politicki pluralizam

Mahir Abdullah: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Tema naše emisije veceras je politicki pluralizam, izraz koji se obicno veže za zapadnu demokratiju i ono što ona sa sobom nosi. Medutim, ne mali broj islamskih pravnika smatra da pluralizam nalazi svoj korijen u islamu i da je on prvi njegov izvor. Nasuprot ovom mišljenju, u islamskim krugovima postoje i suprotna mišljenja po kojima je politicki pluralizam zlo koje vodi razjedinjavanju muslimana. Da bismo što bolje razumjeli ovu problematiku, u goste smo pozvali našeg velikog alima i cijenjenog dr. Jusufa el-Kardavija, kojem želimo dug život i dobro zdravlje. «Doktore, Vi ste iz one grupe islamskih ucenjaka koji opravdavaju politicki pluralizam. Možete li nam pojasniti znacenje rijeci pluralizam»?

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na našeg miljenika i predvodnika svih pravovjernih do Sudnjega dana, te na njegovu porodicu i cestite ashabe. Pluralizam u jeziku oznacava razlicitosti kod ljudi. Znaci, svi ljudi nisu identicni, nego medu njima postoje odredene razlike. Razlicitosti su sastavni dio svakog segmenta ljudskog bica, i od njih je razlika u vjeroispovijesti, polu, naciji, boji, jeziku, kao što se u Kur'anu kaže: «I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju.» Dakle, ovaj ajet nas upucuje na postojanje razlicitosti medu ljudima u njihovim jezicima, boji kože, vjeri itd. Znaci, to su sve razlike koje su nastale na Zemlji Allahovom voljom. Ništa od onoga što Allah hoce nije bez znacaja, nego sve ima svoj znacaj i mudrost zbog kojeg je stvoreno. Zbog toga Allah, dž.š, kaže: «A da Allah hoce, ucinio bi ih sve pravim vjernicima, ali On u milost svoju uvodi koga On hoce, a nevjernici nemaju ni zaštitnika ni pomagaca.» Mufesiri izraz «halekahum» u ovom ajetu tumace da je to razlog njihovog stvaranja. Dakle, stvorio ih je da budu razliciti jedni od drugih. Sama cinjenica da je Allah, dž.š. dao svakom od njih razum koji nije ni u koga isti, je dovoljan argumenat da je razlicitost medu ljudima sasvim normalna pojava. Ja ne razmišljam kao ti, niti postoje dva covjeka koja potpuno isto razmišljaju.

Zbog ovoga nijedan musliman nece razmišljati o tome da druge prisiljava da predu u njegovu vjeru. Zbog cega? Zbog toga što je to suprotno Allahovoj volji! Allah, dž.š, na mnogo mjesta u Kur'anu spominje razlicitosti u boji i vrsti. Tako u jednom ajetu kaže: «Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomocu nje stvaramo plodove razlicitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, razlicitih boja, i sasvim crnih.» Dakle, razlicitost boja i vrsta Allah je propisao i to je pravilo na kojem se zasniva citav kosmos. Zato je neophodno da se ova raznolikost ogleda i u politici jer je politika oblast u kojoj su razlike izuzetno pozitivna pojava. Zašto da ih osudujemo kad smo prihvatili razlicitosti u akidi, fikhu i mnogim drugim oblastima! Ja smatram da je postojanje više mezheba dokaz za opravdanost postojanja više politickih grupa. Šta je to mezheb, nego jedna škola koja je osnovana na specificnim temeljima koji su osnova njene ideje i koja posjeduje specificnu filozofiju u fikhu. Ovim specificnostima ona se razlikuje od ostalih škola. Ista stvar je s politickim strankama. Svaka stranka ima svoj program, svoj pogled na uredenje odredenih stvari i tim svojim osobenostima razlikuje se od drugih stranaka.

Mahir Abdullah: Doktore, oni koji ne dijele vaše mišljenje o ovome pitanju kažu da postoji velika razlika izmedu mezheba i podijeljenosti me|u politickim strankama. Kažu da mezhebi, i pored svojih razlika, slijede isti izvor, Kur'an i sunnet. Medutim, politicke stranke razlikuju se u svom pristupu odredenom problemu, dakle u svom temelju. Zbog toga je poziv u politicki pluralizam poziv na razjedinjenost, jer ako je mezhebima zajednicka stvar njihov izvor, politickim strankama je zajednicko to da se razlikuju u svojoj osnovi?

Dr. Kardavi: Kada govorimo o politickim strankama koje mi smatramo dozvoljenim, mislimo na one stranke koje uvažavaju temeljne stvari vjere. Ummet posjeduje odredene temelje koji ne smiju biti upitni, a i stranke posjeduju odredene uslove koje moraju ispunuti da bi bile dozvoljene. Zbog toga mi ne smatramo dozvoljenim stranke koje nece obracati pažnju na temeljne stvari vjere i svetinje našeg ummeta. O ovoj temi govorim u okviru islamskog uredenja države, a takva država posjeduje ustav koji zabranjuje sve ono što se protivi temeljnim istinama naše vjere i osnovnim interesima našeg ummeta.

Mahir Abdullah: Vi, kao veliki strucnjak u islamskom pravu, proucavali ste pitanje pluralizma u islamu. Koja su to ogranicenja koja ste postavili da bi pluralizam bio sa šerijatskog stanovišta dozvoljen u jednom islamskom politickom sistemu?

Dr. Kardavi: Da bi neka stranka bila šerijatski dozvoljena, mora ispunjavati dva osnovna uslova. Prvi je da ona uvažava osnovne vjerske principe ummeta i da poštuje temeljne vjerske principe. Dakle, uvažava i poštuje vjerske principe i slobode ne samo islama i muslimana nego svih vjera i njihovih sljedbenika. Drugi uslov je da djelovanje odredene stranke bude u skladu s interesima ummeta, a nikako suprotno. Ona ne smije biti podredena interesima odredenih strana van granica naše države, nego sve svoje djelovanje mora usmjeriti iskljucivo u pravcu interesa našeg ummeta.

Mahir Abdullah: Znaci, pluralizam u islamskom sistemu u odredenim je granicama, a ne potpuno slobodan?

Dr. Kardavi: Smatram da ne postoji politicki pluralizam koji je potpuno neovisan i bez ikakvih ogranicenja. Uzmimo za primjer stranke koje postoje u Engleskoj. Sve one podržavaju sistem kraljevine, na kome je uredena njihova država. Ta stvar ustavom je zagarantirana i nema stranke koja ce se ponašati suprotno ustavu. Dakle, postoje odredena pravila koja usmjeravaju djelovanje politickih partija i koja se moraju poštovati. Da nije tih pravila, onda bi pluralizam vodio razjedinjavanju i opcem neredu. Tada bi mogao raditi ko šta hoce, što bi dovelo do opceg haosa. Zato je neophodno da postoje odredena pravila koja ce usmjeravati djelovanje politickih partija kako bi one, tj. pluralizam, bile korisne, a ne na štetu ummeta.

Mahir Abdullah: Postoji jedna grupa koja tvrdi da više stranaka vodi cijepanju ummeta i razjedinjenosti muslimana pa i kada bi one imale isti izvor i jedinstven cilj. To bi proizvelo prepirke i oslabilo odnose medu muslimanima, što bi prijetilo cijepanjem jedinstva muslimana. Islam je došao s jedinstvenom idejom oko koje se okupljaju svi i koja je platforma jedinstva muslimana, pa sve ono što je narušava zabranjeno je. Kako vi komentirate ove rijeci?

Dr. Kardavi: Kažem da postoji velika razlika izmedu razlicitosti (pluralizma) i cijepanja jedinstva muslimana. Razlicitost mišljenja šerijatski je dozvoljena, a cijepanje saffa strogo je zabranjeno. Razli~ito shvatanje i razmišljanje u politici, u pogledu na svijet normalne su pojave i oko njih nema ništa sumnjivo. Nekada se razlikuju ciljevi kojima ljudi teže. Neka stranka smatra da treba uložiti napore za poboljšanje ekonomije, druga smatra nešto drugo i to postavlja sebi za cilj ili se razlikuju u prioritetnosti ciljeva pa jedni smatraju da akcenat treba dati na jednu stvar, drugi da nešto drugo zavreduje prvi plan. To su sve dozvoljene stvari i potpuno je normalno da su prisutne medu nama. Ako se više stranaka usaglasi na zajednickim ciljevima, opet ostaju sredstva. Uzmimo primjer situaciju u kojoj se nalaze muslimani danas. Ako je pitanje kako našu situaciju promijeniti nabolje, imat cemo razlicite prijedloge. Pojedine grupe tvrde da je izlaz upotreba sile.

Medutim, mnogi kažu da je potrebno promijeniti svijest ljudi kako bismo promijenili naše stanje, jer Allah, dž.š, kaže: «Allah nece izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni.» Dakle, dok je ljudi, bit ce i razlicitih mišljenja i podijeljenosti ove vrste, koju ne možemo smatrati zlom, niti cijepanjem jedinstva muslimana. Ukoliko ne možemo da se dogovorimo oko razlicitih stavova, iznijet cemo to pred narod i neka ljudi odluce kako da postupimo. Slicna situacija je i sa mezhebima u islamu. Postoji jedna ideja koja poziva u jedinstvo muslimana bez mezheba. Kažu da su mezhebi krivi za razdor i da je jedini izlaz ostaviti ih i ojacati jedinstvo medu muslimanima bez njih. Medutim, ti koji govore takve stvari nisu svjesni da oni samo dodaju jedan mezheb više. Oni u svojim krugovima imaju i ucenih ljudi, te se ideja proširi i postane zasebna škola, odnosno mezheb. Šta je rezultat toga nego samo još jedan mezheb više. Dakle, nije nestalo razlika, nego je ova ideja samo još više napravila podjela medu muslimanima. Razlicito shvatanje i razmišljanje prisutno je od doba Poslanika, s.a.v.s. Kad citamo životopis njegovih ashaba, r.a., vidjet cemo da je bilo mnogo razlika medu samim ashabima. Poznati slucaj desio se prilikom pohoda na jevrejsko pleme Benu Kurejza, kad je Muhammed, s.a.v.s., rekao ashabima da ne klanjaju ikindiju osim u plemenu.

Jedna grupa njih razumijela je doslovno rijeci Poslanika, s.a.v.s., te je ikindiju klanjala tek nakon što su stigli na odredište. Druga je smatrala da je Muhammed, s.a.v.s., htio da požuri ashabe, pa su ikindiju klanjali u putu. Kada su Muhammeda, s.a.v.s, obavijestili o ovome, nije ukorio ni jednu grupu. Medutim, iako su se ashabi podijelili u ovome pitanju, ipak bili su jedinstveni u borbi protiv Židova. Nisu dozvolili da to utice na njihovo jedinstvo. Dakle, razlicito shvatanje pojedinih propisa postojalo je i za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, r.a. Poznata je žestina Ibn Omera i olakšice Ibn Abbasa, r.a., i to je milost za nas danas. Onaj ko je bliži žestini, neka slijedi pravac Ibn Omera, a onaj kome je olakšica draža, neka slijedi pravac Ibn Abbasa, u tome nema nikakve zapreke. Znaci, bez obzira na naše unutrašnje razlike i broj politickih partija, mi moramo biti jedinstveni u pitanju interesa muslimana. Allah, dž.š, kaže: «Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedemi cvrsti.»

Mahir Abdullah: Spomenuli ste nekoliko primjera razlicitog shvatanja pojedinih propisa još u vremenu ashaba, r.a. Kako su te razlike shvatane kod obicnog svijeta, posebno prilikom nastanka mezheba unutar naše vjere. Da li je njihova pojava zbunjivala obican svijet?

Dr. Kardavi: Nikakvog zbunjivanja nije bilo. Nastanak mezheba tekao je potpuno prirodnim tokom i nikakvih sumnji ili nejasno}a oko toga nije bilo. Šta je mezheb, nego mišljenje jednog ili više istaknutih ucenjaka koje slijede grupe njihovih ucenika. Njihovo ucenje bi ucenici prenosili u razne krajeve svijeta, te se odredeno mišljenje širilo.

Mahir Abdullah: Medutim, razlicita shvatanja su i u drugim stvarima, pored fikha i njegovih oblasti?

Dr. Kardavi: Da! Fikh je nauka koja usmjerava i ureduje tok islamskog života i djelovanja na ovom svijetu. Dakle, fikh je nauka koja predvodi islamsku civilizaciju. Fikh nije nauka koja se bavi samo vjerskim obredima. Njegov pocetak je u poglavlju o cistoci, a završava propisima koji ureduju funkcioniranje države. Dakle, u fikhu se nalazi dio koji se bavi vjerskim obredima, ali ostali njegovi dijelovi bave se svim što je potrebno ljudima da organizuju svoj život, poput ekonomije, porodicnog prava, rukovodenja državom i njenim institucijama, islamske politike i mnogih drugih oblasti vezanih za našu svakodnevnicu.

Mahir Abdullah: Mi govorimo o politickoj ulozi mezheba u islamu. Možemo li se poslužiti ovim primjerom da predstavimo politicki pluralizam kao sastavni dio fikha u islamskom poretku u našem vremenu?

dr. Kardavi: Mi možemo precizirati ulogu pluralizma u islamskom poretku u našem vremenu zbog toga što je moguce da formiramo stranku na osnovu odredenih fikhskih propisa. U mogucnosti smo da formiramo stranku koja ce uvažavati sve propise koje fikh traži od nas i kojima pozivamo. Uzmimo primjer Šure. Ona je od propisa koje islam strogo nareduje. Vladar mora konsultirati Šuru u svim bitnim postupcima i postupit ce po mišljenju vecine. Od islamskih propisa je da ljudi biraju svoje uglednike iz svog mjesta da budu clanovi Šure. Takoder, od prava žene je da ucestvuje na izborima i da se kandiduje na istima. Od islamskih propisa je da žena može biti sudija u nekim oblastima. Od šerijatskih propisa je da država ima pravo intervenisati na polju ekonomije u odredenim okolnostima. Ovo su osnovna pravila koja se moraju ispoštovati u organizaciji politickog života na islamski nacin. Smatram da nije nikakav problem ovo sprovesti u djelo.

Mahir Abdullah: Jedan gledalac iz Palestine postavlja pitanje i kaže: «Problem je u tome što islamisti traže uslove za formiranje stranke i sistema na osnovu islamskih propisa. Medutim, ne brinu se za prava neislamista i prava formiranja neislamskih stranaka u islamskom sistemu.» Zar ovo nije velika mahana zagovaracima islamskog sistema?

Dr. Kardavi: Ovo je potpuno suprotno fikhskim propisima u koje mi vjerujemo i koje nastojimo primijeniti u našem životu. Nije tacno da islamisti traže potpunu vlast samo za sebe i da ne dozvoljavaju opstanak drugih. Mi poštujemo prava svih koji poštuju ustav države. Ja sam spomenuo dva osnovna uslova da bi neka stranka ispravno djelovala. Svaka stranka koja ispuni pomenuta dva uslova ima pravo da se predstavi biracima. Ukoliko biraci budu svjesni i vjernici, oni ce prepoznati pravog kandidata. Pazit ce da svoje glasove ne daju onima koji ne zaslužuju i koji svojim djelovanjem krše vjerske propise, kao što su to radili komunisti. Znaci, pluralizam obuhvata i ostale stranke i sve su one u istoj poziciji da se kandiduju za vlast. Niko nema pravo da sprijeci neku stranku da se kandiduje ako ona poštuje ustav države, tj. ispunjava dva uslova koja smo spomenuli na pocetku emisije.

Mahir Abdullah: Kako se uspostavlja smjena vlasti u pluralistickom sistemu?

Dr. Kardavi: Dva su osnovna pokazatelja pluralizma na djelu: prisutnost opozicije i mogucnost predaje vlasti drugima. Nakon odredenog perioda organiziraju se izbori na kojima se narod izjašnjava za onoga koga želi da vlada nad njim. Realno bi bilo da islamisti, nakon što dodu na vlast, najbolje organiziraju funkcioniranje vlasti i maksimalno poboljšaju uslove za život u državi. Takvim djelovanjem opravdali bi svoj izbor, a biraci bi shvatili da je taj izbor za njih najbolji. Medutim, ako u toku vladavine islamista ništa se nabolje ne promijeni ili stvari krenu nagore, onda oni nisu opravdali svoju kandidaturu i sasvim je logicno da budu poraženi. Onaj ko pobijedi na izborima, preuzima vlast u državi, što je pokazatelj pluralizma i jednakih prava za sve.

Gledalac iz Jordana: Smatram da biranje predstavnika naroda putem izbora nije pravi nacin, jer glasove na izborima kupuju oni koji imaju najviše para, a ne oni koji to svojom pamecu i sposobnošci stvarno zaslužuju. Smatram da islamski ucenjaci moraju dati veci doprinos na iznalaženju boljeg nacina da se izaberu stvarni predstavnici naroda koji svojom sposobnošcu zaslužuju to mjesto.

Dr. Kardavi: Ako izbori nisu pravilan nacin biranja, šta nam ostaje? Na koji nacin da biramo svoje predstavnike? Kako da jedno društvo, poput Indonezije, koje broji desetine miliona stanovnika izabere svoje predstavnike u institucijama vlasti, osim da se država podijeli na izborne oblasti i da svaka oblast bira svog kandidata. Narod te oblasti zna koga bira i siguran je da ce taj zastupati njegove interese na funkciji koju obnaša. Ovo je jedini ispravan nacin biranja pravih predstavnika koji ce zastupati interese svoga naroda. Neki prigovaraju da je ovaj nacin biranja uzet od Zapada. Mi se ne ugledamo na Zapad, ali ako je nacin izbora dobar, mi cemo ga primjenjivati u svojoj praksi bez obzira što neko drugi ima isti ili slican nacin biranja svojih kandidata. Pored ovog, iz dosadašnje prakse vidimo da su izbori opravdali ocekivanja naroda. Kad god su islamisti imali prilike da izidu na izbore, imali su narod sa sobom i njihovim glasovima uspjeli su da postignu izuzetne rezultate. Na nekim mjestima uzeli su vecinu glasova u parlamentu, poput Alžira. Na nekima mjestima imali su izuzetnih rezultata u vodenju države, poput Refah partije u Turskoj. Medutim, laicisticke snage uvijek krše slobodu i prava drugih kad islamisti trebaju da dodu do izražaja. To je problem koji nas prati i koji je stvarna prepreka na našem putu.

Gledalac iz Holandije: Problem je što je u arapsko-islamskom svijetu bilo više pokušaja da se parlamentarnim putem dode na vlast, ali uvijek je upotrebljena sila da bi se islamisti sprijecili u preuzimanju vlasti. Ponegdje je bilo pokušaja i vojnim prevratom doci do vlasti, ali opet bi naišli na osudu citavog svijeta. Postoji li ikakav nacin na koji bi islamisti mogli bez problema doci na vlast?

Dr. Kardavi: To je tacno. U Sudanu islamisti su došli na vlast, ali to je jedan slucaj da su na takav nacin došli do vlasti i zadržali je sve do danas. To je uradeno u vremenu opceg rasula, kad postojeca vlast nije imala nikakvog znacaja, pa se pojavila bojazan da ce vlast preuzeti komunisti. Tada su vojnim putem islamisti preuzeli vlast i to potpuno bezbjedno, bez prolivene i jedne kapi krvi. Medutim, preuzimanje vlasti putem sile ja smatram da nije uredu. Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: 'Trojici se namaz nece podici dalje od njihovih glava...' Pa je prvog spomenuo covjeka koji predvodi neki narod, a oni ga mrze. U drugom hadisu kaže se: 'Vaši najbolji predstavnici su oni koje volite i koji vas vole. Donosite salavate na njih i oni donose salavate na vas. A najgori vaši predstavnici su oni koje mrzite i oni vas mrze, pa ih proklinjete i oni vas proklinju.' Dakle, ljubav i povjerenje koje je potrebno da bude izmedu naroda i njegovih predstavnika zasniva se na medusobnom zadovoljstvu i davanju prisege vladaru bez prisile. To je pravi odnos pretpostavljenih i potcinjenih.

Mahir Abdullah: Jedan gledalac, koji je po profesiji advokat, iz Turske postavlja pitanje da li je dozvoljeno uci u koaliciju s laicistima ili komunistima kako bi se formirala vlada, kao što je to uradila Refah partija u Turskoj?

dr. Kardavi: Koalirati s drugim politickim snagama dozvoljeno je u oblasti koju nazivamo 'Fikhul-muvazenat' (fikh vaganja izmedu dvije stvari). Najšira oblast fikha ona je koja se bavi šerijatskom politikom, a koristi se pomenutom vrstom fikha, te fikhom prioriteta i fikhom razmatranja propisa shodno njihovim ciljevima kojima vode. Pod izrazom 'Fikhul-muvazenat' smatramo oblast fikha koja se bavi vaganjem izmedu dobrih i loših stvari, odnosno izborom manjeg zla od dva koja su nam ponudena. Dozvoljeno je upotrijebiti manje zlo kako bi se izbjeglo vece, dozvoljeno je zanemariti manje dobro da bi se uradio veci hajr, itd. Na osnovu ovih propisa, smatramo da je koaliranje s kafirima protiv vecih kafira ili saradnja s jednim zlom da bismo sprijecili drugo šerijatski dozvoljeno. U ovom kontekstu objavljen je pocetak sure Er-Rum, u kojem Allah, dž.š, obavještava muslimane da ce Rimljani uskoro pobijediti, nakon što su se muslimani ražalostili pobjedom Perzijanaca nad Rimljanima.

Rimljani su sljedbenici Knjige, a Perzijanci su vatropoklonici, te su po svojoj vjeri veci nevjernici od Rimljana iako su, sa islamskog stanovišta, svi nevjernici. Dakle, postoji veci i manji kufr. Muhammed, s.a.v.s, sklopio je savez s jednim plemenom, jer je ugovor na Hudejbiji davao slobodu svakom plemenu da koalira s Muhammedom, s.a.v.s, ili s mušricima. Pleme Haza'ah ušlo je u koaliciju s muslimanima, a pleme Bekr s mušricima. Povod pohodu na Meku napad je plemena Bekr na pleme Haza'ah u kome je ubijeno nekoliko ljudi. Muhammed, s.a.v.s, stao je u zaštitu plemena koje je bilo u savezu s muslimanima iako ono nije bilo ušlo u islam. Ovi primjeri dokaz su nam da je dozvoljeno muslimanima da stupe u savez, koaliciju s nemuslimanima ukoliko u tome vide interes za islam i muslimane.