na zapad samo sa cistim bombama

Spavaj demokracijo

Niko razuman više ne ocekuje od Amerike da se ponaša u skladu sa zagovaranom demokracijom i ljudskim pravima, ali se osjecaj ostavljenosti od ostatka svijeta pojacava kad se i najokorjelijim, masovnim ubicama omogucava pravna zaštita i advokatska pomoc a muslimanima uskracuje cak i kad nema nikakvih dokaza protiv njih. Istovremeno, dok, iz nerazumnog i nicim realnim potkrijepljenog straha od ''prljavih bombi', muslimane hapse i progone Amerikanci i Židovi bacajuci ciste i cisto ubitacne bombe na Afganistan, Palestinu a spremaju se to uciniti i Iraku, te ko zna kome još.

Serijske i masovne ubice nakaznog psihološkog sklopa, išcašene svijesti i nakaradnog pogleda na ljudsko društvo, pedofili, silovatelji, pljackaši, kidnaperi, mafijaši, rasturaci droge, prodavci bijelog roblja dio su slike zapadne civilizacije ogrezle u poroku i svakodnevnom teroru pojedinca nad pojedincem i kolektiviteta nad pojedincem ili dijelom kolektiviteta. Stoljecima se, vec, zapadni svijet susrece sa takvim izrodima u vlastitim redovima koji, nekad cak i pod okriljem zakona, pocine zlodjela od kojih se covjeku diže kosa na glavi. Iz takvog višestoljetnog iskustva Zapad je izašao sa obogacenijim pravnim sistemom u kojem i takvi imaju pravo na odbranu pred sudom i to najbolju koja im se može pružiti u datom trenutku. Oni imaju svoja ljudska prava zagarantirana ustavom, što se u SAD-u posebno naglašava, oni i u zatvorima moraju imati humane uvjete boravka, human tretman, na kraju humanu egzekuciju ako budu osudeni na smrt. Ovakvim pravnim sistemima zapadna civilizacija se ponosi do euforicnosti, svoja postignuca nudi svakome ko hoce i ko nece da ih primijeni u svojoj državi, te svakoga ko takva postignuca nema ili ne želi da ih ima - smatra neciviliziranim, zaostalim, nedemokratskim, teroristickim, anahronim, diktatorskim režimima.

Dovoljno je pogledati dokumentarne filmove iz americkih zatvora pa vidjeti da su tamo uvjeti života zaista na visini, ako se zanemari uskracena sloboda, što i jeste cilj i svrha kažnjavanja. Naravno, ovdje uvijek treba izuzeti crnce koji imaju znatno lošiji tretman, što u rasistickom društvu kakvo je americko spada pod kategoriju ''normalnog''. U zemljama zapadne Evrope situacija je skoro identicna. Ono malo što kamere pokažu iz zatvora u Ševeningenu gdje borave haški optuženici iz Srbije, Hrvatske i BiH pokazuje da oni imaju znatno bolje uvjete života nego mnogi od onih koji su preživjeli njihove zlocine.

Covjek ne može da se otme utisku kako se ti ljudi nalaze u uvjetima izvjesnog zatvorskog luksuza i, ma koliko pokušavao biti human, ne može da ne pomisli kako to i nema baš neke velike veze sa humanizmom nego sa dvostrukim aršinima pravde koju provodi Zapad.
Kako drukcije objasniti da se Afganistanci transportiraju na Kubu pod uvjetima gorim od onih pod kojim se transportiraju životinje za zoološke vrtove u Americi. Kako objasniti da se nekim od zatvorenika, kao onima iz vec zaboravljene alžirske grupe, gubi svaki trag i dokida svaka mogucnost kontakta sa njima cak i clanovima njihovih porodica. Kako objasniti da se americkom državljaninu koji je prešao na islam i borio se na strani Talibana - ne dozvoljava pravo na advokata, a o drugim ljudskim pravima da se i ne govori. Kako objasniti da se hapse i neograniceno drže u pritvoru ljudi za koje se samo sumnja da su povezani sa El - Kaidom ili da su pripremali nekakve prljave bombe protiv Amerike.

Bez namjere da se istinski zlocinac pravda ili traži njegovo amnestiranje, ostaje upitan odnos prema ljudima uopce pa i prema zlocincima, zavisno od porijekla i pripadnosti odredenoj rasi, vjeri, naciji…
Niko razuman više ne ocekuje od Amerike da se ponaša u skladu sa zagovaranom demokracijom i ljudskim pravima, ali se osjecaj ostavljenosti od ostatka svijeta pojacava kad se i najokorjelijim, masovnim ubicama omogucava pravna zaštita i advokatska pomoc a muslimanima uskracuje cak i kad nema nikakvih dokaza protiv njih. Istovremeno, dok iz nerazumnog i nicim realnim potkrijepljenog straha od ''prljavih bombi'', muslimane hapse i progone Amerikanci, i Židovi bacaju ciste i cisto ubitacne bombe na Afganistan, Palestinu a spremaju se to uciniti i Iraku, te ko zna kome još. Izgleda da su ciste bombe dozvoljene kao i otvoreni zlocin prema covjecanstvu samo ako nisi musliman.

Pravo jacega

Ma koliko ovakvih i slicnih primjera iznosili, teško da ce to promijeniti stanje stvari i odnosa u današnjem svijetu. Isto tako je teško ocekivati da ce samo zbog toga americka i uopce zapadna demokracija promijeniti svoj odnos prema muslimanima i islamskom svijetu. Zato nam ostaje da, koristeci sva sredstva koja nam stoje na raspolaganju, vodimo borbu za svoja prava u onoj mjeri i onom kvalitetu kakvom ga imaju ostali narodi na ovoj planeti. Ne tražeci nikakve privilegije, moramo se angažirati na dokidanju privilegija onih koji imaju moc, silu i oružje, te svoja prava i privilegije obezbjeduju pravom jacega. Ponekad mi se cini da je Bušu naprosto žao što nema još jedna sila na svijetu, bar približne snage, pa da se ima s kim pokaciti. Ovako mora izmišljati teroriste i prljave bombe a protiv takvih je teško pokrenuti vojnu mašineriju i utrošiti nagomilane ogromne efektive i budžetska sredstva.
Naravno, svima je jasno da islamski svijet nema vojne snage i vojnog potencijala da se suprotstavi tehnološki jacim fašistoidnim sistemima i silama mraka koje danas diktiraju svjetski poredak. Cak i kad bi to imali, muslimani, po svom unutarnjem bicu i odredenju koje im daje islam, ne bi silom nametali drugima ništa što ne bi poželjeli sebi. No, to je vec u sferi nagadanja i špekulacija a nama je prioritet baviti se realnim stanjem na terenu.

Humanitarci i teroristi

Kod nas u Bosni vlast je toliko nalegla na rudu koja vuce terorizam upakovan u islam toliko da ne preza ni od kakve akcije ni njenih posljedica. Prodajom oružja Izraelu alijansa je nanijela ogromnu štetu državi, posebno Bošnjacima i njihovim prijateljskim odnosima sa arapskim i islamskim svijetom uopce. Uzdrman je jedini cvrst oslonac Bošnjaka u ovom nepravednom svijetu koji je ne samo mirno posmatrao stradanja Bošnjaka i genocid koji je nad njima vršen nego je i potpomagao Srbe i Hrvate u njegovom izvršenju. Danas taj isti svijet radi na potpunom razoružavanju Bošnjaka, minoriziranju njihove armije i smanjenju svih vojnih potencijala kako bi bili prepušteni na milost i nemilost svakoj hrdi i pošasti. U izvršenju te zadace pomaže im alijansa domacih izdajnika i poslušnika koji u sadašnjoj fazi rata protiv svoga naroda nasrcu na humanitarne organizacije sa islamskim predznakom nazivajuci ih teroristima, islamskim džihad ratnicima i militantima.

U svojoj džandarskoj emisiji od 60 minuta Bakir Hadžiomerovic ponovo se obrušio na humanitarce pa u prilogu iz Travnika kaže kako je u policijskoj raciji u jednoj humanitarnoj organizaciji pronadeno dosta video, audio kaseta i diskova što jasno svjedoci o teroristickoj aktivnosti. Da je samo policiji prilike da zaviri u moj stan pa da vidi koliko imam video i audio kaseta, disketa, diskova i podataka u kompjuteru vjerovatno bi me svrstali u najvece teroriste. No, jasno je da kaseta nije osnov da se neko proglasi teroristom. Teroristom se proglašavaju oni koji pomažu Bošnjake u ovoj zemlji a uz to su muslimani. Teroristi su oni koji našim jetimima, našim šehidskim porodicama pomažu da prežive kad ih je vec država ostavila na cjedilu. Teroristi su oni koji obucavaju naše gradane da znaju raditi na kompjuteru, da se znaju služiti internetom, oni koji uce Bošnjake engleskom, arapskom i drugim svjetskim jezicima kako bi mogli da se snadu u svijetu globalizacije ciji pozitivni efekti su rezervirani za gradane zapadnih zemalja.

Koliki su negativni efekti blokiranja racuna humanitaraca iz islamskih zemalja teško da ce se ikada saznati bilo u finansijskom bilo u društveno-politickom pogledu. Sadašnjoj vlasti i zapadnim naredbodavcima stalo je da Bošnjake ostave na vjetrometini i da nemaju više ni od koga ocekivati pomoc osim od njih, a kakva je i kolika je ta pomoc najbolje znaju oni kojima je ta pomoc trenutno neophodna.
Za sada nikome ne pada na pamet da pretresa prostorije niti jedne humanitarne organizacije koja je došla sa Zapada. Nikome ne pada na pamet da kontrolira njihov protok kapitala iako je i malom djetetu jasno da se preko njih pere prljavi novac. Bile su potrebne godine i godine da se konacno natjeraju humanitarci sa Zapada da placaju doprinose i poreze za svoje uposlenike po našim zakonima. Kada nam je to konacno uspjelo efekti su i dalje ostali minorni jer i oni radije zapošljavaju na crno nego po zakonu. Ko ce to kontrolirati samo Allah, dž.š, zna.

Kad god govorimo o ovakvim stvarima sjetim se jednog zapadnog humanitarca koji je otvorio svoj ured u Zenici 1994. godine. Bilo mu je potrebno samo tri dana da pronade prva cetiri uposlenika koja su mu bila potrebna za pocetak rada. Od njih cetiri trojica su bili Hrvati a jedan je bio Srbin. Vjerujem da je to sasvim slucajno i da se covjek nije unaprijed pripremao na dolazak u Zenicu, da mu niko od obavještajnih organizacija nije pomogao u izboru kadrova, da on i ne pomišlja na diskriminaciju po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Zaboga on je humanitarac. Sram ga bilo ko drukcije misli.

Nisam baš siguran kakvim se sve poslovima, osim pranja novca, bave humanitarne organizacije ali znam cime se ne bave one iz islamskih zemalja. Oni zasigurno nisu razvili puteve droge, oni nisu dovodili prostitutke iz Moldavije, Ukrajine, Rumunije kao što nisu ni dovodili placenike iz tih zemalja da se bore na strani srpskog agresora. Oni ne udaraju na obraz naših kcerki i sestara, oni ne trguju pornografskim materijalom, oni svoju pomoc ne uslovljavaju nicim i nikome, oni su ovdje samo radi našeg dobra. I opet ne mogu da se ne sjetim jednog ratnog dogadaja. Naime, tražio sam od jednog iranskog humanitarca da pomogne zaposlenima u instituciji u kojoj sam tada radio i, naravno, dobio sam pomoc. Kad sam mu se zahvalio na pomoci ovaj humanista mi je odgovorio: ''Pa ne radim ja to zbog tebe ili sebe nego zbog obaveze prema Allahu''. Duboko vjerujem da on nije jedini takav i duboko žalim što zbog nerazumnih progona koji se danas vrše ne mogu da pomenem njegovo ime da mu ne bih nanio štetu koju svojim dobrocinstvom nije zaslužio.

Ono što bi trebalo reci na kraju ovog pisanja jeste odgovor na pitanje kako stati u kraj progonima i proganjanjima islamskih humanitaraca iz Bosne. Da se to desi brzo i lahko nije za ocekivati. Borba ce biti dugotrajna i neizvjesna. Muslimani nemaju realne šanse na povoljan ishod iz više razloga. Mnoge od njih kao što je pravo jacega, raspolaganje silom, propagandnom mašinerijom i ostalo vec smo pomenuli. Medutim, ima i razloga koji su možda i važniji od nabrojanih. Jedan od njih je nejedinstvo koje je vec postalo poslovicna osobina muslimanskog nastupa i djelovanja na svim poljima. Humanitarci koji dolaze iz islamskih zemalja, bilo da su u statusu vladinih ili nevladinih organizacija, nastupaju svaki za sebe, slobodni su strijelci koji samo zagovaraju zajedništvo a djeluju individualno. Oni vrlo rijetko ili nikada ne komuniciraju medusobno, ne održavaju zajednicke sastanke, ne dogovaraju strategiju djelovanja i najcešce ne znaju cime se njihova braca iz drugih organizacija bave, sa kakvim se problemima susrecu itd. Zato je formiranje jedne asocijacije ovih organizacija koje bi poput UNHCR-a okupljale islamske humanitarne radnike bila faktor sa kojim bi svi morali racunati i bez kojeg ne bi mogli rasturati islamske humanitarne organizacije, kao beba zvecku, kad god kome naum padne.
Da li ce sadašnja kampanja koja se vodi protiv humanitaraca biti poucna i njima i Bošnjacima zbog kojih su oni ovdje ostaje da se vidi ali bez bolje organiziranosti zasigurno ce biti otežan opsatanak i jednima i drugima.