sistem ljudski vrijednosti i islamski moral

Ako bismo željeli izdvojiti najvažniju grupu ljudskih vrijednosti, da ih posebno istaknemo, onda možemo reci da su to: znanje, rad, sloboda, dogovaranje, pravda i bratstvo i medusobna ljubav.
U prošlom broju govorili smo o znanju i nauci, a ovaj put cemo ukazati na rad i privredivanje kao sljedecu u nizu ljudskih vrijednosti kojima islam posvecuje posebnu pažnju.

Sasvim je sigurno da islam ima nedvosmislene stavove, principe i norme kojima se tretiraju ljudska ubjedenja i vjerovanja, djela i postupci, razmišljanja i stavovi, obicaji i tradicija, etika.
Svakako da svako napredno drušvo koje ima za cilj dobro i prosperitet svojih gradana, nastoji izgraditi i uspostaviti citav skup ljudskih vrijednosti koje su neophodne za zdrav i pravilan razvoj te zajednice i društva. Pod pojmom ljudskih vrijednosti podrazumijeva se sve što pociva na poštivanju integriteta covjeka kao Allahovog, dž.š, stvorenja, njegovih prava i sloboda, zaštiti njegovog života, casti, imetka, intelekta i potomstva.

Rad je rezultat koji se manifestira aktiviranjem stecenog znanja. Znanje koje se ne afirmira kroz cinjenje djela predstavlja teoretisanje cija vrijednost je, takvim pasivnim pristupom, znatno umanjena. Stoga, nije daleko od istine izreka: znanje bez djela je poput stabla bez plodova, ili oblaka koji ne donose kišu.

Veza izmedu imana i djela

Kada razmišljamo o djelovanju i aktivnosti, s akaidskog aspekta posmatrano, možemo slobodno kazati da su djela plod istinskog vjerovanja i ubjedenja, jer nepojmljivo je egzistiranje imana koji ne prate djela.
Ovdje ne želim ulaziti u polemiku skolasticara i dogmatika koji razmatraju pitanja da li su djela dio suštine imana, ili su ona uvjet da bi iman bio potpun, ili možda produkt imana, vec želim istaci da nema sumnje da iskreni iman i vjera mora poluciti i rezultirati ljudskim djelima. Upravo zato je u Kur'anu na mnogim mjestima spomenut iman zajedno s djelima, pa je ulema prvih generacija muslimana zato rekla: 'Iman je ono što je smješteno u srcu i potvrde ga djela.'

Šerijat poziva na rad za dobrobit covjeka

Ono što se traži od covjeka jeste svjesno ulaganje truda radi ostvarenja intencija šerijata koji se odnose na covjeka i njegov život na Zemlji.
Te intencije, odnosno ciljevi, mogu se podvesti pod:

1. Ibadet, robovanje i poslušnost Allahu, dž.š, kroz izvršavanje svega što je naredio, a u smislu kur'anskog ajeta:'Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (da Mi ibadet cine).'

2. Zastupništvo (hilafet) na Zemlji, jer Allah, dž.š, kaže:'A kada Gospodar tvoj rece melekima:'Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti.'

3. Unapredivanje i izgradnja, jer Allah, dž.š, kaže:'On vas od zemlje stvara i daje vam da na njoj živite, izgradujete je i unapredujete.'
Tri spomenute grupe medusobno se preplicu i tijesno su povezane, jer izgradnja i unapredivanje Zemlje, uz nijjet, je ibadet, ako znamo da je definicija ibadeta 'svaka aktivnost kojom je Allah, dž.š, zadovoljan i ima svoje utemeljenje u izvorima šerijata'. Zato slobodno mogu reci da ibadet obuhvata i druge dvije spomenute grupe.

Korištenje termina 'salihat' za svaki opcekoristan posao koji je u ime Allaha, dž.š.
Islam insistira na cinjenju dobrih djela za koja koristi termin 'salihat' koji ima opcenito znacenje i obuhvata sve ono što ostvaruje pozitivne ljudske interese, bilo da se radi o vjeri i njenim principima, ili ovosvjetskim poslovima, pojedincu, ili društvu.

Ovaj termin podrazumjeva i u svoje okvire stavlja sve vrste ibadeta, sve oblike meduljudskog komuniciranja u sferi društvenih, socijalnih i imovinskih odnosa.U Kur'anu je jasno receno da je Allah, dž.š, stvorio nebesa i Zemlju, dao život i smrt, a sve što je na Zemlji stvorio, ucinio njenim ukrasom i sve to s precizno odredenim ciljem koji je spomenut u sljedecem ajetu: 'Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas ce bolje postupati. On je Silni, Onaj Koji prašta.'

Ako studiozno pristupimo ovom ajetu, primijeticemo da naš Gospodar od nas traži natjecanje u cinjenju onoga što je dobro i nastojanju da se uradi najbolje, a nema govora o izboru izmedu dobrih i loših djela.

Uraditi najbolje, a ne samo dobro

U nekoliko kur'anskih ajeta Allah, dž.š, poziva vjernike da raspravljaju na najljepši nacin, uzvracaju na najljepši nacin, uvecavaju imetak siroceta na najbolji nacin, i slijede ono najbolje što im Uzvišeni Allah objavljuje u Svojoj Knjizi.
Mu'min uvijek teži i nastoji da dosegne najbolje i ne zadovoljava se samo sa dobrim. On se stalno trudi da njegov rad, djelovanje i aktivnost budu superiorni, perfektni i nenadmašni, a savršenstvo je osobenost samo Uzvišenog Stvoritelja. Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao je: 'Uzvišeni Allah voli, kada neko od vas radi neki posao, da ga uradi cestito i do kraja (precizno).'

Svaki koristan rad je ibadet, pod odredenim uvjetima

Rad u sferi ekonomije i privrede ubraja se u najvece ibadete, ako mu je nijjet ispravan i ako mu je odgovorno obavljen, uz pridržavanje propisa naše uzvišene vjere. Posebno želim ukazati na važnost rada u domenu proizvodnje, kako u poljoprivredi, tako i u industriji, rudarstvu i drugim oblastima proizvodne djelatnosti.

Islam podstice na rad, aktivnost i privredivanje
Islam kroz svoje izvore podstice ljude na rad i aktivnost, a prošenje je ucinio mrskim i pokudenim.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao je: 'Da neko od vas uzme jedno uže i ponese ga na ledima i njime poveže drva koja proda i time mu Allah zaštiti njegovo dostojanstvo i obraz, bolje je nego da traži (prosi) od ljudi, pa mu daju, ili mu uskrate (pomoc).'

U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s, veli: 'Niko nikada nije pojeo boljega (ljepšega i sladega) jela od onoga ko je zaradio svojim rukama. I Allahov poslanik Davud, a.s, hranio se od zarade svojih ruku.'

- Muhammed, s.a.v.s, podsticao je na doprinos u unapredivanju zemlje, obradivanju, zasadivanju sadnica, pa je jednom prilikom rekao:'Muslimanu koji posije žito ili zasadi sadnicu, te se njihovim plodovima nahrani ptica, covjek ili kakva životinja, to ce mu se ubrojati u sadaku.' A jedna od fantasticnih preporuka Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u vezi s tim je: 'Ako bi se u ruci nekoga od vas našla sadnica u trenutku nastupa Sudnjeg dana, i ako bi imao vremena i mogao da je posadi prije nego nastupi Sudnji dan, neka je posadi' Iz ovog hadisa ucimo da je rad jedan od imperativa u islamu i da vjernik mora biti proizvodni faktor do zadnjeg udisaja i izdisaja. Rad je ibadet i Allahu ugodno djelo koje On voli, bez obzira bilo od njega koristi za ljude ili ne.

Rad za dobrobit užeg porodicnog kruga

- U sljedecem hadisu vidimo da svaki se koristan rad, ciji se plodovi pozitivno reflektuju na unapredivanje socijalnog statusa porodice i svih njenih clanova, ubraja u rad koji je na Allahovom putu. Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: 'Onaj koji je izašao iz kuce žureci da zaradi i nahrani svoju malu djecu, on je na Allahovom putu. Ako je krenuo da radi s namjerom da nahrani i izdržava svoje stare i iznemogle roditelje, i u tom slucaju je na Allahovom putu. Ako je pak požurio da zaradi za sebe, da ne bi bio ovisan od drugih, i tada je na Allahovom putu. Ali, ako je krenuo da zaraduje iz licemjernih pobuda, iz gordosti prema drugima, u tom slucaju on je na putu šejtana.'

Rad za dobrobit svih ljudi

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: 'Najbolji covjek je onaj koji najviše koristi drugim ljudima.'
Covjek se u islamu vrednuje i ocjenjuje po kvalitetu i kolicini uradenih dobrih djela. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: 'Najbolji ljudi su oni ciji je život dug, a oni ga provode radeci dobra djela, a najgori su oni ciji je život dug, a poslovi (djela) ružni.'