kultura ponasanja za vrijeme jela i pica

Bonton u hadisu

Krajnji cilj našeg boravka na Zemlji je spoznaja i približavanje Gospodaru svjetova. To se postiže znanjem i djelovanjem. Taj cilj ne može se ostvariti, uz ostale pretpostavke, bez fizickog zdravlja i tjelesne sposobnosti, a to se postiže konzumiranjem hrane i pica.
Otuda su neki pripadnici Zdrave tradicije/Selefu-s-salih tvrdili da je hrana dio vjere i to, opet, na temelju kur'anskog teksta: dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite! Naravno, ovdje se podrazumijeva da osoba jede da bi time poboljšala svoje intelektualne i fizicke sposobnosti na putu približavanja svome Gospodaru. Ako to bude cinila iz tih razloga, onda ce svaki zalogaj konzumiran na dozvoljen nacin biti nagraden i vrednovan na Sudnjem danu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu koji prenosi Sa'd b. ebi Vekkas, r.a, jasno to potcrtava:
Covjek ce, uistinu, biti nagraden cak i za zalogaj koji stavi u svoja i u usta svoje žene!
Buduci da se cak i za uzimanje jela i pica predvida nagrada od strane Gospodara, potrebno je znati šta konzumirati, kako i na koji nacin. Sljedeca uputstva, na temelju sunneta Allahovog poslanika, s.a.v.s, na najbolji nacin ce nam pomoci da, uz uživanje u halal ishrani, dodemo i do obecane nagrade.
Naše ponašanje može se podijeliti u tri dijela: prije, za vrijeme jela i nakon jela.

1. Kultura ponašanja prije jela
Ukoliko želimo da naše konzumiranje hrane bude blisko konzumiranju Poslanika islama, s.a.v.s, onda bi trebalo ispunuti sljedece uvjete:
1. Voditi racuna da hrana koju konzumiramo bude sigurna od svih primjesa harama i da nacin sticanja zarade mora biti u skladu s islamskim propisima, kako se istice u kur'anskom ajetu: Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten nacin!

2. Pranje ruku prije jela: Allahov Poslanik, s.a.v.s, prakticirao je pranje ruku prije jela, što vidimo u hadisu koji prenosi njegova casna supruga, Aiša, r.a, a u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi bio džunub, a htio bi spavati – okupao bi se, a kada je namjeravao jesti – oprao bi ruke!
Pranje ruku posebno je preporucljivo kada neko dira nešto što bi moglo ugroziti njegovu higijenu. Medutim, veliki broj islamskih ucenjaka prao je ruke prije jela cak i ako su vec bili abdestili. Ocito se time željelo biti što bliže praksi Poslanika islama, s.a.v.s. Tako Ebu Bekr el-Meruzi kaže: Vidio sam kako imam Ahmed, iako pod abdestom, pere ruke i prije i poslije jela!

3. Serviranje hrane na zemlju ili sofru, a ne na sto, što je bliže sunnetu. U jednoj mursel-predaji koju prenosi Hasan el-Basri, spominje se da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi se hrana donijela, postavio je na zemlju!, što je, po mnogima, bliže skromnosti. S druge strane, jesti na zemlji, odnosno tlu, znaci prisjecati se zemlje u koju treba leci, a jesti na sofri, aludira na sefer tj. putovanje i napuštanje ovog svijeta. Otuda je, jelo za stolom, kako cine drugi narodi, jedna od novotarija koje su nastale nakon Poslanika, s.a.v.s.
Medutim, iako je jelo na zemlji bliže sunnetu, ipak, mnogi ucenjaci ne drže da je zabranjeno jesti za stolom ili necim drugim odignutim od zemlje, ako se ima za cilj što veca higijena prilikom uzimanja hrane.

4. Ne jesti naslonjen: Zna se da Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije jeo naslonjen ni na jednu stranu. Ebu Džuhajfe, r.a, prenosi hadis u kojem stoji da je cuo Vjerovjesnika, s.a.v.s, kako kaže: Ja, doista, ne jedem naslonjen!
Ibnu-l-Kajjim pojašnjava da naslanjanja prilikom jela ima tri vrste: a) naslanjanje na stranu, b) sjesti podvijenih i prekrštenih nogu i c) naslanjanje na jednu nogu.

U predaji Abdullaha b. Jusra, r.a, navodi se da je Poslaniku, s.a.v.s, poklonjena ovca koju je jeo sjedeci na koljenima, pa na upit ashaba zašto tako sjedi, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Allah me je ucinio plemenitim robom a ne nepokornim silnikom! Ibn Bettal, komentarišuci taj hadis, smatra da je to Allahov Poslanik, s.a.v.s, ucinio iz pokornosti svome Gospodaru, velike zahvalnosti i vanredne skromnosti.
Iako jedna grupa islamskih autora smatra da se može covjek naslanjati i prilikom jela i da u tome nema nikakve zabrane, ipak Ibn-l-Esir smatra da je zdravstveno ispravnije ne naslanjati se prilikom jela, kako bi hrana bez problema mogla normalno ici svojim tokom, dok Ibrahim en-Nehai, predstavnik druge generacije muslimana, tvrdi da su oni smatrali pokudenim jesti naslonjeni plašeci se velikih trbuha!

Ocito je, ukoliko bi se slijedila praksa Vjerovjesnika, s.a.v.s, sjedenja na koljenima ili sjedenja na lijevoj sa podrvnutom desnom nogom, cime se dobrano pritisne trbuh, ne bi se mogli prejesti, te bi nakon ustajanja od trpeze, imali sasvim dovoljno prostora za vazduh, što je kudikamo zdravstveno ispravnije, nego kada u mehkim i udobnim stolicama i za stolom pretrpamo trbuhe i ne nademo, nakon ukusnih jela, nimalo prostora za disanje!
5. Svaka osoba bi, prije nego pocne jesti, trebalo bi da ima namjeru da jede iz razloga što želi ojacati kako bi mogla sasvim normalno izvršavati Allahova naredenja, a ne zato da bi se uživalo u odredenoj hrani. U tome nam mogu pomoci prve generacije muslimana, koje su jele da bi mogle izdržati napore ibadeta.
Imam Šafija veli: Nisam se najeo punih šesnaest godina!, navodeci razlog za to: jer sitost cini tijelo tromim i teškim, umanjuje pronicljivost, povecava san i cini osobu manje otpornom na ibadet!

Tako Ibrahim b. Šejban kaže: Punih osamdeset godina nisam ništa pojeo radi svoje pohote i gurmanluka!
Zanimljiva je izjava Abdullaha b. Omera, r.a, koji kaže: Nisam se najeo otkako sam islam primio!
Praksa Vjerovjesnika, s.a.v.s, i prve generacije muslimana bila je da ne jedu dok ne izgladne, a kada izgladne ne jedu do sitosti. To je, priznacemo, najbolja preventiva protiv mnogih bolesti, od cega pati savremeni covjek. Analizirajmo Poslanikov, s.a.v.s, hadis pa cemo otkriti neslucene mudrosti u njemu. Mikdam b. Ma'dikerib, r.a, kaže da je cuo Vjerovjesnika, s.a.v.s, kako veli: Covjek nece napuniti posudu goru od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja da ojaca svoja leda, a ako vec moradne malo više da jede, onda neka trecinu stomaka napuni hranom, drugu vodom a trecu neka ostavi da može nesmetano disati!
Koliko su prve generacije vodile racuna o tome, vidi se iz pisma Sufjana es-Sevrija koje je uputio Osmanu b. Zaidi, u kojem mu, izmedu ostalog, piše: Ako želiš da ocuvaš svoje tijelo zdravim i da smanjiš san i lijenost, onda smanji hranu!

6. Da bude zadovoljan onim što ima za jelo i što je servirano. Uz to se traži od svake osobe da ne traži mahanu u jelu. Ako može jesti ce, a ako ne može – ostavice! Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da Resulullah, s.a.v.s, nikada hranu nije kudio, ako bi mu se dopala jeo bi, a ako ne bi, ostavio bi je!
7. Da se trudi da jelu prisustvuje što više osoba, jer je u tome bereket. Vahši b. Harb prenosi od svog oca a on od djeda da su ashabi pitali Vjerovjesnika, s.a.v.s: Allahov Poslanice, mi jedemo ali se ne možemo zasititi?! Odgovorio je: Ocito je da jedete odvojeno! Nakon njihovog prizananja da je tako, rekao je: Jedite zajedno i spomenite Allahovo ime pri tome, pa ce vam Allah spustiti svoj bereket u hrani!

2. Kultura ponašanja za vrijeme jela

Za vrijeme jela treba obratiti pažnju na sljedece elemente:

1. Prouciti Bismillu
Kako svaki posao treba poceti Bismillom, tako i objedovanje treba poceti Allahovim imenom. Omer b. ebi Seleme, r.a, prenosi, da je još kao djecak jeo sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s, kada mu je napomenuo: Djecace, prouci Bismillu, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe!
Imam Nevevi kaže da je samo izgovaranje: bismillahi, dovoljno i da se time ispunjava sunnet. Medutim, on tvrdi da je još bolje i vrednije izgovoriti: Bismillahir-rahmanir-rahim. Uz to je mustehab glasno prouciti Bismillu radi podsjecanja drugih.
Ukoliko bi se zaboravilo prouciti Bismillu na pocetku jela, onda ce se to uciniti cim se sjetimo u toku jela. Ovo se temelji na hadisu, koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi njegova supruga Aiša, r.a: Kada neko od vas jede neka prouci Bismillu na pocetku, a ako to zaboravi, neka, kada se sjeti, kaže: Bismillahi evvelehu ve ahirehu/U ime Allaha, na pocetku i na kraju!
Koliko je znacajno prouciti Bismillu za vrijeme jela najbolje ce ilustrirati hadis koji od Poslanika, s.a.v.s, prenosi njegov vjerni ashab Džabir, r.a: Kada neko od vas ude u svoju kucu, pa spomene ime Allaha Uzvišenog, pri ulasku i prilikom jela, šejtan kaže (svojim prijateljima): Nema vam konaka niti vecere!, a kada ude a ne spomene Allaha Uzvišenog, šejtan kaže: Našli ste konak!, a ako ne spomene Allaha Uzvišenog kada pocne jesti, tada kaže: Našli ste konak i veceru!

2. Jesti desnom rukom
Poslanik islama, s.a.v.s, je u svemu, casnom i dostojanstvenom, preferirao desnu stranu. Posebno je to naglašavao kada su u pitanju hrana i pice. Kategoricki je zabranio prinositi hranu ili tekucinu ustima lijevom rukom. U hadisu koji prenosi Džabir, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, upozorava: Ne jedite lijevom rukom, jer, doista, šejtan jede lijevom rukom!
U predaji Abdullaha b. Omera, r.a, Allahov Poslanik, s.a.v.s, istice: Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer, uistinu, šejtan i jede i pije lijevom rukom!
Na žalost, brojne se osobe, koje slijedeci zapadne manire i obicaje, odbacuju tu kategoricku naredbu Poslanika, s.a.v.s, i jedu ili piju lijevom rukom. Posebno je to opasno za one koji znaju ovo islamsko pravilo, ali ga se ne pridržavaju. Bojim se da se takvima, zbog neposlušnosti Poslaniku, s.a.v.s, ne desi ono što se desilo onom covjeku koji je oponirao Poslaniku islama, s.a.v.s, pa mu je ruka osušila. Naime, Seleme b. el-Ekve', r.a, prenosi da je neki covjek jeo u prisustvu Vjerovjesnika, s.a.v.s, lijevom rukom, na što ga je on upozorio: Jedi desnom! Taj covjek je odgovorio: Ne mogu! Poslanik, s.a.v.s, mu rece: I ne mogao?! A on nije htio, ustvari, poslušati zbog oholosti. Prenosilac, dalje kaže: Nije nikada više mogao ruku podici do svojih usta!
Zna se da je znatan broj osoba koje su, po rodenju, tzv. ljevaci, tj. sve što rade cine lijevom rukom i to daleko ljepše i bolje. Treba naglasiti da takve osobe treba postepeno da vježbaju da to cine desnom rukom, obzirom da ju je Poslanik, s.a.v.s, preferirao, a posebno je to potcrtao prilikom prinošenja hrane ili tekucine ustima. Ibnu-l-'Arebi, poznati islamski pravnik, smatra da je prinošenje hrane ili pica lijevom rukom grijeh i naglašava da je svako poistovjecivanje sa šejtanom haram!

3. Jesti ispred sebe
Musliman ce jesti ispred sebe, a posebno kada to cini u društvu. To smo vec spomenuli u citiranoj predaji Omera b. ebi Seleme, r.a, koju bilježi imam Buhari u Sahihu.
Pod tim se podrazumijeva, takode, da covjek jede ispred sebe a ne sa sredine posude. Ibn Abbas, r.a, prenosi hadis Poslanika, s.a.v.s, u kojem se kaže: Bereket se spušta na sredinu posude, pa jedite s njenih krajeva a ne sa sredine!
U predaji Abdullaha b. Busra, r.a, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Jedite s krajeva posude, a ostavite sredinu, pa ce vam hrana biti bericetna.

4. Jesti s tri prsta i oblizati ih nakon jela
Praksa Poslanika islama, s.a.v.s, bila je da jede s tri prsta desne ruke i to: palcem, kažiprstom i srednjim prstom a nakon jela, oblizao bi prste, prije nego ih je oprao.
Ka'b b. Malik, r.a, kaže: Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako jede s tri prsta, pa kada je završio, oblizao ih je.
Ibn Abbas, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas završi sa jelom, neka prste ne briše, dok ih ne obliže.
Vjerovjesnik, s.a.v.s, to povezuje s bereketom u hrani, pa u predaji Džabira, r.a, stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio oblizivanje prsta i potiranje posude iz koje smo jeli, potcrtavši: Vi ne znate u cemu je bereket!

5. Ukoliko ispadne zalogaj, ne bacati ga, vec pojesti
Musliman ce, cijeneci hranu kao Allahovu blagodat, ukoliko ispadne zalogaj, otresti sa njega ono što se eventualno nakupilo i pojesti ga. On nece pokazati svoju nezahvalnost, oholost i rasipništvo pa ga bacati, kao što to mnogi, nažalost, cine.
Džabir, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada nekome od vas ispadne zalogaj hrane, neka je podigne i otkloni ono što mu smeta a onda neka ga pojede, ne ostavljajuci ga šejtanu!

6. Ne puhati u hranu
Ukoliko je hrana ili napitak vreo nije dozvoljeno puhati u hranu ili pice kako bi ih, na taj nacin ohladili, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio puhati u hranu ili pice. Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio da se puše u pice, pa je neki covjek upitao: A šta sa trunkom koju ugledam u posudi?! Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Prospi je! Taj covjek ce ponovo: Ja ne mogu da se napijem u jednom dahu. Poslanik, s.a.v.s, mu je savjetovao: Onda udalji posudu od usta (za vrijeme predaha).