom intimnog odnosa treba voditi racuna da ispunimo sljedece: da imamo ispravnu namjeru, da prije stupanja u intimni odnos proucimo Bismillu i da proucimo dovu (Allahumme džennibneš-šejtane ve džennibiš-šejtane ma rezaktena).
Ukoliko stupimo u intimni odnos s lijepom namjerom, tj. da naš prilazak zakonitoj ženi sadrži cuvanje od harama i da prilaskom želimo porod koji ce biti sutra od koristi islamu i muslimanima i da, na taj nacin, želimo obradovati Poslanika, s.a.v.s, jer ce se on ponositi mnoštvom svoga ummeta, onda cemo za to dobiti nagradu od Gospodara svjetova. Ebu Zerr el-Gifari, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao da se i u našem prilasku zakonitim ženama nalazi sadaka, na što su ashabi bili iznenadeni, pa su zapitali: «Zar kad neko od nas ispolji svoje strasti, da za to dobije i još nagradu?!» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je dogovorio: «Šta mislite, da je to ucinio na haram nacin, da li bi za to zaradio grijeh?! Tako isto, ima i nagradu kada na halal nacin pride svojoj supruzi!»
Buduci da svaki dobar posao treba poceti Bismillom, to treba uciniti i prije nego se pride zakonitom supružniku. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno je potcrtao da je krnjav svaki posao koji se zapocne bez spominjanja Allahovog imena.
Prije intimnog cina supružnici, uz ucenje Bismille, treba da prouce dovu u kojoj ce zamoliti Allaha Plemenitog da od njih i od moguceg zametka udalji šejtana i njegovo zlo. To se temelji na autenticnom hadisu koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 'Abdullah b. 'Abbas, r,.a: «Bismillah! Allahumme džennibne-š-šejtane ve džennibi-š-šejtane ma rezaktena!»/ «U ime Allaha! Allahu, udalji šejtana od nas i od onoga što si Ti dao da se zametne!» Ako Allah dadne da se, tom prilikom, zametne dijete, nece mu šejtan nauditi!

Udaljavanje od bluda

Supružnici se moraju cuvati velikih grijeha a posebno bluda, kao što Allah Uzvišeni napominje: «I što dalje od bluda, jer je to razvrat, kako je to ružan put!».

Kultura ponašanja prilikom rodenja djeteta

Kada se dijete rodi, roditelji treba da obave odredene radnje kako bi se, na taj nacin, približili praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Prouciti ezan na desno a ikamet na lijevo uho

Prouciti novorodencetu ezan na uho bila je praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ebu Rafi', r.a, prenosi: «Bio sam prisutan kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, proucio ezan na uho Hasanu sinu Alijinom, kada ga je Fatima rodila».
Ibnu-l-Kajjim tvrdi da je tajna ucenja ezana na uho novorodencetu prvo što ce cuti na ovome dunjaluku,a to su rijeci koje velicaju Allaha Uzvišenog i to je jedna vrsta talkina pri dolasku na ovaj svijet, kao što se uci talkin onome koji napušta ovaj svijet, tako da mu i prve i posljednje rijeci budu podsjecanje na Gospodara svjetova. Takode, ucenjem ezana udaljava se šejtan, pa je tajna ucenja novorodencetu-udaljavanje šejtana od njega.
Što se tice ucenja ikameta na lijevo uho, treba napomenuti da nema vjerodostojnih predaja u tom pogledu. Medutim, postoji više slabih predaja da se i ikamet uci na lijevo uho, kao što navodi i Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje.

Tahnik

Tahnik je žvakanje necega, po mogucnosti hurme i stavljanje toga u usta novorodencetu. Ucenjaci se slažu da je mustehab tahnik uciniti hurmom prilikom rodenja djeteta. Ako se tom prilikom ne nade hurma, onda to treba uciniti necim slatkim. Mustehab je, kako navode ucenjaci, da onaj koji svojim ustima sažvace hurmu ili sl. bude pobožan i dobar. Ako takvih nema u blizini u vrijeme porodaja, dijete se njima može odnijeti, da oni u svojim ustima sažvacu hranu i stave je u usta novorodencetu, kako bi to bilo prvo što ce ono progutati, a uz to bi novorodence osjetilo i bereket pobožne osobe.
Ebu Musa, r.a, prenosi da je sa novorodencetom – sinom došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, nakon cega ga je on prozvao Ibrahimom, sažvakao hurmu i stavio je u usta novorodencetu.
Buharija i Muslim navode i primjere Ebu Talhinog i Esminog sina koje su donijeli Poslaniku, s.a.v.s, a on je sažvakao hurmu i stavio je u usta novorodencetu.

Akika

Akika je klanje kurbana povodom rodenja djeteta. Ona je pritvrdeni sunnet, zato što su je prakticirali Vjerovjesnik, s.a.v.s, i njegovi ashabi. Po hanefijskom mezhebu akika je mubah, zato što je propisivanjem kurbana/el-udhijje, po njima, svaka druga vrsta kurbana postala derogirana.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu koji prenosi Selman b. 'Amir ed-Dabbi, r.a, kaže: «Zakoljite za djecaka akiku, prospite za njega krv i otklonite od njega neprijatnost!»
Može se zaklati i za mušku i za žensku osobu po jedno bravce, prema malikijama, a na temelju hadisa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, klao za Hasana i za Husejna po jedno bravce, ili za muško dijete dva bravceta a za žensko jedno, prema šafijama i hanbelijama, na temelju hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u kojem se spominje da je Ummu Kurz pitala Vjerovjesnika, s.a.v.s, o akiki, pa je odgovorio: Za djecaka se kolju dva bravceta a za žensku osobu jedno. Nece štetiti da bravce bude muško ili žensko».

Akiku treba zaklati sedmi dan, ako je to moguce, a ako nije onda cetrnaesti ili dvadesetprvi dan po rodenju djeteta. Ako roditelj ne bude imao mogucnosti to izvršiti tada, onda ce to uciniti kada mu se za to ukaže prilika.
Za akiku važe isti propisi kao i za drugi kurban, izuzev što ne može biti više ucesnika u jednoj životinji, kao što je dozovoljeno u slucaju kurbana koji se kolje na Kurban-bajram.
Ukoliko se desi da je sedmi dan po rodenju djeteta u isto vrijeme i prvi dan Kurban-bajrama, onda ce, prema hanbelijama, biti dovoljno zaklati samo jedan kurban.

Treba naglasiti da se akikom postiže sljedece:
- približava se Allahu Uzvišenom, kroz žrtvu namijenjenu za doticno dijete,
- to je zamjena za iskušenja i nesrece, kao što je kurban zamijenio Isma'ila a.s.,
- to je nacin dobrocinstva koji roditelji izvrše,
- ucvršcuje se ljubav i povezanost prisutnih akiki, jer je to prilika za okupljanje, razgovor i bliže upoznavanje,
- to je prilika da se siromašni i gladni dobro najedu, jer možda za to druge prilike i nemaju
- i na ovaj nacin se oživljava sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Brijanje glave

Sedmi dan se, uz klanje kurbana, obrije glava novorodencetu i podijeli srebra koliko teži njegova kosa. To može biti i formalno potkresavanje kose, da bi se taj dan podijelilo na ime sadake odreden dio novca potrebnima. Semure b. Džundub, r.a, prenosi hadis od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da sedmi dan treba obrijati glavu.
Hasan el-Basri smatra da se brijanjem glave sedmi dan otklanjaju neugodnosti novorodencetu.
Brijanje glave novorodenceta i dijeljenje sadake imaju dvije koristi:
1.- zdravstveno djeluje na dijete, jer mu jaca korijen kose i, po mnogima, jacaju cula vida, sluha i mirisa.
2. – ima svoj društveni i socijalni znacaj, jer dijeljenjem sadake pomažu se siromašni, ali se tim davanjem produbljuje i ljubav medu clanovima društva.

Nadijevanje lijepog imena

Sedmi dan, uz klanje kurbana i brijanje glave, daje se, na temelju hadisa, ime novorodencetu.
Treba se potruditi pa djetetu dati lijepo ime. Islam je u tom pogledu fleksibilan, pa nam, u vezi s tim, ostavlja dosta slobode. Ipak, Poslanik islama, s.a.v.s, preporucuje, prije svih, dva imena, koja oslovljava kao najdraža Allahu. U Ibn Omerovoj, r.a, predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Uistinu najdraža imena Allahu su Abdullah i Abdurrahman!».
Treba, svakako, izbjegavati imena koja imaju ružna znacenja ili koja prizivaju na zlo, kao na pr. Rat, Ratko i sl., što smo mogli iskusiti najbolje na svojoj koži, od ljudi sa imenima poput: Ratko, do prezimena Koljevic i sl. Otuda je Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji koju prenosi Alija b. ebi Talib, eksplicite upozorio na to. Naime, kada je Fatima, r.a, rodila Hasana, r.a, došao je Allahov Poslanik, s.a.v.s, i upitao kako su djetetu dali ime. Oni du odgovorili da su mu dali ime Harb/Ratko, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, reagirao i rekao: «Ne, on je Hasan!». Kada je roden Husejn, r.a, ponovo su mu dali ime Harb/Ratko, pa je Poslanik, s.a.v.s, na isti nacin reagirao i dao mu ime Husejn...
Naravno, ukoliko se djetetu dadne ime koje, uistinu, ima ružno znacenje, musliman je dužan promijeniti ga kada dode do takvih saznanja. To zakljucujemo na temelju hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi 'Abdullah b. Omer, r.a. Naime, jednoj ženi bilo je ime 'Asija/Griješnica, pa joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s, promijenio ime, rekavši: «Ti si Džemila/Ljepotica!».

Sunnecenje muške djece

Sunnecenje je bila praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s, i ono, po hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, spada u pet prirodnih stvari. Poslanik, s.a.v.s, kaže: «Pet je prirodnih stvari: sunnecenje, otklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, otklanjanje dlaka ispod pazuha, skracivanje noktiju i skracivanje brkova».
Prvi koji je poceo prakticirati sunnecenje bio je Allahov poslanik Ibrahim, a.s. On je taj cin izveo, kako bilježe Buhari, Muslim i dr. kada je imao osamdeset godina.
Islamski ucenjaci su se razišli u pogledu obligatnosti tog cina. Neki, poput Ahmeda, Šafije, Evza'ija i dr. smatraju da je taj cin vadžib, dok Ebu Hanife i neke Malikove predaje govore da oni taj cin smatraju pritvrdenim sunnetom.
Što se tice vremena kada dijete treba osunnetiti, to propisima nije decidno regulirano, vec je ostavljeno svakom roditelju da odluci kada ce to uciniti. Bitno je da taj propis, kako navodi Ibn Kajjim, bude izvršen do punoljetstva djeteta, jer sa punoljetstvom nastaju obaveze.
Ibn 'Abbasa, r.a, su pitali o tome pa je odgovorio da je on osunecen kada je Poslanik, s.a.v.s, preselio na ahiret. Ibn 'Abbas je dodao da nisu sunnetili djecu dok nisu bila svjesna i shvatala taj cin.
Navodi se da je Ismai'l, a.s, osunecen kada je imao trinaest godina, a Ishak, a.s, kad je imao svega sedam dana, na temelju cega se, vjerovatno, židovi ravnaju pa obrezuju svoju djecu sedmi dan nakon rodenja.
Tako se i muškarac koji primi islam, makar bio i u poznim godinama, treba osunnetiti. Ibn Šihab veli: «Covjek bi bivao osunnecen kada bi prešao na islam, pa makar bio i star!».
Dakle, podsticaj za taj cin ne samo da imamo u praksi našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s, vec i u sunnetu ranijih Allahovih poslanika. Kada se uzme u obzir i zdravstvena korist ovog cina, što potvrduju sve cešci slucajevi obrezivanja u slucaju nemuslimana, onda to s ponosom treba ciniti, kao što cine Arapi u brojnim islamskim državama, pripremajuci prijatne svecanosti povodom sunnecenja.

Zahvala Allahu na novorodencetu

Kada se dijete rodi treba zahvaliti Onome koji ga je i formirao u majcinoj utrobi. Ne treba biti pristrasan pa pitati je li muško ili žensko, nego – je li zdravo i citavo i na tome zahvaliti Allahu Milostivom, kao što je radila Aiša, r.a, kada bi bilo rodeno dijete u njenoj porodici, ona nije pitala da li je rodena muška ili ženska beba, vec je pitala je li rodeno zdravo i citavo. Kada bi joj odgovorili pozitivno, ona bi proucila dovu: «El-Hamdu lillahi Rabbi-l-'alemin/Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!»