odgovor ummeta na aktuelne dogadjaje

Situacija u kojoj se ummet trenutno nalazi uveliko podsjeca na stanje kada je mušricka vojska opsijedala Medinu u kojoj su bili muslimani. Ummet je tada našao odgovor. Kakav odgovor ummeta možemo ocekivati danas, u vremenu u kojem smo suoceni sa opsadom i ratnom prijetnjom?!
(Emisija je emitovana prije napada americko-britanskih snaga na Irak)

Mahir Abdullah: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum i dobro nam došli u još jednu emisiju našeg serijala 'Šerijat i život'. Tema o kojoj cemo razgovarati je aktuelna situacija u kojoj se ummet nalazi te moguci odgovor na najnovije dogadaje. Kakav stav ummet treba da zauzme u sve oštrijim prijetnjama vojnom intervencijom onih koje neki nazivaju 'krstašima', ili 'neprijateljima ummeta', posebno prema onima koji su iz 'neprijateljskog' naroda a stali su uz ummet protiv onih koji žele rat?!
Posebno mi je drago što je veceras s nama u studiju osoba koje ce nam uveliko pomoci u razumijevanju ove teme, dr. Jusuf Kardavi.

Doktore, posljednjih dana smo pod velikim pritiskom naših gledalaca da u ovoj emisiji ne govorimo ni o cemu drugom osim o problemu Iraka. Nemamo obicaj potpadati pod pritisak, ali smatramo da najnoviji dogadaji zaslužuju našu pažnju. Pitanje koje se namece svakom muslimanu ovih dana je: 'Zašto su milioni ljudi na Zapadu izišli na ulice da dignu svoj glas protiv rata u Iraku, dok ummet ostaje bez slicnih akcija, izuzev u nekoliko slucajeva? Kako objašnjavate tu pojavu?

Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim.
Velike demonstracije protiv rata u Iraku koje smo vidjeli na Zapadu pojava su koju treba analizirati i iz koje treba izvuci odredene zakljucke. Razgovarao sam s nekoliko svojih prijatelja koji su ucestvovali u demonstracijama pa su me obavijestili da je samo u Londonu na ulice izašlo preko milion ljudi! Medu tom masom bilo je i starih ljudi koji su, oslanjajuci se na štapove, izašli u šetnju podrške Iraku i irackom narodu. Veliki broj žena ucestvovao je u demonstracijama medu kojima se mogla uociti i trudnica u poodmaklim mjesecima trudnoce. Bilo je slucajeva da žena sa blizancima ucestvuje u protestima protiv rata u Iraku. Dobio sam informaciju da je u Rimu na demonstracije izašlo preko tri miliona ljudi, takoder u Barceloni i drugim gradovima Evrope i Amerike. Šta nam govore demonstracije s tolikim brojem gradana koje imaju za cilj zaustavljanje rata, da ratu kažu NE?! To govori da svi zapadnjaci nisu isti! Nisu svi oni krstaši, niti neprijatelji ummeta! Moramo napraviti razliku izmedu onih koji se neprijateljski odnose prema nama i onih koji su stali u zaštitu naših prava. Allah, dž.š, u tom kontekstu kaže: 'Ima sljedbenika Knjige koji ce ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima i onih koji ti nece vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne budeš stalno pratio. Tako je, jer oni govore: 'Nama nije grijeh što ucinimo neukima'- i o Allahu svjesno govore laži'. Zbog toga ne treba cio Zapad smatrati našim neprijateljem! Milioni ljudi koji su ustali u zaštitu naših prava, života, teritorije, protiv nasilja silnika, najjaci su dokaz da oni nisu svi isti! To je prva pouka koju možemo izvuci iz tih dogadaja.

Druga poruka tih demonstracija je da u covjecanstvu ima hajra, da zlo nije potpuno uništilo dobrotu; da medu ljudima ima onih koji pozivaju na nasilje, ali postoji i ogroman broj onih koji su protiv nasilja i koji se ne stide da podignu svoj glas u odbrani pravde. Allah, dž.š, odredio je da u ljudima uvijek ima dobra, u svakom vremenu i u svakoj situaciji. Kur'an nam na mnogo mjesta govori o tome. Sjetimo se kazivanja o Jusufu i njegovoj braci koja su ga htjela ubiti. Nisu ga ubili jer su poslušali jednog od njih koji je rekao da ga ostave u bunaru živa. Dakle, medu ljudima je uvijek bilo onih koji su pozivali dobru i borili se za njega.
Treca poruka tih dogadaja je da Arapi imaju svoj svijet u kojem žive! Dogadaji koji se odvijaju i koji zaokupljaju pažnju kompletnog svijeta u arapskom svijetu ne nailaze na odjek. Arapski svijet kao da je zanijemio! Kao da ga nema na dunjaluku! U cemu je problem? Problem arapskog svijeta nalazi se u ljudskim pravima i slobodi koja je nepoznata u našim državama. Arapi žive u situaciji u kojoj ne mogu normalno da dišu, a kamoli da se bore za sprovodenje šerijata u svakodnevnom životu. Nama je neophodno mijenjati stanje u kojem se nalazimo kako bismo mogli normalno da dišemo, kao što je to slucaj s ostalim narodima na svijetu! Tek nakon odgovarajucih promjena moguce je ocekivati aktivniju ulogu arapskog svijeta u takvim i slicnim dogadajima. Tacno je da je bilo demonstracija u arapskom svijetu, poput onih u Damasku, Indoneziji i još nekim mjestima, medutim sve to daleko je od razmjera u kojima je ummet trebalo da odgovori na te izazove i aktivnije ucestvuje u borbi protiv rata u Iraku.

Mahir Abdullah: Spomenuli ste veoma interesantnu tezu. Kažete da sloboda treba za korak ici ispred da've kako bi bilo moguce proizvesti klimu u kojoj je moguca primjena šerijata. Mislim da bi bilo potrebno dodatno pojasniti tu konstataciju!

Kardavi: Da, smatram da je sloboda neophodna za razvoj da've i primjenu islamskih propisa u svakodnevnom životu gradana! Bez slobode nemamo mogucnosti djelovanja na polju da've i nemoguce je napraviti bilo kakav pomak. To potvrduju i dogadaji iz islamskog svijeta. Gdje je bilo slobode djelovanja došlo je i do razvoja da've i do islamskog preporoda. Uzmimo za primjer situaciju u Egiptu u vrijeme vladavine predsjednika Sadata. Za njegova mandata nije bilo slobode i ljudi su vehnuli u tami zuluma protiv kojeg nisu smjeli da dignu svoj glas. Zbog toga je njegov odlazak s poziciji vladara bio odredeno olakšanje za narod. Poslije njega se situacija vidno poboljšala u pogledu sloboda i ljudskih prava. Taj momenat islamske partije i udruženja iskoristili su za širenje svog utjecaja na mase, što je urodilo velikim plodom. Ubrzo su pocelo formiranje mnogih udruženja i džemata na univerzitetima širom Egipta. Mladi ljudi poceli su se uvezivati radi boljeg djelovanja na širenju vjerske ideje.

Taj rad bio je spontan, nije dirigovan s jednog mjesta. Jednostavno, narod je osjetio tracak slobode koji je iskoristio za povratak svojoj vjeri. Dakle, demokratija je preduslov da'vetskog djelovanja. Izuzetan primjer sprecavanja da'vetskog djelovanja zbog diktature imali smo u Turskoj. Šta je sprijecilo vjerski preporod osim uvodenje diktature od strane laicistickog, diktatorskog režima Mustafe Kemala Ataturka!? Tek pojavom Erbakana dolazi do odredenih promjena nabolje, što je rezultiralo pojavom partija i lidera koji se bore za vjerski identitet i povratak slobode u turskom društvu. Dakle, mi se ne bojimo demokratije, naprotiv, smatramo da je u njoj hajr za islam i muslimane, te da je njen nedostatak razlog takvog stanja ummeta. Ako bolje pogledamo stanje ummeta i precizno analiziramo razloge takvog stanja zasigurno cemo doci do zakljucka da se radi o nedostatku demokratije, kao osnovnom razlogu slabe svijesti muslimana u arapskim državama.

Mahir Abdullah: Doktore, u jeku smo posljednjih priprema za rat u Iraku. Amerika kao osnovni razlog pokretanja rata u Iraku navodi pocetak uvodenja demokartije u arapskom svijetu. Medutim, tu dolazi do velikih nelogicnosti. Americki i britanski narod je protiv rata, a Amerika za saveznike u ratu za demokratiju u arapskome svijetu nalazi one koji su dokinuli i posljednji tracak demokratije u svojim zemljama. Kako komentarišete te nelogicnosti?

Kardavi: Smatram da parola pod kojom Amerika krece u rat protiv Iraka nije istinita, te da to nije pravi razlog za njeno djelovanje protiv Iraka. Amerika, uistinu, pomaže demokratiju u zemljama van arapskog svijeta, ali kada je rijec o arapskim zemljama, onda su parametri sasvim drugaciji. Sjetimo se dogadaja u Alžiru. Demokratskim putem islamisti su osvojili vlast, medutim, kada je sprovodenje rezultata izbora došlo na red, armija uzima stvar u svoje ruke i silom sprecava razvoj demokratije. Rezultat takvog djelovanja su stalni masakri i veoma nestabilna situacija koja stalno prijeti kulminiranjem nereda.

Sljedeci primjer je Afganistan. Da li aktuelna afganistanska vlada odražava volju naroda?! Svakako, ne! Talibani su bili uspostavili vlast koja je bila po volji naroda. Narod im je predao oružje i prihvatio ih za svoju vlast, jer su bili odlucni u uspostavi mira i sigurnosti u državi. Velikim dijelom uspjeli su u svojoj nakani pa su zadobili povjerenje naroda. Kako su završili? Amerika je povela opci rat protiv njih i nametnula vladu koju narod ne podržava. Kakva je uloga i historijski znacaj Karzaija? Kakvu on demokratiju sprovodi?! Zar da Amerika vodi rat protiv Iraka zbog Sadama Husejna koji je diktator?! Ako je tako, zbog cega ga je pomagala u ratu protiv Irana?! Zašto se mu dali hemijsko oružje koje je upotrijebio protiv Irana i Kurda, a tada ga nisu ukorili?! Dakle, svima je jasno da stvarni razlog americkog ulaska u rat nije Sadam nego stavljanje pod americku kapu nalazišta iracke nafte! Amerika želi da uspostavi neogranicenu vlast na Zemlji i da upravlja svim narodima na svijetu. To je istina u ratu protiv Iraka!

Mahir Abdullah: Doktore, prije nekoliko dana 'Vašigton Post' objavio je inetersantan tekst u kojem se kaže da je okupacija zaljevskog regiona stvarni cilj zbog kojeg Amerika ulazi u rat. Ako se radi o klasicnoj okupaciji, onda je dužnost svakog muslimana da brani svoju zemlju. Da li se može reci za onoga ko pogine u ratu protiv Amerike da je šehid?

Kardavi: Prije odgovora na to pitanje želio bih se nadovezati na govor o namjeri Amerike da razvije demokratiju u arapskim zemljama. Americki ministar vanjskih poslova Kolin Pauel prije nekoliko dana je u americkom Kongresu izjavio da nakon pobjede nad Irakom region nece izgledati kao što danas izgleda! Bit ce iscrtana nova karta i region ce iz temelja biti drugaciji. Dakle, silom ce mijenjati granice i izgled regiona onako kako njima odgovara! Gdje je tu demokratija za koju se Amerika bori?! Šta to treba da znaci? To otkriva ciljeve Amerike u ovom ratu. Njen cilj jest promjena regiona, promjena shvatanja muslimana i programa po kojima rade njihove škole, posebno islamske. Amerika želi promjenu odgoja islamskih generacija i razvijanje svijesti buducih generacija koje ce prihvatati sve što im bude plasirano iz Amerike. Je li to demokratija za koju se Amerika bori?! Takve izjave americkih predstavnika ocrtavaju kurs kojim je Amerika krenula, a koji je identican sa slucajevima naroda koji su živjeli prije nas, o kojima nas Kur'an obavještava: 'Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. 'Ko je od nas jaci?' – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jaci od njih, - a i znamenja naša su poricali.' Medutim, narod Ad nije imao razarajuce oružje poput atomske bombe. Amerika to posjeduje i zato se ne boji nikoga. Uzoholila se i želi apsolutnu vlast na Zemlji. Nedavno mi je postavljeno pitanje o razlogu za takvo stanje. Da li je razlog naša slabost ili americka snaga? Rekao sam da problem nije ni u jednom od to dvoje.

Problem je u oholosti koja je Ameriku navela na takvo djelovanje. To je stanje u kojem se neko osjeca potpuno neovisnim od ostalih. Tako se Amerika sada ponaša. Osjeca da joj niko nije potreban i da je neovisna od bilo koga drugog. To je izuzetno opasno stanje u koje nekada covjek može upasti a o kojem nam Kur'an govori: 'Uistinu, covjek se uzobjesti cim se osjeti neovisnim.' Isti razlog je faraona naveo da se uzobijesti na Zemlji i pocne nered i smutnju. Svima nam je poznato kakav mu je bio kraj. Muslimani nikada nece prihvatiti takvo stanje. Mi se necemo pomiriti s takvim stavom, jer mi ne cinimo širk. Smatramo da je Allah Jedan, Neprikosnoveni Vladar koji sudruga nema! Zbog toga ne smijemo pokleknuti pred tim prijetnjama i napadima, nego odlucno stati u odbranu svoje vjere, casti i identiteta. Na našim vladarima je da zauzmu jedinstven i oštar stav prema americkoj politici. Na njima je da se javno suprotstave Americi i stanu u zaštitu svog naroda i svoje vjere.

Mahir Abdullah: Libijski predsjednik nedavno je izjavio kako su arapski vladari izloženi izuzetnom pritisku da iskoriste svoj utjecaj u Njemackoj i Francuskoj radi uskracivanja njihove podrške Iraku. Kako to komentirate?

Kardavi: Takav postupak bi znacio izdaju! Zbog ceka da cinimo ustupke?! Zar nije bilo dovoljno ustupaka s naše strane?! Ako budemo ispunjavali sve što traže od nas oni ce tražiti još više i to ce nas odvesti u beskraj. Kako da mi urgiramo protiv muslimana kada smo mi najpozvaniji da dignemo svoj glas protiv rata i odlucno kažemo NE! Normalno bi bilo da tako postupimo i to prije drugih, jer žrtve ovog napada su naša braca po vjeri! Vjera nam zabranjuje da ratujemo protiv naše brace. Nije nam dozvoljeno ciniti zulum našoj braci, nego nam je stroga dužnost priteci u pomoc, ako im bude potrebna. Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Musliman je brat muslimanu. Nece mu zulum ciniti, niti ce ga predati neprijatelju, niti ga prevariti!' Nama je naredeno da se cvrsto Allahova užeta držimo i da se ne razjedinjujemo! Naredeno nam je da se potpomažemo u dobru, a ne u zlu! Takoder, Allah, dž.š, kaže: 'Nevjernici jedni druge potpomažu. Ne postupite li tako nastace smutnja na Zemlji i veliki nered.' Ako se nevjernici i zalimi potpomažu u cinjenju zla, pa kolika je dužnost nama da se potpomažemo u cinjenju dobra!? Više puta sam upozoravao da je naša obaveza da se potpomažemo u odbijanju bilo kakvog napada na bilo koji muslimanski narod bez obzira ko bio neprijatelj.

Kur'an je propisao i u strogu obavezu stavio poziv na spas nemocnih i nejakih. Allah, dž.š, kaže: 'A zašto se vi ne bi borili na Allahovom putu za potlacene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: 'Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada, ciji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko ce nam pomoci'' Dakle, borba za spas i izbavljenje nemocnih, žena, djece i staraca naša je stroga obaveza, kao što nam je obaveza da se borimo da Allahova rijec bude gornja! To je zadatak koji treba obaviti, a ne stati uz neprijatelja koji bez ikakvog argumenta napada našu bracu. Iz kojeg razloga je pokrenuta kampanja rata protiv Iraka?! Zar nije dovoljno to što su medunarodne inspekcije boravile u Iraku koliko su htjele i kontrolisale šta su htjele, te naredile uništenje onog šta su htjele?! Nakon svega, Amerikanci traže da Irak donese argumente da ne posjeduje oružje za masovno uništenje! To se protivi svim zakonima svijeta, kako vjerskim tako i dunjaluckim! Svi zakoni na svijetu traže od tužitelja da donese argumente za svoju tužbu protiv nekoga, a ne obrnuto, kako to radi Amerika! Svi zakoni svijeta tvrde da je osumnjiceni nevin sve dok se ne dokaže suprotno. U ovom slucaju, od osumnjicenog se traži da dokaže nevinost! To je besprimjeran presedan, velika oholost koja za cilj ima okupaciju tude teritorije!

Mahir Abdullah: Doktore, ukoliko dode do napada na Irak, da li je naša obaveza da se borimo protiv pokušaja okupacije i kakav je status onoga koji pogine braneci svoju zemlju od ovog napada?

Kardavi: Napad Amerike u razmjeru i pod okolnostima o kojima smo govorili nedopustiv je. Dovesti preko dvjestopedeset hiljada vojnika, i svom snagom udariti na nedužne pojava je protiv koje se mora boriti! Onaj ko bude branio svoju teritoriju od napada neprijatelja izvana bez ikakvog valjanog razloga, bez dozvole medunarodnih institucija, i u toj borbi pogine je - šehid, inša-Allah!

Gledalac Muhammed Abdullah: Želio bih cuti mišljenje vašeg gosta o nekim tvrdnjama da je napad Amerike na nejaku zemlju poput Iraka nije ništa drugo do novi krstaški pohod koji ima za cilj slabljenje islama i muslimanskih država u regionu?

Kardavi: Nema nikakve sumnje da su cilj tog vojnog pohoda islam i muslimani! Medutim, ne smijemo reci da je to pohod cijeloga Zapada jer bi to bila nepravda prema milionima ljudi koji su izašli na ulice proteklih dana da daju svoj glas protiv rata u Iraku. Dakle, nisu svi isti na Zapadu. Problem je u americkim vladarima. Sadašnji predsjednik Amerike Buš je, poput svojih prethodnika, pripadnik ortodoksne desnicarske struje u kršcanstvu koja puno saraduje sa Židovima i pomaže im u njihovoj nakani da izgrade Solomonov dvorac. Oni, poput Židova, vjeruju da je silazak Isaa, a.s, blizu, ali da on nece sici sve dok Židovi ne sagrade dvorac u Jerusalemu u koji ce Isus sici s neba. Da bi se to što prije desilo, oni su odlucni pomoci Židovima da sprovedu svoju nakanu. Zbog toga su toliko odlucni u borbi protiv svih prepreka na putu formiranja Izraela i izgradnje dvorca za što je neophodno rušenje Mesdžidul-aksaa, a to se ne može desiti dok su muslimani u cijelom regonu jaki, te predstavljaju opasnost za Židove i Izrael. Zato kažemo da je taj rat oblik krastaškog pohoda koji ima za cilj slabljenje muslimana cijelog regiona. Na pocetku tih dramaticnih dogadaja Buš je izjavio da se radi o krstaškom pohodu. Ubrzo su uslijedili demanti, te je receno da je to jezicka greška.

Ako tu konstataciju i prihvatimo, opet to ne mijenja stvar, jer i greška nekada zna biti pokazatelj stvarne namjere. Alija, r.a, rekao je: 'Skrivena namjera srca otkriva se kroz izraz na licu i greške u govoru!', a zatim je proucio ajet: 'A da hocemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ceš ih poznati po nacinu govora njihova, - A Allah zna postupke vaše.' Dakle, svi pokazatelji nam kazuju da je stvarni cilj tog rata slabljenje muslimana, zaustavljanje njihovog preporoda i stavljanje cijelog regiona pod kontrolu koja ce biti u interesu Izraela i židovskih planova. To je svakom jasno kad malo bolje pogleda cinjenice koje su u vezi s aktuelnom situacijom.

Gledalac Muhammed Ajjaš: Mi odavno živimo u okruženju i u uslovima ropstva za šta su zaslužni naši vladari. Jedini izlaz iz te situacije je rat protiv svih koji sputavaju muslimanske narode da dodu do slobode!?

Kardavi: Ja nisam pristalica takvog razmišljanja i smatram da tako ne treba postupati. Potencirati rat medu muslimanima u ovom vremenu najveca je greška koju bismo mogli napraviti. Ja uporno pozivam na ujedinjenje svih snaga koje ummet posjeduje radi odbrane regiona od vanjskog neprijatelja ciju snagu ne smijemo potcjeniti. Sada nam je najpotrebnije da budemo svi u jednom safu protiv neprijatelja, a nikako da potencirano unutrašnje sukobe i na taj nacin slabimo ionako slabo jedinstvo muslimana. To ne znaci podršku vladarima u njihovoj (pogrešnoj) politici, nego samo povlacenje razumnijeg poteza u ovoj situaciji. Ja nisam za Sadama, niti sam protiv Sadama, ali sam uz iracki narod i protiv bilo kakve okupacije stranog neprijatelja koja mu prijeti. Vlast, ili vladar kojeg bi Amerika postavila ne bi bio izlaz za iracki narod, niti bi znacio njegov boljitak. Jedino u cemu bi bio ustrajan je da slijedi americku politiku i štiti njene interese u regionu. Njegova vladavina ne bi bila nimalo manje diktatorska od bilo kojeg arapskog vladara nego bi mogla biti samo još gora. Amerika je vodila dosta ratova u svijetu. Kakav je rezultat?! Nikada nisu pronašli rješenje, niti su donijeli srecu narodu u cijoj su državi vodili rat i u cije ime su se borili! Dakle, to nikako ne bi bilo rješenje za Irak i za njegov narod, zbog toga se protivim takvom nacinu rješavanja problema.